DRUŠTVO
Dva voda vojske na dva fronta
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Građanin Risto Radović (75) je ostvarivši pravo na penziju u tom dijelu regulisao proljetos svoj odnos sa državom, no kao Amfilohije, mitropolit crnogorsko-primorski, suočava se sa nastavkom osporavanja pravnog i imovinskog statusa Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori.
Posljednjih godina su blokirana nastojanja Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) i drugih srpskih eparhija za, kako tvrde, „pravednu restituciju” dodatnih „više hiljada hektara oduzete imovine i stotina zgrada crkvenih opština i manastira”. SPC je, takođe, nedavno izgubila zbog imovinskog pitanja pokrenut spor protiv države na Sudu za ljudska prava u Strazburu.
Na Kongresu DPS-a maja 2011. Milo Đukanović je poručio da će program partije biti „podsticanje i objedinjavanje pravoslavnih vjernika u jednu Crkvu” i da „Pravoslavna crkva mora biti samostalna u Crnoj Gori”.
Na funkciju svog savjetnika on je imenovao dr Živka Andrijaševića, autora knjige Crnogorska crkva 1852-1918. (Nikšić, 2008), koja pruža najsistematizovaniji pregled istorijskih dokaza autokefalnosti Crkve u Crnoj Gori – što je sukus svih sporenja oko statusa SPC-a.
No, Amfilohije tvrdi da autokefalnost nije potrebna. Predsjedava nakon obnove crnogorske nezavisnosti ustrojenim Episkopskim savjetom Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koji okuplja čelnike srpskih eparhija Budimljansko-nikšićke, Zahumsko-hercegovačke i Mileševske.
Dvije neđelje nakon sastanka Episkopskog savjeta, održanog 25. februara prošle godine, Amfilohije je uputio pismo tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću „u vezi sa Vašom nedavnom izjavom o potrebi ‘registrovanja’ Mitropollije crnogorsko-primorske i druge tri eparhije SPC u Crnoj Gori, kako bi se prestalo sa progonom naših sveštenika, monaha i vjerskih službenika stranih državljana”.
Za oko 30 do 60 pripadnika SPC-a su pokrenute ili najavljene procedure ukidanja radnih dozvola. Iz MUP-a je ranije saopšteno da oko 230 drugih srpskih sveštenika, monaha i monahinja imaju uredno prijavljene dokumente.
Iz dvije dostupne nam presude Upravnog suda – a koje ilustruju i druge slične sporove – doznaje se da su 2011. filijale za upravne poslove MUP-a u Pljevljima svešteniku i u Kotoru monahinji odbile zahtjeve za odobrenje privremenog boravka. Obrazloženja su neispunjenje uslova iz čl. 36 st. 1 tačka 5 Zakona o strancima, jer podnosioci nijesu priložili dokaz o opravdanosti zahtjeva za privremeni boravak.
Dokaz bi, prema odbijajućim rješenjima MUP-a, bila potvrda o prijavi osnivanja vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije, kako je predviđeno čl. 2 Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica – koju podnosioci zahtjeva nijesu priložili.
Međutim, Upravni sud je ukinuo osporena rješenja MUP-a. U presudama je navedeno da odredba Zakona o strancima na kojoj MUP temelji odbijanje zahtjeva svešteniku i monahinji SPC-a ne upućuje na odredbu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica.
Prema tvrdnjama iz MCP-a, svi drugi sporovi pred Upravnim sudom su riješeni u korist pripadnika SPC-a, no MUP i dalje primjenjuje identičan pravni osnov i odbija produženja radnih dozvola.
„Radi prevazilaženja nastalih nesporazuma, nesumnjivo štetnih ne samo za Crkvu, nego i po Crnu Goru i njen međunarodni ugled”, Amfilohije je 7. marta 2012. ministru unutrašnjih poslova dostavio „zvaničnu izjavu” kojom „potvrđujemo i prijavljujemo kontinuirano postojanje Pravoslavne crkve u današnjoj Crnoj Gori od 4. vijeka prvo pod imenom Episkopije Dioklijske, Risanske, Skadarske i Rascijske, u vremenima jedinstvene Crkve Istoka i Zapada”.
No, gostujući 14. februara o.g. u emisiji Načisto TV Vijesti, Amfilohije saopštava da „zahtjev za registraciju MCP-a još nije riješen”. MUP se potom oglasio da, shodno Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica, MCP nije podnijela zahtjev za registraciju.
I zaista, upisivanje u Registar vjerskih zajednica, koji vodi MUP, ne predviđa da se šalje pismo ministru, već u čl. 2 obavezu da se vjerska zajednica prijavi kod nadležnog organa lokalne uprave na čijoj je teritoriji sjedište vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije.
Obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) je postupila 2000. po zakonu, pa je godinama difamirana da je „osnovana u policijskoj stanici”. Još 16 drugih vjerskih zajednica, uključujući rimokatoličku Nadbiskupiju i Biskupiju u Baru i Kotoru, zatim Islamsku zajednicu, takođe su registovane u MUP-u.
Pomenuti zakon je na snazi od 1977. i svih ovih godina je od srpskih eparhija bio ignorisan bez posljedica. Kada Amfilohije tvrdi da MCP nije bila obavezna da se registruje, jer „ako je zakon zahtijevao, zašto do 2010. to pitanje nije postavljeno”, teško mu se može prigovoriti.
Naime, MCP i drugi entiteti SPC-a su mimo zakona de facto dobili status pravnih lica. Na njih je u krajnje sumnjivoj proceduri tokom 1990-ih, kada su DPS i SPC u političkim i ratnim poduhvatima bili „ljubezna braća”, uknjiženo preko 12 miliona kvadrata crnogorskih sakralnih i drugih objekata i zemljišta.
MCP se kao pravno lice, bez zakonite registracije, pominje u raznim vladinim aktima: dopisu republičkog Sekretarijata za zakonodavstvo br. 03-388 od 02. oktobra 1998, dopisu Vlade Skupštini br. 02-6431 od 31. oktobra 2003, zatim je 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije izričito napisano da je i SPC registrovana, itd.
Na drugoj strani, Amfilohije (na grčkom Αμφιλόχιος, u prijevodu „dva voda vojske”) je ušao u oštre polemike sa novim vlastima u Srbiji, koje „popravljaju odnose sa Crnom Gorom”. Ljetos je osporio njihovu odluku da se tamošnje Ministarstva vera degradira u Kancelariju za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama, strahujući da će se za SPC u Crnoj Gori zbog toga pogoršati finansijska situacija.
Nedavno je Amfilohije bio akter „sve jačih sukoba vlasti Srbije i SPC-a”, kako je pisao Blic, „po pitanju kosovske politike” sa procjenom da će sukob „sve više da jača”. Navodno je insistirao da Sinod izda oštrije saopštenje povodom rezultata pregovora sa vlastima u Prištini.
Amfilohijev portparol, dr Velibor Džomić (vidi okvir), napisao je 24. januara u srpskoj štampi tekst optužujući predsjednika Tomislava Nikolića da je tokom posjete Podgorici navodno „legitimisao” CPC, te zbog „jednostranih stavova” u tzv. kosovskoj politici.
U međuvremenu, 5. februara je uhapšen Srbislav Žikić, blagajnik Patrijaršije i Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, pod optužbama da je pronevjerio velike svote crkvenog novca „a najviše dok je patrijarh Pavle ležao na samrtničkoj postelji”. Kako je do milionske krađe došlo – navodno, utvrdiće istraga.
Niko nije pomenuo da je Amfilohije, upravo dok je Pavle umirao, bio hijerarhijski najodgovorniji za crkvene finansije, ne samo kao faktički šef Sinoda, već i formalni zamjenik patrijarha i administrator Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
SDP asistira Amfilohiju
Jedan od markantnijih primjera manipulacija DPS-SDP i SPC-a je spor ili „spor” oko vjerskog objekta na vrhu Rumije.
Iako Amfilohija vlasti i na tom primjeru optužuju za „divlju gradnju”, za javnost se skriva da je juna 2005. asistenciju za prijenos limene crkve kroz Bar, do mjesta gdje je zakačena za vojni helikopter, davala crnogorska policija.
Da stvar bude licemjernija, policijom su u to vrijeme šefovali kadrovi SDP-a: ministar Jusuf Kalamperović, načelnik Službe javne bezbjednosti i Mićo Orlandić, obojica iz Bara.
Dr Džomić
Jednu od vodećih uloga oko raspleta sa statusom SPC-a u Crnoj Gori ima Velibor Džomić (44), protojerej – paroh podgorički, crkveno-sudski tužilac, koordinator Pravnog savjeta MCP-a…
Iako je Džomić bez formalnog teološkog obrazovanja – nema svršenu bogosloviju ili teološki fakultet – Amfilohije ga je lansirao u najpoznatijeg paroha srpske vaseljene.
Od đakona je za desetak godina napredovao do stavrofora, što je titula namijenjena sveštenicima za specijalne zasluge sa pravom da preko mantije nosi natprsni krst i crveni pojas; takođe je starješina Hrama Hristovog Vaskrsenja, najvećeg sakralnog objekta u državi.
Proljetos je Džomić postavljen za sekretara Komisije Sv. arhijerejskog sabora za reviziju Ustava SPC. Ipak, njegove pravničke reference za mnoge ostaju sporne, nezavisno od stavova koje zastupa.
Diplomirao je sa relativnim zakašnjenjem tek 2002. na nereprezentativnom Pravnom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici a magistrirao 2006. na još manje uglednoj adresi: izvjesnoj Privrednoj akademiji u Novom Sadu.
Onda je – uz prisustvo Amfilohija i još nekoliko srpskih arhijereja – 27. decembra 2012. doktorirao na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, ustanovi poznatoj po aferi Indeks (masovna kupovina diploma). Da stvar bude gora, tezu je odbranio pred prof. dr Nenadom Đorđevićem koji je jedan od nekoliko optuženih u Indeksu.
Srpskim medijima Džomić je kazao kako prema univerzitetskim propisima nije mogao uticati na izbor članova komisije za odbranu. Međutim, Đorđević mu je bio mentor i 2006. kada je postao magistar. Član komisije je bio i profesor podgoričkog pravnog fakulteta dr Slavko Lukić, poznat po aferama na podgoričkom Pravnom fakultetu.
Naziv Džomićeve odbranjene teze je Pravni položaj tradicionalnih crkava i verskih zajednica u R. Srbiji i R. Crnoj Gori. No, 2009. je najavljivao daleko interesantniji doktorski rad, naslovljen Pravni položaj MPC-a od 1851. do 1929. godine. Zbog čega je odustao?
U svojim ranijim istupima je negirao ili banalizovao kanonsku i istorijsku činjenicu o autokefalnosti Mitropolije – Crnogorske crkve. Do promjene u izboru teme možda je došlo i zbog činjenice da je Amfilohije, makar uz kreativno tumačenje, nakon decenija poricanja 2010. „priznao” da je Crkva do 1918. bila autokefalna.
Kao svojevrsnog i pravničkog uzora, Džomić je deklarisao dr Vojislava Šešelja. Naime, Džomić je autor članka Svjedok nepokleka koji je objavljen u zborniku Duška Sekulića Luča vojvode Šešelja (Srpska radikalna stranka, Zemun 2009), gdje je, između ostalog, napisao:
„Pravnom naukom se bavim preko 20 godina, od kako sam u Kraljevu 1986. zakoračio u Srednju pravnu školu, do dana današnjega. Sve do procesa dr Vojislavu Šešelju nisam mogao da sanjam, a kamoli da povjerujem da nadobudnim evropskim pravnicima, današnjim haškim kadijama i sudijama, mogu da padnu na pamet takve stvari, nedopustive u pravu, kakve su nam pokazali već od početka montiranog sudskog procesa”.
U zaključku veli da je „bez obzira na presudu”, Šešelj sebe „prinio na žrtvu” i da je ostao „svjedok nepokleka” (str. 52-54).
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Objavljeno prije
5 danana
24 Januara, 2026
Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske
Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.
Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU). Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.
To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku. Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.
U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime, kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je. Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.
S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.
Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.
Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.
Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku, kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.
U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.
Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”. Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.
Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.
Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?
Objavljeno prije
5 danana
24 Januara, 2026
Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini
Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.
Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.
Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.
Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.
Ćute i partije na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.
Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.
Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.
Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.
Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.
Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora i analizu važećih pravnih propisa na osnovu kojih bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.
Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.
Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.
Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.
Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.
Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.
Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.
Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.
Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.
Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.
Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
OSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?
Objavljeno prije
5 danana
24 Januara, 2026
Ostavka sutkinje Apelacionog suda , dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”, otvorila je mnogo pitanja. Prije svega – hoće li ovaj postupak biti vraćen na početak
Iznenadna ostavka sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”, otvorila je mnogo pitanja. Prije svega, da li će ovaj postupak zbog toga biti vraćen na početak, te da li je upravo taj slučaj u pozadini sutkinjine ostavke.
Podsjetimo, sjednica vijeća Apelacionog suda na kojoj su razmatrane žalbe na presudu Višeg suda u Podgorici u ovom predmetu završena je 24. decembra prošle godine, čime je postupak razmatranja žalbi formalno okončan, a vijeće ušlo u fazu vijećanja i glasanja. Uslijedila je skoro petanestodnevna pauza u radu sudova, pa je tim prije neizvjesno da je odluka u ovom predmetu mogla biti napisana i otpremljena strankama u tako kratkom roku. Stručnjaci ukazuju da bi u slučaju da odluka nije donešena, proces mogao krenuti ispočetka.
Sumnje su saopštenjima podgrijali iz Apelacionog i Vrhovnog suda, te Sudskog savjeta, odakle je u ponedjeljak i stigla vijest da je tokom sjednice koju su imali tog dana konstatovana ostavka sutkinje Moštrokol. U saopštenjima, kao ni u kasnijim odgovorima na novinarska pitanja, nigdje se ne tvrdi da je presuda napisana.
Advokat Dušan Lukšić saopštio je za Antenu M da se odluka smatra donešenom onog trenutka kada su članovi vijeća glasali. „Činjenica da predsjednik vijeća odlazi nakon toga ne poništava samu odluku, jer je volja vijeća kao kolektivnog tijela već formirana. Ako vijećanje nije završeno, postupak se mora ponoviti pred potpuno novim ili izmijenjenim vijećem, jer vijeće mora biti u punom sastavu tokom cijelog procesa odlučivanja“, kaže on.
Advokatica Andrijana Razić upozorava da zakon u ovom slučaju ne daje jasna rješenja. “Ni zakonik o krivičnom postupku niti konkretni pravilnici interne prirode ne regulišu jasno i precizno ovo pitanje. Nijesu jasno ni definisane norme, to je svojevrsna pravna praznina u zakonu, kaže ona.
Dok se pravne dileme nižu, iz Sudskog savjeta uvjeravaju da se presuda bez obzira na ostavku predsjednice sudskog vijeća može donijeti. Detalje nijesu objašnjavali. S druge strane, iz Apelacionog suda nijesu željeli da komentarišu kako će ostavka sutkinje Moštrokol uticati na postupak. Istovremeno, reagovali su povodom navoda objavljenih u medijima.
“ U vezi sa navodima koji mogu proizvesti zaključke o razlozima ostavke predsjednice vijeća, Apelacioni sud ističe da su lični i profesionalni razlozi sudije, kao i statusna pitanja koja se tiču njenog angažmana u konkretnom vijeću, pitanja koja uživaju odgovarajući stepen zaštite privatnosti i dostojanstva sudijske funkcije. Sud će, kao i uvijek, postupati u skladu sa zakonom i procesnim pravilima, uz puno poštovanje prava stranaka i principa zakonitosti“, kazali su iz tog suda.
“Apelacioni sud neće komentarisati tok odlučivanja niti eventualne procesne radnje u predmetu koji je u radu, jer bi to predstavljalo nedozvoljen uticaj na postupak i moglo ugroziti pravičnost suđenja“, navodi se u reagovanju.
Dan nakon ostavke sutkinje Moštrokol, oglasila se predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentna Pavličić. Iz njenog kabineta je odgovoreno da ona nema saznanja da je bilo ko vršio uticaj na sutkinju Moštrokol u slučaju “državni udar” ili bilo koji drugi predmet. Pojašnjeno je da je sutkinja ostavku podnijela iz ličnih razloga.
„Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da je postupak u pomenutom predmetu bio motiv za ostavku sutkinje Vesne Moštrokol, saopšteno je iz tog suda. Najavljeno je i da će predsjednica Pavličić u ponedjeljak održati konferenciju za novinare.
Podsjetimo, krajem decembra u Apelacionom sudu specijalni tužioci su ostali kategorični pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije. Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima.
Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić tvrde da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.
Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andriju Mandića. Tužioci tvrde da je on „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, što se, kako tvrde, potvrđuje i listingom komunikacija i nalazom vještaka telekomunikacione struke.
SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.
Specijalni tužioci tvrde da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke. Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.
Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, djelovi su žalbe Specijalnog tužilaštva, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola. Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. Neke njihove tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA).
Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.
Dikić je imao zadatak, navodi Specijalno tužilaštvo, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore i da fotografije i google mape tih državnih institucija sigurno nije „pravio turistički.
U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda u julu prošle godine ruski državljani su oslobođeni optužbe da su organizovali i finansirali teroristički pokušaj nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016. godina. Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović kao i penzionisani general srpske Žandarmerije Dikić. Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.
U ovom predmetu pravosnažno je do sada osuđeno pet osoba. Oni su još u prvim mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.
Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
INTERVJU3 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
FOKUS4 sedmiceBOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode
-
DRUŠTVO4 sedmiceVISOKOPROFILNI PROCESI NA KRAJU 2025. GODINE: Još jedna godina prođe
-
INTERVJU4 sedmiceBOŽO KOPRIVICA, PISAC: Nema pravog duplog pasa
-
Izdvojeno4 sedmiceSVIJET U 2025.: Nova godina, nove strijepnje
-
Izdvojeno3 sedmiceBJELORUSIJA NA RAKRŠĆU: Lukašenko će pokrenuti staru igru, ovaj put uz Trampovu pomoć
-
INTERVJU3 sedmiceKRISTIAN NOVAK, PISAC: Književnost protiv nepovjerenja
