Povežite se sa nama

FOKUS

Godina krađe

Objavljeno prije

na

Ako bi godina za nama morala imati neko ime, zvala bi se – godina krađe. Kralo se sve: izbori, struja, pare iz naših džepova za njihove izborne pobjede i njihove poslovne partnere.

Godina je počela raspisivanjem izbora u Nikšiću i Andrijevici. Vladajuća partija je žurila da u Nikšiću pobere plodove nesposobnosti opozicije da formira vlast koju je u oktobru 2012. osvojila. Riješili su da dužnu pažnju posvete i Andrijevici u kojoj lokalna vlast nije funkcionisala godinama. Po rezultatima parlamentarnih izbora vidjelo se da vladanje u toj opštini mogu prosto da uberu. Izbori 9. marta pokazali su da je DPS-ova procjena bila dobra. Osvojili su vlast u oba grada.

Kad je na Nikšić pala sva partijska sila, rodni grad premijera Mila Đukanovića vraćen je na put prosperiteta u kojem grca otkad je ove vlasti. Koalicija ,,Za evropski Nikšić” je osvojila 20. 367 glasova ili 23 odbornička mandata, Demokratski front 12.243 ili 13 mandata, SNP 3.382 glasa ili tri mandata, a Pozitivna Crna Gora 2.613, odnosno dva mandata. U Andrijevici je DPS-ova koalicija osvojila 28 od 31 odborničkog mjesta. Socijalistička narodna partija i Demokratski front bojkotovali su izbore. Dva mandata je osvojila izborna lista ,,Zajedno za Vasojeviće”, a jedan Pozitivna Crna Gora.

Zimski dani proticali su u nagađanju hoće li DPS ponovo kandidovati Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore. Usred te priče, dnevnik Dan je sredinom februara počeo da objavljuje tonske zapise sa sjednica Predsjedništva Demokratske partije socijalista uoči prethodnih izbora. Snimci su objavljivani iz dana u dan i crnogorska javnost je dobila svjedočanstvo o načinu na koji DPS niže izborne uspjehe. Snimak je potvrdio ono što se odavno znalo: kako se glasovi kupuju preko socijalne pomoći, kao preko novca namijenjenog žrtvama tranzicije ili elementarnih nepogoda, pravljenjem puteva i, prije svega, zapošljavanjem. „Jedan zaposleni – četiri glasa” – moglo bi biti zvanično ime DPS-ove dobitne kombinacije. Uskoro će, dakle godina, od početka Snimka, a Crna Gora nije napravila ni jedan jedini korak ka ukidanju njime otkrivenih običaja. Ni pravosudno, ni politički, ni nikako.

U isto vrijeme kad i Snimak odjeknuli su pucnji kojima su u Baru ubijena braća Dejan i Ljubomir Gojačanin. Obojica su bili u dvadesetim godinama. Za ubistvo je optužen Šćepan Bujić, takođe dvadestogodišnjak, ranije već optuživan za pokušaj ubistva. Zbog ubistva braće Gojačanin organizovani su protesti protiv nasilja. Nešto kasnije o prilikama u Baru govorila su hapšenja i puštanja Rajka i Pavića Škerovića. Heroin, kokain, oružje, zlato i prilična količina para pronađeni u njihovim dvorima bili su razlog da dva puta budu otpremljeni u zatvor. Ne zna se iz kojih su razloga oba puta pušteni.

,,Hajka na mene i moju porodicu potiče od ljudi zaposlenih u državnim organima koji ne pripadaju vladajućoj partiji čiji sam ja dugogodišnji istaknuti član”, rekao je biznismen Rajko Škerović.

Opozicija je zbog slučaja Škerović tražila kontrolno saslušanje u parlamentu, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica odbila je da se odazove pozivu ,,zbog podjele vlasti i očuvanja nezavisnosti sudstva”.

Ovih dana u Baru je odjeknula bomba pred vratima stana šefa policije. Naravno, Bar nikako nije jedini grad u kojem bujaju mutni poslovi i obračuni koji uz to idu. Samo je ove godine možda bio najistaknutiji.

Početkom maja objavljeno je da je kuvar iz logora Morinj, Kotoranin Ivo Menzalin uhapšen na podgoričkom aerodromu kada je iz Beograda došao u Podgoricu. On je, prema crnogorskom pravosuđu, najkrivlji za sve što se dešavalo u logoru Morinj. Kako je kuvar mogao da organizuje logor – oni znaju. Krajem jula Viši sud u Podgorici ponovo je, po treći put, Špira Lučića, Bora Gligića, Iva Menzalina i Iva Gojnića proglasilo krivim za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima.

Nije to bilo jedino suočavanje sa prošlošću: krajem jula Apelacioni sud je potvrdio prvostepenu presudu kojom je Viši sud u Podgorici oslobodio devet bivših službenika MUP-a optuženih za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica vlastima Republike Srpske 1992. godine.

U drugoj polovini marta ozvaničeno je: na predsjedničkim izborima 7. aprila učestvovaće dva kandidata: predstavnik Demokratske partije socijalista Filip Vujanović i nezavisni kandidat Miodrag Lekić. Socijaldemokratska partija odbila je da podrži kandidata DPS-a.

Krajnje sumnjivo, pobijedio je Vujanović. Naravno, bila je upregnuta komplet partijska mašina, ministri su po rasporedu obilazili svaku stopu domovine, sve državno što se moglo zloupotrijebiti u partijsku svrhu – zloupotrijebljeno je.

DPS je suočen sa činjenicom da uporno gubi podršku u Podgorici, gdje živi trećina Crne Gore. Opozicione parlamentarne partije u oktobru 2012. su u glavnom gradu imale 50.784, Lekić 51.489 glasova. Evropska Crna Gora osvojila je 47.642, Vujanović 46.136 glasova. U podgoričkoj čaršiji danima je bila glavna ćakula da je Vujanović izgubio na izbornim mjestima po centru grada gdje glasaju razni funkcioneri vladajuće partije.

Zbog krađe na izborima opozicija je pripremila protest. Režimski mediji danima su se pitali da li se to vraćaju devedesete – kao da su nekud odlazile – i razmatrali da li se to pripremaju rušilačke demonstracije. Svetozar Marović objasnio je da to političke snage, koje se protive ulasku Crne Gore u EU i NATO, pokušavaju da destabilizuju našu državu.

,,S obzirom na to da najveći dio biračkog tijela koji podržava Miodraga Lekića nije ni glasao za Crnu Goru, onda taj stepen manje zainteresovanosti i za njenu unutrašnju stabilnost i međunarodni ugled nije neočekivan”.

Neizbježan je bio i poslanik u Evropskom parlamentu Jelko Kacin: protesti su populizam i pokušaj da se Crna Gora Evropi predstavi kao država haosa.

Na građanskom protestu 20. aprila u Podgorici, prema novinarskim procjenama, bilo je desetak hiljada ljudi. Uz ocjenu da u Crnoj Gori konačno postoji nesporna većina koja iskreno želi da ovu državu utemelji na vrijednostima i standardima demokratske Evrope, upućena je poruka da neće biti dozvoljeno gaženje Ustava i prekrajanje izborne volje koju je većina građana iskazala na predsjedničkim izborima 7. aprila.

Početkom juna Lex specialis, kojim je bilo predviđeno poništavanje izbora za Predsjednika Crne Gore, nije dobio većinu u parlamentu. U glasanju protiv DPS-u se iz SDP-a pridružio Rifat Rastoder, Džavid Šabović glasao je za posebni zakon, ostali poslanici SDP-a, uključujući i Ranka Krivokapića, bili su uzdržani.

Više sreće imale su ustavne promjene. Glasovima vlasti, SNP-a i Pozitivne usvojene su na samom kraju jula promjene Ustava u oblasti pravosuđa, koje treba da omoguće depolitizaciju pravosuđa na čemu insistira Evropska unija. Propisano je da se vrhovni državni tužilac i sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom u prvom krugu, ili tropetinskom većinom u drugom krugu glasanja. Evo se biraju.

U Budvi je 24. jula održana prva Parada ponosa u Crnoj Gori. Mržnja koja se sručila na učesnike parade bila je jeziva. U oktobru je Prajd održan i u Podgorici. Učesnici su evakuisani maricama, a nakon sukoba sa policijom, privedeno je šezdeset huligana.

Ljeto je donijelo i potvrdu čudesne vijesti da država Crna Gora krade struju. Službeno to se zove: neovlašteno preuzimanje električne energije iz evropske interkonekcije. Prosto, kad je Elektroprenosni sistem prestao da KAP-u dariva struju, fabrika je počela da je uzima iz okoline. Nedavno je jedan od evropskih stručnjaka taj postupak nazvao hajdučijom. Briselski Komitet za operativno upravljanje i pouzdanost rada energetskog sistema i Evropska mreža operatora zatražili su od CGES i Crne Gore da plate struju, koju je KAP nelegalno preuzeo iz evropske interkonekcije od 22. februara do 23. maja. Zahtijevali su od državnih organa da zabrane rad KAP-u, ako podgorička fabrika ne nađe snabdjevača i zaprijetili da će Crnu Goru isključiti sa evropske mreže.

Neko vrijeme su trajale kobajagi rasprave da li je vlada znala ili ne da ruski vlasnici KAP-a kradu struju. Trebalo je da povjerujemo da su je pod okriljem mraka unosili u fabriku. Jednom se oko te teme ponovo istakao Filip Vuković, poslanik iz Pljevalja, poznat po zaključku da su braća Šarići dobri momci. Objasnio je da su lukavi Evropljani znali da Crna Gora krade struju, ali je nijesu ni opomenuli, zato što su u tom trenutku imali višak, koji su nam sirotima prvo utrapili, a onda hoće da ga naplate. Čovjek je genije.

Podgorički Privredni sud proglasio je u julu stečaj u KAP-u zbog duga koji je dostigao 386 miliona eura. Uvođenje stečaja zatražilo je Ministarstvo finansija 14. juna zbog skoro 25 miliona eura garancija izdatih fabrici, koje je prošle godine platila crnogorska vlada Deutsche banci. Nakon uvođenja stečaja, organizaciju proizvodnje preuzela je državna kompanija Montenegro Bonus, koja već izvjesno vrijeme kupuje sirovine i struju za potrebe KAP-a. Ruski partneri odbili su da potpišu saglasnost da se novac koji je država dužna KAP-u iskoristi za plaćanje nelegalno potrošene struje. Ruska državna VTB banka i mađarska OTP banka aktivirale su garancije Vlade Crne Gore izdate za kredite, koje su te dvije banke odobrile KAP-u u iznosu od 102 miliona eura. Da bi Crna Gora mogla da vrati te dugove, Vlada je predložila rebalans budžeta. To je bila posebna, naročito koaliciona drama, koja je odgođena za jesen, a potom se rasplinula. Rebalansa nije bilo.

Ovih dana je ruska Centralno-evropska aluminijumska kompanija javila da je pokrenula arbitražni postupak protiv Vlade Crne Gore u vrijednosti 100 miliona eura. To je druga tužba firmi u vlasništvu ruskog biznismena Olega Deripaske, koje tuže Vladu Crne Gore zbog KAP-a. Ranije je ruska EN plus grupa najavila da će podnijeti tužbu tešku 93 miliona eura arbitražnom sudu u Frankfurtu protiv Vlade Crne Gore, zbog, kako su objasnili, neispunjenih obećanja i izgubljenog profita kompanije u poslu sa KAP-om.

Sad vlada ima plan da novcem građana, početkom naredne godine, plati još 3,6 miliona eura struju koja je kradena iz evropskog sistema. Ukupno, ukradeno je struje za blizu sedam miliona eura, a treba, kako su saznale Vijesti, platiti i oko 5,5 miliona eura za pokrivanje gubitaka Montenegro Bonusa u održavanju nerentabilne proizvodnje KAP-a od 9. jula do 31. decembra.

Dok je opozicija ljetovala, DPS se spremao za još jedne izbore. U septembru je za Cetinje, Mojkovac i Petnjicu izbore raspisao, u novembru ih dobio. Na Cetinju je SDP bio najavio postizborni savez sa opozicijom. Uzalud, DPS je u prijestonici dobio apsolutnu vlast. Teško se oteti utisku da je opozicija računala kako će objelodanjivanje samo po sebi ukinuti zloupotrebe.

DPS se bavio i krupnim strateškim poslovima. Pored neposlušnosti oko predsjedničkog kandidata i budžeta, SDP je tokom 2013. ubilježio niz koalicionih grjehova. Zapravo, DPS-u su uradili sve, samo ga nijesu napustili. Naravno da DPS nije sjedio skrštenih ruku. Raspisan je konkurs za fine Srbe koji bi ušli u vladu.

Za početak su pale nježnosti između premijera Đukanovića i mitropolita Amfilohija uoči osveštanja hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Vlada pripomogne kad za ceremoniju prifali para, patrijarsi na večeru kod Đukanovića – ljepota. Neće biti da se u premijeru probudilo pravoslavlje, nego bi mu dobrodošlo malo srpskih glasova. Stvar je konkretizovana pozivom srpskim partijama da uđu u vladu. Svesrdna podrška takvoj ideji stigla je i od srpskih vlasti tokom Đukanovićeve posjete Beogradu.

Tokom čitave godine vlasti su se, osobito premijer, obrušavale na medije koje ne kontrolišu. Poseban spektakl bila je konferencija Riječ, slika, neprijatelj, održana u Podgorici 11-13. novembra. Ovih dana je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc- Prelević objavila detaljnu analizu konferencije i izložbe, koja ju je pratila, i zaključila da je, bez sumnje, riječ o prijetećoj strijeli odapetoj prema medijima koji se ističu kontinuiranom kritikom vlasti. ,,Pogrešna koncepcija ove izložbe, koja osuđuje kritičko izražavanje, a koju je podržala Vlada Crne Gore, morala bi da zabrine sve kojima je stalo do budućnosti ove zemlje kao demokratske države, koja pretenduje na članstvo u Evropskoj uniji”.

Na samom kraju godine Crna Gora je na međuvladinoj konferenciji u Briselu otvorila pet pregovaračkih poglavlja, među kojima i poglavlja 23 i 24, koja se odnose na oblasti pravosuđa i vladavine prava. Njih je Evropska unija ranije označila kao ključna za dalji evropski put države. Savjet ministara spoljnih poslova EU poručio je da Crna Gora posebnu pažnju treba da posveti mjerljivim rezultatima u oblasti vladavine prava i borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, uključujući i onu na visokom nivou.

Dometi mnogih stvari koje su se dešavale tokom 2013. moći će jasnije da se vide tek 2014. Tek na proljeće će se, nakon izbora u Podgorici, znati je li stvarno DPS uspio da zaustavi svoj pad.

Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

ŠTA JE VLAST OBEĆALA I MOGLA, A NIJE HTJELA DA URADI: Ogledalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović, Katnić, Žugić, Jovanić… na istom su mjestu gdje ih je ostavio DPS nakon gubitka vlasti. Zato su pravosuđe, tužilaštvo, Ustavni sud, izvršna i zakonodavna vlast u svojevrsnom v.d. stanju. Bolje rečeno – u nokdaunu. A obećali su da ,,ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”

 

U jutarnjim vijestima slušali smo optimistične najave da bi dionica auto-puta Smokovac – Mateševo mogla biti otvorena za saobraćaj do kraja godine. Poslije podne stigla je slika konvoja skupocjenih automobila sa službenim tablicama kako jezdi nezavršenim drumom. Iako je to, navodno, zabranjeno do završetka saobraćajnice.

Upućeni su objavili  da se u vozilima nalazio premijerov sin Miloš Krivokapić sa službenom pratnjom. Putovao je za Mojkovac gdje se, već nekoliko dana, nalaze njegove sestre  Jelena i Milena. Takođe korisnice državnih vozila i službene pratnje.  Tamo svi skupa, ako je vjerovati saopštenjima mojkovačkog odbora DPS-a, agituju za listu Ne damo Mojkovac, uoči lokalnih izbora zakazanih za prvu nedjelju decembra.

Premijer Zdravko Krivokapić nije se oglašavao ovim povodom. Jeste DF. Ljuti što je za v.d. direktora Monteputa Vlada imenovala Milana Ljiljanića, a ne njihovog kandidata, shodno dogovoru o podjeli vlasti po dubini, iz DF-a su saopšili da je ,,odlazeći premijer Zdravko Krivokapić već po ko zna koji put prekršio koalicioni sporazum parlamentarne većine imenujući za direktora Monteputa izvjesnog Milana Ljiljanića, koji bi trebalo da pojača redove stranke u formiranju koju ovih dana ubrzano konstituišu ministar (Milojko) Spajić i djeca Zdravka Krivokapića”.

Potom su čelnici najjače koalicije unutar vlasti malo i priprijetili. ,,Formiranje nove Vlade i nezavisnog tužilaštva biće prava prilika da saznamo ko je u Vladi učestvovao u švercu cigareta, ko je, i za koji iznos, upropastio akciju hapšenja rekordne isporuke kokaina, da li je neko, i za koji iznos, dodijelio politički azil Telmanu Ismailovu, da li je neko u aktuelnoj Vladi, ili nečija djeca, trgovao ekonomskim državljanstvima, da li su neki ministri i direktori državnih sistema učestvovali u namještanju tendera, da li su nečija djeca vozilima ANB-a putovala na ljetovanje u Grčku, za čijeg sina je klan iz Granda specijalno otvorio auto-put, kao i još hiljade pitanja koje ćemo tek da otvorimo”.

Eto slike i prilike današnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti u Crnoj Gori. I još jednog povoda da se prisjetimo obećanja izrečenog u septembru prošle godine, neposredno nakon što su Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović potpisali (još važeći?) koalicioni Sporazum na osnovu koga je u decembru formirana Vlada: ,,Ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”.  Krivokapić je dodao ,,ako nas uhvatite u korupciji prijavite nas”.

Kome? Ako i DF, skoro petnaest mjeseci nakon konstituisanja nove parlamentarne većine, čeka formiranje nezavinskog tužilaštva. Baš kao i potpredsjednik Vlade.  Abazović je, u nekoliko navrata, ponovio da u njegovom kabinetu postoji više pripremljenih krivičnih prijava koje čekaju promjene u tužilaštvu.  Tih promjena nema isključivo zato što članice vladajuće koalicije neće da se dogovore o pet uglednih pravnika koje Skupština treba da imenuje kao članove Tužilačkog savjeta.

„Upravo sam proglasio novi Tužilački savjet. Tim činom, automatski je prestao mandat dosadašnjem Tužilačkom savjetu”, pohvalio se predsjednik parlamenta Aleksa Bečić početkom avgusta, ponavljajući da ,,nema odlučivanja Tužilačkog savjeta do izbora preostalih članova koje bira Skupština, čime se onemogućava sprovođenje eventualnih brzih, sumnjivih i nekvalitetnih procesa“. Tako smo, umjesto brzih i sumnjivih procesa dobili – ništa. Još gore – još jednu monetu za potkusurivanja u međustranačkim pregovorima članica vladajuće većine o podjeli vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZIDANJE NA PIJESKU: Jesenje tovljenje budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država se u 2022. neće zaduživati saopštio nam je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“

 

Prijedlog zakona o budžetu za 2022. godinu stigao je u parlament. Iz perspektive poštovanja zakona, u posljednji tren – 15. novembra uveče. I, da se  razumijemo, teško je reći da li je to dobra ili loša vijest za građane Crne Gore.

Ministar finansija Milojko Spajić nema dileme. Nakon što je proljetos predstavio „najbolji budžet u istoriji Crne Gore“ (budžet za ovu, 2021. godinu), on i predloženi budžet cijeni kao „bolji od najboljega“. Pa je,  gostujući na Javnom servisu prošlog petka, predočio da su prijedlog budžeta za ‘22. i set zakona koji ga prate paket koji se ne može razdvajati po principu to mi se sviđa, a to ne. Nego, „uzmi ili ostavi“.

Ili će poslanici u Skupštini usvojiti sve predloženo, pritvrdio je Spajić, ili će njegov/Vladin projekat Evropa sad pasti u vodu. A onda nema većih plata i novih radnih mjesta, poštenijeg oporezivanja, poželjnijeg ambijenta za strane investitore…

Tek što smo razumjeli izrečeno, Vlada je iz skupštinske procedure privremeno povukla četiri zakona, dostavljena parlamentu nepuna 24 sata ranije. Nakon što su oni kojih se ti propisi najviše tiču, iz medija saznali za odluku da se ukinu zakonska rješenja koja predviđaju njihovo finansiranje po osnovu zagarantovanih, procentualnih, budžetskih izdvajanja. Bez prethodnog obavještenja i konsultacija.

Povučeni prijedlozi su predviđali da se, izdaci za manjine, dijasporu, Prijestonicu Cetinje, RTCG (Javni servis), nevladine organizacije, medije, političke partije, Agenciju za sprječavanje korupcije i Centar za obuku u sudstvu i tužilaštvu (spisak nije konačan) finansiraju prema Vladinoj procjeni kvaliteta njihovih projekata. A ne na osnovu, zakonom definisanog, minimuma sredstava koja im pripadaju iz budžeta.

„Ministarstvo će obaviti dodatne konsultacije sa potrošačkim jedinicama koje su predmet izmjena zakona, zbog čega će se privremeno povući iz skupštinske procedure prvi set ovih predloga zakona, da bi se pružila dodatna objašnjenja u vezi sa primjenom, kao i da to ne ugrožava nezavisnost inistitucija, niti njihovu finansijsku samostalnost, već naprotiv”, saopšteno je iz Ministarstva finansija. Saopštenje nije odagnalo dilemu da li su te „dodatne konsultacije“, u slučaju kada prethodnih nije bilo, isto što i množenje nulom. Odnosno, na koji bi to način Vlada, aktuelna ili neka buduća, vrjednovala programe, recimo, opozicionih partija ili kritički nastrojenih medija i nevladinih organizacija?

Uglavnom, Vlada je već počela sa prepakivanjem svog uzmi ili ostavi paketa. Što  dovodi do pitanja da li će on dobiti neophodnu podršku u parlamentu i van njega.

U srijedu smo saznali da MMF ima ozbiljne rezerve prema Evropa sad programu.  Pojednostavljeno: proklamovani ciljevi su lijepi, ali je predloženi put do njihovog ostvarenja (previše) rizičan.

Ili, jezikom MMF: „Ovi ciljevi su izuzetno poželjni… Međutim, velike promjene usvojene odjednom mogu takođe i da nose značajne rizike od neželjenih efekata. Oni uključuju: (i) rizik od veće ukupne nezaposlenosti i/ili povećanja neformalnog zapošljavanja; (i) rizik od usložnjavanja inflatornih sila i/ili smanjenja globalne konkurentnosti; i (ili) moguće gubitke prihoda za državu i/ili lokalne samouprave, ukoliko namjeravane mjere za povećanje prihoda ne daju očekivane rezultate na održiv način ili se ne sprovedu u potpunosti“.

Skoro identične primjedbe Spajić, njegov kolega Jakov Milatović (ministar ekonomije) i njihovi malobrojni saradnici uključeni u pripremu projekta Evropa sad, čuli su prošle nedjelje u Centralnoj banci. Tamo su članovi Savjeta i Savjetodavnog odbora CBCG prvo „pozdravili zamisao“, da bi potom naglasili kako „implementaciji ovako krupnih reformi treba da prethodi detaljna i višeslojna analizu, koja bi razmatrala moguće izvore finansiranja i precizno kvantifikovala uticaj predloženih mjera”.

Spajić je na sve to odgovorio tvrdnjom kako nemamo vremena za gubljenje. I da su „benefiti programa mnogo veći od potencijalnih rizika“.  Prethodno je sa prijedlogom budžeta protrčao kroz Vladu i predao ga parlamentu. Odakle se DF prethodno oglasio tvrdnjom da za bužet neće glasati. Dok su Demokrate najavile podnošenje dva amandmana (dječji dodatak i naknada majkama) koji bi rashode budžeta uvećali za nekih 80-100 miliona eura. Godišnje.

I bez toga, priča o budžetu za narednu godinu je poprilično komplikovana. U ovom trenutku, recimo, na zvaničnim internet stranicama Vlade i Skupštine možete pronaći tri dokumenta bitno različitog sadržaja. A svi su predstavljeni kao budžet za 2022.

Tako Ministarstvo finansija na uvid nudi nešto što se zove Budžet za građane – 2022, gdje se na tridesetak stranica, više slikom nego riječima, objašnjavaju njegovi mnogobrojni benefiti. Uporniji će, u materijalima sa 46. sjednice Vlade pronaći nacrt budžeta o kome se prošlog petka izjasnio kabinet Zdravka Krivokapića. Taj dokument ima 399 stranica. Dok je stigao u Skupštinu, prijedlog budžeta je narastao sedam puta. Pa će se poslanici izjašnjavati o dokumentu koji teži tačno 2.783 strane. Ako se, u međuvremenu, ne promijeni zbog novog prilagođavanja zakonima koji su privremeno povučeni iz skupštinske procedure.

Iz tog dokumenta saznajemo da će iz državne kase, a na ime isplate naknade za zimnicu, država potrošiti nepuna tri eura (2,98). Ali ne možemo utvrditi u kom se gradu nalazi Ulica Jovana Jovanovića Zmaja ili Bulevar Veljka Vlahovića  čija je rekonstrukcija predviđena kapitalnim budžetom za narednu godinu.

Gledajući tabelu sa planiranim rashodima budžeta možete zaključiti da će izdvajanja za kulturu, sport, nevladine organizacije, političke partije… biti manja od ovogodišnjih.  Da će iznos za isplatu penzija biti neznatno uvećan – ništa, dakle, od ozbiljnije povišice koja bi ispratila rast cijena i zarada. Sa tim u vezi, u prijedlogu budžeta stoji podatak da je ovogodišnja inflacija (januar – septembar) 2,1 odsto. Dan pošto je taj prijedlog stigao u Skupštinu, Monstat je objavio da je inflacija u periodu januar – oktobar bila 3,8 odsto. Idemo dalje.

Listajući budžet(e) ne možete utvrditi, ili makar to nije nimalo jednostavno, kolika su ukupna izdvajanja za zdravstvo. Preciznije, koliko će novca zdravstvenim radnicima i njihovim pacijentima biti na raspolaganju za medicinske usluge, lijekove, novu medicinsku opremu i obećane bolnice.

Tako u „skupštinskom“ budžetu postoji podatak  o Projektu podrške zdravstvenom sistemu preko koga će Montefarm od Svjetske banke dobiti 30 miliona eura „podrške u nabavci lijekova i procjenu održivosti sistema“. Ali, čini se da taj novac nije ukalkulisan u rashode Fonda za zdravstvenu zaštitu koji će za snabdijevanje, plaćanje lijekova koji su uz recept preuzeti u privatnim apotekama i izmirenje dugova dobiti 122,5 miliona.

Dugovi. Država se u 2022. neće zaduživati saopštio je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“. Dvije stranice kasnije, član 15, predlagač navodi kako „nedostajuća sredstva za finansiranje budžeta u 2022. godini  iznose 500 miliona“, i da će ona  biti pokrivena korišćenjem depozita i „sredstava iz postojećih kreditnih aranžmana zaključenih u ranijem periodu“. Iako za nove puteve, bolnice, brodove ratne mornarice… tek treba pronaći finansijere (kreditore). I to, uglavnom, tek pošto se urade projekti i pribavi neophodna dokumentacija.

Pride, Vlada se naredne godine „može“ zadužiti (ako to parlament prihvati) do 900 miliona „za otkup i/ili refinansiranje postojećeg državnog duga“. I, izuzetno, još 500 miliona za finansiranja deficita u ‘22. i stvaranja fiskalne rezerve za finansiranje nedostajućih sredstava za 2023. godinu.

Predloženi budžet možemo sagledati i sa malo vedrije strane. U Obrazloženju normativnog dijela zakona o budžetu koji je iz Vlade upućen Skupštini govori se, u cijelom tekstu, o budžetu za 2021. godinu. Taj dio je, po svoj prilici, samo prekopiran iz martovskog izdanja. I svjedoči o ozbiljnosti sa kojom je predlagač pristupio izradi tog dokumenta.

Neupućen čitalac aktuelnog prijedloga budžeta, takođe, može doći u ozbiljnu dilemu da li sljedeća godina počinje 1. januara naredne ili 1. decembra ove godine. Pošto na strani prihoda budžeta za ‘22. Vlada računa na skoro 20 miliona doprinosa za zdravstveno osiguranje. Iako se taj doprinos, prema njenom naumu, ukida od 1. januara. Tako bi se decembarski doprinosi za zdravstvo, na papiru, mogli naći i u budžetu za ovu i u budžetu za narednu godinu!?

Kome nije jasno zašto je to urađeno, neka još jednom pogleda citat sa upozorenjima MMF-a. U borbi protiv budžetskog deficita, sva sredstva su dozvoljena.

Najbolji od oba budžeta aktuelne Vlade čeka stav Skupštine. Nakon što mu predlagač, pred izlazak na veliku scenu, malo popravi šminku.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ESKOBAR U NAŠEM SOKAKU: Ko će u Vladu, a ko na američku crnu listu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li oštre poruke, specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan,  prijetnje crnim listama i sankcijama, uspjeti da promijene situaciju u regionu, vidjećemo. Sigurno je da Vučićeva Srbija ne može biti lider suštinskih promjena na Balkanu.  Kao i da Crna Gora, zarobljena, između Vučićevih ispostava ovdje, uticaja SPC-a, i Đukanovića, ne može iz devedesetih. Tada smo naučili: važne su poruke spolja, al’ je ključan put za koji se odlučimo mi, unutra

 

Gabrijel Eskobar, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju, specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan,  nakon posjete Bosni, stigao je  u Crnu Goru. Iako je ovdašnja javnost nakon susreta Eskobara sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, sa kojim se prvo sastao, ostala uskraćena za  detalje razgovora, iz saopštenja koje je uslijedilo nakon tog susreta  iz kabineta predsjednika Crne Gore, jasno je da na najvišim crnogorskim adresama postoji nervoza zbog  posjete visokog američkog zvaničnika.

Ambasada SAD-a je objavila na Tviteru da je Eskobar u razgovoru sa Đukanovićem naglasak stavio na ,,zabrinutost zbog ukorijenjene korupcije u zemlji i podstakao Crnu Goru da nastavi da igra konstruktivnu ulogu u rješavanju regionalnih izazova”.

Ubrzo se saopštenjem oglasio i Đukanovićev kabinet. Po toj verziji, Đukanović je govorio da je ponosan na odnose Crne Gore sa SAD-om i njihovom daljem razvoju,  dok Eskobar nije ni zucnuo. Dodatno, oglasio se i  šef Đukanovićevog kabineta Miodrag Radović, da rediguje saopštenje Američke ambasade. On je kazao da ,,tvit Američke ambasade ne odražava suštinu veoma otvorenog i sadržajnog razgovora predsjednika Đukanovića i  Eskobara, koji je trajao duže od jednog sata”.

Porijeklo nervoze u kabinetu predsjednika Crne Gore jasno je, ako se imaju u vidu napisi medija da Stejt dipartment razmatra da funkcionere i sadašnje i bivše crnogorske vlasti stavi pod sankcije zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom.

,,Nekoliko političkih funkcionera sadašnje i bivše vlasti, ali i osobe iz biznisa povezane sa njima, mogle bi se naći na crnoj listi Stejt dipartmenta zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom, objavile su Vijesti, pozivajući se na  više izvora.

Američki predsjednik Džo Bajden je Naredbom iz juna ove godine proširio opseg sankcija za pojedince i organizacije iz država Zapadnog Balkana, koji ugrožavaju mir i stabilnost u regionu.  U Naredbi se  navodi i da su predviđene sankcije (blokiranje imovine u SAD-u, zabrana ulaska u SAD) pojedincima i subjektima odgovornim za korupciju u regionu, uključujući pronevjeru javne imovine, eksproprijaciju privatne imovine radi lične koristi ili u političke svrhe, ili podmićivanje.

Sankcije i crnu listu Stejt dipartmenta, Eskobar je pominjao i tokom posjete Bosni, tako da bi eventualne sankcije za pojedince  u Crnoj Gori bile dio ,,paketa” za region. Sve poruke koje je Eskobar poslao tokom posjete regionu, ali i prethodno tokom susreta sa balkanskim liderima,  odnose se na to da SAD neće tolerisati ne samo korupciju na ovim prostorima, već i lidere koje ga zadržavaju u devedesetim ratnim godinama.

Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, sa kojim se Eskobar sastao u četvrtak, 30. septembra, potvrdio je da je američki zvaničnik kazao da postoje pripremljene sankcije.  ,,Rekao sam mu da ako nastave prijetiti da mi nećemo razgovarati, on je rekao da ne prijeti već da je to činjenica“, saopštio je Dodik.

Eskobar je više puta  kazao  da postoji mogućnost sankcija u BiH, ali samo „za pojedince“. Nakon susreta Eskobara i Dodika, Američka ambasada u Sarajevu objavila je da je visoki američki zvaničnik u tom razgovoru poručio da ,,prijetnja otcjepljenjem i vraćanje reformi na institucije na državnom nivou su antidejtonske i građanima Republike Srpske (RS) ne nude ništa osim izolacije i ekonomskog očaja”.

Takođe, u video poruci koju je Eskobar uputio odmah po dolasku u BiH,  građanima, visoki američki zvaničnik naznačio je  da ,,su SAD spremne da rade kroz dijalog ali da će učiniti sve što je neophodno da ova zemlja uspije”.  Decidno je poručio: „U BiH neće biti rata“.

Eskobar  je i 26. oktobra na Beogradskom bezbjednosnom forumu rekao da regionu trebaju političari  otvoreni za dijalog. „Ključ za jači Zapadni Balkan je onaj koji stvara inkluziju, integraciju i etničko pomirenje, a ne nacionalističke politike”, kazao je. „ Jedan od najvećih i najviše razočaravajućih izazova je to što se mnogi političari nisu razvijali u svom razmišljanju i da se i dalje raspravlja o stvarima iz 1990-ih koje je trebalo političkom voljom odavno riješiti”. Napomenuo je  i da Aleksandar Vučić ima podršku SAD-a dok je na ,,evrointegracijskom putu”.

Sankcije su u svom pismu američkom predsjedniku Bajdenu pominjali i uticajni američki kongresmeni koji su mu pisali zabrinuti zbog situacije u Srbiji i njenog uticaja na  region.

Posjeta Eskobara Crnoj Gori, govori o zabrinutosti međunarodnih adresa za stabilnost i mir, te reforme u našoj zemlji.

Osim razgovora sa Đukanovićem, Eskobar se u Crnoj Gori sastaje i sa predsjednikom Vlade Zdravkom Krivokapićem, te predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem.  Da li je tema tih susreta i manjinska vlada kao mogući model prevazilaženja  ovdašnje političke krize,  o čemu se spekuliše, možda bude jasnije nakon odlaska  visokog američkog zvaničnika.

Nebojša Medojević, jedan od lidera DF-a saopštio je nakon susreta Đukanovića i Eskobara, da je ,,američki zvaničnik zatražio  od predsjednika Mila Đukanovića da se povuče i podnese ostavku, kao i da podrži manjinsku vladu Građanskog pokreta URA i manjina, na čijem čelu će biti Dritan Abazović”.  Đukanović će, prema njegovim riječima, u suprotnom biti suočen sa ,,optužbama za šverc kokaina i cigareta”.

Portparol i poslanik DPS-a Miloš Nikolić reagovao je na Medojevićevu izjavu, nazvavši je „halucinacijom“.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović ranije je, nakon posjete SAD-u, te susreta sa Eskobarom,  najavio da će biti ,,iznenađenja” tokom posjete specijalnog izaslanika Crnoj Gori, govoreći uglavnom u kontekstu rješavanja krize vlasti.

Eskobar je nakon oktobarske posjete Abazovića Vašingtonu imao i on lični sastanak sa Aleksom Bečićem. U Crnu Goru dolazi dok ona  ulazi u novi krug političke krize, a nakon odustajanja od strane dijela parlamentarne većine od rekonstrukcije Vlade. Demokratski front sada  traži potpuno novu Vladu. Za sada nemaju podršku koalicionih partnera – Demokrata i GP URA.

Analitičari su taj potez DF-a vidjeli  i kao dizanje tenzija pred dolazak Eskobara i pokušaj uticaja na potencijalne odluke američke administracije koje se mogu reflektovati i na taj politički savez. Bilo je najava  iz SAD-a da će se sa nekim vidom sankcija suočiti oni koji usporavaju ili osporavaju proces prozapadne profilacije zemalja Zapadnog Balkana.

Kada je ranije upitan da li vjeruje Vladi Crne Gore, kao i da li NATO treba da dijeli informacije s vlastima u Podgorici, Eskobar je kazao da oni imaju podršku SAD-a. „Nadam se da će nastaviti da odbacuju glasove koji ih udaljavaju od Evrope“, akcentovao je.

Nakon sastanka  Eskobara sa premijerom Krivokapićem, Ambasada SAD-a saopštila je da je američki zvaničnik poručio  da Crna Gora  treba da zadrži fokus na reformama neophodnim za ubrzanje pristupanja Evropskoj uniji.  ,,Sjedinjene Američke Države stoje uz sve koji podržavaju suverenu, inkluzivnu i građansku Crnu Goru”, poručio je Eskobar.

Tokom sastanka sa Bečićem, sudeći prema zvaničnim objavama u fokusu je bila reforma tužilaštva, te propisi poput popisa. Kako se navodi na Tviter nalogu Ambasade SAD-a, Eskobar je danas razgovarao sa predsjednikom Skupštine Aleksom Bečićem ,,kako bi podstakao reformu tužilaštva i izbornih zakona”.

Eskobar je nakon sastanka sa Krivokapićem ohrabrio je snažniju ekonomsku integraciju regiona. Američki zvaničnik je i tokom posjete BiH, saopštio da SAD podržavaju incijativu Open Balkan. Open Balkan  sada uključuje Albaniju, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, a prethodno je bila  poznata kao mini-šengen.

Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove iz Beograda, uzjavio je za DW tada da problem s ovom inicijativom nastaje kada pokušate da analizirate gdje su njeni  konkretni plodovi.

„Ako je Srpska napredna stranka (SNS) već deset godina na vlasti, mi bismo već morali da vidimo neke značajno vidljive pomake i intenziviranu ekonomsku saradnju, ali toga nema”. Ukazujući da oklijevanje ostalih zemalja regiona da se priključe toj inicijativi, Beširi je ocijenio: ,,Način kako se Srbija ophodi prema Crnoj Gori, a djelimično i prema Bosni i Hercegovini, te zemlje sprečava da budu dio nečega gdje se Srbija vidi kao nekakav rukovodilac te inicijative. Problem je, dakle, odnos Srbije prema državnom suverenitetu Crne Gore, a što se tiče Bosne i Hercegovine, mislim da problem leži u nesuočavanju Srbije sa svojom ratnom prošlošću“.

O suočavanju Srbije, odnosno njenih političkiih predvodika, i nacionalističke inteligencije,  sa ratnom prošlošću  dana rječito  govori hapšenje aktivistkinje Aide Ćorović, koja je 9. novembra  na Dan međunarodne borbe protiv fašizma, jajima gađala mural ratnog zločinca Ratka Mladića, koji se  mjesecima nalazi na uglu Njegoševe i Ulice Alekse Nenadovića, na Vračaru. Kasnije je na mural kofu bijele boje prosuo član Socijaldemokratske partije Srbije Đorđo Žujović. Grupa desničara je ubrzo nakon što je Đorđo Žujović bacio farbu na mural, pokušala da ga očisti.

,,Aleksandar Vučić ponovo se uvukao u bunker Ratka Mladića“, prokomentarisala je za Slobodnu Bosnu, taj događaj Vesna Pešić.

Hoće li Eskobarove oštre poruke, prijetnje crnim listama i sankcijama, uspjeti da promijene situaciju u regionu, vidjećemo.  Sigurno je da Vučićeva Srbija teško može biti lider suštinskih promjena u regionu. Kao i da Crna Gora, zarobljena, između Vučićevih ispostava ovdje, te uticaja SPC-a, i Đukanovića, ne može dalje od devedesetih.

Još tada smo naučili: važne su poruke spolja, al’ je ključan put za koji se odlučimo mi, unutra.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo