Glavna vijest u nedjelju: Premijer Igor Lukšić i ministar Milan Roćen telefonom razgovarali sa gospodinom Darkom Šarićem u avgustu 2008. Glavna vijest u ponedjeljak: Listinzi o telefonskom kontaktu sa Šarićem falsifikovani, Lukšić izdao naređenje tužilaštvu i policiji da krenu u istragu koja „mora imati prioritet”. Ukoliko ne bude (očekivanih) rezultata – premijer priprijetio nadležnim službenicima da će odgovarati. Glavna vijest u srijedu: Specijalni tužilac tvrdi da je listinge dostavio neko iz policije i izdao joj naredbu da pronađe krticu u svojim redovima. Glavna vijest u četvrtak: Listinzi poslati iz pošte u Plužinama… Sporedne vijesti: U Crnoj Gori broj nezaposlenih premašio trideset hiljada; u Budvi za pet godina otkriveno 558 krivičnih djela u oblasti privrednog kriminala i pričinjena šteta od 25 miliona eura; dvadeset godina od kako su JNA i crnogorski rezervisti „oslobađali” Dubrovnik; za telefonske račune, država je za prvih osam mjeseci prošle godine platila preko dva miliona eura, a gotovo četiri i po miliona za službena putovanja… Zagonetni Listing je u naš mali dom uveo vanredno stanje. Uspaničili se premijer i ministar vanjskih poslova. Tužiteljica sazvala hitnu noćnu sjednicu. Uzbuna u policiji. Dežurne patriote, medijski specijalci i ostala dvorska svita – detektiv Poaro iz najboljih dana. Zapomažu: specijalni rat protiv Crne Gore čija je meta Vođa, a bez vođe života nam nema, ni nama ni ubavoj nam Crnoj Gori. Urnebesna potjera za nečastivim trajala je nekoliko dana. Gdje je? U opozicionim redovima? Gdje je? U njedrima neprijateljskih medija? Gdje je? Među tradicionalnim neprijateljima naše vjekovne državnosti, kao takve? Te muke i te žalosti njihove kad se saznalo da je naš Listing nasušni, prije no što je došminkan boravio u najsigurnijim ovozemaljskim rukama – em, crnogorskim, em policijskim. Istraga je u toku. Neki majstor Đepeto je, mora se priznati, savršeno izrežirao aferu crnogorski Vikiliks u kojoj su posebno ispit budnosti položili medijski specijalci, domoljubni zaštitari. Goli otok iz 1948. godine je pošumljeno gorje za ono što bi oni 2011. priredili posrnulim kolegama. Nije ovo mala igra, Listing je više od svega pokazao da golootočki urlik „Udri bandu” još odliježe Crnom Gorom kao ukletom. Normalan čovjek mora da se zapita – zašto uopšte tolika uzbuna? Sve i da su premijer i ministar progovorili koju sa gospodinom Darkom Šarićem – šta fali. Da, sa gospodinom. Šarić je prije tri godine, i sve donedavno, bio ugledni biznismen, ,,dobar momak” (Filip Vuković, predsjednik pljevaljske opštine), ,,osoba poželjna za dobijanje crnogorskog državljanstva” (Milo Đukanović), njegov novac slivao se u crnogorske firme… Šta da je bio i osumnjičen za kriminal međunarodnih razmjera. Zar Đukanović i svita nisu ugošćavali Stanka Subotića, osumnjičenog za sve i svašta, Taksina Šinavatru, kojeg je tajlandski sud osudio za kriminal, i mnoge druge uglednike sa Interpolovih potjernica. Pa, nikom ništa. Ne treba sitničariti. Kao da je bitno da li je crnogorski vrh kontaktirao sa deset ili jedanaest kriminalaca dok je u ovoj zemlji godinama kriminal u rasulu. Rasuo se – ima ga gdje nogom staneš. I Listing je pokazao: Đukanovićev režim ne počiva na snazi i jedinstvu. (Afera je bila prilika da se vidi kako se obračunavaju njegovi klanovi). On osim na strahu i ucjenama, opstaje zahvaljujući korupciji njegovih protivnika i podaničkom mentalitetu građana. Listing je originalno potvrdio da su naši vlastodršci najpreči sami sebi. Čim su prozvani premijer i ministar – u pogon je stavljen sav državni mehanizam da ih odbrani. Paralelno, munjevitom akcijom otkriven je i uhapšen u Bileći čovjek koji je sms porukama prijetio Milu Đukanoviću. Nijedan se moćni prst mrdnuo nije povodom nerasvijetljenih ubistava, premlaćivanja novinara, sms i uličnih prijetnji, neviđenih laži i uvreda koje sa stranica Pobjede stižu novinarima Monitora i Vijesti, intelektualcima, koji ne pristaju na zavjet tišine. Kako i da se mrdne kad bi time bio poremećen kosmički red: zar bos bosova u jednom od učestalih izliva bijesa nije zacrtao liniju držanja prema neprijatelju: treba ih zatrijeti. Red je mlađanog premijera podučiti da se ne šali i ne pominje kako brzu i temeljnu istragu o rodnom mjestu Listinga očekuje kao i svaki građanin. Mogle bi ga nadležne službe ozbiljno shvatiti. Tek onda bi građanin Lukšić Igor nagrabusio. Listinga mi.

 

Veseljko KOPRIVICA