Godine kod nas već odavno ne proleze, nego se preturaju. Nijesu vrijeme koje teče, nego teret koji se podnosi. U nezavisnoj, demokratskoj, evropskoj Crnoj Gori, ni 2016. nije promijenjena vlast koja traje već više od četvrt vijeka. Mehanizmi koji je održavaju lako se mogu zamisliti kao džinovski pauk, sposoban da uvijek isplete još monstruozniju mrežu, zarobi i udavi sve što bi moglo ličiti na slobodu.
Zbog izbora, ali i zbog toga što je to jedan od temelja njene dugovječnosti, vlast je predano radila na produbljivanju crnogorskoh podjela. Državoljupci i državomrsci, evropljani i retrogradne snage, ljubitelji NATO saveza i njegovi protivnici, oni koji su za „promjenu civilizacijskog kruga” i rusofili, partizani i četnici, zelenaši i bjelaši.
Ispod tih ponjava ostaje jaz između bogatih i siromašnih, dobitnika i gubitnika tranzicije, onih što su se snašli i onih koji nijesu.
Snalažljivost je, usput, nasledna. Jedna od vijesti koja obilježava kraj godine je da struja u narednoj neće biti skuplja, samo će nam računi biti veći. Za tu zanimljivost dugujemo zahvalnost Blažu, – sinu Mila i nećaku Aca Đukanovića – mladom vlasniku malih elektrana, kojem ćemo plaćati što nam obezbjeđuje zelenu energiju.
Na početku godine bila je drama. Vlada je riješila da se u parlamentu isprsi i postavi pitanje povjerenja u sebe samu. Žalili su se da je vlast formirana kao koaliciona, ali da nema ,,jasnu političku podršku parlamentarne većine”. Prevedeno – odmetnuo se SDP.
Uskočili su poslanici Pozitivne Crne Gore Darko Pajović, Azra Jasavić i Goran Tuponja, kao i Damir Šehović i Mićo Orlandić, socijaldemokrate Ivana Brajovića i Vujice Lazovića.
Formalno na predlog Pozitivne, suštinski zbog političke krize, premijer Milo Đukanović ponudio je opoziciji mjesta u MUP-u, Ministarstvu rada, poljoprivrede i finansija, kao i potpredsjedničko mjesto u Vladi. Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić kazao je kako sve partije treba da razmotre ponudu premijera do 1. februara. Razmatranje je trajalo mjesecima.
U stvarnom životu, Zavod za statistiku nas je početkom marta obavijestio kako neće objavljivati podatke o minimalnoj potrošačkoj korpi. Posljednji poznati nijesu bili uveseljavajući: prosječna plata 489, potrošačka korpa 806 eura. Godina im, kazao je Monstat, treba da utvrde je li došlo do promjene u strukturi onoga što troši prosječno domaćinstvo. Do oktobra su izmozgali i predstavili probnu potrošačku korpu u kojoj je broj artikala smanjen sa 139 na 92. Izbačena je stavka izdataka za stanovanje. Čak i tako, pokazalo se, prosječna crnogorska porodica za preživljavanje raspolaže sa 2,08 eura dnevno. Toliko koštaju dvije paštete ili četiri hljeba ili tri litra mlijeka ili dva kila jabuka. Nema pranja, nema kupanja.
U martu je Više državno tužilaštvo u Podgorici podnijelo Višem sudu optužni predlog protiv funkcionera DF-a Slavena Radunovića i Andrije Mandića, zbog krivičnog djela pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Kazna za to je tri mjeseca do pet godina zatvora.
Okrivljenima je stavljeno na teret da su 24. oktobra, na protestu ispred Skupštine Crne Gore, ,,u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja države, pozivali da se silom promijeni ustavno uređenje, svrgnu najviši državni organi i predstavnici tih organa”. Apelacioni sud je, nakon što je Viši sud dva puta odbio da potvrdi optužnicu protiv Mandića i Radunovića, zbog nedostatka osnova sumnje, prihvatio treću žalbu državnog tužilaštva, pa je krajem septembra suđenje počelo. I još traje. U DF-u ovaj proces smatraju montiranim, kažu da je riječ o političkom progonu i pokušaju zastrašivanja građana.
Pregovori o vladi izbornog povjerenja trajali su i dalje. Konačno je, polovinom aprila, direktorica TVCG Radojka Rutović podnijela ostavku. Njena smjena bila je jedan od uslova opozicije za potpisivanje sporazuma o fer izborima. U međuvremenu je DPS rutinski odradio izbore u Tivtu – osvojili su apsolutnu vlast uz ogromnu izlaznost birača. DF, URA, Demokrate i Demos bojkotovali su izbore.
Preko stotinu dana prošlo je od kad je dogovoreno da u vladu uđu predstavnici opozicije do 13. maja, kad se u parlamentu pojavio premijer Đukanović da predloži razrješenje starih i izbor novih, opozicionih, ministara. Poslanici Demokratskog fronta dočekali su ga uzvicima ,,Milo, lopove”. Premijer je uzvratio sa: ,,Bravo, kreteni”.
Skupština je 19. maja izglasala posebni zakon za sprovođenje političkog sporazuma o stvaranju uslova za fer i demokratske izbore.
Predstavnici dijela opozicije – Demosa, pokreta URA i SDP-a, zauzeli su četiri ministarska mjesta i preuzeli funkcije u važnim državnim službama i državnim preduzećima. DF u pregovorima nije učestvovao, SNP, na kraju, nije htio da predloži svoje kandidate za ministre. U sitne sate Ranko Krivokapić je razriješen funkcije predsjednika parlamenta. Na to mjesto je početkom juna izabran Darko Pajović, predsjednik Pozitivne. Taj se dar brzo istopio.
Trećina radnika u Crnoj Gori zaposlena je na crno ili dio zarade prima na ruke, objavljeno je tih dana, ali to nije bila priča sa naslovnih strana. Stopa aktiv¬nosti radno sposobnih muškaraca u Crnoj Gori je najniža u Evropi. Nezaposlenost nam je, čak i zvanično, u međuvremenu prešla 21 odsto.
Malo ko je u Crnoj Gori shvatio oko čega se i kako se tačno Svetozar Marović s familijom nagađa sa tužilaštvom. Trajalo je to tokom ljeta, u septembru je objavljeno da se Marović sa tužiocem nagodio da izdrži zatvorsku kaznu od godine i deset mjeseci zatvora i da u budžet uplati 50.000 eura. Skrušen i bolan, Marović je trenutno zvanično na liječenju u Beogradu. Mediji objavljuju njegove fotografije iz kafane.
Specijalno državno tužilaštvo je do jula 2016. zaključilo 24 sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Tu vrstu pravde većina građana još nije shvatila.
Dok su ministi i drugi predstavnici opozicije pokušavali da se snađu u rovovima vlasti, snašle su nas kvrgave krave. U punom sjaju se na sirotim govedima pokazala snaga države. Vakcinacija je počela kad se bolest uveliko proširila.
Nadležni su se kleli da je situacija pod kontrolom, ubjeđivali ljude da su meso i mlijeko bezbjedni. Samo mlijeko treba prokuvati. Šta sa sirom koji se pravi od nekuvanog mlijeka, nije se znalo. Jedna vladina činovnica pozivala se na evropske direktive i čudesa, druga je tvrdila kako prva ništa ne zna i da hrana koja je bila u dodiru sa bolesnim životinjama može biti opasna. I jedna i druga, koliko se zna, i danas primaju državnu platu.
Država je rekla da će nadoknaditi štetu zbog ubijenih krava. Ko je, zbog bačenih kaca sira, ostao bez patika za školu – sitna je briga za direktore direktorata i sekretare sekretarijata. Oni brinu o ,,farmerima”, ne o onima čije krave imaju imena.
U septembru je objavljeno da je u prvih osam mjeseci Crna Gora izvezla robu vrijednu oko 202 miliona. Uvoz je koštao 1.378 miliona. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 14,7 procenata.
Ništa za to, počela je kampanja. Prijavilo se 17 lista. DPS je stao na branik države. Kao glavnog neprijatelja označili su Demokratski front. Front im je odgovarao da su lopovi. Koalicija Ključ – Demos, URA, SNP – sklopljena je, prema mišljenju mnogih, prekasno da ne bi bila u sjeni borbe između DPS-a i Fronta.
Nekoliko dana pred izbore Dan je objavio kopije bilježnice predsjednice Opštine Gusinje Anele Čekić, kandidatkinje DPS-a, sa uputstvima kojem biraču treba junica, a kojem bandera. Simpatično svjedočanstvo da je DPS radio što i vazda.
Stanje, ipak, nije bilo redovno. Iako su odradili sve što je bilo do njih, uključujući i famozno dovlačenje birača iz dijaspore, u DPS-U nijesu bili sigurni u izbornu pobjedu.
Onda se, na dan izbora, zbio ,,državni udar”. Vijest da je u Crnoj Gori uhapšeno 20 terorista iz Srbije prvo je objavio Pink, potom su je prenijeli ostali srpski i ovdašnji mediji. Kad je minulo podne, informaciju je potvrdio direktor Uprave policije Slavko Stojanović. Malo kasnije mediji su objavili saopštenje tužilaštva u kojem je precizirano da je grupa od 20 uhapšenih državljana Srbije imala plan da u vrijeme proglašenja rezultata izbora, oružano napadne građane koji bi se okupili ispred zgrade Skupštine i službenike policije. Nakon toga, kako je saopšteno, grupa je imala namjeru da zauzme zgradu Skupštne Crne Gore, ,,uhapsi premijera” i proglasi izbornu pobjedu ,,određenih političkih partija”.
Predveče su po nalogu nadležne Agencije ugašeni internet servisi Viber i WhatsApp. Stigao je i poziv mitropolita crnogorskoprimorskog Amfilohija da se građani ne okupljaju prije objavljivanja konačnih rezultata izbora. Na sve je ličilo samo ne na dan kad građani izražavaju svoju slobodnu volju.
DPS je osvojila 36 manadata, Demokratski front 18, Velika koalicija Ključ devet, a Demokratska Crna Gora osam. Socijaldemokratska partija je osvojila četiri manadata, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva, dok su po mandat osvojile Hrvatska građanska inicijativa i lista Albanci odlučno. SD je prešla cenzus za 979 glasova.
Za formiranje vlasti DPS-u su opet trebali glasovi manjinskih partija. Uzalud su im iz opozicije, koja je objavila da ne priznaje rezultate izbora, nudili podršku za manjinsku vladu, premijersko mjesto i druga čudesa, zastupnici Bošnjačke stranke, albanskih partija, HGI i, naravno, Socijaldemokrata Ivana Brajovića, ostali su uz Đukanovića.
DPS je izgubio lokalne izbore u Budvi i Kotoru, dobio u Andrijevici. Za Gusinje se ne zna. Opozicija se jedva u Budvi dogovorila oko formiranja vlasti, za Kotor još kontaju.
I taj nas je grom gađao – desetak dana poslije izbora saznalo se da je Milo Đukanović riješio da ne postane premijer osmi put. Ostao je šef partije. Za premijera je izabran bivši potpredsjednik Vlade Duško Marković. ,,Jednoglasnom podrškom, četvrdeset jedan prisutni poslanik crnogorskog parlamenta, izabrao je 41. Vladu Crne Gore.” Opozicija bojkotuje parlament. Šta će, osim toga da rade, zasad se ne zna.
Zna se da smo dobili i najnoviju podjelu – na one koji vjeruju i na one koji ne vjeruju da se na dan izbora spremao državni udar. Dok se jedni dive specijalnom državnom tužiocu Milivoju Katniću što je „junačkom srećom i talikom crnogorskim” Crnu Goru spasio od unutrašnjih, spoljašnjih i ruskih neprijatelja, drugi se smiju pričama o terorističkom oružju „uništenom na teritoriji druge države” i pokazivanju ubojitih praćaka. Crna Gora ima najviše policajaca po glavi stanovnika u Evropi. Ko god je, makar na slici, vidio policiju koja je u oklopima, sa gas maskama i bornim kolima razbijala proteste Demokratskog fronta prošle jeseni, ne može preozbiljno da shvati opasnost od tih đavoljih praćaka.
U međuvremenu je Aleksandar Sinđelić, prvobitno osumnjičen da je organizator „terorističkih napada” dobio status svjedoka saradnika. Sinđelića i bivšeg šefa srpske Žandarmerije Bratislava Dikića Specijalno državno tužilaštvo sumnjičilo je da su organizatori dvadesetočlane kriminalne grupe, sad su, kao organizatori označeni neki Rusi. Evropski zvaničnici tražili su od vlasti da slučaj ,,državni udar” bude što prije riješen.
Nova Vlada je krenula strogo. Novi budžet predviđa koji milion više za parlament i političke partije i smanjuje naknade za majke troje i više djece. Fiskalna je to politika – nema para za 4.300 dodataka za djecu čiji roditelji nemaju posao i ne primaju nikakava socijalna davanja.
Nije sve crno: vascijelu godinu slavili smo desetogodišnjicu nezavisnosti i hiljadu godina državnosti. Poneko nije razumio tu hiljadugodišnjicu, ali to su oni što ne vole svoju državu.
A možda neke druge slike bolje govore o godini za nama i mjestu gdje živimo.
Ognjen Rakočević, jedanaestogodišnjak bolestan od autizma nestao je 4. maja. Iz kuće se iskrao noću, bos. Tražili su ga građani Podgorice, policija, ronioci. Istovremeno, našli su se i oni koji su htjeli da upadnu u kuću Rakoćevića jer ,,tu nijesu čista posla”, besramno se pričalo o osuguranju od kojeg će familija da uzme pare. Ognjen je nađen 16. maja na ušću Morače u Skadarsko jezero. Otišao je u vodu, svoju ljubav.
Kako bi pomogla drugim roditeljima čija djeca boluju od autizma njegova majka pokušava da osnuje centar za autizam. Tokom septembra, oktobra i novembra na broj za donaciju stiglo je 4.055 poruka. Koštala je euro.
Septembar je izmicao kad je u Urgentni centar u Podgorici u kritičnom stanju stigao Binak Begaj koji je dotad prevalio sedamdesetak ljeta. U Tuzima su ga dvojica dječaka prskali vodom, svađali se sa njim, provocirali ga. Poslije su uzeli nož i izboli ga s leđa. Umro je 23. novembra u Centru za tražioce azila. Sahranjen je uz pomoć Islamske zajednice. Viši državni tužilac nije tražio obdukciju. Za medije u Crnoj Gori Binak Begaj bio je ,,Kosovar”.
U decembru se za život borila petogodišnja E.M. iz Rožaja. Imala je vaške, a njena majka je mislila da se napasti može riješiti etiolom, jakim pesticidom. E.M. se nije izborila. ,,Odvela ćerku u štalu i namazala joj glavu otrovom”, ,,Djeca nijesu stoka: Vaške se ne liječe kao kod životinja”, brujali su podgorički mediji uz obaveznu napomenu da se sve dešavalo u Rožajama, na sjeveru. Oglasili su se i nadležni, jednako nadobudno. Pokušavajući da upru prst u primitivizam po rožajskim i drugim zaostalim selima, objasnili su kako to nije prvi put i kako je nedavno devetoro djece iz istih razloga završilo u bolnici. Da se ne govori o zdravstvu, edukaciji, prevenciji – jedna rečenica, jedno saopštenje, jedna molba da bude objavljeno više puta, mogli su spasiti život E.M. Samo nije imao ko da to napiše.
Ne valja se žaliti, svako ima mogućnost da sa sobom potpiše sporazum o priznanju krivice. Što živi ovdje.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice