Vlasti već duže  nastoje da u Srbiji promovišu atmosferu opkoljene države okružene neprijateljima. Vučić je istovremeno preduzeo čistku u policiji i vojsci, što ukazuje na njegovu sumnju u lojalnost nekih od jedinica, posebno u slučaju povećane represije protiv narodnih protesta, što ne treba isključiti

MONITOR: Lideri susjednih zemalja sve češće govore o opasnosti od građanskog rata u Srbiji. Formiraju se i novi vojni savezi: nakon odbrambenog približavanja Zagreba, Tirane i Prištine, tu je i slovenačko-hrvatski. Predsjednik Srbije ih vidi kao uperene protiv Srbije i žali se što od NATO nije dobio odgovore u vezi sa tim. O nije bio pozvan na Bledski bezbjednosni forum. Kako  vidite sadašnje odnose Beograda i zemalja u regionu ?

LOPANDIĆ: U kontekstu rastućeg haosa u međunarodnom poretku, više regionalnih ratova i drugih promena u Evropi i svetu, stanje na Balkanu je i dalje relativno stabilno- iako bi u celini trebalo da bude mnogo bolje, a pokazuje i znakove pogoršanja i potencijalne destabilizacije. Odnosi Beograda i Prištine su i dalje na silaznoj putanji, a u BiH napetost ne popušta. Unutrašnja stabilnost neke zemlje počiva na jakim institucijama, a spoljna stabilnost otpočinje na njenim granicama. Odnosi Srbije sa susedima, lošiji su danas nego pre petnestak godina. Gotovo da smo zaboravili kada je Beograd posetila neka delegacija na visokom političkom nivou iz susedstva. Nije dobro ako za prijatelje proglašavamo daleke zemlje, a za neprijatelje neke u susedstvu. Duboka politička i društvena kriza u Srbiji se nastavlja uz znakove dalje eskalacije i elemente haosa. Ipak ne bih govorio o mogućnosti građanskog rata, što je prilično maliciozan komentar od strane nekih političara iz susedstva.

Kada su u pitanju sporazumi o vojnoj saradnji, oni mi pre liče na pokazatelj trenda fragmentacije balkanske saradnje, koji podseća na neka druga vremena pre Drugog svetskog rata. Ipak ne zaboravimo da je Srbija skoro sasvim okružena članicama NATO ili EU. Za Beograd je uvek najosetljivije pitanje formiranja tzv. kosovske vojske, što nije bilo predviđeno ni Ahtisarijevim ni drugim međunarodnim dokumentima i što se smatra nekom vrstom „crvene linije“ kada je u pitanju bezbednost države.

MONITOR: Aleksandar Vučić veliku vojnu paradu u Beogradu prikazuje kao demonstraciju miroljubive i odbrambene moći, To sve ide uz tihe smjene vrhova vojske i policije. Od EK stigle su konvencionalne kritike zbog Vučićevog prisustva na vojnoj paradi u Pekingu. Koliko to sve ima veze sa deklarisanom vojnom neutralnošću Srbije?

LOPANDIĆ: Organizovanje vojne parade je skupa zabava pa se postavlja pitanje da li se u današnjim uslovima političke krize i smanjenja prognoza o rastu društvenog proizvoda treba pripremati nešto što ne odgovara trenutnim potrebama. Aleksandar Vučić se inspirisao nedavnim paradama u Moskvi i Pekingu (a verovatno i u Zagrebu) kako bi pokušao da uradi nešto slično i u Beogradu, iako sa mnogo manjim sredstvima. Vlasti već duže  nastoje da u Srbiji promovišu atmosferu opkoljene države okružene neprijateljima, strah i anksioznost zbog „imanentnog rata“ o čemu tabloidi pod njihovom kontrolom redovno pišu. Vučić je istovremeno preduzeo čistku u policiji i vojsci, što ukazuje na njegovu sumnju u lojalnost nekih od jedinica, posebno u slučaju povećane represije protiv narodnih protesta, što ne treba isključiti.

MONITOR: Riječi Marte Kos, komesarke EK za proširenje-„U Beogradu imamo problem“, obećavale su pomak u odnosu EK prema Vučićevom režimu, ali je njeno izlaganje nakon toga u EP, ostalo na stavovima koje smo već više puta čuli.. Da li je samo interes za litijum, razlog uzdržanosti EK?

LOPANDIĆ: Sa istorijskim protestima po broju (preko 23.000 skupova), dužini (uskoro će biti godinu dana od početka akutne političke krize) i obuhvatnosti (pola miliona ljudi u Beogradu na dan 15. marta) režim u Beogradu je izgubio unutrašnji legitimitet, ukoliko ga je ikada savim i imao, imajući u vidu veličinu sistematskih zloupotreba prilikom organizacije ranijih izbora. Sada dolazi u pitanje i međunarodni legitimitet, u koji se režim i dalje uzda, slikajući se sa svetskim autokratama po Moskvi i Pekingu, ali i (donedavno) i u Briselu. Proces koji ne odgovara Vučiću je krenuo u Briselu, ma koliko da to izgleda sporo, nejasno i nedovoljno. Određene posledice su već vidljive: Evropski parlament je održao do sada najkritičniju raspravu na temu stanja u Srbiji, Evropska narodna partija – EPP je najavila razmatranje statusa SNS u njihovoj grupaciji, najzad, ono što režim najviše pogađa – sredstva koje je EU obećala iz Plana rasta/Reformske agende za Srbiju (1,6 milijardi evra) već poprilično kasne, a pitanje je (imajući u vidu stanje u ne/ispunjenju reformi) i da li će biti bar delimično i formalno blokirana. U poslednjem govoru komesarke Kos pred EP teško se može naslutiti promena dosadašnje politike EU prema Vučićevom režimu, ali ovaj oprez verovatno dolazi iz nastojanja da se Srbija – kako tako – održi bar formalno na evropskom putu, odnosno ne sklizne još više na diktatorsku stranputicu na način na koji se to desilo sa Erdoganovom Turskom ili Lukašenkovom Belorusijom. Ipak, spremnost evropske birokratije da pravi kompromise sa Vučićem se smanjuje, kao što se smanjuje i njegov manevarski prostor kada su u pitanju unutrašnja situacija i međunarodna kooperativnost.

MONITOR: Dio predstavnika poslaničkih grupacija u EP oštro je kritikovao ponašanje režima u Srbiji. Helmut Brandštater je rekao da je Srbiji mjesto u EU, ali ne i Vučićevom režimu, naglašavajući da je danas nedopustivo držanje političkih zatvorenika. Da li će ova grupacija koja već duže  podržava studentsko-građansku borbu, uspjeti da odnos EU prema Beogradu učini radikalnijim?

LOPANDIĆ: Liberali (Renew), zeleni i socijaldemokrati imaju radikalnije predloge nego dominantni EPP, ali i kod ovih poslednjih došlo je do pomeranja, kako sam pomenuo. Ove grupacije  su izašle sa predlozima na kojima bi trebalo da se zasniva promena politike EU prema Vučićevom režimu, što bi uključilo zaustavljanje formalnog procesa pregovora o pristupanju (koji su u suštini već godinana zaustavljeni), mere u oblasti finansijske saradnje, kao i personalizovane sankcije prema vrhu režima i direktnim naredbodavcima represije nad demonstrantima (neki komandanti policije), što su (ovo poslednje), predložile i stranke srpske opozicije. S druge strane, traži se veća podrška nevladinom sektoru, a posebno nezavisnim medijima koji su- kao što je poznato, predmet poslednje Vučićeve „specijalne operacije“ sa ciljem da nezavisne TV N1 i Nova budu stavljene pod kotrolu njegove vlasti. Liberalna grupa i Zeleni u Evropskom parlamentu su studentsku pokret u Srbiji kandidovali i za prestižnu nagradu Saharov, čiji je prvi nosilac bio Nelson Mandela.

MONITOR:  Može li se tu očekivati početak raspleta u odnosima Brisela prema zvaničnom Beogradu?

LOPANDIĆ: Iz dosadašnjeg nastupa predstavnika institucija EU, a imajući u vidu i različite stavove u državama članicama Unije ne treba očekivati neke previše radikalne poteze Brisela, već više neku vrstu porasta uslovljenog pritiska i različite mere „ispod radara“ koje bi u nekom momentu trebalo da prerastu u direktnu ili indirektnu medijaciju predstavnika EU radi mirnog i političkog razrešenja kriize. Mogli bismo očekivati određenu promenu politike Unije, umesto simuliranja procedure pristupanja Srbije Uniji, u jednu vrstu kriznog menadžementa sa elementima medijacije. Ukoliko vlasti u Beogradu nastave sa nerazumnom eskalacijom i nasiljem, onda će negativne mere Unije postajati vidljivije i energičnije. Pitanje je jedino da li ovaj postepeni pristup odgovara unutrašnjoj dinamici krize u Srbiji, koja bi mogla da naglo skrene u nekontrolisanom pravcu.

MONITOR: Evropski Zeleni insistiraju da je pristup Vučića evropskim narodnjacima kojima pripada i predsednica EK-Ursula fon der Lajen, ono što mu daje osećaj nedodirljivosti. On je poslije nedavnih događaja u Novom Sadu poslanike iz evropskih Zelenih nazvao „ološem“, uz istovremeno iskazivanje poštovanja prema Fon der Lajen i Antoniju Košti, predsjedniku Evropskog savjeta. Čemu se Predsjednik Srbije nada od vrha EU?

LOPANDIĆ: Uvrede koje predsednik Srbije upućuje međunarodnim predstavnicima ukazuju-uz ličnu nepristojnost, i stepen frustracija i nervoze osobe koja pitanje održanja na vlasti smatra pitanjem života i smrti i koja se ne uzdržava ni od kakvih poteza da bi po bilo koju cenu sačuvala svoj položaj. Studenti su proglašeni za teroriste a njihovi profesori za strane agente i neprijatelje države. Jedna klika koja se u jednom izbornom ciklusu dokopala vlasti, opijena moći i bogatstvom izgubila je svaku granicu u korupciji i zloupotrebama, vodi „rat“ protiv najobrazovanijeg dela društva i mlade generacije, i pretvara zemlju u „tamni vilajet“ – da se prisetimo Andrića.

U širem kontekstu treba ukazati na istorijsku i ličnu odgovornost neoradikala Vučića koji je propustio mogućnost da nastavi da Srbiju vodi u pravcu demokratije, modernizacije i evrointegracije, već je sistem pretvorio u neku vrstu „balkanskog političkog Frankenštajna“, hibridni režim spin diktature, utopljene u megakoruptivne aktivnosti-za koji je tema članstva u EU, demokratije, prvne države i slobodnog društva postala mislena imenica, stvar naučne fantastike. To je razlog da su nas na putu za EU pretekle- ne samo Crna Gora, već i Albanija i Moldavija.

Vučićev režim je fokusiran samo na temu opstanka na vlasti

MONITOR: Slovenački predstavnik u EP, Vladimir Prebilič, najavio je skori dolazak delegacije EP u Srbiju i naveo da su zahtjevi sa razgovora u EP sa predstavnicima srpske opozicije-da se zaustavi priliv sredstava vlastima u Srbiji iz pristupnih fondova EU i da se uvedu sankcije za državni vrh. Koliko će to biti  teško izdejstvovati i šta bi se postiglo ako bi EU krenula da djeluje u smislu ovih prijedloga?

LOPANDIĆ: Pozdravljamo ove inicijative iz Evropskog parlamenta, ali-kako sam već pomenuo, nemamo utisak da će Evropska unija preduzeti radikalnije mere. Postoji pritisak na institucije EU koji ne dolazi samo iz partija EP nego od strane nekih država članica EU- kao i iz svetskih glasila. Podsetimo se prave kiše uvodnika svetske štampe na koje je Vučić pokušao da odgovori, preoblačeći se u jagnjeću kožu, što mu teško ide i traje samo dan-dva u realnosti. On je ponovio da nudi dijalog i da Srbija ostaje na evropskom putu, ali zatim su njegovi saradnici, vraćajući se „vučjem“ stilu, nastavili kampanju osvete u prosveti i po drugim institucijama, kao i čišćenje komandnog kadra u vojsci i policiji, uz neograničenu propagandnu kanonadu na TV i papirnim medijima i policijsko-huliganske aktivnosti na ulicama protiv demonstranata…Vučićev režim je fokusiran na temu ostanka na vlasti, i to je njegova jedina ideologija u unutrašnjoj politici i međunarodnim odnosima.

Nastasja RADOVIĆ

Niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi proces, ko ga nadzire i kontroliše.  Krivične prijave protiv policijskih službenika koje zastupam nijesu podnešene, što dodatno pokazuje da ne postoje dokazi za optužbe koje im se stavljaju na teret. Proizilazi da je taj projekat osmišljen za uklanjanje nepodobnih kadrova i stvaranje partijske policije

MONITOR: Nakon krivične prijave protiv čelnika Uprave policije i funkcionera Demokrata, našli ste se na meti te partije, koja kontroliše bezbjednosni sektor. Između ostalog, poručili su vam da ćete „plakati“.  Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Reakcija te političke partije pokazuje da njeni funkcioneri strahuju od primjene zakona i da su svjesni da su ostavili dovoljno tragova i dokaza koji ukazuju na brojne zloupotrebe koje čine svakodnevno. Podsjećam da je u saopštenjima Demokrata navedeno da sam ja taj koji njima prijeti, a podnošenje krivične prijave kao prijetnju može doživjeti samo neko ko se boji procesuiranja i ko zna da bi ih zakonito postupanje po toj krivičnoj prijavi ne samo uklonilo iz fotelja , već i da bi ih odvelo na mjesto na koje se u državama vladavine prave nalaze oni koji zloupotrebljavaju službena ovlašćenja.

Reakcija te partije je pokazala da njeni funkcioneri na osnovane kritike odgovaraju uvijek sa pokušajem da diskredituju drugu stranu, jer ne raspolažu argumentima koji bi osporili činjenice koje pokazuju ne samo brojne zloupotrebe funkcija, već i  to da su oni trenutno najveća bezbjednosna prijetnja za Crnu Goru.

MONITOR: Podržao vas je dio civilnog sektora, na čelu sa HRA, čija se direktorica potom takođe našla na meti Demokrata.  Izostala je reakcija Advokatske komore. Je li to  neobično?

RADULOVIĆ: Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kao i druge NVO, osudile su ovakvo ponašanje Demokrata, pa su se i oni našli na meti te partije. Demokrate su u slučaju g-đe Gorjanc Prelević pošle i korak dalje i prijetnje i pokušaje diskeditacije usmjerili i na članove njene porodice.

Osude ponašanja Demokrata i podrška g-đi Gorjanc Prelević i meni stigle su od specijalne izvjestiteljke UN o nezavisnosti sudija i advokata g-đe Margaret Satervejt, kancelarije UN u Podgorici i dva puta od Delegacije EU u Podgorici. Na toj podršci sam im iskreno i neizmjerno zahvalan, a posebno g-đi Gorjanc Prelević koja je prva reagovala i time sebe i svoju porodicu izložila još primitivnijim napadima.

Kada se sa pozicija vlasti i to vrha bezbjednosnog sektora uputi otvorena prijetnja advokatu da će „plakati“ zbog toga što radi svoj posao, onda je bilo očekivano da prva reakcija na to dođe od Advokatske komore. Advokatska komora je trebala da osudi prijetnje prvenstveno zbog sebe i zbog advokature. Izostanak te osude je na neki način dao legitimitet i podršku funkcionerima da nastave sa prijetnjama. Zato je ne samo neobično, nego je i poražavajuće za svakog advokata i advokaturu u Crnoj Gori da je na prijetnje upućene meni od strane političara koji vode bezbjednosni sektor reagovao civilni sektor, UN i EU, a da je profesionalna organizacija advokata ostala nijema.

MONITOR: U prijavi ste optužili funkcionere Demokrata i još nekoliko lica za kriminalno udruživanje. Šta je cilj tog udruživanja?

RAULOVIĆ: Protiv funkcionera Demokrata podnio sam dvije krivične prijave. Prva se odnosi na tzv. veting koji ta partija protivpravno, samovoljno i beskrupulozno sprovodi u bezbjednosnom sektoru. Iz dokaza na koje sam ukazao proizilazi osnovana sumnja da su prijavljeni postali članovi kriminalne organizacije koja je imala za cilj vršenje krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, radi sticanja nezakonite dobiti i moći u korist Demokrata i prijavljenih, a na štetu policijskih službenika i u krajnjem na štetu države Crne Gore. Svaki član organizacije imao je unaprijed određeni ili odredivi zadatak. Djelovanje organizacije je planirano na duže vrijeme ili na neograničen period, zasniva se na primjeni pravila unutrašnje kontrole i discipline članova,  primjenjuje se zastrašivanje i postoji uticaj kriminalne organizacije na političku vlast, sredstva javnog informisanja i na zakonodavnu i izvršnu vlast. Sve ovo su bitni elementi organizovanog kriminala. Cilj te organizacije se ne razlikuje od ciljeva drugih kriminalnih organizcija, a to je vršenje težih krivičnih djela radi sticanja dobiti i moći.

MONITOR: U prijavi  pominjete i obavještajni projekat Značka.  Šta je suština tog projekta?

RADULOVIĆ: Proizvoljno targetiranje određenih policijskih službenika koji Demokratama iz nekih razloga ne odgovaraju, pod izgovorom da se sprovodi veting. Crna Gora nema zakon, niti bilo koji propis koji definiše proces vetinga u bezbjednosnom sektoru. Ni Vlada  nikada nije donijela odluku da se takav veting sprovede, niti za to postoji pravni osnov. Dakle, tzv. veting sprovodi jedna politička partija, na osnovu kriterijuma samo njoj poznatih, niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi taj proces, ko ga nadzire i kontroliše i koje garancije za poštovanje osnovnih prava postoje.

Ti policijski službenici optužuju se za veze sa teroristima, saboterima, kriminalnim organizacijama i sve to na osnovu neprovjerenih i nepotvrđenih operativnih informacija iz izvještaja komisije koju je formirao ministar Šaranović.  Podatke za taj izvještaj komisija crpi iz posebne aplikacije u koju policijski službenici unose operativne podatke po svom nahođenju ili po nalogu starješina. Pri tome, taj izvještaj je označen stepenom tajnosti i policijskim službenicima i njihovim advokatima se ne dostavlja. Oni su dovedeni u situaciju da su optuženi da sarađuju sa kriminalnim grupama što ima karakter ozbiljne krivične optužbe, ali ne znaju od čega da se brane jer im se ne saopštava šta su, kada i sa kim konkretno uradili, niti im se daje na uvid jedini dokument koji ih „tereti“.

Krivične prijave protiv policijskih službenika koje ja zastupam nijesu podnešene, što dodatno pokazuje da ne postoje dokazi za optužbe koje im se stavljaju na teret. Zato proizilazi da je taj projekat osmišljen sa uklanjanje nepodobnih kadrova i stvaranje partijske policije.

MONITOR: Navodite i da postoje dokazi u vidu Sky prepiski koji ukazuju da su kriminalni klanovi kupovali glasove za račun Demokrata, te je ta partija nakon preuzimanja bezbjednosnog sektora vraćala te usluge. Radi se o ozbiljnim optužbama.

RADULOVIĆ:Slažem sa da su u pitanju ozbiljne optužbe. One proizilaze iz sky prepiski koje su dokaz na sudu, a imali smo prilike više puta u medijima da čitamo i slušamo kako pripadnici kriminalnih organizacija dogovaruju kupovinu glasova za Demokrate i pozivaju da svi glasaju za njih. Nije tajna da su sve kriminalne organizacije u svijetu pokušavale da uspostave vezu sa političarima. Kriminalci to ne rade iz ideoloških  motiva, već radi lakšeg ostvarenja kriminalnih planova. Ni pripadnici kriminalnih grupa koji su kupovali glasove za Demokrate i pozivali da se za njih glasa, to nijesu radili zato što im se sviđa program te partije, već su od Demokrata imali neka očekivanja, a moguće i obećanja. Zbog čega su kriminalci radili u interesu Demokrata i na koji način su im Demokrate vratile te usluge kada su došli na vlast zahvaljujući i njihovim glasovima, to treba da utvrdi tužilaštvo.

MONITOR: Kakva su vaša očekivanja kada je u pitanju sudbina ove krivične prijave?

RADULOVIĆ: Nadam se da će tužilaštvo raditi u skladu sa zakonom. Ako bude tako radilo , provjeriće navode krivičnih prijava i utvrdiće kako se sprovodi tzv. veting u bezbjednosnom sektoru, zašto se masovno krše osnovna ljudska prava i neki ljudi selektivno optužuju za teža krivična djela, ali se o tome ne obavještava tužilaštvo već se službenici suspenduju i pokreću se disciplinski postupci u kojima im se krše osnovna ljudska prava. Provjeriće kako se unose operativni podaci u aplikaciji „InfostreamV2“ sa naznakom obavještajni projekat „Značka“, kako se ti podaci mijenjaju i dopunjavaju i po čijem nalogu. Provjeriće zašto se u skladu sa zakonom u tim postupcima ne pribavlja obavezno mišljenje ANB-a, zašto se istrajavalo na sprovođenju nezakonite odluke da se nabavka službenih vozila povjeri kompaniji „škoda“, zašto i kako se u tajnom postupku posao postavljanja stacioniranog radara u Podgorici povjerio firmi sumnjivih i spornih referenci povezanoj sa Miloradom Dodikom, provjeriće šta se uradilo sa prikupljenim ličnim podacima i da li su  uništeni u skladu sa zakonom ili su dostavljeni firmi druge države.

Provjeriće nezakonita zapošljavanja u državnoj kompaniji CEDIS i u drugim državnim kompanijama u kojima rukovode funkcioneri ove partije i utvrdiće koliko je državni budžet oštećen takvim nezakonitim zapošljavanjima. Provjeriće i sve druge navode krivičnih prijava, cijeniti predložene dokaze i pribaviti i druge dokaze radi utvrđivanja istine.

MONITOR: U prijavi se takođe  konstatuje da oni koji ukazuju na nezakonitosti u upravljanju bezbjednosnim sektorom bivaju targetirani kao članovi kriminalnih klanova. Koliko je to rasprostranjena praksa?

RADULOVIĆ: To je odavno rasprostranjena praksa Demokrata. Ne sjećam se da su u posljednje dvije godine na bilo koju kritiku odgovorili  argumentovano. Svaki njihov odgovor bio je po istoj matrici –  da se svi koji ih kritikuju diskredituju, da se targetiraju kao članovi kriminalnih klanova, DPS-a, djelovi bivšeg režima i sl. Pri tome, ne ustručavaju se da otvoreno prijete i da pokušavaju da zastraše sve one koji ukažu na njihove zloupotrebe. Kada te prijetnje dolaze od organizacije za koju dokazi ukazuju da su im kriminalci kupovali glasove, onda su one ozbiljne i zahtijevaju hitnu reakciju tužilaštva.

Ovakav narativ Demokrata doprinosi ambijentu nesigurnosti i straha kod građana da neku nepravilnost ili zloupotrebu prijave jer mogu  postati meta. U takvom ambijentu nije realno očekivati da građani to čine, niti da se bilo ko javi kao zviždač.

Kada partija koja rukovodi bezbjednosnim sektorom javno zaprijeti advokatu koji najavi podnošenje krivične prijave, onda se svi moraju zapitati šta će oni doživjeti ako prijave korupciju ili bilo koje krivično djelo. Zato kažem da su Demokrate trenutno najveća bezbjednosna prijetnja u Crnoj Gori i najveća smetnja borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Milena PEROVIĆ

Stvarno nemamo godišnje 50 miliona da izradimo pet škola?! Jedan vrtić košta oko dva miliona. Ove godine je budžetom predviđeno devet miliona eura za službena putovanja i reprezentacije funkcionera, a nevjerovatnih 46 miliona za konsultanske usluge

MONITOR: Počela je školska godina – na što se roditelji najčešće žale i ima li nekih promjena, pozitivnih ili negativnih, u odnosu na prethodne godine?

MIHAILOVIĆ: Kao što je bio slučaj i prethodnih godina, roditelji su počeli tokom avgusta da nam prijavljuju probleme i situacije koje smatraju neprihvatljivim, a koje se takođe, manje-više ponavljaju u odnosu na prethodne godine. Rastavljanje pa sastavljanje odjeljenja, nepostojanje produženih boravaka, nemogućnost plaćanja privatnih boravaka koji su preskupi, promjena učiteljica, prevelike grupe u vrtićima, raspoređivanje djece iz iste porodice u različite vaspitne jedinice, problematične smjene u školama, preveliki broj smjena, ukidanje odmora između časova da bi se smjene rasporedile…Uglavnom ista problematika, koja se iz godine u godinu, nažalost, ponavlja.

MONITOR: Ima li podataka koliko roditelje u septembru košta početak besplatnog školovanja?

MIHAILOVIĆ: Troškovi zavise  od uzrasta djece i od broja djece u porodici. Udžbenici za osnovce su besplatni. Smatramo da se za ovih nekoliko godina od kada jesu, pokazalo da smo bili u pravu kada smo na tome instistirali godinama prije nego su poslanici i prihvatili. Srednjoškolci nemaju tu sreću, za njih se udžbenici i dalje kupuju ali tu postoji problem što mi udžbenika za srednje stručne škole ni nemamo, samo za gimnazije, nego se štampaju PDF izdanja. U toku akcije Podijelimo, jer zajedno možemo više računali smo da je oko 30 eura prosječno potrebno za pribor za jedno dijete. Na to dodate opremu za fizičko – patike i majice, nešto garderobe za one koji su izrasli za ova dva i po mjeseca, ako se ide na ekskurzije rate za to i džeparac koji se obezbjeđuje za djeci koja idu obično u septembru ili oktobru… sve u svemu nekoliko stotina eura.

MONITOR: Da li ima najava da će se riješiti problem prebukiranosti obrazovnih institucija u Podgorici?

MIHAILOVIĆ: Ima, ali neće skoro. Planovi su napravljeni, Strategija reforme obrazovanja od 2025-2035. godine je usvojena i predviđa i rješavanje insfrastruktunih problema, čeka se dokument koji će pokazati šta i koliko treba da se gradi… Da, potreban je veliki novac, ali mi novac trošimo. Veliki, na mnoge nebitne ili manje bitne stvari. Svjesni su svi koliki problem imamo, ali se nema dovoljno volje i da ga riješimo. Škole su građene za po oko 700 djece, u njima sada boravi oko 1800 đaka. Vrtići su ispregrađivani i sve su im prostorije, pa i hodnici, pretvoreni u učionice. To nije jedna škola ili opština. Ima ih svuda, i u centralnom dijelu i na jugu, čak i na sjeveru u pojedinim opštinama ima više učenika nego što je kapacitet objekta.

Ranije su bile procjene da je na primjer Podgorici potrebno desetak škola. Za ostale opštine nema ni procjene. Koliko je to novca koji mi ne možemo da obezbijedimo da godišnje sagradimo na nivou zemlje barem pet škola. Jedna od posljednjih škola koja je sagrađena u Podgorici, OŠ “Novka Ubović” koštala je sedam miliona. Neka bude da nam treba deset za gradnju i opremanje. Stvarno nemamo godišnje 50 miliona da izradimo pet škola?!. Jedan vrtić košta oko dva miliona. Ove godine je budžetom predviđeno devet miliona eura za službena putovanja i reprezentacije funkcionera, a nevjerovatnih 46 miliona za konsultanske usluga.

Mada nekad ni novac ne pomaže. Podsjetiću da smo peticijom 2012. godine izdejstvovali gradnju sedam novih vrtića, u pet opština. Država se zadužila kod Banke za razoj Savjeta Evrope za deset miliona eura. Znate li koliko je od tih sedam do sada, dakle 2025. godine sagrađeno – pet, jedan nije ni počet (u Ulicnju),drugi jeste nedavno u Baru.

MONITOR: Mnoga djeca su prvog dana vraćena iz vrtića zbog toga što roditelji nijesu donijeli potvrdu o vakcinaciji. Da li ima nade da se ovaj problem može riješiti?

MIHAILOVIĆ:Potvrda da je dijete spremno za vrtić, ne o vakcinaciji. Taj probem je zaista riješen prije nekoliko godina. Posebno je bio izražen u Podgorici. Ranije su roditelji morali u toku avgusta da od izabranog pedijatra dobiju tu potvrdu, za koju se nije ni radio pregled djeteta. I to je bio kratak period da svi stignu da preuzmu potvrde. Bio je preveliki pritisak i na roditelje I na ljekare.

Prije nekoliko godina smo sjeli sa predstavnicima Ministarstva prosvjete, javnih predškolskih ustanova, Ministarstva zdravlja i problem riješili na sljedeći način – da dijete koje je od početka kalendarske godine bilo na sistematskom pregledu tu potvrdu ima u elektronskom sistemu ezdravlje. Roditelji je samo odštampaju ili dođu do doma zdravlja gdje su ih čekale, a ostali da mogu da odrade pregled i uzmu potvrdu ne tik pred polazak nego i ranije. Tako da zaista ne vidimo da tu može da postoji problem. Možda se pojavio zbog neinformisanosti roditelja da  potvrdu imaju i da je donesu prvog dana vrtića. Znamo da su ih i javne predškolske ustanove obavještavale i kada su dolazili da potpišu ugovore i na svojim stranicama na društvenim mrežama. I mi smo krajem avgusta pravili posebne vizuale i podsjećali ih na tu obavezu i postupak.

MONITOR: Nedavno ste objavili Analize kaznene politike crnogorskih sudova za period od 2019. do 2024. u predmetima za krivična djela protiv polne slobode maloljetnika. Koji su ključni zaključci?

MIHAILOVIĆ:Tako je, izradili smo u saradnji sa Vrhovnim sudom, a kroz inicijativu Smart Balkans,  Analizu kaznene politike crnogorskih sudova za period od 2019. do 2024, u predmetima za krivična djela protiv polne slobode maloljetnika.

Pokazala je da su zbog krivičnih djela protiv polne slobode maloljetnika, crnogorski osnovni i viši sudovi u prethodnih pet godina donijeli 51 pravosnažnu presudu protiv 54 okrivljene osobe. Kaznena politika bila je u okvirima granica propisanih Krivičnim zakonikom – 94 odsto presuda bilo je osuđujuće, dok su okrivljeni oslobođeni optužbi u samo tri slučaja. U više od 60 odsto predmeta za krivično djelo nedozvoljene polne radnje kazne su bile samo do jedne godine zatvora, a maksimalna kazna od 15 godina izrečena je jednom, a potom i preinačena, i to u predmetu silovanja maloljetnice.

Analiza pokazuje da je i prethodnih godina nastavljena praksa da osnovni sudovi učiniocima krivičnih djela protiv polne slobode maloljetnika izriču kazne zatvora koje su blizu zakonskog propisanog minimuma.

Sva osuđena lica bila su muškog pola, 41,2 odsto njih bilo je zrelije i starije životne dobi, dok je mlađih i starijih punoljetnih lica bilo 35,3 odsto. Na osnovu podataka iz sudskih presuda može se zaključiti da su u strukturi oštećenih lica (49) dominantno bila zastupljena djeca mlađa od četrnaest godina života (67,3 odsto).

Podaci pokazuju da su u gotovo 90 odsto slučajeva žrtve bile djevojčice.

U ukupnom broju predmeta krivičnih djela protiv polne slobode, krivična djela dječja pornografija i seksualno uznemiravanje, koja su u nadležnosti osnovnih sudova, čine 31 odsto, dok se preostali dio od 69 odsto odnosi na krivično djelo nedozvoljene polne radnje. U opštoj strukturi krivičnih djela protiv polne slobode iz nadležnosti osnovnih sudova, preovladava krivično djelo nedozvoljene polne radnje iz člana 208 KZ CG. Posebno je izdvojen podatak da se u čak 60,71 odsto analiziranih slučajeva izrečene kazne zatvora kreću do jedne godine, uključujući i kraće kazne (do šest mjeseci) i one u rasponu od šest mjeseci do godinu dana. Ova činjenica ukazuje na izraženu tendenciju blage kaznene politike u sudskoj praksi kada je riječ o ovom krivičnom djelu.

Iako su kazne za sva ova krivična djela u međuvremenu  pooštrene izmjenama Krivičnog zakonika, u gotovo svim analiziranim presudama sudovi su primjenjivali odredbe starog zakonskog akta. Najčešće sankcije bile su kazne zatvora (86,2 odsto).

Predrag NIKOLIĆ