Ako bi godina za nama morala imati neko ime, zvala bi se – godina krađe. Kralo se sve: izbori, struja, pare iz naših džepova za njihove izborne pobjede i njihove poslovne partnere.
Godina je počela raspisivanjem izbora u Nikšiću i Andrijevici. Vladajuća partija je žurila da u Nikšiću pobere plodove nesposobnosti opozicije da formira vlast koju je u oktobru 2012. osvojila. Riješili su da dužnu pažnju posvete i Andrijevici u kojoj lokalna vlast nije funkcionisala godinama. Po rezultatima parlamentarnih izbora vidjelo se da vladanje u toj opštini mogu prosto da uberu. Izbori 9. marta pokazali su da je DPS-ova procjena bila dobra. Osvojili su vlast u oba grada.
Kad je na Nikšić pala sva partijska sila, rodni grad premijera Mila Đukanovića vraćen je na put prosperiteta u kojem grca otkad je ove vlasti. Koalicija ,,Za evropski Nikšić” je osvojila 20. 367 glasova ili 23 odbornička mandata, Demokratski front 12.243 ili 13 mandata, SNP 3.382 glasa ili tri mandata, a Pozitivna Crna Gora 2.613, odnosno dva mandata. U Andrijevici je DPS-ova koalicija osvojila 28 od 31 odborničkog mjesta. Socijalistička narodna partija i Demokratski front bojkotovali su izbore. Dva mandata je osvojila izborna lista ,,Zajedno za Vasojeviće”, a jedan Pozitivna Crna Gora.
Zimski dani proticali su u nagađanju hoće li DPS ponovo kandidovati Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore. Usred te priče, dnevnik Dan je sredinom februara počeo da objavljuje tonske zapise sa sjednica Predsjedništva Demokratske partije socijalista uoči prethodnih izbora. Snimci su objavljivani iz dana u dan i crnogorska javnost je dobila svjedočanstvo o načinu na koji DPS niže izborne uspjehe. Snimak je potvrdio ono što se odavno znalo: kako se glasovi kupuju preko socijalne pomoći, kao preko novca namijenjenog žrtvama tranzicije ili elementarnih nepogoda, pravljenjem puteva i, prije svega, zapošljavanjem. „Jedan zaposleni – četiri glasa” – moglo bi biti zvanično ime DPS-ove dobitne kombinacije. Uskoro će, dakle godina, od početka Snimka, a Crna Gora nije napravila ni jedan jedini korak ka ukidanju njime otkrivenih običaja. Ni pravosudno, ni politički, ni nikako.
U isto vrijeme kad i Snimak odjeknuli su pucnji kojima su u Baru ubijena braća Dejan i Ljubomir Gojačanin. Obojica su bili u dvadesetim godinama. Za ubistvo je optužen Šćepan Bujić, takođe dvadestogodišnjak, ranije već optuživan za pokušaj ubistva. Zbog ubistva braće Gojačanin organizovani su protesti protiv nasilja. Nešto kasnije o prilikama u Baru govorila su hapšenja i puštanja Rajka i Pavića Škerovića. Heroin, kokain, oružje, zlato i prilična količina para pronađeni u njihovim dvorima bili su razlog da dva puta budu otpremljeni u zatvor. Ne zna se iz kojih su razloga oba puta pušteni.
,,Hajka na mene i moju porodicu potiče od ljudi zaposlenih u državnim organima koji ne pripadaju vladajućoj partiji čiji sam ja dugogodišnji istaknuti član”, rekao je biznismen Rajko Škerović.
Opozicija je zbog slučaja Škerović tražila kontrolno saslušanje u parlamentu, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica odbila je da se odazove pozivu ,,zbog podjele vlasti i očuvanja nezavisnosti sudstva”.
Ovih dana u Baru je odjeknula bomba pred vratima stana šefa policije. Naravno, Bar nikako nije jedini grad u kojem bujaju mutni poslovi i obračuni koji uz to idu. Samo je ove godine možda bio najistaknutiji.
Početkom maja objavljeno je da je kuvar iz logora Morinj, Kotoranin Ivo Menzalin uhapšen na podgoričkom aerodromu kada je iz Beograda došao u Podgoricu. On je, prema crnogorskom pravosuđu, najkrivlji za sve što se dešavalo u logoru Morinj. Kako je kuvar mogao da organizuje logor – oni znaju. Krajem jula Viši sud u Podgorici ponovo je, po treći put, Špira Lučića, Bora Gligića, Iva Menzalina i Iva Gojnića proglasilo krivim za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima.
Nije to bilo jedino suočavanje sa prošlošću: krajem jula Apelacioni sud je potvrdio prvostepenu presudu kojom je Viši sud u Podgorici oslobodio devet bivših službenika MUP-a optuženih za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica vlastima Republike Srpske 1992. godine.
U drugoj polovini marta ozvaničeno je: na predsjedničkim izborima 7. aprila učestvovaće dva kandidata: predstavnik Demokratske partije socijalista Filip Vujanović i nezavisni kandidat Miodrag Lekić. Socijaldemokratska partija odbila je da podrži kandidata DPS-a.
Krajnje sumnjivo, pobijedio je Vujanović. Naravno, bila je upregnuta komplet partijska mašina, ministri su po rasporedu obilazili svaku stopu domovine, sve državno što se moglo zloupotrijebiti u partijsku svrhu – zloupotrijebljeno je.
DPS je suočen sa činjenicom da uporno gubi podršku u Podgorici, gdje živi trećina Crne Gore. Opozicione parlamentarne partije u oktobru 2012. su u glavnom gradu imale 50.784, Lekić 51.489 glasova. Evropska Crna Gora osvojila je 47.642, Vujanović 46.136 glasova. U podgoričkoj čaršiji danima je bila glavna ćakula da je Vujanović izgubio na izbornim mjestima po centru grada gdje glasaju razni funkcioneri vladajuće partije.
Zbog krađe na izborima opozicija je pripremila protest. Režimski mediji danima su se pitali da li se to vraćaju devedesete – kao da su nekud odlazile – i razmatrali da li se to pripremaju rušilačke demonstracije. Svetozar Marović objasnio je da to političke snage, koje se protive ulasku Crne Gore u EU i NATO, pokušavaju da destabilizuju našu državu.
,,S obzirom na to da najveći dio biračkog tijela koji podržava Miodraga Lekića nije ni glasao za Crnu Goru, onda taj stepen manje zainteresovanosti i za njenu unutrašnju stabilnost i međunarodni ugled nije neočekivan”.
Neizbježan je bio i poslanik u Evropskom parlamentu Jelko Kacin: protesti su populizam i pokušaj da se Crna Gora Evropi predstavi kao država haosa.
Na građanskom protestu 20. aprila u Podgorici, prema novinarskim procjenama, bilo je desetak hiljada ljudi. Uz ocjenu da u Crnoj Gori konačno postoji nesporna većina koja iskreno želi da ovu državu utemelji na vrijednostima i standardima demokratske Evrope, upućena je poruka da neće biti dozvoljeno gaženje Ustava i prekrajanje izborne volje koju je većina građana iskazala na predsjedničkim izborima 7. aprila.
Početkom juna Lex specialis, kojim je bilo predviđeno poništavanje izbora za Predsjednika Crne Gore, nije dobio većinu u parlamentu. U glasanju protiv DPS-u se iz SDP-a pridružio Rifat Rastoder, Džavid Šabović glasao je za posebni zakon, ostali poslanici SDP-a, uključujući i Ranka Krivokapića, bili su uzdržani.
Više sreće imale su ustavne promjene. Glasovima vlasti, SNP-a i Pozitivne usvojene su na samom kraju jula promjene Ustava u oblasti pravosuđa, koje treba da omoguće depolitizaciju pravosuđa na čemu insistira Evropska unija. Propisano je da se vrhovni državni tužilac i sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom u prvom krugu, ili tropetinskom većinom u drugom krugu glasanja. Evo se biraju.
U Budvi je 24. jula održana prva Parada ponosa u Crnoj Gori. Mržnja koja se sručila na učesnike parade bila je jeziva. U oktobru je Prajd održan i u Podgorici. Učesnici su evakuisani maricama, a nakon sukoba sa policijom, privedeno je šezdeset huligana.
Ljeto je donijelo i potvrdu čudesne vijesti da država Crna Gora krade struju. Službeno to se zove: neovlašteno preuzimanje električne energije iz evropske interkonekcije. Prosto, kad je Elektroprenosni sistem prestao da KAP-u dariva struju, fabrika je počela da je uzima iz okoline. Nedavno je jedan od evropskih stručnjaka taj postupak nazvao hajdučijom. Briselski Komitet za operativno upravljanje i pouzdanost rada energetskog sistema i Evropska mreža operatora zatražili su od CGES i Crne Gore da plate struju, koju je KAP nelegalno preuzeo iz evropske interkonekcije od 22. februara do 23. maja. Zahtijevali su od državnih organa da zabrane rad KAP-u, ako podgorička fabrika ne nađe snabdjevača i zaprijetili da će Crnu Goru isključiti sa evropske mreže.
Neko vrijeme su trajale kobajagi rasprave da li je vlada znala ili ne da ruski vlasnici KAP-a kradu struju. Trebalo je da povjerujemo da su je pod okriljem mraka unosili u fabriku. Jednom se oko te teme ponovo istakao Filip Vuković, poslanik iz Pljevalja, poznat po zaključku da su braća Šarići dobri momci. Objasnio je da su lukavi Evropljani znali da Crna Gora krade struju, ali je nijesu ni opomenuli, zato što su u tom trenutku imali višak, koji su nam sirotima prvo utrapili, a onda hoće da ga naplate. Čovjek je genije.
Podgorički Privredni sud proglasio je u julu stečaj u KAP-u zbog duga koji je dostigao 386 miliona eura. Uvođenje stečaja zatražilo je Ministarstvo finansija 14. juna zbog skoro 25 miliona eura garancija izdatih fabrici, koje je prošle godine platila crnogorska vlada Deutsche banci. Nakon uvođenja stečaja, organizaciju proizvodnje preuzela je državna kompanija Montenegro Bonus, koja već izvjesno vrijeme kupuje sirovine i struju za potrebe KAP-a. Ruski partneri odbili su da potpišu saglasnost da se novac koji je država dužna KAP-u iskoristi za plaćanje nelegalno potrošene struje. Ruska državna VTB banka i mađarska OTP banka aktivirale su garancije Vlade Crne Gore izdate za kredite, koje su te dvije banke odobrile KAP-u u iznosu od 102 miliona eura. Da bi Crna Gora mogla da vrati te dugove, Vlada je predložila rebalans budžeta. To je bila posebna, naročito koaliciona drama, koja je odgođena za jesen, a potom se rasplinula. Rebalansa nije bilo.
Ovih dana je ruska Centralno-evropska aluminijumska kompanija javila da je pokrenula arbitražni postupak protiv Vlade Crne Gore u vrijednosti 100 miliona eura. To je druga tužba firmi u vlasništvu ruskog biznismena Olega Deripaske, koje tuže Vladu Crne Gore zbog KAP-a. Ranije je ruska EN plus grupa najavila da će podnijeti tužbu tešku 93 miliona eura arbitražnom sudu u Frankfurtu protiv Vlade Crne Gore, zbog, kako su objasnili, neispunjenih obećanja i izgubljenog profita kompanije u poslu sa KAP-om.
Sad vlada ima plan da novcem građana, početkom naredne godine, plati još 3,6 miliona eura struju koja je kradena iz evropskog sistema. Ukupno, ukradeno je struje za blizu sedam miliona eura, a treba, kako su saznale Vijesti, platiti i oko 5,5 miliona eura za pokrivanje gubitaka Montenegro Bonusa u održavanju nerentabilne proizvodnje KAP-a od 9. jula do 31. decembra.
Dok je opozicija ljetovala, DPS se spremao za još jedne izbore. U septembru je za Cetinje, Mojkovac i Petnjicu izbore raspisao, u novembru ih dobio. Na Cetinju je SDP bio najavio postizborni savez sa opozicijom. Uzalud, DPS je u prijestonici dobio apsolutnu vlast. Teško se oteti utisku da je opozicija računala kako će objelodanjivanje samo po sebi ukinuti zloupotrebe.
DPS se bavio i krupnim strateškim poslovima. Pored neposlušnosti oko predsjedničkog kandidata i budžeta, SDP je tokom 2013. ubilježio niz koalicionih grjehova. Zapravo, DPS-u su uradili sve, samo ga nijesu napustili. Naravno da DPS nije sjedio skrštenih ruku. Raspisan je konkurs za fine Srbe koji bi ušli u vladu.
Za početak su pale nježnosti između premijera Đukanovića i mitropolita Amfilohija uoči osveštanja hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Vlada pripomogne kad za ceremoniju prifali para, patrijarsi na večeru kod Đukanovića – ljepota. Neće biti da se u premijeru probudilo pravoslavlje, nego bi mu dobrodošlo malo srpskih glasova. Stvar je konkretizovana pozivom srpskim partijama da uđu u vladu. Svesrdna podrška takvoj ideji stigla je i od srpskih vlasti tokom Đukanovićeve posjete Beogradu.
Tokom čitave godine vlasti su se, osobito premijer, obrušavale na medije koje ne kontrolišu. Poseban spektakl bila je konferencija Riječ, slika, neprijatelj, održana u Podgorici 11-13. novembra. Ovih dana je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc- Prelević objavila detaljnu analizu konferencije i izložbe, koja ju je pratila, i zaključila da je, bez sumnje, riječ o prijetećoj strijeli odapetoj prema medijima koji se ističu kontinuiranom kritikom vlasti. ,,Pogrešna koncepcija ove izložbe, koja osuđuje kritičko izražavanje, a koju je podržala Vlada Crne Gore, morala bi da zabrine sve kojima je stalo do budućnosti ove zemlje kao demokratske države, koja pretenduje na članstvo u Evropskoj uniji”.
Na samom kraju godine Crna Gora je na međuvladinoj konferenciji u Briselu otvorila pet pregovaračkih poglavlja, među kojima i poglavlja 23 i 24, koja se odnose na oblasti pravosuđa i vladavine prava. Njih je Evropska unija ranije označila kao ključna za dalji evropski put države. Savjet ministara spoljnih poslova EU poručio je da Crna Gora posebnu pažnju treba da posveti mjerljivim rezultatima u oblasti vladavine prava i borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, uključujući i onu na visokom nivou.
Dometi mnogih stvari koje su se dešavale tokom 2013. moći će jasnije da se vide tek 2014. Tek na proljeće će se, nakon izbora u Podgorici, znati je li stvarno DPS uspio da zaustavi svoj pad.
Miloš BAKIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice