Povežite se sa nama

FOKUS

I bogati plaču

Objavljeno prije

na

Opet se kao svađaju DPS i SDP. U novoj epizodi SDP ministri ne dolaze na sjednice Vlade, jer su ljuti što „Vlada nema kapaciteta da sprovodi zakone” i sruši crkvu na Svetom Stefanu. Ranije nijesu primijetili taj Vladin sitni nedostatak. Premijer Igor Lukšić se zakona, ipak, drži kad su u pitanju ministri SDP-a i insistira da se vrate na sjednice. Drama.

ŠPANSKA SERIJA: Do zapleta i javne sumnje da iza nove „svađe” koalicionih partnera možda ipak ima nešto više došlo je kada se, da sredi stvar, na scenu „vratio” Milo Đukanović. Bivši premijer je, sudeći po izvještajima medija, cip cijeli dan proveo radno, u kafiću. Tamo je viđen sa Krivokapićem, ali i sa Lukšićem. Je li ih pomirio, i na čiju je stranu stao, još nije sigurno. Iz opozicije su upozorili da je ljubav DPS-a i SDP-a neuništiva, ali i da Đukanović nije javno stao uz nasljednika kao što je to nerijetko činio za svoje poslovne i partijske drugove, bez obzira na njihove grijehe.

Lukšić se, navodno, vjeruju u dijelu opozicije, zamjerio kriminalnim krugovima posjetom njemačkim zvaničnicima i obećanjima da će ući u borbu protiv organizovanog kriminala, pa mafija sada skupa sa Đukanovićem ruši njegovu vladu. Krivokapić i SDP ministri u tom scenariju ne bi bili samo legalisti, u šta i nije tako teško povjerovati. Ali jeste u to da se Lukšić otrgao šefu. To bi bilo mnogo i za špansku seriju.

Lukšić je na kraju sastanak sa esdepeovcima odgodio. Hoće li se koalicioni partneri na tom sastanku i pomiriti saznaćemo ubrzo, za nekoliko dana. Do tada, mediji su nagovijestili da Vlada za crkvu na Svetom Stefanu sprema rješenje ugodno i „bogu i ljudima” , a koje bi SDP ministre vratilo na sjednice – crkva će se rušiti, ali i graditi nova.

Nakon sastanka možda nam bude i jasnije šta je to SDP-u zapelo da zbog crkve na Svetom Stefanu upisuje izostanke iz Vlade. Zar je to tako neoprostiva „nezakonitost” u zemlji koju sa mnogih domaćih i međunarodnih adresa kritikuju zbog korupcije, nedovoljne borbe protiv organizovanog kriminala… Ako ništa bilo je i prije hramova za rušenje.

ISTORIJAT SUKOBA NA VLASTI: Nije prvi put da se koalicioni partneri posvađaju. Prvi bi bio da se ne pomire. Oni koji vjeruju da se baš ova svađa može završiti raskidom koalicije, pominju i sukob DPS-a i SDP-a u podgoričkom parlamentu koji se baš ovih dana rasplamsao. Navodno, sve je više razmirica.

SDP se ljuti jer gradonačelnik Miomir Mugoša više plaća svoje savjetnike od drugih. SDP-ovci se zato osjećaju „uvrijeđeni”. Da ih plaćaju bolje, valjda bi se i bolje osjećali. Koalicija DPS i SDP u Podgorici raskinuta je, poznato je, pred posljednje izbore, jer je SDP tražio da Mugoša nakon dugogodišnje vladavine bude zamijenjen. Iako su dvije partije samostalno izašle na izbore, gradonačelnik je još na vlasti, a do kad će ne znamo. Rok mu, kažu u SDP-u, ističe u septembru. Mugoša, međutim, ne strahuje od njihovih ultimatuma. Boji se samo od toga da je presudu donio Đukanović a da bi Krivokapić mogao da posluži kao izgovor.

Državna koalicija preživjela je mnoge lokalne razmirice – od sukoba zbog načina na koji Mugoša raspolaže državnom zemljom ili onog oko izbora sekretara podgoričkog parlamenta. Zbog sukoba u Kotoru Krivokapić i Đukanović razmijenili su i „teške” riječi. Krivokapić je tada kazao da „DPS nema ljude koji znanjem, autoritetom i sposobnošću mogu parirati ekspertima SDP-a”. A Đukanović uzvratio: ,,Zakon vjerovatnoće potvrđuje da u partiji koja je deset puta veća ima deset puta više šansi da ima 50 puta više pametnijih”.

Nema tih riječi, ni te svađe koja je eksperte iz SDP-a do sada omela u vršenju vlasti.

Medijske arhive pamte brdo neslaganja DPS-a i SDP-a oko raspolaganja državnim resursima. I isto toliko prijetnji SDP-a da će napustiti vlast. Ljubav prema vlasti, pokazuje iskustvo, ipak bi uvijek prevagnula nad svim zakonima, crkvama, savjetnicima, gradonačelnicima i ostalim važnim pitanjima. Od esdepeovskih buna na kraju ne ostane ništa. Čiste ruke, što bi oni rekli.

Najpoznatije „svađe” koje su navodno prijetile da okončaju koaliciju odigrale su se uoči privatizacija velikih državnih preduzeća.

Krivokapić je prijetio da oko prodaje EPCG nema kompromisa, te da ta kompanija mora ostati u vlasništvu države. Nakon što je EPCG privatizovana, Krivokapić je objašnjavao da se to, ustvari, nije desilo. Šargarepa za investitora, čuvena je njegova formulacija za privatizaciju EPCG. To, objašnjavao je, znači da je Elektroprivreda i privatizovana i da je ostala u državnom vlasništvu.

,,Žao mi je što nije shvaćeno, ali lakše je da se griješi prema SDP-u nego prema strateškim interesima Crne Gore”, govorio je predsjednik parlamenta. Do dana današnjeg ostao je neshvaćen. Obrni, okreni, šargarepa nije državna.

Zbog prodaje Telekoma, u koji se Krivokapić kleo da neće biti privatizovan, esdepeovci su se na kratko, u znak protesta, odrekli mjesta u privatizacionim tijelima. Nijesu zar shvatili da njihove upražnjene stolice u tim tijelima samo olakšavaju posao DPS-u i Veselinu Vukotiću.

Pokušali su da zaustave i privatizaciju Jugopetrola. Kad je i ta firma privatizovana, Krivokapić i njegov partijski kolega Vujica Lazović, predsjednik Savjeta za privatizaciju, proglasili su tu prodaju ,,najuspješnijom privatizacijom u Crnoj Gori”. Najuspješnija je sigurno bila za Marka Harisona, pravnog savjetnika u privatizaciji Jugopetrola, koji je za taj posao nezakonito čašćen tri miliona eura. A grčki Helenic petroleum, kupac, nije ispunio obavezu dokapitalizacije preduzeća. Na oči SDP-a.

SDP je najavljivao i ,,konkretne korake” prema DPS-u i ukoliko se raspiše tender za Kombinat aluminijuma. Nikakvi koraci tim povodom nijesu primijećeni.

Možda bi svima lakše bilo, što kaže Predrag Sekulić, da Krivokapić pređe u Vladu. “Mislim da tih nesporazuma i nerazumijevanja ne bi bilo toliko kada bi predsjednik Socijaldemokratske partije bio član Vlade”, objašnjavao je svojevremeno ministar turizma.

POLICIJA I DRUGE PRIČE: DPS i SDP se nijesu ,,svađali” samo zbog privatizacija.

Krivokapić je zaboravio da je prije posljednjih izbora obećao da će pokrenuti pitanje odgovornosti Filipa Vukovića, gradonačelnika Pljevalja, zbog izjave da su Šarići korektni momci, te da ih ne bi prijavio ni da zna đe su. Ne pomažu ni podsjećanja. Nije valjda Krivokapić to potisnuo u podsvjesno. Nije zdravo, kažu.

Tu je i skorašnji ,,sukob” SDP ministra policije Ivana Brajovića i šefa Uprave policije Veselina Veljovića. Krivokapić nas je ubjeđivao da se radi o sistemskom problemu koji SDP pokušava da riješi, da je stvar o principima a ne nekakvim ličnim ili partijskim sukobima. A neki su mislili da se to SDP i DPS svađaju oko toga ko će kontrolisati policijske podatke.

Mediji su javili da će i tu svađu razriješiti Đukanović. Ne u kafiću, nego na kongresu DPS-a, zakazanom za kraj mjeseca. Đukanović će navodno taj resor, kojim odavno upravljaju SDP ministri , opet vratiti DPS-u.

Koalicija se ljuljala i kada je trebalo smijeniti gradonačelnicu Bara Anku Vojvodić. SDP je prijetio da će ići do kraja, i po cijenu raskida koalicije. Treba li napominjati da se ništa od toga nije desilo. Pa protivljenje Krivokapića da se Dragan Samardžić izabere za načelnika Generalštaba crnogorske vojske, sukobi oko raznoraznih zakona…. I ništa.

,,Ne možemo se uplašiti, a omekšaćemo ako shvatimo da argument koji nam drugi nudi pobjeđuje snagu naših argumenata”, objašnjavao je svojevremeno Ivan Brajović povodom jedne u nizu razmirica. Izgleda da DPS stvarno ima dobre argumente. Od kojih su u SDP-u previše omekšali.

IDENTITET PITANJA: Samo se jednom desilo da SDP napusti Vladu. Na kratko, i to zbog potpisivanja Beogradskog sporazuma. Vratili su se s objašnjenjem da se mora ojačati procrnogorski blok.

Njihovom patriotizmu nema granica. Ne bi se ni udruživali sa DPS-om, govorili su, da nije ideje nezavisne Crne Gore. Ideja je realizovana, ali SDP je i dalje sa DPS-om. Ono, jeste, neko mora biti. Da su zamjenjivi, iz DPS-a ih često podsjete. To je valjda njihova ,,snaga argumenata”.

Konačno, i ti Srbi, nije sigurno, mogu vazda opet udariti, mora neko i na njih da pazi. Neće valjda SNP. ,,Umorni smo od razgovora sa onima koji su opozicija državi Crnoj Gori. Takvih je u opoziciji najviše”, govorio je Raško Konjević.

SDP je tu da razotkrije i osudi svaku srpsku imperijalističku namjera poput zabrane uvoza pšenice iz Srbije, usmjerene da “uništi crnogorske pekare i mlinare”. Da ne govorimo o domaćim elementima, poput mitropolita Amfilohija i njegovih (ne)počinstava. Neki bi rekli – to je važno, mora se na mitropolita i identitet paziti. Mora, al’ SDP osim crkvi za rušenje (limenih i kamenih) odavno ništa drugo ne vidi. Kao da je Krivokapić smetnuo s uma ono sopstveno upozorenje: ,,Nije daleko dan kada će rasprodaja državnih resursa postati opasnije pitanje po Crnu Goru, nego negiranje njene nezavisnosti”.

Punih usta prošlosti, SDP se nije upinjao da se sa njim izborimo kako treba . Zbog te je partije između ostalog Crna Gora ostala uskraćena za zakon o lustraciji. Magična krpa za obraz DPS-a, zvali su ih.

DPS-u pranje treba više nego ikad.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo