Povežite se sa nama

REGION

Horor uživo

Objavljeno prije

na

Međusobna optuživanja i uvrede su pljuštali u Specijalnom sudu u Beogradu tokom nastavka suđenja u odsustvu Luki Bojoviću, jednom od vodećih kriminalaca u regionu. Dvojica pripadnika zemunskog klana Sretko Kalinić (38) i Miloš Simović nastavili su i prošle nedjelje međusobni obračun započet uzajamnom pucnjavom u Zagrebu prije dvije godine. Dominirala su priznanja ,,Zveri”, kakav je jedan od Kalinićevih nadimaka, o seriji ubistava koja je izvršio, po narudžbini Bojovića, koji je u ekstradicionom pritvoru u Španiji.

Kalinić je priznao da je učestvovao u ubistvu Branka Jeftovića Jorge i u atentatima na Andriju Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, u kojima su likvidirani njihovi tjelohranitelji. On je rekao da je u svim tim zločinima, počinjenim 2004, sa njim bio i Luka Bojović koji je, kako je naveo, pucao kada bi njemu ,,zakazalo” oružje.

Kalinić i Simović su uhapšeni u junu 2010, u Hrvatskoj, a Bojović je ubrzo potom napustio Srbiju. Za njim je u septembru 2010. u Srbiji raspisana međunarodna potjernica i podignuta optužnica zbog sumnje da je organizovao ubistvo Draškovića i Nedovića, kada su nastradala dvojica njihovih tjelohranitelja.

Tužilaštvo za organizovani kriminal u optužnici je navelo da je Bojović stao na čelo zemunskog klana poslije ubistva njegovih vođa Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića u martu 2003. godine tokom policijske akcije Sablja podstaknute ubistvom Zorana Đinđića. Bojović je moć učvrstio poslije hapšenja Milorada Ulemeka Legije, koji je u međuvremenu u Beogradu osuđen na 40 godina zatvora zbog učešća u ubistvu premijera Đinđića.

Kalinić je optužio Simovića da brani Luku Bojovića jer mu je ovaj navodno obećao 700.000 dolara. Naveo je da je Simović dao novac Iliji Novoviću, koga ja kasnije ubio Luka Bojović. Navodno je taj novac uzeo Bojović i obećao da će ga dati Milošu Simoviću, ukoliko na suđenju ne bude pominjao njegovo ime.

,,Bojović je inicirao ubistva (Draškovića i Nedovića) kao osvetu za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana. Rekao mi je da su oni odgovorni za ubistvo Arkana. Moj motiv bio je to što mi je Bojović pomagao u bjekstvu i bio mi dobar prijatelj. Uradio sam to drugarski, a ne za pare. Više od toga nisam mogao”, rekao je Kalinić.

Nastavljajući kao da mu se razvezao jezik, Kalinić je naveo da je bilo još ,,mnogo većih ljudi” koje je Bojović namjeravao da ubije. Dodao je da bi i te ljude pobio, da mu je Bojović to tražio.

Kalinić je kao ,,nebuloze” odbacio navode Simovića da je namjeravao da ubije i neke novinare i ljubavnicu vođe zemunskog klana Dušana Spasojevića. ,,Da sam hteo da se obračunam sa novinarima, ubio bih 200, 300 novinara dok sam bio u bekstvu. Nisam hteo da odsečem glavu ljubavnici Dušana Spasojevića sa kojom je imao decu, toliko bolestan nisam”, rekao je Kalinić.

Kalinić je dalje rekao da je Miloš Simović ubio člana Spasojevićeve bande Ninoslava Konstantinovića, sa kojim je bio u bjekstvu. ,,Simović je s Milanom Jurišićem Juretom iskopao rupu u blizini auto-puta Beograd-Zagreb i namamio Ninoslava da dođe tako što mu je rekao da ga na tom mestu čeka supruga Jelena”, rekao je Kalinić. Kalinić, međutim, nije kazao gdje je to mjesto gdje je navodno zakopan Konstantinović, kome se gubi svaki trag, kao i Jurišiću, za koga se sumnja da je ubijen u Španiji.

Kalinić je naveo da im je u svim akcijama Ilija Novović javljao kretanje ljudi koje su namjeravali da ubiju. Novovića su, kaže Kalinić, u aprilu 2009. godine ubili Bojović i Siniša Petrić. Novovićevo ugljenisano tijelo, zajedno sa tijelom Gorana Marića pronađeno je u Banovcima.

Bojović, Petrić i Vladimir Milisavljević, zvani Budala, optužen da je učestvovao i u ubistvu Đinđića 2003, uhapšeni su u februaru ove godine u Španiji. Rok za njihovo izručenje Srbiji, koja je to tražila, je godinu dana.

Kalinić i Miloš Simović su za učešće u ubistvu premijera Đinđića osuđeni na po 30 godina robije. Njih dvojica su za učestvovanje u ubistvimа, otmicаmа i terorističkim djelimа osuđeni nа po 40 godinа zаtvorа.

Kalinić je rekao u sudu da je Branka Jeftovića Jorgu na dan ubistva čekao sa Bojovićem pretvarajući se da gleda izlog. Kada je Jeftović izašao iz kladionice, Kalinić mu je, po vlastitom priznanju, pucao u glavu a onda ga i ,,overio” još jednim hicem.

Kalinić je naveo da su on, Bojović, braća Aleksandar i Miloš Simović sa suprugama i sa Ilijom Novovićem, planirali da ubiju Nedovića. ,,Ilija je javio da je Nedović krenuo autoputem ka Novom Beogradu, pratili smo ga i pucali, meni se zaglavila puška i tu je Luka stvarno odreagovao kako treba”, rekao je Kalinić. Dodao je kako je Bojović tada ubio Nedovićevog tjelohranitelja Milutina Jovičića.

Kalinić je, takođe, ispričao da je poslije bjekstva iz Srbije, tokom akcije Sablja boravio u Španiji i da je odatle došao u Zagreb. Kalinić je naveo da je odatle doveo Milosavljevića u Beograd da učestvuje u napadu na Draškovića.

,,Novović je kao i u slučaju Nedovića bio izvidnica. Milisavljević je vozio mercedes, pored njega je sedeo Bojović, a ja pozadi. Kad je naišao Drašković u pratnji dva vozila, zapucali smo u pravcu njegovog džipa krajsler čiroki, ali nismo znali da je blindiran. Tablice na mercedesu koji sam kasnije zapalio bile su vojne.”

Kalinić je optužio Miloša Simovića da je naručio i platio ubistvo svjedoka saradnika Zorana Vukojevića Vuka. Za to ubistvo se sudi Miloševom starijem bratu Aleksandru Simoviću (36). ,,Biću svedok za to”, promrmljao je Kalinić. Aleksandar Simović je osuđen na višedecenijske kazne zatvora zbog devet ubistava i tri otmice, koja je počinio kao pripadnik zemunskog klana, kao i zbog učešća u ubistvu premijera Srbije Zorana Đinđića.

Optuženi Miloš Simović naveo je da ,,ne priznaje optužnicu kako je napisana, ali priznaje učešće u događajima”. Simović je naveo da je ,,suvišno da objašnjava da li je nekoga ubio, zakopao i opljačkao”.

U prethodnom postupku je Miloš Simović tvrdio da sa ovim ubistvima Luka Bojović nema nikakve veze i da su sve to „naklapanja kasapina Kalinića koji je sklepao mozaik kako njemu odgovara”. Na početku ovog suđenja, u decembru 2011, Simović, koji nije priznao izvršenje nijednog ubistva, optužio je Kalinića za ubistvo Bojovićevog kuma Cvetka Simića u Zagrebu 2010.

Takođe je ispričao da je Kalinić htio da se vrati u Srbiju i ubije Bojovića.

Suđenje će biti nastavljeno 7. novembra, kada bi trebalo da svjedoče preživjele ,,mete” Nedović i Drašković, koji se nalazi u zatvoru na izdržavanju devetogodišnje kazne za ubistvo Zorana Plećića iz Surčina 2000.

Razgovori bliske vrste

Sretko Kalinić je kazao da je Miloš Simović na njega pucao u Zagrebu dok su vozili bicikl. ,,Spremili smo se da idemo da roštiljamo, imao sam sreće što sam ostao živ,” rekao je Kalinić.

,,Kalinić me mrzi i sav se izobličio od mržnje, hoće da mi naudi jer misli da je zbog mene u zatvoru. Isto mi je, Vlada Milisavljević ili Sretko Kalinić, nemam potrebe da ih branim. Ni sa jednim od njih, niti sa Lukom Bojovićem nisam prijatelj. Kalinić je konstruktovao izjave,” rekao je Simović.

,,Kalinić je sam po sebi uvreda, biološka greška. Sve ono što je kazao nije vredno komentarisanja”, zaključio je Miloš Simović, takođe osuđen na 35 godina zbog učešća u ubistvu premijera Đinđića.

Vuk o sinu Luki i državi

„Za mog sina odgovorna je država Srbija i njene tajne službe koje su od njega napravile ono što je postao”, izjavio je direktor beogradskog Zoološkog vrta Vuk Bojović za sina Luku. ,,Vuk je rekao da bi sam presudio Luki kad bi znao da je kriv, ali da su mu službe bezbednosti stavile na teret i ono što jeste i ono što nije uradio, kao i da naše tužilaštvo Špancima nije ponudilo nikakav dokaz za ono za šta ga optužuju”, izjavio je beogradski novinar Milomir Marić pošto je u njegovoj televizijskoj emisiji gostovao stariji Bojović.

Vuk Bojović je govoreći o sinu istakao i da se nije slagao sa njegovim načinom života, ali da od Lukine 16. godine nije imao odgovornost za njega. ,,Luka je sa 16 godina otišao na ratište i bio najmlađi pripadnik Arkanovih Tigrova. Išao sam da molim Arkana da ga pusti da se vrati u Beograd, ali mi je ovaj rekao da je bolje da ostane sa njim, gde je bezbedan, nego da ode negde gde će poginuti”, kazao je Vuk Bojović.

Direktor Beo zoo-vrta je otkrio i da sa sinom nikada nije razgovarao šta se dešavalo dok je bio u ratu sa Arkanovim Tigrovima i da zna da mu on to ne bi ni rekao.

Bojović je rekao da je za sudbinu njegovog sina odgovorna država koja je više uticala na njegovo vaspitanje nego on.

„On nije slušao mene nego državu. Bio je napojen viteštvom i srpstvom i država ga je zvala, jer im je on za neke stvari bio nezamenljiv. Sve je i počelo kada su Luki u kući pronašli pištolj i falsifikovana lična dokumenta koja mu je dala država kada je ratovao. Osuđen je na 15 meseci, odležao je osam i posle toga je otišao u Španiju. Tada su ga zvali da odsluži ostatak i polako su počele da se ređaju priče o tome šta je navodno radio”, iznio je Vuk Bojović.

Kako je svjedočio otac Bojović, kasnije je Luka otvorio pekaru u Beogradu, ali mu je posao propadao “zbog reketa koji je morao da plaća”. Naglasio je i da priče o Lukinom bogatstvu nisu istinite i da mu je davao novac sve dok ovaj nije otišao u Španiju.

Vuk Bojović je kazao da je posljednji put vidio sina kad je izašao iz beogradskog zatvora.

Bojović je posvjedočio da su donedavni predsjednik Srbije Boris Tadić, pokojni premijer Đinđić i mnogi političari bili njegovi prijatelji, pa su tako Luku znali još kao dijete. Boris Tadić je, pak, kao predsjednik Srbije, skrenuo pažnju tadašnjem opozicionom prvaku Tomislavu Nikoliću da će ga Luka likvidirati po nalogu Vojislava Šešelja, naveo je Vuk Bojović.

,,Sreo sam Tomu i rekao mu da je bezbjedan i da Luka neće da ga ubije. Toma mi je odgovorio da mu je neprijatno, ali da mu je Tadić rekao da je tako”, ispričao je dalje Vuk Bojović.

U Predsedništvu Srbije novinari nisu uspjeli da dobiju komentar na Bojovićeve navode, dok je sam Nikolić ranije govorio da je informacije o atentatu specijalnom tužiocu dao Miloš Simović. Tada je donijeta odluka da se obezbjeđivanje lidera naprednjaka digne na najviši nivo.

Luku Bojovića je, prema rečima njegovog oca, vrbovala i srpska Državna bezbednost, ali je on odbio da sarađuje sa tom službom.

Govoreći o optužbama protiv njegovog sina koji u Španiji čeka da bude izručen Srbiji zbog optužbi za brojna ubistva i druga teška krivična djela, Bojović je rekao da je uvjeren da će Luka biti oslobođen.

„Jedva čekam epilog suđenja – kazao je Vuk Bojović. – Advokati su dobri i kažu mi da nema nijedne stvari koja ga optužuje osim Kalinićevog iskaza.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RATKO MLADIĆ U HAGU PRAVOSNAŽNO OSUĐEN NA DOŽIVOTNI ZATVOR: Svi zločini na čelu sa srebreničkim genocidom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tačka stavljena u Hagu proteklog utorka doživotnim zatvorom za počinjene najveće zločine poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju

 

Oko 600 svjedoka i 10.000 dokaznih predmeta potkrijepilo je u novembru 2017. odluke suda u Hagu kojim je predsjedavao Alfons Ori. Njegovo sudsko vijeće izreklo je da: „osuđuje Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora“. Novo petočlano vijeće je 8. juna ove godine potvrdilo tada donijetu presudu.

Mehanizam za međunarodne krivične sudove koji je naslijedio Haški tribunal, rasformiran nedugo poslije Mladićeve prvostepene presude, izrekao je drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske. On je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Hrvata i Bošnjaka širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992–1995, za zločine protiv čovječnosti u 15 bosanskih opština: progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje.

Presuda je potvrđena uz suprotno mišljenje predsjednice vijeća – sutkinje Priska Matimba Nijambe iz Zambije. Ova sutkinja bila je članica i sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici. I tada je njeno mišljenje bilo izdvojeno.

Petočlano vijeće je, uz suprotno mišljenje dvoje sudija, odbilo žalbu tužilaštva da je Mladić kriv za genocid i u drugim opštinama.

Presuda proteklog utorka neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“, osuđenom za najteže zločine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju.

Reakcije javnosti mogle bi se sumirati u dva pogleda. U jednoj od tirada izvedenih u haškoj sudnici Mladić je tu ustanovu ismijavao  kao „dijete zapadnih sila”, a sebe označio metom NATO saveza. Refren koji se ponavlja od osnivanja suda. S druge strane Serž Bramerc, bivši glavni tužilac Haškog suda za ratne zločine, koji je nadzirao zarobljavanje Mladića, smatra da bi njeovo ime „trebalo uvrstiti na listu najpokvarenijih i najvarvarskijih ličnosti u istoriji“.

Dragan LUČIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

REGION

NAKON USTOLIČENJA 46. PATRIJARHA SPC PORFIRIJA: Kojem će se privoljeti carstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez obzira na sumnje da je novi patrijarh Vučićev partner u bitkama za moć,  predviđa se da će on kao poznavalac vještina komunikacije, tehnologije, stranih jezika, te pristupačnosti običnom narodu, crkvu na jednostavniji i razumljiviji način približiti javnosti

 

Izabran je 46. patrijarh SPC. Porfirije Perić, vladika zagrebačko-ljubljanski osvojio je 31 glas, njegov duhovnik vladika Irinej bački 30, episkop Jefrem banjalučki 24. Ova tri imena su se našla u kovertama u jevanđelju. Osim njih, episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je zaslužio 17, a vladika diseldorfski i cijele Njemačke Grigorije četiri manje.

Nakon ustoličenja, novi patrijarh se obratio besjedom u kojoj je, ne slučajno,   naglasio da za političarenje i parcijalno bavljenje politikom nema vremena. „Savremeni odnosi u društvu pa i savremena politika, shvaćena kao borba različitih partija, često u sebi nose i dosta neprijatnosti, nažalost i neprimerenih odnosa i aktivnosti”.

I  ranije je govorio da ne misli da je crkva politička organizacija koja treba da bude arbitar u događajima i zbivanjima društva. Uz ogradu da zna da postoje „kolege koje ne misle tako i koje postupaju drugačije.”

Igre oko prijestola, naravno, ni ovog puta nijesu mogle proći bez brojnih mistifikacija. Procedura je takva da, nakon što se utvrdi lista vladika koje imaju pravo da budu birani, počinje glasanje kako bi se odredila tri kandidata. Dalja sudbina je u božijim rukama. Mada, mnogi ne vjeruju da je sve prepušteno slučaju.

Vladika koji je opravdano odsutan može svoj glas da povjeri drugom vladici. Medije je najviše zaintrigirao slučaj vladike Lavrentija. On je, kao najstariji, trebao da predsjedava Saborom, a pozicije koje pokriva obezbijedile su mu dva glasa. Usljed zdravstvenih problema jedan glas prenio je na vladiku bačkog Irineja, a drugi Bulovićevom duhovnom čedu vladici zvorničko-tuzlanskom Fotiju. Po oporavku, Lavrentije je izrazio zadovoljstvo izborom patrijarha.

Danas piše kako pojedini crkveni krugovi nezvanično komentarišu da je u njegovom slučaju bila riječ o „političkoj bolesti“. Kao drugi zanimljiv slučaj pominje se izostanak episkopa zapadnoameričkog Maksima, kome zbog korone nije dozvoljeno da prisustvuje izbornom Saboru SPC-u. Navodno, ovaj vladika nije u dobrim odnosima sa kolegom Bulovićem.

Zbog dobrih kontakata sa vrhom države Srbije, naročito sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem sa kojim, kako neki tvrde, ima i porodične veze, vladika Porfirije je odavno viđen kao nasljednik patrijaršijskog trona.

„Vučić je pred izbor novog patrijarha imao samo jedan projektni zadatak, a to je da obezbedi da se u Jevanđelju nađu koverte sa tri imena njegovih favorita. Favorit broj jedan je od početka bio upravo mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije”, rekao je za Aljazeeru novinar Nenad Kulačin.

Teolog Jovan Blagojević smatra da na izbor Porfirija nije presudno uticao politički faktor, odnosno predsjednik Vučić, kao i da su oni u korektnim odnosima, a odnosi na tom nivou treba da budu korektni. Ovaj teolog smatra da bi Vučić, da je mogao, izabrao neke sebi bliže ličnosti.

A da je Vučiću veoma važno saglasje sa ckvom  ukazivao je i  Filip Švarm u nedjeljniku Vreme.

„Lako se složiti da je izbor patrijarha SPC uvek bio važan za kreatore državnog i političkog život. Ali, kako deluje, nikome onako važan kao Vučiću”, piše urednik Vremena. Po njemu jedan od najvažnijih razloga je pitanje Kosova. Kako se očekuje veliki pritisak iz EU i SAD, razumijevanje iz vrha SPC-a može biti ključno u toj igri.

Vjerski analitičar Draško Đenović smatra da je to što je Porfirije bio blizak vlasti na kraju materijalizovano. „Verujem da će u njemu predsednik Srbije i uopšte država imati desnu ruku kada su u pitanju stavovi u vezi sa Kosovom, kao i neki drugi gorući stavovi gde je državi potrebna podrška crkve“, ističe Đenović. Ovaj dobar poznavalac prilika tvrdi za VOA da za razliku od starijih vladika, za Perića kosovsko pitanje nije u tolikoj mjeri značajno. „Samim tim što je mlađi mislim da je on mnogo realniji u stavu da je Kosovo praktično izgubljeno za Srbiju. Sad je samo pitanje kako izaći iz toga, a da se izađe kao pobednik”, zaključuje Đenović.

Patrijarh Porfirije je dio besjede nakon ustoličenja posvetio Kosovu. „Kosovo je srce Srbije, pjeva današnje mlado pokolenje, a srce je, po Svetim Ocima, organ života i ljubavi, pa tako i na našem Kosovu ima mjesta za sve. U srce može i treba da stane svako”, rekao je.

Zbog pomiriteljskih tonova novi patrijarh je zavrijedio simpatije u mjestima u kojima je služio. Naročito u Hrvatskoj. Jedini je iz Srpske pravoslavne crkve koji je javno osudio paljenje hrvatske zastave 2015. godine od strane Vojislava Šešelja. Govorio je da bi bio protiv paljenja bilo koje zastave, jer je ona simbol nečijeg identiteta i dostojanstva i bio uvjeren da su to znali i „izvođači tog performansa”. I prije ovakvih reakcija, tadašnji vladika je imao problema u matičnoj državi. „Jastrebovi SPC-a”, kako naziva dio te vjerske zajednice, nijesu ga željeli u Srbiji, jer im je izgledalo da ima veliki uticaj i da kreira politike u štampanim i elektronskim medijima, pa je njihovim igrama završio u Hrvatskoj. U razgovoru za Al Jazzere kaže da je siguran da postoje i vladike i hrišćani koji dijele mišljenje koje je iznio.

Istoričar Hrvoje Klasić opisuje novog patrijarha kao graditelja mostova „bez obzira na dubinu i širinu rijeke“, i nekog ko je vlastitim primjerom dokazivao da za razgovor nikad nije prekasno, a da je za sukob uvijek prerano.

O povezivanju ljudi priča i Porfirije poručujući da će cijelim svojim bićem raditi na  na izgrađivanju mostova i uspostavljanju dijaloga sa svima. To je, tvrde mnogi,   pokazivao tokom službovanja u Hrvatskoj. Na proslavi jubileja 10 godina rada patrijaršijske gimnazije i 200 godina školstva pri pravoslavnoj crkvi koju je organizovala njegova eparhija u Zagrebu mogao se vidjeti nesvakidašnji prizor. Ceremoniji su prisustvovala tri predsjednika Hrvatske: Stipe Mesić, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović.

Priče o mostovima predsjednik Hrvatske Zoran Milanović ipak prihvata sa rezervom. „Ne vidim kako bi on mogao biti most između Hrvatske i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Mi smo svjetovni državnici. Njegova uloga tu nije bitna” prenijeli su izjavu Milanovića mediji regiona.

Među najvećim mrljama novog patrijarha je ona koju otkriva video snimak na kojem on sa društvom pjeva četničke pjesme o Đujićevoj kokardi i njenom sjaju na Dinari na skupu u Čikagu. Zanimljivo, u hrvatskim medijima se može naći odbrana ovog sveštenika od napada, vjeruje se, instruiranih iz Srbije.

Kao episkop je bio član, pa predsjednik Savjeta Republičke radiodifuzne agencije Srbije. Iz ovog perioda ostalo je dosta problematičnih momenata vezanih za regulaciju vlasništva nad medijima u Srbiji, kao i vulgarne, nasilne i antisemitske sadržaje rijaliti i drugih programa. Porfirije je prvi arhijerej SPC kome je povjereno staranje nad organizacijom vjerskog života u Vojsci Srbije. Od 2002. godine, vladika Porfirije je predsjednik Upravnog odbora Srpskog privrednog društva Privrednik u Novom Sadu. Ima onih koji ovo društvo vide kao paravan za nelegalne finansijske radnje krugova bliskih novom patrijarhu.

Bez obzira na sumnje da je novi patrijarh Vučićev partner u bitkama za moć,  predviđa se da će on kao poznavalac vještina komunikacije, tehnologije, stranih jezika, te pristupačnosti običnom narodu, crkvu na jednostavniji i razumljiviji način približiti javnosti.

Od uspostavljanja srpske patrijaršije 1920. godine patrijarsi su birani u dobi od oko 60 godina. Danas neki pogrešno vjeruju da su godine novoizabranog patrijarha prekid jedne tradicije. Prvi srpski patrijarh Dimitrije je sa 59 godina počeo službovanje kao beogradski mitropolit, da bi uspostavljanjem patrijaršije 1920. nastavio da stoluje kao patrijarh. Patrijarh Varnava je 1930. godine na tron došao sa 50 godina, Gavrilo Dožić u 57, Vikentije sa 60, German u 59. godini. Patrijarh Pavle je tu titulu preuzeo u 76, a Irinej u 80. godini. Novi patrijarh ima 60 godina i mnogi smatraju da je vrijeme pred njim. Da li će nastaviti putem kojim je do sada išao i koji je najavio ili će se igrati političarenja sa svojim prijateljem na svjetovnom tronu, vidjećemo uskoro, jer mnoga pitanja su im već krenula u susret.

Nezahvalno je prognozirati šta se može očekivati od ovog prvosvještenika i crkve na čijem je čelu. Draško Đenović smatra da je on ipak ona struja koju je vodio i do sada Irinej Bulović. „Ne očekujem neke drastične promene u srpskoj crkvi, s obzirom da je Irinej Bulović maltene nezamenljiv deo Sinoda SPC i verujem da će se nastaviti u tom smeru”.

Urednik Vremena smatra da je primjer mitropolita Amfilohija, kojem je pošlo za rukom da objedini opoziciju u Crnoj Gori, važan razlog Vučićeve preokupiranosti crkvom. „Vučić mora voditi računa da mu se ‘ne dogodi Amfilohije’”, smatra Švarm.

Uskoro ćemo saznati i kako nova administracija SPC gleda na dešavanja u Crnoj Gori.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠKOLA UŽASA MIROSLAVA – MIKE ALEKSIĆA: Zlotvor iz srca tame

Objavljeno prije

na

Objavio:

Već danima je profesor i vlasnik škole glume Stvar srca u Srbiji Miroslav – Mika Aleksić u centru zbivanja. Priznanje mlade glumice Milene Radulović ogoljelo je mnoge abnormalnosti balkanskog društva. Jedno od njih je i pitanje sumnjičavih u istinitost iskaza žrtava. Bolno se izdvojilo – Zašto su ćutale?

 

Već danima je profesor i vlasnik škole glume Stvar srca u Srbiji Miroslav – Mika Aleksić u centru zbivanja jedne odurne i nezamislive priče. ,,Iskočio je iz svoje tmine iznenada, jer su njegove uplašene žrtve progovorile iz same utrobe svoje jeze i stida. Taj sram ne pripada njima, ali je pedagog uspeo da sopstveni slom udeli onima koje je slamao”, piše Ljubodrag Stojadinović za Peščanik. Naslov članka je sumoran u svojoj jednostavnosti – Profesor Mika.

Jer ko bi mogao i da posumnja da strahote nad djecom čini neko njegovog kalibra.

,,Neko će reći da stvar još nije gotova, nismo čuli njega i njegovu bajku o dometima posebnog oblika brutalne pedagogije u učenju glume. Mada je profesor Mika bio majstor diktatorske manipulacije, samouzdignuti bog u svom perverznom svetu, gde je sve bilo inverzija i ništa na svom mestu. Iz strogosti dolazi milost za izabrane, i oni su obavezni da se pokore, i da iznenadnu, podarenu bliskost uzvišenog prihvate kao dopušteno nasilje. Ako su suviše mladi, nisu u stanju da vide gde ih vodi takav put ka cilju; ako su deca, ona su nedužna za sve, osim za zlikovce koji ih žigošu svojim neopisivim zlom i oštećuju zauvek”, navodi Stojadinović.

Mlada glumica i nekadašnja studentkinja Fakulteta dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu Milena Radulović, prva je, ali ne i jedina žrtva profesora Mike, koja je istupila javnim priznanjem da je, sa 17 godina, preživjela zlostavljanje. Ono koje razara i duh i biće. Silovanje.

Kao da ta trauma nije već bila previše, na sudu je dočekala druga, kada je, više od pet sati, morala da svjedoči o užasima koji su je snašli u Aleksićevoj školi. Mučan je put kojim je krenula. ,,Moraće da govori o najmučnijim detaljima policiji, tužiocu i sudijama, da sebe izloži zlim očima mračne sfere Srbije, koja silovanje ne vidi kao zločin nego kao mužjačko pravo. Po njemu, alfa zveri uzimaju ono što žele, ne polažući računa nikome. Imaće pred sobom advokate odbrane, koji će želeti da je ponize i proglase odgovornom za sunovrat jednog istaknutog pedagoga i profesora glume, kome je svojim javnim istupom uništila karijeru. Još mnogo toga će imati protiv sebe; njena odluka da izloži svoje patnje posrnulom društvu jeste podvig koji nastaje kao lična i opšta epska drama, skoro ravna traumama zbog kojih se drama odigrava”, objašnjava Stojadinović.

Priznanje Milene Radulović ogoljelo je mnoge abnormalnosti balkanskog društva. Jedna od njih je i pitanje sumnjičavih u istinitost priče. Bolno se izdvojilo. Zašto je ćutala?

,,Da li je mogla da sve to kaže ranije? Možda i nije, razumevanje tuđe monstruoznosti kao svoje krivice težak je teret koji pritiska u svakoj fazi sopstvenog mučnog vrednovanja. Strah od toga da kao žrtva ostane kriva za svoju golgotu, ume da odloži svaku čvrstu odluku. Ali brisanje muke sa nasilnikom koje ostaje kao vreli beleg, nije moguće bez otklanjanja bola koji je Milena podelila sa svima nama. Naravno da u tome nije bila jedina, ali je prva probila omertu, taj kodeks ćutanja i čuvanja najstrašnije tajne, bez čijeg otkrivanja nema spasa”, odgovara Stojadinović.

Priča Milene Radulović pokrenula je lavinu. Nina Janković, Aleksandar Radojičić, Milan Marić, Aleksandra Tomić, Jelisaveta Orašanin, Radovan Vujović, Kristina Radenković, Hristina Popović, Dragan Bjelogrlić, Tihomir Stanić, Marijana Mićić, Jelisaveta – Seka Sablić, Milena Vasić, Miloš Biković, Saša Joksimović, Vanja Milačić, Vukota Brajović, Dragana Dabović, Miona Marković, rediteljka Milena Grujić, samo su neke od brojnih javnih ličnosti koje su joj pružile podršku.

Glumica Beogradskog dramskog pozorišta Iva Ilinčić, koja je zajedno sa još par djevojaka prijavila policiji Aleksića za zlostavljanje, za Blic je iznijela svoju priču. ,,Pre nekih godinu dana prvi put sam sebi rekla: ‘Ne, Iva! Mika te nije čeličio za glumu, nije te kao glumicu testirao, nego te je zlostavljao. Veoma te je zlostavljao! I zlostavljao je mnoge druge. I zlostavljaće. Neće se nikad zaustaviti’. Nisam silovana, srećom nemam takvo iskustvo, ali jesam kontinuirano seksualno uznemiravana. Šest godina sam ćutala, negirala, nikom nisam govorila, bukvalno nikome. Bilo mi je jasno da je loše. Kada se dogodilo prvi put, rekla sam sebi: ‘Mika mi je kao otac, nemoguće da se ovo dešava i ne dešava se. A ako se dešava, onda on mene čeliči, hoće da me spremi za surovi svet reditelja, producenata’. Pravdala sam to, odbijala da prihvatim. Ignorisala sam. A onda sam priznala sebi, što je bio ogroman korak”, ispričala je ona.

Glumica Hana Selimović, koja je takođe pohađala školu glume kod Aleksića, na svom Fejsbuk profilu podržala je Milenu, ističući da, iako sama nije bila seksualno zlostavljana, iz škole ,,nije izašla bez trauma”. ,,Milena Radulović je uradila jednu važnu stvar. I u ovako jezivim situacijama je praznik prisustvovati ženskoj hrabrosti i snazi. Ja sam 13 godina išla u tu dramsku grupu. Nisam doživela njen scenario. Ali, odande nisam izašla bez trauma”, napisala je Hana.

Još jedna poznata glumica Branka Katić, koja je u svojim tinejdžerskim danima dvije godine bila član Omladinskog dramskog studija koji je vodio Aleksić, i danas pamti mentalno nasilje kojem su bili izloženi svi polaznici. ,,Nije čas prošao da me nije slao na umivanje. Govorio mi je da sam glupa, a takođe smo imali i jednu epizodu gde mi je zbog igranja sa bendom Zabranjeno pušenje u Hitu meseca, a što je bio deo sticanja radnog iskustva, prakse u srednjoj školi, napravio scenu pred svima i pitao me da li je u redu da se devojčica od 15 godina probija sisama kroz svet… Često bi me i rasplakao. Jednom je zamolio sve ostale da izađu da bi mi zatim objasnio da sve to radi zato što me voli”, ispričala je Katić.

I rediteljka Maja Matković progovorila je o svom iskustvu u školi Aleksića. ,,Danas je Beograd jedno lepše i sigurnije mesto, jer je od danas jedan beskrajno opasan čovek priveden i čeka suđenje. Taj psihopata, pedofil i seksualni predator nam je svima, devojčicama, normalizovao objektivizaciju naših tela kao ‘datost’  života, i znam da ne govorim samo u svoje ime kada kažem da su bile potrebne godine da se repozicioniram u sebi po pitanju moje seksualnosti. Kada si dete u takvoj situaciji, da bi preživeo, potisneš to u sebi, jer je bol preveliki”, napisala je Matković na svom Instagram profilu.

Profesorka na FDU-u u Beogradu Biljana Srbljanović oglasila se na Fejsbuku u objavi u kojoj je objasnila zašto je pogrešno svaljivanje krivice na žrtve i njihove roditelje. Otkrila je i da je često govorila protiv Aleksićeve škole, indoktrinacije, i činjenice da ,,u dječijoj školi radi neko ko je snimao Arkana”. ,,Seksualni zločin, a posebno silovanje, ovo je veoma važno razumeti, nije seks. On je nasilje koje za sredstvo ima polni odnos, neželjeni i nedozvoljeni dodir, bludne radnje koje nisu sebi svrha: silovatelj pre svega vrši nasilje nad ličnošću žrtve, podmukli atak na njenu dušu i biće, na njenu ljudsku vrednost, poništavanje svega što ona predstavlja kao osoba. U ‘školu’ Miodraga Aleksića upisivana su deca koje je on lično, svojom rukom, birao između stotina i stotina mališana, uzrasta već od samo pet ili šest godina. On je tu decu onda uzimao pod svoje, odgajao ih, uzgajao, zalivao, pratio kako rastu, oblikovao, mesio, menjao im psihu i strukturu ličnosti, oblik ponašanja, godinama, strpljivo, iz najmračnijih pobuda, čekao da napupe, da još malo pa skoro skroz sazru, da bi ih, u trenucima njihove najveće ranjivosti i potpunog poverenja, najstrašnije izdao, najbolnije povredio, najmonstruoznije napao. On je, obljubom devojčica koje su ga godinama gledale kao očinsku figuru i osobu od najvećeg autoriteta u njihovim životima i to na način da ga poštuju i cene više od samih roditelja, decu izdao na najmonstruozniji način”.

Srbljanović navodi da je pitati djevojku koju je, sa sedamnaest godina, sa predumišljajem, više puta silovao čovjek od šezdeset godina, a što se nisi bunila, što si se u školu vraćala – bolesno. ,,Recite to sebi glasno: ona je imala sedamnaest godina, on šezdeset. On je pripremao da u ćutnji trpi zločin, od njene jedanaeste godine. Ponovite to nekoliko puta. Pa onda, ako opet isto pitate, shvatite da ste deo te bolesti”.

I dok svakog dana pristižu nove ispovijesti zlostavljanih Aleksićevih učenica, šok i užas odjeknuli su i u Bosni i Hercegovini, nakon otvorenog pisma koje je na portalu Tačno.net objavila ugledna dramska umjetnica Hasija Borić. Borićeva u pismu podsjeća na ,,one mučne i strašne dane boravka i školovanja u Dramskom studiju u Sarajevu”, koje opisuje kao ,,leglo seksualnog zlostavljanja učenica i učenika, samo na podmukliji i sofisticiraniji način”. Ona tvrdi da je nekadašnji profesor scenskog govora Miroslav Avram, poznati reditelj i direktor Kamernog teatra 55, profesor na Akademiji scenskih umjetnosti (ASU), koji je i potpisao mnoge tekstove za filmove i serije, seksualno napastvovao mlade studentkinje glume. Borićeva je i profesoricu Katicu Dorić – Lešić optužila da je znala za činjenja profesora Avrama, a da nije reagovala. ,,Šta smo mi, maloljetne, tad znale o glumi? Vjerovale smo svom profesoru. Polako smo se počele buniti, jedna drugoj povjeravati, ali smo uglavnom šutile. Vi ste to znali, naši profesori”.

Na Fejsbuk stranici pod nazivom Nisam tražila osvanulo je mnoštvo anonimnih iskaza žrtava seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u regionu. Preteško ih je čitati.

Nakon što je više studentkinja sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu na toj stranici podijelilo svoje ispovijesti, reagovala je i rediteljka Jasmila Žbanić koja ih je posavjetovala da svoje nasilnike prijave pravnim putem. ,,Razgovarala sam sa dekanom Akademije Srđanom Vuletićem, profesoricama i profesorima ASU od kojih imate punu podršku. Već ovakvim načinom organizovanja uspjele ste pokrenuti važan proces – ne samo u našoj profesiji nego u cijelom društvu gdje se dešavaju isti obrasci uznemiravanja/zlostavljanja žena”, napisala je Žbanić.

No, da li će, i šta priča Milene Radulović još izbaciti na površinu? ,,Koliko zlostavljača dece živi uglednim, udobnim životom, sigurni da su njihove tajne zauvek nedostupne? Oni nijesu zaustavljeni, imaju moć da zataškaju postojanje svog paklenog lica. Na primer, pedofilski kružok u elitnoj politici, o čemu je govorio, pa zaćutao Igor Jurić. Ili, zašto crkva tako uporno čuva svoje ugledne pedofile, koji još propovedaju i činodejstvuju, sa verom u boga”, zaključuje Stojadinović.

Kakvo smo mi to društvo?

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo