Povežite se sa nama

PERISKOP

I bi premijera

Objavljeno prije

na

Prihvativši se režije drame Željka Vušurovića Deportacija, koja govori o stradanju bosanskih Bošnjaka,koji su spas od razularene Karadžićeve soldateske pokušali naći u Crnoj Gori, da bi od tadašnjih crnogorskih vlasti bili uhapšeni i vraćeni četničkim dželatima pod kame,nisam niti slutio što ću sve kao stvaralac proživjeti radeći predstavu, kao i nakon novopazarske praizvedbe.

Nakon prve polovine proba Deportacije naprasno su iz podjele,netragom,nestale zeničke glumice Lana Zablocki i Anđela Ilić, a potom je Bosansko narodno pozorište iz Zenice raskinulo i koprodukciju.U Bosni vele:Pametnom je i išaret dosta.

Praizvedba pred novopazarskom publikom pokazala je da smo odličan Vušurovićev tekst interpretirali u duhu njegove humanističke angažiranosti,a gledalište je to znalo nagraditi dugotrajnim pljeskom.

Logično je da se Deportacija igra u državi i duhovnoj sredini iz koje je ponikao autor teksta, ali ni Crnogorsko narodno pozorište iz Podgorice,ni Zetski dom sa Cetinja nisu bili raspoloženi ugostiti predstavu u kojoj participiraju glumci sa Kosova,iz Srbije i BiH?!

Ruka moćnih cenzora bila je snažnija od plemenitih poruka koje emanira Vušurovićeva drama i predstava.Mene osobno ništa od toga nije iznenadilo jer živimo doba totalitarizama i ratova koji se vode drugim sredstvima.

Nisu me iznenadile uprave CNP i Rojal teatra Zetski dom,iznenadila me je količina licemjerstva sa kojom je predstava odbijana. Iznenadio me moj drug Bane Popović, vrsni glumac i čestiti čovjek,iznenadila me je rediteljka Lidija Dedović, jer su argumenti kojima je gostovanje odbijano bili najmanje teatarski. Iz svega je, da se ne lažemo,virila politika:ne dozvoliti da se sa scene progovori o zločinu. Iznenadilo me je što vrstan Vušurovićev tekst nije postavljen u Sarajevu, iako mi je tadašnji direktor Drame Narodnog pozorišta, Ermin Sijamija, govorio o kvalitetima teksta.

Jedna od moralnih okomica današnje Crne Gore, trostruki akademik Šerbo Rastoder,videvši praizvedbu u Srbiji, trudio se da ona doživi crnogorsku premijeru.Osobno sam sa dramaturgom predstave Svetlanom Broz putovao u Bar gdje je akademik Rastoder, kao predsjednik Savjeta za nauku i kulturu Islamskog kulturnog centra u Baru, pokušao organizirati događanje Umjetnošću protiv zločina. Kad smo pomislili da će Deportacija doživjeti crnogorsku premijeru u arkadijskim prostorima ovog centra totalitarizam je pokazao svoje najcrnje lice!!! Naime, da ne bi došlo do premijere Deportacije organizirano je hitno ukidanje Savjetaza nauku i kulturu IKC Bar! S gađenjem razmišljam o sunarodnicima žrtava, i to još vijernicimana visokim funkcijama u Islamskoj zajednici,koji su u stanju kolaborirati s vlašću, a protiv istine!!!

Nakon dugim pljeskom nagrađene bh. premijere u Sarajevu,načelnik Općine Plav je imao savjesti i odvažnosti organizirati crnogorsku premijeru.

Posramljen sam svim postupcima antiumjetničkog i antihumanog karaktera, kao ievidentno neuspjelim političkim igramau cilju sprečavanja izvođenja Deportacije.

I nešto sasvim osobno: kao režiser i teatarski čovjek poražen sam činjenicom da se čini sve da se spriječim, iako sam počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta, da pokažem svoju režijsku viziju talentiranog crnogorskog dramatičara Vušurovića upravo u tom teatru?

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo