Povežite se sa nama

KULTURA

Filmska Nadamanija umjesto Obamanije

Objavljeno prije

na

MAJA: U vrijeme kriza, narod se okreće simbolu vođe (ovo je za nas, male, pardon, siromašne narode sa Balkana pravilo). Ako, međutim, kriza vlada u nekoj razvijenoj zemlji, a vjera u novog lidera još nije dovoljno čvrsta, to jest ako Obama omane, utješni simbol nade je noć Oskara, koja nas, u vidu konzumerističkog vrhunca, glamura i frivolnosti filmolenda ,,vraća” u realnost imaginarnog. Zvuči oksimoronski? Samo se čini. Sve je moguće u svijetu filma. Čak i kad glumci vaskrsavaju da prime nagrade, čak i kad ‘dokumentarci’ dobijaju nagrade za igrani film (i obrnuto), a Holokaust filmovi uspješno prodaju (nazi) barbarstvo obavijeno velom ,,nepismenosti” (tj. neznanja).

Kate Winslet je, konačno, dobila, Oskara (poslije šest nominacija) za glavnu žensku ulogu u Daldryijevom filmu Čitač

, filmu koji i snimljen, čini se, specijalno za ovu priliku, a Oskarove statuetice uglavnom obezbjeđuju komercijalan učinak najskuplje umjetnosti i ne favorizuju male, eksperimentalne filmove.

SANJA: U tankoj konkurenciji, možda je Kate i zaslužila Oskar. Čitač je prava namještaljka, slažem se. Mnogo bolji film je Revolutionary Road u kojem je Winslet veoma dobra. Sjetila sam se Žižeka koji je rekao da mladi par iz Titanika ne bi živio sretno do kraja života, sve i da je brod neokrznut stigao do odredišta. Mendesov Put nam pokazuje što bi se desilo sa Winslet i DiCapriom da Titanik nije potonuo.

MAJA: Među najavljivačicama bila je i ,,diva” Sofia Loren, ali najljepša mi je bila Shirley MacLain…

SANJA: Moram priznati da me Sofia Loren podsjeća na voštanu figuru, no definitivno je diva. Najbolje obučene bile su Tilda Swinton u Lanvin kreacijama, i Meryl Streep u sivoj haljini Alberte Ferretti. Veoma mi se dopada način na koji Meryl Streep stara: kao da su joj godine omogućile da zasja punim sjajem.

MAJA: Naravno, Brangelina par je zasjenio i popularnost para Michelobame, iako se bivša Jennifer Aniston borila za svojih 15 minuta ultra-slave, dok je kamera zumirala Angelinu u prvom redu…

SANJA: Brangelina – zlatni holivudski par, no ona je izgledala ispijeno, a on (sa brkovima) kao karikatura nekadašnjih velikih holivudskih šarmera. Možda zvučim surovo, ali u meni to samo progovara nostalgija za starim holivudskim sjajem…

MAJA: Holivud ipak nije mogao da oprosti onome ko ih prezire – meni dragom Joaquin Phoenixu, koji se zarekao da više nikad neće snimati u Holivudu…

SANJA: Holivud je doista pokazao sebe u pravom svjetlu u trenutku kad je Ben Stiller izašao na scenu prerušen u Phoenixa. Ne bih htjela moralisati, ali ono je bilo ogavno, lišeno dobrog ukusa i dobrih namjera prema dojučerašnjem kolegi. Holivudu je bolje da ne parodira, jer može lako pobrkati ko koga u stvari parodira.

mickey-rourkeMAJA: Ove godine je sve bilo predvidljivije nego inače, tako da je osam nagrada pokupio film koji sublimira više američki san, nego indijsku realnost – dijete iz siromašnog predgrađa Mumbaija postaje milioner na takmičarskom kvizu Ko želi biti milioner, zahvaljujući znanju stečenom kroz teško, surovo, bolno životno iskustvo. Britanac Danny Boyle je, slično svom boljem Trainspottingu ili Manje običnom životu, prikazao realnost odrastanja u bijedi indijskih slumova kroz šok montažu – od jednog horora do drugog, koristi brzi rez (MTV spota) koji pomjera granice vremena-prostora i mnoge specijalne efekte. Njegov zavodljiv vizuelni stil možda je prijatan za oko, ali ne i za mozak. Iako blago parodira manipulativnost miljunaških kvizova i licemejerstvo indijskih vlasti, problem je što su i scene užasa i zvjerstva kriminalnih gangova – zavodljive za oko. Posebno iritarijuće u Boylovom haosu je što se, u kapitalističko-bajkovitom modusu, priča o milionima pretvara u trijumf ljubavne priče, a ni u jednom trenutku nisam osjetila iskrenu empatiju za likove, već samo hladnokrvno manipulisanje ne-profesionalnih glumaca, uglavnom djece, izvučenih iz svog konteksta bijede koji su, pantomimirajući sopstveni život, (zlo)upotrijebljeni za komercijalni efekat. Pravi Oskarovski film.

SANJA: Meni je Boyleov film bio negledljiv. Ako hoćemo inkorporisati Drugo u naš sistem, stvarajući ga dijelom Istog, onda se to ne radi na način na koji to radi Boyle. Cijela ta priča kako siromašno dijete iz predgrađa Mumbaija postaje milioner na kvizu Ko želi biti milioner i to zahvaljujući znanju koje je stekao živeći u užasnim uslovima, potpuno mi je neprihvatljiva, jer se na taj način ne prelazi most između njih i nas, već se razlike multiplikuju; drugo, ovaj film može jedino učiniti da se nesretni ljudi iz predgrađa Mumbaija osjete još nesretnijim. Vizuelno, ovaj film podsjeća na najgoreg Kusturicu.

MAJA: Sumnjam da ovakav film može uticati na društvenu promjenu, ali su neki indijski novinari i književnici istakli da je dobro što se neko usudio da pokaže realnu (surovu) stranu Indije, drugačiju od propagande koja se servira stranim turistima, u moru egzotičnih bolivudskih filmova. Na kraju, film je snimio Britanac po knjizi indijskog autora, Vikas Swarupa, koji dobro poznaje kontekst svoje zemlje.

SANJA: Mislim da u današnjem vremenu to što je knjigu po kojoj je snimljen film pisao Indijac, ne znači ništa. Nije to samo surova strana Indije, nego način na koji zapadnjaci hoće vidjeti Indiju. Nužno je prvo vidjeti surovu i jadnu Indiju, da bismo se mogli sažaliti i iskazati svoje saučešće koje nam daje osjećaj superiornosti, pa joj ,,pomoći”, pa je onda ,,prihvatiti”. Stavljam riječi pod navodnike, jer je riječ o davno pročitanoj ekonomskoj taktici…

MAJA: Da su Oskari politika a ne film, pokazuje i odluka da se nagrada za najbolju sporednu glumicu dodijeli Penelopi Cruz, koja je prva španska glumica koja je dobila Oskara. Opet je trijumfovao strani jezik, kada je Penelope posvetila svoju statuu svim glumcima, ali i gledateljima Španije na španskom. Posebno mi je drago što se ,,za sve” zahvalila Pedru Almodovaru!

SANJA: E, da, i ti voliš Almodovara, kao i ja. Drago mi je što ga je spomenula! Egzotični strani akcenti na ovogodišnjoj dodijeli Oskara pokazatelji su da je politika danas globalna, i da je sveprisutna: od filma i mode do ekonomije i naoružanja. No, još uvijek moramo učiti da je Planeta Jedno. Tome valjda i služe ovakvi filmovi. Gluma Penelope Cruz u Alenovom filmu najbolje je definisana riječju – preglumljivanje. Moj aplauz za glumu u filmu Vicky Cristina Barcelona ide Rebecci Hall.

MAJA: I moj. U stvari, mislim da se Oskari sve više gledaju zbog govora zahvalnice u pet minuta meta-slave – ko će više da priča i ko će da prolije najviše suza. U tom smislu je najviše zakinut Mickey Rourke, čiji su govor kambeka svi željno očekivali. Manje je bitna njegova uloga u pretencioznom macho Aronfskovom filmu Rvač. Iako je sjajni Sean Penn nagrađen opet više zbog politike nego zbog filma (očekivalo se da njegov govor osudi nedavno odbijeni zakon u državi Kaliforniji za odobravanje brakova istopolnih osoba), mnogi Amerikanci su bili razočarani. Moj prijatelj Mike Ott, režiser iz Los Angelesa je to ovako opisao: ,,Kada je Mickey izgubio, osjećao sam se kao da je izgubio neki član moje porodice za kog sam se stvarno nadao da će uspjeti, a razočarenje se moglo vidjeti na njegovom licu, koje kao da krvari od tuge na ekranu”.

SANJA: Vjerujem da niko u Holivudu zapravo nije želio vidjeti Rourka pobjednika, jer on je oličenje Realnog (Lacan) koje Holivud ne može prihvatiti. Baš kao i Phoenix. On je čovjek koji je prešao put od seks simbola do unakaženog gubitnika koji je sve što je imao izgubio. Ako su i željeli vidjeti Mickeyev govor, željeli su to iz istih razloga iz kojih su parodirali nesretnog Phoenixa. Meni je Rvač izuzetan film, baš zato što Rourkov lik nije nikakav mačo heroj, kao što su Rambo i Roki. Rvača često vidimo kao plavušu, te odpozadi ne vidimo da li se radi o muškarcu ili ženi. On živi u svijetu spektakla, no ono što on suštinski predstavlja je neintegrisano Realno koje užasno boli, i fizički i psihički.
Nisam oduševljena glumom Seana Penna, jer me njegova gluma homoseksualnog čovjeka podsjećala na njegovu glumu retardiranog momka u filmu I am Sam. Pennova gluma kao da nam stalno govori: ,,Vidite kako sam ja to uvjerljivo odglumio, pardon, preglumio”.

MAJA: Možda Rourke i nije toliko tužan – na koncu, šta će mu nagrada takve institucije kad je već osvojio mnoge druge nagrade onih koji su imali sluha za njegov povratak (Bafta, Zlatni globus…). Za sentimentalne Amerikance, Penn je pokušao utješiti palog glumca viknuvši ,,ova nagrada je za mog brata Rourka”! Rourke se kiselo smješkao, ali je ipak poslao i poljubac Pennu…
Pošto su trijumfovali Britanci, a dominirao britanski engleski (jedino prema čemu se Amerikanci odnose inferiorno), filmom koji daje nadu Zapadu, ali ne i Istoku, Američka akademija je pokazala još jednom svoju egocentričnost – nadanja u filmove na imperijalnom jeziku, čak i kada su snimljeni na stranom, kolonizovanom tlu.

Sanja MARTINOVIĆ
Maja BOGOJEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

MUZIKA I OBRAZOVANJE: Sva su djeca muzikalna 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti

 

 

U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi uvjerio sam se da nemuzikalne djece nema i da su sva djeca muzikalna.

Kako danas djeca provode dosta vremena pored televizora i drugih aparata preko kojih slušaju muziku, ona imaju neuporedivo veće šanse da razviju svoj talenat i svaki roditelj može da primijeti da se ona lako snalaze u svijetu tonova, ritmova, akorda…i ugodno osjećaju.

Treba samo paziti da slušaju dobru muziku. Što je dobra muzika?

Dobra muzika je svaka muzika koja prija uhu i nervnom sistemu, koja nije prejaka, tiha muzika, i svaka pjesma čija je melodija prijatna i riječi poučne.

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti.

Dešavalo se često da dijete na prijemnom ispitu padne zbog neznanja ritma. Nastavnik kuca olovkom na klupi ritmičke grupe koje dijete treba da ponovi. Dijete čuje da nastavnik nešto kucka ali ne zna što se od njega traži i nešto ponovi, otkucka i padne.

Uzeo bih takvo dijete, poveo u drugu učionicu i objasnio mu što treba da shvati; otpjevao bih mu ritmičke grupe:

  1. taa-tata-tata-taa.
  2. tatata–tatata-tata-taa

3.taa-tatata-tata-tatata-tata. I svaki put tražio da dijete to otpjeva i istovremeno otkuca. Dakle nije problem u sluhu nego u umu i matematici . Muzika je i matematika. Dijete to brzo shvati.

A onda bih se vratio sa djetetom i ono bi položilo prijemni ispit.

Mnogi odrasli ljudi i žene koji tvrde za sebe da nemaju sluh griješe jer nemoguće je da ne znaju nekoliko pjesama da otpjevaju, možda ne baš odlično ali sigurno za dovoljnu i prelaznu ocjenu.

Kao što neko bolje ili slabije čuje, ili uopšte ne čuje, tako se isto može reći da je neko manje ili više muzikalan, ili da nema sluh ako je gluv.

Da im se pružilo određeno muzičko obrazovanje oni bi taj talenat razvili.

Kasnije, čak i kao penzioneri, neki su svojim kasnijim djelima iskazali svoj talenat.

Eksperimentalna muzička psihologija utvrdila je da djeca koja se od prvog razreda bave učenjem muzike, pokazuju veći uspjeh od djece koja to vaspitanje nemaju: inteligentnija su, zadovoljnija su , obzirnija, saosjećajnija, pokazuju više stvaralačkog smisla i u drugim oblastima ako lijepo pjevaju, sviraju, igraju, govore i misle.

Da li je muzikalnost nasledna i u kolikoj mjeri? Iz svog dugogodišnjeg iskustva znam da je bilo slučajeva da su djeca čiji su roditelji imali završene muzičke akademije, pokazivala slabije rezultate od pojedine djece čiji roditelji nijesu bili muzički obrazovani npr: mnogo su bolje pjevala, imala su ljepši i topliji glas, ritam, intonacija i dinamika su bili precizniji i tačniji…

Najvažnije je da dijete uspostavi odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem, da osjeti melodiju i ritam dok pjeva pjesmu, da razumije muziku i karakter riječi.

Biti muzikalan znači uspostaviti odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem a za to ima svako dijete priliku: slušajući muziku, učeći od svojih roditelja, rodbine, drugova, drugarica i naravno nastavnika i nastavnica.

Najvažnije je da se djetetu od najranijeg djetinjstva pruži prilika da uči muziku, kao i maternji jezik, da je upija kad je najotvorenije i prima nove utiske.

Nažalost i djeca i roditelji toliko su opterećeni na svim kanalima i preko svih nosača zvuka onom muzikom kojom ni jedna država ne bi trebalo da dozvoli da se zasipaju i truju ni mladi ni stari.

Nameću se sadržaji i programi koje niko pametan i dobronamjeran ne bi uvrstio u programe vaspitanja i obrazovanja naše djece.

Tako se dešava da muzika umjesto da oplemenjuje duh, negativno utiče, ima više drogiranih, alkoholisanih, siledžija…

Prejaka muzika od 130 decibela nanosi bol i razara sluh i nerve, pa je poznato da među muzičarima koji koriste jaka pojačala ima mnogo njih sa oštećenim sluhom i nervima, drogiranih…

Japanski naučnik Masaru Emoto je naučno dokazao da prejaka, odnosno preglasna muzika negativno utiče čak i na vodu: u kapljici vode uveličanoj mnogo puta primijetio je da prilikom puštanja prijatne i tihe muzike sadržaj vodene kapljice izgleda kao bezbroj finih sniježnih pahulja pravilnog oblika, a da prilikom prejake i neprijatne muzike nastaju zgrčeni i smežurani oblici.

Zakon univerzuma je zabilježen u vodi. Memorija vode pamti bilo kakav uticaj. Čista i zdrava voda formirana je od pravilnih i lijepih kristala, a zagađena voda je formirana od nepravilnih, zgrčenih i smežuranih oblika.

Moto je primijetio da kada se kapljice vode izlože agresivnim zvukovima kristali vode gube skladnu geometrijsku strukturu, dok uz opuštajuću ili klasičnu muziku zauzimaju simetričan položaj.

Botaničari i ljubitelji cvijeća odavno znaju da biljke bolje napreduju ako im se pjeva ili im se nešto lijepo i tiho govori. Moto je naučno dokazao da je ono što reaguje u biljkama sama voda. Njena kristalna struktura se mijenjala u zavisnosti od vibracija koje su prolazile kroz elektromagnetno polje. Zaključio je da agresivna muzika kao hevi metal, rokenrol, džez, ili obično dranje stvaraju asimetričnu kristalnu formu, da se voda jednostavno ,,mršti” i da joj takav zvuk ne prija.

Voda je najvažnija supstanca na planeti. Od cjelokupne vode na zemlji samo 0,4 odsto dostupno je kao pijaća voda.

Logički možemo da zaključimo da svaka buka negativno utiče na 70 odsto vode u ljudskom organizmu i oštećuje zdravlje.

Dobra muzika i dobre riječi održavaju zdravlje.

Muzika je sastavljena od matematički mjerljivih elemenata:

Frekvencija, trajanje, decibeli, intervali. Objašnjenje muzike kombinuje matematičko i estetičko.

Muzika ima dvojnu prirodu:

  1. Fizika (akustika) je matematički aspekt.
  2. Estetički aspekt se bavi dimenzijom lijepog u umjetnosti izučavajući estetska načela.

Akustika matematički dokazuje da nepravilni talasi proizvode buku a pravilni ton. Svi tonovi preko 120 decibela predstavljaju udar na uho i bol pa prema tome i buku pa i onda kada dolaze od nekog muzičkog instrumenta (ili npr. crkvenog zvona). Poznato je da zvonari, bubnjari, svi koji koriste pojačala i svi koji su izloženi prejakim tonovima, bilo da je to muzika ili buka (svaka prejaka muzika je buka) imaju oštećen sluh.

Slušajte pa oponašajte (imitirajte-interpretirajte-proizvodite): šum talasa, žubor potoka, huk i zviždanje vjetra-zviždite, oponašajte životinje, imitirajte drugog kako pjeva, igra, smiješno govori (što djeca vrlo rado rade) sve je to haos i red, tonovi i muzika. I sve to ima određeni ton i intonaciju, ritam i dinamiku i sve je vježba za sluh, razvijanje sluha i muzikalnosti. (” U svakom haosu postoji red kosmos, u svakom neredu živi skriven red.” Karl Gustav Jung).

Roditelji su ti koji na prvom mjestu moraju da odgajaju, vaspitavaju i obrazuju svoju djecu i da djecu sačuvaju od svih negativnih pojava i uticaja.

Što je bolja muzika u državi bolja je država (Platon). Majke su najbolji vaspitni sistem u svakoj državi.

Učio sam u dobroj državi Jugoslaviji i kod najboljih pedagoga, djeca su mi uspješna, ali mislim da je najvažnije ono što sam naučio od svoje majke.

Majka me je naučila da mi bude zadovoljstvo: da pravilno govorim i pjevam, da budem čist i uredan, da pravilno jedem, da budem dobar drug, da se bavim sportom, da mi davanje bude radost..

Majke, imajte na umu da će djeca biti onakakva kako ih vi odgojite i vaspitate a mi pedagozi obrazujemo.

Pružite djeci da uče muziku, poeziju, jezike, matematiku, nauku, da se bave sportom, druže i daju i biće bolji ljudi.

Roditelji su opterećeni svojim poslom, prepuštaju odgoj, vaspitanje i obrazovanje vrtićima i školama i zaboravljaju da su za prvih dvadeset godina razvoja, roditelji najvažniji.

Napravite dobar raspored časova, i za sebe i za djecu, vodite dnevnik rada, pravite planove, svake nedjelje pregledajte što ste uradili a što propustili i vi i djeca, i popravljajte se. I pjevajte, svirajte, pričajte, šalite se, smijte se, igrajte, svaki dan po malo sa djecom.

I neka se druže sa siromašnom djecom, i neka im pomažu, a siromašni će uzvraćati vedrinom duha, veselom igrom, pjesmom i dobrotom.

Aleksa ASANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

DODIJELJENE NAGRADE AMERIČKE FILMSKE AKADEMIJE: Eksplozija Oskara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu Oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja.

 

Dodjela Oskara je bila velika noć za biografski film koji se fokusira na naučnika Roberta Openhajmera i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe. Film Openahajmer Kristofera Nolana, koji je bio nominovan u trinaest kategorija, osvojio je čak sedam Oskara – za najbolji film, režiju – Kristofer Nolan, glavnu mušku ulogu – Kilijan Marfi, sporednu mušku ulogu – Robert Dauni Džunior, montažu, fotografiju i originalnu muziku.

-Filmovi su stari nešto više od 100 godina, ne znamo kuda ide ovo nevjerovatno putovanje, ali znati da smatrate da sam ja značajan dio toga – mnogo mi znači, rekao je proslavljeni reditelj primajući  svog prvog Oskara.

Trijumf Openhajmera na 96. dodjeli Oskara ipak i nije iznenađenje. Nolanovo ostvarenje je bilo najveći favorit glamurozne večeri u holivudskom Dolbi teatru. Openhajmer je do sada osvojio čak više od 300 nagrada na festivalima u raznim kategorijama, među kojima su i Zlatni globusi i BAFTA nagrade u glavnim kategorijama. Međutim, film nije dostigao rekord tri filma koji su dobili po 11 Oskara – Titanik, Ben Hur i Gospodar prstenova: povratak kralja.

Osim Openhajmera, za najbolji film bilo je nominovano još devet ostvarenja: Američka fikcija, Anatomija pada, Barbi, Bartonova akademija, Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Maestro, Prošli životi, Jadna stvorenja i Zona interesa.

Iako se očekivalo da će nagradu za najbolju žensku ulogu osvojiti prva nominovana glumica indijanskog porijekla Lili Gladston za ulogu u filmu Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Oskar je ipak otišao u ruke Emi Stoun za ulogu u filmu Jadna stvorenja, što je njen drugi Oskar. Film Jorgosa Lantimosa Jadna stvorenja dobio je i Oskare za produkciju, kostime, šminku i frizuru.

Nagrada Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu otišla je u ruke Davajn Džoj Rendolf za ulogu u filmu Bartonova akademija proslavljenog reditelja Aleksandera Pejna.

Oskar za najbolji originalni scenario pošao je u Evropu. Naime, film Anatomija pada Žistin Trije osvojio je ranije brojne nagrade – Zlatnu palmu u Kanu, šest nagrada Cezar, šest Evropskih filmskih nagrada, dva Zlatna globusa i jednu BAFTA nagradu, ali ga Francuzi nisu izabrali za svog kandidata za Oskara za najbolji strani film. Ipak je Američka filmska akademija tom filmu vidjela ono što francuska komisija nije pa je Anatomija pada nominovana za Oskara u čak pet kategorija: montaža, originalni scenario, glavna ženska uloga, režija i najbolji film.

Zlatnu statuetu za najbolji adaptirani scenario dobio je film Američka fikcija Korda Džefersona, satirična komedija o rasizmu u američkoj kulturi.

Za najbolji strani film proglašen je epohalni ep o Aušvicu Zona interesa britanskog reditelja Džonatana Glejzera. Film je priča o porodici koja živi u kući odmah do logora – komandantu logora Rudolfu Hesu, njegovoj supruzi Hedvig i njihovo petoro djece. Filmu je pripala nagrada Oskar i za najbolji zvuk što i ne čudi jer je kritika odmah bila jasna – moć ovog filma je u onome što čujete, a ne šta vidite. Glejzer je podsjetio na eskalaciju sukoba u Gazi, na koju, kako je rekao, ne možemo da ostanemo nijemi.

Film 20 dana u Marijupolju Mstislava Černova proglašen je za najbolji dokumentarni film. U pitanju je izvještaj iz prvog lica novinara Asošiejted presa o ranim danima ruske invazije 2022.

-Ovo je prvi Oskar u istoriji Ukrajine i počastvovan sam. Vjerovatno ću biti prvi reditelj na ovoj sceni koji će reći da bih volio da nikada nisam snimio ovaj film, želio bih da to mogu da razmijenim za Rusiju koja ne napada Ukrajinu, rekao je u emotivnom govoru publici Černov.

Film Martina Skorsezea Ubistva pod cvjetnim mjesecom iako pored dvocifrenog broja nominacija, nije osvojio ništa. Ovo je bila čak deseta nominacija legendarnog Skorsezea, više od bilo kog drugog živog reditelja.

Film Barbi, koji je ostvario najveću zaradu u 2023. godini, osvojio je samo jednu od osam nagrada za koje je bio nominovan – za najbolju originalnu pjesmu  What Was I Made For? u izvođenju Bili Ajliš.

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja. Oskara su osim Zone interesa, Anatomije pada i 20 dana u Marijupolju, osvojili i filmovi The Boy and the Heron i Godzilla Minus One – sve filmovi koji nisu snimani na engleskom jeziku i koji nisu američka produkcija.

Dodjelu Oskara je obilježilo mnogo zanimljivih trenutaka. Jedan od njih je i prisustvo sedmogodišnjeg psa koji glumi u filmu Anatomija pada. Pas Mesi je bio zvijezda večeri i upravo je tako i tretiran – sa elegantanom leptir-mašnom sjedio je sa ostalim glumcima.

Ipak – ono što će najviše pamtiti je proglašenje pobjednika – Oskara za najbolji film. Naime, povodom pedeset godina od filma Kum, Al Paćino je pozvan da proglasi najbolji film godine. Držao je kovertu u rukama, kratko se obratio publici i, bez najave filmova nominovanih za najbolji, odmah je proglasio pobjednika.

-Moje oči vide Openhajmera, rekao je Paćino, i sve prisutne zbunio jer u tom trenutku nije bilo jasno da li podsjeća na nominovane ili je proglasio pobjednika. Publika je nesigurno aplaudirala i krenula je pobjednička muzika. Živa glumačka legenda se sjutradan oglasila o viralnom trenutku, objasnivši da je to bila odluka producenata – da ne ponavljaju imena nominovanih filmova, kako ne bi ceremonija predugo trajala.

Miroslav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZLOŽBA U PRAGU: U čast 530 godina štamparske tradicije Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku

 

Izložba Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka otvorena je 5.marta  u Pragu, u istorijskom sjedištu Nacionalne biblioteke Češke Klementinumu. Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku, kao i prateći katalog.

Na otvaranju su govorili direktor Nacionalne biblioteke Češke Tomaš Foltin, rukovodilac Slovenske biblioteke pri Nacionalnoj biblioteci Češke Lukaš Babka, zamjenik ministra vanjskih poslova Češke Jan Marjan, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i češki istoričar František Šistek.

Autorski tim izložbe čine prof. dr Božidar Šekularac, prof. mr Suzana Pajović i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. Program je realizovan uz podršku Ambasade Češke u Crnoj Gori i češke ambasadorke Janine Hrebičkove.

Srednjevjekovna štamparija predstavlja kulturni fenomen u tadašnjoj Crnoj Gori koja je bila posljednja slobodna zemlja na Balkanu. Otvorena je samo 40 godina od štampanja Gutembergove Biblije. Prvu štampariju kod Južnih Slovena osniva Đurađ Crnojević. Izrada prve knjige  Oktoih – prvoglasnik započeta je 1493., a završena 4. januara 1494. Obodska štamparija, koja je bila i prva državna štamparija na svijetu, prestala je s radom 1496.

Matica crnogorska je 2019. godine pripremila izložbu Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka koja je, pored više crnogorskih gradova, izlagana i u inostranstvu.

Prije Praga, posebnu pažnju je ova izložba izazvala u Sofiji, gdje je bila izložena oktobra 2019. povodom obilježavanja 150 godina Bugarske akademije nauka (BAN). Projekat Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka je pored izložbe sadržao objavljivanje fototipskog izdanja Prazničnog mineja (1538.) iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina kao suizdavački poduhvat s Nacionalnom bibliotekom Bugarske u Sofiji (2021.) i objavljivanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494.) iz Crnojevića štamparije kao suizdavački projekat sa Bugarskom akademijom nauka (BAN)(2020.). Primjerci ovih fototipskih izdanja će takođe biti prezentovani na izložbi u Nacionalnoj biblioteci Češke.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo