Povežite se sa nama

FOKUS

EKSPLOZIJA NASILJA U PODGORICI: Djeca tranzicije

Objavljeno prije

na

Mogla je to biti još jedna sasvim obična subota u Crnoj Gori.

Barani su se spremali da na gradskom trgu, paljenjem svijeća i uz po koju prigodnu riječ, obilježe godišnjicu ubistva braće Gojačanin – Dejana (26) i Ljubimira (24), koje je 15. februara 2013. u bilijar klubu Mr. Oto hicima iz pištolja ubio sugrađanin Šćepan Bujić. Dvostruki ubica imao je tada 21 godinu.

Dok su pramenovi suzavca još lebdjeli nad centrom Podgorice (to je policija namirivala račune s grupom huligana koji su, za potrebe vlasti, inscenirali nasilje na protestu Revolucija u Crnoj Gori) u kafiću Moskva, na Starom aerodromu, Mašan Čogurić (22), nakon kraće svađe, poteže revolver i ubija braću Davorina (31) i Danijela (24) Ćulafića.

Koji sat kasnije pred istražnim sudijom, Čogurić je objašnjavao kako ubijene nije poznavao; da je sa jednim od njih pola sata prije ubistva razmijenio oštre poglede i par grubljih riječi; čini mu se da je jedan od ubijenih na ruci imao boks dok je drugi bio naoružan nečim što je njemu ličilo na staklenu flašu… Kako je i zašto pucao – ne sjeća se.

Moguće u isto vrijeme, dok Čogurić nadležnima razjašnjava svoj zločin, Klinički centar Crne Gore našao se pod opsadom grupe mladića sa periferije koji sebe nazivaju zagorički klan. Okupacija je, svjedoče očevici, počela oko 21 sat, nakon što je u Urgentni centar KCCG dopremljen teško povrijeđeni mladić sa prostrijelnom ranom glave koja je, navodno, posljedica samoranjavanja. Za njim su banuli njegovi prijatelji, kažu – njih petnaestak. Oni su galamili, prijetili zatečenom osoblju i pacijentima, gurali pred sobom direktora i obezbjeđenje Urgentnog centra zahtijevajući da ih uvedu u operacionu salu, kod ranjenog prijatelja.

,,Bilo je mučno gledati kako se pacijenti i medicinsko osoblje kriju po ordinacijama od agresivnih posjetilaca”, opisuje direktor Urgentnog centra dr Vladimir Dobričanin objašnjavajući kako su pozvali policiju odmah po prispijeću nezvanih gostiju. Međutim, prema svjedočenju sagovornika Vijesti, i nakon što je policija stigla okupljeni mladići, među kojima su najagresivniji bili Luka Milić i Radoslav Gile Stanišić, nastavili su da se guraju sa policijacima, da im prijete, pljuju i vrijeđaju.

Jedan od huligana je, prenose Vijesti, ,,drškom od pištolja ili pesnicom” polomio staklo na ulazu u KCCG.

Strasti su se smirile tek po dolasku pripadnika interventnog voda. Potom su se policajci i zagoričani razišli, svako svojim poslom. Niko od nasilnika nije priveden. Iz policije su se, tražeći alibi za takvu odluku, pozvali na činjenicu da niko od prisutnih iz KCCG nije podnio prijavu.

U međuvremenu, svi su zaboravili na onu grupu momaka koja je tog dana, u uobičajenu prijepodnevnu subotnju šetnju, krenula opremljena fantomkama, sa džepovima punim kamenja. Potom su, u centru grada, odradili manji poslić – povrijedili kamenicama desetak policajaca, polomili na okolnim zgradama prozore i izloge u vrijednosti nekoliko hiljada eura, a čim je postalo gusto – preko mostova na Morači – odjezdili dalje, u sunčano subotnje popodne.

Teško je dokazati sumnje ali je, makar tako tvrde naši sagovornici iz policije, medija i civilnog sektora, prilično izvjesno da su izvođači ovih kamenih radova prije ili poslije obavljenog posla stali u red, pred blagajnike. Fantomku i gumene rukavice u jedan džep a pošteno zarađene eure u drugi. Zaslužili su premiju: zahvaljujući njihovom djelovanju policija je prekinula građanski protest protiv nasilja vlasti.

U stvari, bila je to sasvim obična subota u našim životima. U zemlji u kojoj vlast nikada nije promijenjena na izborima; kojom jedan isti čovjek vlada već četvrt vijeka; zemlji siromaštva i beznađa, i konstantnog nasilja nad neistomišljenicima i manjinama svih profila.

Prije godinu dana, kada nas je sve zatekla i zgrozila vijest o brutalnom ubistvu braće Gojačanin, dobri i uplašeni ljudi iz Bara, Podgorice, Nikšića izašli su na ulice kako bi paljenjem svijeća pozvali u pomoć.

I tek je taj odjek dvostrukog ubistva u Baru, te stotine i hiljade čiji je strah prijetio da preraste u gnjev, natjerao nadležne da makar verbalno naruše višegodišnje primirje (ciničniji bi rekli – saradnju) između ovdašnje političke elite i malih i velikih moćnika iz svijeta organizovanog kriminala.

,,Nećemo dozvoliti da se više iko naoružan šeta Barom”, obećavao je tadašnji v.d. direktora Uprave policije Božidar Vuksanović. Ni on, ni njegovi najbliži saradnici, nijesu nikada ponuduli odgovor na mnogo puta postavljeno pitanje: zašto niko od odgovornih nije spriječio Šćepana Bujića u njegovom naumu da postane ubica. Bujić je 2010. optužen zbog pokušaja ubistva. Oslobođen je „zbog nedostatka dokaza”. Godinu kasnije je priveden zbog nelegalnog posjedovanja oružja. Pištolj mu je oduzet, a on je novčano kažnjen i vraćen na ulicu. Potom je došao i 15. februar 2013. godine. Nečinjenje države platili su Dejan i Ljubomir.

„Ranjeni smo svi”, kazao je prošlog februara Duško Marković, ministar pravde i nekadašnji direktor ANB-a. „Ugrožena je vjera u sistem vrijednosti na kojima počiva naša zajednica”. Sad ćuti. Znači li to da je naš sistem vrijednosti konačno urušen? Ili vlast računa da smo za minulih godinu dana toliko oguglali da možemo ostati ravnodušni i na ovakve tragedije.

Izgleda da su nadležni zaključili kako ih izostanak uličnih protesta i građanskog nezadovoljstva nakon ubistva braće Ćulafić, amnestira od bilo kakve odgovornosti ili potrebe da pokažu makar sažaljenje.

,,Sve ćemo uraditi da se građani Bara mogu osjećati sigurno, pojedinci iz kriminalnog miljea ne mogu biti jači od države”, govorio je ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević nakon ubistva braće Gojačanin. Nakon ove krvave subote u Podgorici, oglasio se tek u srijedu. Ubistvo braće Ćulafić ne pominje. Umjesto toga je priznao da je policija one večeri u KCCG mogla (a ne – morala) reagovati drugačije. „Očekujem da će tokom dana ili u četvrtak tužilac izvršiti potrebnu kvalifikaciju tog djela i dati nalog Upravi policije šta dalje raditi”, bio je vidovit Konjević. Zaista, u četvrtak nas je dočekala vijest da je Luka Milić noć ranije uhapšen pod sumnjom da je četiri dana ranije „počinio napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, odnosno da je tokom incidenta u Urgentnom centru nasrnuo na policajca” (Dnevne novine).

Ministar nije mnogo pričao ni o maskiranim napadačima sa subotnjih protesta. Bilo mu je, izgleda, mnogo važnije da javno poruči kako „neće dati nalog Unutrašnjoj kontroli” za istragu policijskog postupanja tokom privođenja demonstranata koji su sjedjeli na ulici.

,,Mislim da nije došlo do prekoračenja ovlašćenja u dijelu postupanja pripadnika policije prema građanima koji su na specifičan način željeli da izraze svoj protest, tačno je, mirno sjedeći i pokušavajući da ometu normalno odvijanje saobraćaja na skupu koji nije bio u skladu sa zakonom”, izrecitovao je Konjević previđajući da su saobraćaj u ulici Stanka Dragojevića zaustavili policajci a ne demonstranti.

Dužan nam je on i važnije odgovore: Ako je skup bio nezakonit – zašto nije zabranjen? Zašto su nasilnici pušteni da odu sa poprišta, a mirni demonstranti pohapšeni i potrpani u maricu praktično istog trena kada su posjedali na asfalt? Koji profesionalni kriterijumi su prevagnuli pa je naš penzionisani kolega Duća Milačić (75) sa modricama i oguljotinama dva dana proveo u ćeliji, dok su Milić, Stanišić i njihovi saradnici, sa neobično mnogo strpljenja i tolerancije, zamoljeni da oslobode taoce iz Kliničkog centra? Čime su te grupe zaslužile ovu-pozitivnu diskriminaciju?

Prošlo je više od dvije godine od kada je Nebojša Medojević obznanio tvrdnje o vezama vrha tadašnje Uprave policije sa pripadnicima zagoričkog klana. Medojević je ustvrdio kako su kriminalci iz zagoričkog klana „odgovorni za prebijanje direktora i suvlasnika Vijesti Željka Ivanovića, kao i za ubistvo Srđana Vojičića i prebijanje Jevrema Brkovića”. Predsjednik PZP–a je, tvrdi, o svemu tome obavijestio i tadašnju državnu tužiteljku Ranku Čarapić. Nema potvrde da je ona tim povodom pokrenula bilo kakvu istragu. Otud sumnje da i vinovnici prošlonedjeljnih nereda stižu iz istog kriminalno-policijskog miljea.

Ova je vlast u četvrt vijeka stvorila sistem u kome su pištolj za pasom i fantomka u džepu tinejdžera prirodni i očekivani, makar koliko i tablet i elektronska olovka u rukama njihovih vršnjaka iz normalnog svijeta. Svako žanje posijano. Ovo što nam se sada dešava, to je žetva generacija rođenih u vrijeme ratova za mir, međunarodnih sankcija, šverca (tranzita) i pljačke (tranzicije). Oni su dobili ono što smo mi zaslužili. Glavno je pitanje: hoće li i kad će neko od odgovornih platiti račun za to što je ovdašnjoj djeci tranizicije oteta šansa da normalno odrastu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo