Povežite se sa nama

FOKUS

Godina krađe

Objavljeno prije

na

Ako bi godina za nama morala imati neko ime, zvala bi se – godina krađe. Kralo se sve: izbori, struja, pare iz naših džepova za njihove izborne pobjede i njihove poslovne partnere.

Godina je počela raspisivanjem izbora u Nikšiću i Andrijevici. Vladajuća partija je žurila da u Nikšiću pobere plodove nesposobnosti opozicije da formira vlast koju je u oktobru 2012. osvojila. Riješili su da dužnu pažnju posvete i Andrijevici u kojoj lokalna vlast nije funkcionisala godinama. Po rezultatima parlamentarnih izbora vidjelo se da vladanje u toj opštini mogu prosto da uberu. Izbori 9. marta pokazali su da je DPS-ova procjena bila dobra. Osvojili su vlast u oba grada.

Kad je na Nikšić pala sva partijska sila, rodni grad premijera Mila Đukanovića vraćen je na put prosperiteta u kojem grca otkad je ove vlasti. Koalicija ,,Za evropski Nikšić” je osvojila 20. 367 glasova ili 23 odbornička mandata, Demokratski front 12.243 ili 13 mandata, SNP 3.382 glasa ili tri mandata, a Pozitivna Crna Gora 2.613, odnosno dva mandata. U Andrijevici je DPS-ova koalicija osvojila 28 od 31 odborničkog mjesta. Socijalistička narodna partija i Demokratski front bojkotovali su izbore. Dva mandata je osvojila izborna lista ,,Zajedno za Vasojeviće”, a jedan Pozitivna Crna Gora.

Zimski dani proticali su u nagađanju hoće li DPS ponovo kandidovati Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore. Usred te priče, dnevnik Dan je sredinom februara počeo da objavljuje tonske zapise sa sjednica Predsjedništva Demokratske partije socijalista uoči prethodnih izbora. Snimci su objavljivani iz dana u dan i crnogorska javnost je dobila svjedočanstvo o načinu na koji DPS niže izborne uspjehe. Snimak je potvrdio ono što se odavno znalo: kako se glasovi kupuju preko socijalne pomoći, kao preko novca namijenjenog žrtvama tranzicije ili elementarnih nepogoda, pravljenjem puteva i, prije svega, zapošljavanjem. „Jedan zaposleni – četiri glasa” – moglo bi biti zvanično ime DPS-ove dobitne kombinacije. Uskoro će, dakle godina, od početka Snimka, a Crna Gora nije napravila ni jedan jedini korak ka ukidanju njime otkrivenih običaja. Ni pravosudno, ni politički, ni nikako.

U isto vrijeme kad i Snimak odjeknuli su pucnji kojima su u Baru ubijena braća Dejan i Ljubomir Gojačanin. Obojica su bili u dvadesetim godinama. Za ubistvo je optužen Šćepan Bujić, takođe dvadestogodišnjak, ranije već optuživan za pokušaj ubistva. Zbog ubistva braće Gojačanin organizovani su protesti protiv nasilja. Nešto kasnije o prilikama u Baru govorila su hapšenja i puštanja Rajka i Pavića Škerovića. Heroin, kokain, oružje, zlato i prilična količina para pronađeni u njihovim dvorima bili su razlog da dva puta budu otpremljeni u zatvor. Ne zna se iz kojih su razloga oba puta pušteni.

,,Hajka na mene i moju porodicu potiče od ljudi zaposlenih u državnim organima koji ne pripadaju vladajućoj partiji čiji sam ja dugogodišnji istaknuti član”, rekao je biznismen Rajko Škerović.

Opozicija je zbog slučaja Škerović tražila kontrolno saslušanje u parlamentu, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica odbila je da se odazove pozivu ,,zbog podjele vlasti i očuvanja nezavisnosti sudstva”.

Ovih dana u Baru je odjeknula bomba pred vratima stana šefa policije. Naravno, Bar nikako nije jedini grad u kojem bujaju mutni poslovi i obračuni koji uz to idu. Samo je ove godine možda bio najistaknutiji.

Početkom maja objavljeno je da je kuvar iz logora Morinj, Kotoranin Ivo Menzalin uhapšen na podgoričkom aerodromu kada je iz Beograda došao u Podgoricu. On je, prema crnogorskom pravosuđu, najkrivlji za sve što se dešavalo u logoru Morinj. Kako je kuvar mogao da organizuje logor – oni znaju. Krajem jula Viši sud u Podgorici ponovo je, po treći put, Špira Lučića, Bora Gligića, Iva Menzalina i Iva Gojnića proglasilo krivim za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima.

Nije to bilo jedino suočavanje sa prošlošću: krajem jula Apelacioni sud je potvrdio prvostepenu presudu kojom je Viši sud u Podgorici oslobodio devet bivših službenika MUP-a optuženih za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica vlastima Republike Srpske 1992. godine.

U drugoj polovini marta ozvaničeno je: na predsjedničkim izborima 7. aprila učestvovaće dva kandidata: predstavnik Demokratske partije socijalista Filip Vujanović i nezavisni kandidat Miodrag Lekić. Socijaldemokratska partija odbila je da podrži kandidata DPS-a.

Krajnje sumnjivo, pobijedio je Vujanović. Naravno, bila je upregnuta komplet partijska mašina, ministri su po rasporedu obilazili svaku stopu domovine, sve državno što se moglo zloupotrijebiti u partijsku svrhu – zloupotrijebljeno je.

DPS je suočen sa činjenicom da uporno gubi podršku u Podgorici, gdje živi trećina Crne Gore. Opozicione parlamentarne partije u oktobru 2012. su u glavnom gradu imale 50.784, Lekić 51.489 glasova. Evropska Crna Gora osvojila je 47.642, Vujanović 46.136 glasova. U podgoričkoj čaršiji danima je bila glavna ćakula da je Vujanović izgubio na izbornim mjestima po centru grada gdje glasaju razni funkcioneri vladajuće partije.

Zbog krađe na izborima opozicija je pripremila protest. Režimski mediji danima su se pitali da li se to vraćaju devedesete – kao da su nekud odlazile – i razmatrali da li se to pripremaju rušilačke demonstracije. Svetozar Marović objasnio je da to političke snage, koje se protive ulasku Crne Gore u EU i NATO, pokušavaju da destabilizuju našu državu.

,,S obzirom na to da najveći dio biračkog tijela koji podržava Miodraga Lekića nije ni glasao za Crnu Goru, onda taj stepen manje zainteresovanosti i za njenu unutrašnju stabilnost i međunarodni ugled nije neočekivan”.

Neizbježan je bio i poslanik u Evropskom parlamentu Jelko Kacin: protesti su populizam i pokušaj da se Crna Gora Evropi predstavi kao država haosa.

Na građanskom protestu 20. aprila u Podgorici, prema novinarskim procjenama, bilo je desetak hiljada ljudi. Uz ocjenu da u Crnoj Gori konačno postoji nesporna većina koja iskreno želi da ovu državu utemelji na vrijednostima i standardima demokratske Evrope, upućena je poruka da neće biti dozvoljeno gaženje Ustava i prekrajanje izborne volje koju je većina građana iskazala na predsjedničkim izborima 7. aprila.

Početkom juna Lex specialis, kojim je bilo predviđeno poništavanje izbora za Predsjednika Crne Gore, nije dobio većinu u parlamentu. U glasanju protiv DPS-u se iz SDP-a pridružio Rifat Rastoder, Džavid Šabović glasao je za posebni zakon, ostali poslanici SDP-a, uključujući i Ranka Krivokapića, bili su uzdržani.

Više sreće imale su ustavne promjene. Glasovima vlasti, SNP-a i Pozitivne usvojene su na samom kraju jula promjene Ustava u oblasti pravosuđa, koje treba da omoguće depolitizaciju pravosuđa na čemu insistira Evropska unija. Propisano je da se vrhovni državni tužilac i sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom u prvom krugu, ili tropetinskom većinom u drugom krugu glasanja. Evo se biraju.

U Budvi je 24. jula održana prva Parada ponosa u Crnoj Gori. Mržnja koja se sručila na učesnike parade bila je jeziva. U oktobru je Prajd održan i u Podgorici. Učesnici su evakuisani maricama, a nakon sukoba sa policijom, privedeno je šezdeset huligana.

Ljeto je donijelo i potvrdu čudesne vijesti da država Crna Gora krade struju. Službeno to se zove: neovlašteno preuzimanje električne energije iz evropske interkonekcije. Prosto, kad je Elektroprenosni sistem prestao da KAP-u dariva struju, fabrika je počela da je uzima iz okoline. Nedavno je jedan od evropskih stručnjaka taj postupak nazvao hajdučijom. Briselski Komitet za operativno upravljanje i pouzdanost rada energetskog sistema i Evropska mreža operatora zatražili su od CGES i Crne Gore da plate struju, koju je KAP nelegalno preuzeo iz evropske interkonekcije od 22. februara do 23. maja. Zahtijevali su od državnih organa da zabrane rad KAP-u, ako podgorička fabrika ne nađe snabdjevača i zaprijetili da će Crnu Goru isključiti sa evropske mreže.

Neko vrijeme su trajale kobajagi rasprave da li je vlada znala ili ne da ruski vlasnici KAP-a kradu struju. Trebalo je da povjerujemo da su je pod okriljem mraka unosili u fabriku. Jednom se oko te teme ponovo istakao Filip Vuković, poslanik iz Pljevalja, poznat po zaključku da su braća Šarići dobri momci. Objasnio je da su lukavi Evropljani znali da Crna Gora krade struju, ali je nijesu ni opomenuli, zato što su u tom trenutku imali višak, koji su nam sirotima prvo utrapili, a onda hoće da ga naplate. Čovjek je genije.

Podgorički Privredni sud proglasio je u julu stečaj u KAP-u zbog duga koji je dostigao 386 miliona eura. Uvođenje stečaja zatražilo je Ministarstvo finansija 14. juna zbog skoro 25 miliona eura garancija izdatih fabrici, koje je prošle godine platila crnogorska vlada Deutsche banci. Nakon uvođenja stečaja, organizaciju proizvodnje preuzela je državna kompanija Montenegro Bonus, koja već izvjesno vrijeme kupuje sirovine i struju za potrebe KAP-a. Ruski partneri odbili su da potpišu saglasnost da se novac koji je država dužna KAP-u iskoristi za plaćanje nelegalno potrošene struje. Ruska državna VTB banka i mađarska OTP banka aktivirale su garancije Vlade Crne Gore izdate za kredite, koje su te dvije banke odobrile KAP-u u iznosu od 102 miliona eura. Da bi Crna Gora mogla da vrati te dugove, Vlada je predložila rebalans budžeta. To je bila posebna, naročito koaliciona drama, koja je odgođena za jesen, a potom se rasplinula. Rebalansa nije bilo.

Ovih dana je ruska Centralno-evropska aluminijumska kompanija javila da je pokrenula arbitražni postupak protiv Vlade Crne Gore u vrijednosti 100 miliona eura. To je druga tužba firmi u vlasništvu ruskog biznismena Olega Deripaske, koje tuže Vladu Crne Gore zbog KAP-a. Ranije je ruska EN plus grupa najavila da će podnijeti tužbu tešku 93 miliona eura arbitražnom sudu u Frankfurtu protiv Vlade Crne Gore, zbog, kako su objasnili, neispunjenih obećanja i izgubljenog profita kompanije u poslu sa KAP-om.

Sad vlada ima plan da novcem građana, početkom naredne godine, plati još 3,6 miliona eura struju koja je kradena iz evropskog sistema. Ukupno, ukradeno je struje za blizu sedam miliona eura, a treba, kako su saznale Vijesti, platiti i oko 5,5 miliona eura za pokrivanje gubitaka Montenegro Bonusa u održavanju nerentabilne proizvodnje KAP-a od 9. jula do 31. decembra.

Dok je opozicija ljetovala, DPS se spremao za još jedne izbore. U septembru je za Cetinje, Mojkovac i Petnjicu izbore raspisao, u novembru ih dobio. Na Cetinju je SDP bio najavio postizborni savez sa opozicijom. Uzalud, DPS je u prijestonici dobio apsolutnu vlast. Teško se oteti utisku da je opozicija računala kako će objelodanjivanje samo po sebi ukinuti zloupotrebe.

DPS se bavio i krupnim strateškim poslovima. Pored neposlušnosti oko predsjedničkog kandidata i budžeta, SDP je tokom 2013. ubilježio niz koalicionih grjehova. Zapravo, DPS-u su uradili sve, samo ga nijesu napustili. Naravno da DPS nije sjedio skrštenih ruku. Raspisan je konkurs za fine Srbe koji bi ušli u vladu.

Za početak su pale nježnosti između premijera Đukanovića i mitropolita Amfilohija uoči osveštanja hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Vlada pripomogne kad za ceremoniju prifali para, patrijarsi na večeru kod Đukanovića – ljepota. Neće biti da se u premijeru probudilo pravoslavlje, nego bi mu dobrodošlo malo srpskih glasova. Stvar je konkretizovana pozivom srpskim partijama da uđu u vladu. Svesrdna podrška takvoj ideji stigla je i od srpskih vlasti tokom Đukanovićeve posjete Beogradu.

Tokom čitave godine vlasti su se, osobito premijer, obrušavale na medije koje ne kontrolišu. Poseban spektakl bila je konferencija Riječ, slika, neprijatelj, održana u Podgorici 11-13. novembra. Ovih dana je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc- Prelević objavila detaljnu analizu konferencije i izložbe, koja ju je pratila, i zaključila da je, bez sumnje, riječ o prijetećoj strijeli odapetoj prema medijima koji se ističu kontinuiranom kritikom vlasti. ,,Pogrešna koncepcija ove izložbe, koja osuđuje kritičko izražavanje, a koju je podržala Vlada Crne Gore, morala bi da zabrine sve kojima je stalo do budućnosti ove zemlje kao demokratske države, koja pretenduje na članstvo u Evropskoj uniji”.

Na samom kraju godine Crna Gora je na međuvladinoj konferenciji u Briselu otvorila pet pregovaračkih poglavlja, među kojima i poglavlja 23 i 24, koja se odnose na oblasti pravosuđa i vladavine prava. Njih je Evropska unija ranije označila kao ključna za dalji evropski put države. Savjet ministara spoljnih poslova EU poručio je da Crna Gora posebnu pažnju treba da posveti mjerljivim rezultatima u oblasti vladavine prava i borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, uključujući i onu na visokom nivou.

Dometi mnogih stvari koje su se dešavale tokom 2013. moći će jasnije da se vide tek 2014. Tek na proljeće će se, nakon izbora u Podgorici, znati je li stvarno DPS uspio da zaustavi svoj pad.

Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će biti vrijeme poslije Đukanovića zavisiće od dubine posrnuća ovog društva, i od kapaciteta onih koji ga nasljeđuju. Budućnost nije zagarantovana. I zavisi od svih nas.  Sigurno je:  vrijeme je da Đukanović ode. Uz ostalo,  i zbog  svih onih koji žele bolju Crnu Goru, a nisu zadovoljni učinkom  postavgustovske vlasi. Ta vlast za   duže od dvije godine nije uspjela da donese suštinske promjene. Đukanović joj je  izgovor za sve

 

U nedjelju ćemo imati novog predsjednika. Ili  novog – starog. Pobjeda Jakova Milatovića ili Mila Đukanovića,  zavisiće od  njihovih „rezervoara“, kako je to sročio aktuelni predsjednik. U prevodu – glasova onih koji iz različitih razloga nijesu glasali za ova dva kandidata u prvom krugu. Pobijediće onaj čiji rezervoar bude – puniji.

Đukanović očekuje podršku dijaspore, krajeva u kojima ima tradicionalnu podršku a čija je izlaznost u prvom krugu bila mala, te glasača SDP-a.

Milatović, polaže nade u one koji su u prvom krugu glasali za predsjedničke kandidate iz redova avgustovskih pobjednika, kada je na izborima 2020, nakon tri decenije, pao Đukanovićev DPS. Nakon čega je on preuzeo funkciju ministra ekonomije u Vladi Zdravka Krivokapića.

Matematika kaže da su brojke na Milatovićevoj strani. Avgustovski pobjednici i u međuvremenu izrasla Evropa sad, partija iz čijih redova dolazi Milatović, zbirno imaju većinu u odnosu na Đukanovića, kako u prvom krugu predsjedničkih, tako i na lokalnim i parlamentarnim izborima od avgusta. No, kako politika nije matematika, posebno ne domaća, u obzir se moraju uzeti i drugi faktori koji trku u nedjelju čine neizvjesnijom nego se na prvi pogled čini.

U posebnom predizbornom fokusu je dijaspora. Odnosno koliko je ona zaista Đukanovićev – rezervoar. Prema podacima Uprave za saradnju sa dijasporom, u inostranstvu je oko 150 hiljada građana koji imaju pravo glasa u Crnoj Gori.

Đukanović je  pojasnio da se do sad nije „naprezao“ , jer  „ne treba dodavati gas do daske u prvom krugu”.  Sad kad doda gas, imaće, prema sopstvenoj računici –  40 hiljada dodatnih glasova iz dijaspore.  Neke druge računice, međutim, kažu, da Đukanovićev rezervoar nije toliko pun da ga dovede do cilja. Oni koji podržavaju Milatovića, tvrde da Đukanović ne može dobiti ni –  četiri hiljade glasova iz dijaspore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Mnogo toga je na Milatovićevoj strani kada je u pitanju ishod izbora  2. aprila. No stvari nijesu završene, i Milatović ne smije unprijed slaviti. Đukanović je, odmah, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora poručio  kako se uzda, u kako ih je nazvao neiskorišćene rezervoare podrške. ,,Jasno smo prepoznali određene rezervoare biračke podrške koji nijesu aktivirani u prvom krugu. Znamo gdje su ti džepovi buduće podrške u drugom krugu i radićemo na tome da se aktiviraju”, kazao je.

Rezervoari o kojima govori Đukanović, smatraju analitičari su – glasovi koje je osvojila kandidatkinja SDP-a Draginja Stanković Vuksanović, potencijalno glasovi onih koji nijesu izašli u prvom krugu u krajevima u kojima Đukanović ima tradicionalnu podršku, te glasovi dijaspore, koji  takođe nijesu iskorišćeni u prvom krugu. Em je Đukanovićev prolazak dalje bio sasvim izvjestan, em putovanja do domovine i nazad koštaju.  Ubačena rezerva  mogu biti i glasovi koji su namjenski i uzaludno u prvom krugu udijeljeni Mandiću. Analitičari takođe napominju  da će Đukanović učiniti sve kako bi pobijedio Milatovića, pošto su ovi izbori za njega igra na sve ili ništa.

Milica Kovačević, izvršna direktorica CDT-a kaže da niko nema podatak koliko državljana Crne Gore u inostranstvu ima pravo glasa.

,,Ovo pitanje se potpuno ležerno uzima u okolnostima dovođenja i odvođenja… Važno je kazati da Crna Gora ima veliki broj državljana koji nijesu odjavili prebivalište i žive u zemljama zapadne Evrope, Sjeverne Amerike, ali žive i u susjednim zemljama. Sve različite politike su te građane do sada tretirale na ovaj način – kao korisnu masu za mobilizaciju u slučaju izbora…”.

V.d. pomoćnika direktora Uprave za saradnju sa dijasporom Arben Jakupi, saopštio je da je poziv dijaspori da glasa u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori zloupotreba i da se ona neće u velikm broju odazvati. ,,Neće doći ni dvije hiljade ljudi. I vjerujte da brojka koju očekuje Đukanović neće biti toliko na njegovoj strani, već da i naša dijaspora razumije ove procese i da žele da konačno i Crna Gora postane članica EU”, saopštio je on.

Koliki je ,,rezervoar” Đukanovića, vidjećemo. Jasno je da Milatović  računa na glasove koje su u prvom krugu dobili kandidati iz redova avgustovskih pobjednika –  Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Goran Danilović. Ukoliko tu podršku dobije, njegova pobjeda je sasvim izvjesna. Mandić je u prvom krugu osvojio 19 posto glasova, Bečić 11, Danilović 1,4 odsto.  Više nego dovoljno da pobijedi Đukanovića.

Pitanje, međutim, koje se takođe postavlja ovih dana je – koliko je podrška dijela avgustovskih pobjednika  deklarativna, a  koliko stvarna.  Za sada je Milatović dobio deklarativnu podršku od svih avgustovskih pobjednika.

,,Demokratska Crna Gora će u drugom krugu predsjedničkih izbora podržati kandidata Pokreta Evropa sad Jakova Milatovića, poručio je predsjednik partije Aleksa Bečić. On je saopštio da je tu odluku, o ,,bezrezervnoj podršci Milatoviću”, donio Glavni odbor partije.  ,,Nedvosmislenu podršku Milatoviću” dala je i URA, partija na čijem je čelu premijer Dritan Abazović, i koja je u prvom krugu podržala Bečića, koji je osvojio 11 odsto glasova. Očito ni to nije pomoglo. Na avgustovskim izborima 2020, Demokrate, odnosno koalicija Mir je naša nacija osvojila je 12, 5 odsto glasova, a lista Crno na bijelo, koju je predvodila URA 5,53 glasova. To je sedam posto glasova više nego što je Bečić dobio na predsjedničkim izborima.  Analitičari ukazuju i da je jedna od poruka građana na ovim izborima  –  nezadovoljstvo zbog načina na koji je parlamentarna većina iz avgusta vršila vlast.

Podršku Milatoviću  najavila je i Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija, Socijalistička narodna partija…

Pod posebnom lupom javnosti je glasna, nekako isuviše glasna, podrška Demokratskog fronta. Mandić je odmah nakon prvog kruga pozvao glasače da glasaju Milatovića u drugom krugu,  čak je i osvanuo bilbord DF-a kao podrška Milatoviću. No primijećeno je da  lideri DF-a u pozivima glasačima da daju  podršku Milatoviću, uvijek napomenu  i ,,opravdanu ljutnju” na Evropu sad  „zbog izjednačavanja DPS-a i DF-a“, te naglašavaju da će oni biti zaslužni za Milatovićevu pobjedu.

,,Molim hrabre i odane borce protiv Mila Đukanovića i svega što on simbolizuje da bez izuzetka poslušaju poziv Andrije Mandića i da pored sve opravdane ljutnje, daju konačni doprinos našoj zajedničkom cilju”, saopštio je ove sedmice funkcioner Slaven Radunović. On je dodao da ,,razumije bijes kod pristalica Fronta kad neko bazira kampanju na jednačini DF=DPS”.

,,Ali, ne dozvolite da vas neka ‘Milojkova baba’ skrene sa puta koji smo mi zacrtali, utabali, asfaltirali”, napisao je Radunović na Fejzbuku. Ovakvo, preglasno prisvajanje Milatovićeve pobjede, od strane lidera DF-a,  u realnom  svijetu, ne smeta Đukanoviću. Naprotiv. On se nada da to može  podstaći neke neodlučne birače suverniste, da  u drugom krugu prelome i glasaju za njega.

Da partnerstvo Đukanovića i Mandića postoji, sugerišu i podaci sa terena, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora.  Jedna od ,,enigmi” prvog kruga je svakako i izborni uspjeh Andrije Mandića u Tuzima.

Prema preliminarnim podacima Opštinske izborne komisije (OIK), Mandić je u Tuzima imao 827 glasova, odnosno podržalo ga je 13,4 odsto ukupno izašlih birača. Na lokalnim izborima u toj opštini 5. marta, DF nije ni učestvovao.  Mandić dobar rezultat u Tuzima vidi kao odgovor građana na njegov poziv da, kako kaže, zajedno grade novu Crnu Goru. Građanski aktivisti i partijski zvaničnici iz te opštine ukazuju da bi po srijedi mogla biti  politička trgovina. „Meni je najzanimljivije to što je Mandić  te glasove dobio u mjestima gdje su birači na lokalnim izborima dominantno glasali za Albanski forum,” prokomentarisao je te rezultate građanski aktivista Dževdet Pepić. ,,Da li je to preko lokalnih političara, kojima je odgovaralo da Mandić  bude u drugom krugu ili je to neka vrsta usluge Đukanovića? Zna se da su Tuzi tradicionalno većinski za Đukanovića”, smatra on.  Funkcioner Demokrata  Štjefan Camaj  za rezultat Mandića u Tuzima nema dilemu. On je ocijenio je da je ,,jasno da je ovo inženjering DPS-a”.  I njihov pokušaj  da se  u drugi krug izbora, kako kaže,  ugura Andrija Mandić.

Milatović je nesporan favorit. Ali ishod trke  u drugom krugu predsjedničkih izbora nije tako unaprijed poznat kako se na prvi pogled čini. Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće, svakako, od njihovih „rezervoara“. Očitih i skrivenih.

 

Milatoviću se dodjeljuje policijsko obezbjeđenje

Predsedničkom kandidatu Pokreta Evropa sad (PES) Jakovu Milatoviću biće dodeljeno policijsko obezbeđenje, koje je tražila njegova partija zbog bojazni da je fizički ugrožen, pišu Vijesti.

Vlada će o tome odlučiti na telefonskoj sednici ove sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Ta Vladina odluka biće privremena, sve dok Agencija za  nacionalnu bezbednost (ANB) i Uprava policije ne urade procjenu bezbijednosti.

“Ministarstvu unutrašnjih poslova – Upravi policije je dostavljen zahtev od strane Pokreta Evropa sad koji je potpisala potpredsednica Olivera Injac, za izradu bezbednosne procjene stepena ugroženosti gospodina Jakova Milatovića. Postupak po ovom zahtevu je u toku”, saopštili su iz MUP-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo