Povežite se sa nama

FOKUS

I bogati plaču

Objavljeno prije

na

Opet se kao svađaju DPS i SDP. U novoj epizodi SDP ministri ne dolaze na sjednice Vlade, jer su ljuti što „Vlada nema kapaciteta da sprovodi zakone” i sruši crkvu na Svetom Stefanu. Ranije nijesu primijetili taj Vladin sitni nedostatak. Premijer Igor Lukšić se zakona, ipak, drži kad su u pitanju ministri SDP-a i insistira da se vrate na sjednice. Drama.

ŠPANSKA SERIJA: Do zapleta i javne sumnje da iza nove „svađe” koalicionih partnera možda ipak ima nešto više došlo je kada se, da sredi stvar, na scenu „vratio” Milo Đukanović. Bivši premijer je, sudeći po izvještajima medija, cip cijeli dan proveo radno, u kafiću. Tamo je viđen sa Krivokapićem, ali i sa Lukšićem. Je li ih pomirio, i na čiju je stranu stao, još nije sigurno. Iz opozicije su upozorili da je ljubav DPS-a i SDP-a neuništiva, ali i da Đukanović nije javno stao uz nasljednika kao što je to nerijetko činio za svoje poslovne i partijske drugove, bez obzira na njihove grijehe.

Lukšić se, navodno, vjeruju u dijelu opozicije, zamjerio kriminalnim krugovima posjetom njemačkim zvaničnicima i obećanjima da će ući u borbu protiv organizovanog kriminala, pa mafija sada skupa sa Đukanovićem ruši njegovu vladu. Krivokapić i SDP ministri u tom scenariju ne bi bili samo legalisti, u šta i nije tako teško povjerovati. Ali jeste u to da se Lukšić otrgao šefu. To bi bilo mnogo i za špansku seriju.

Lukšić je na kraju sastanak sa esdepeovcima odgodio. Hoće li se koalicioni partneri na tom sastanku i pomiriti saznaćemo ubrzo, za nekoliko dana. Do tada, mediji su nagovijestili da Vlada za crkvu na Svetom Stefanu sprema rješenje ugodno i „bogu i ljudima” , a koje bi SDP ministre vratilo na sjednice – crkva će se rušiti, ali i graditi nova.

Nakon sastanka možda nam bude i jasnije šta je to SDP-u zapelo da zbog crkve na Svetom Stefanu upisuje izostanke iz Vlade. Zar je to tako neoprostiva „nezakonitost” u zemlji koju sa mnogih domaćih i međunarodnih adresa kritikuju zbog korupcije, nedovoljne borbe protiv organizovanog kriminala… Ako ništa bilo je i prije hramova za rušenje.

ISTORIJAT SUKOBA NA VLASTI: Nije prvi put da se koalicioni partneri posvađaju. Prvi bi bio da se ne pomire. Oni koji vjeruju da se baš ova svađa može završiti raskidom koalicije, pominju i sukob DPS-a i SDP-a u podgoričkom parlamentu koji se baš ovih dana rasplamsao. Navodno, sve je više razmirica.

SDP se ljuti jer gradonačelnik Miomir Mugoša više plaća svoje savjetnike od drugih. SDP-ovci se zato osjećaju „uvrijeđeni”. Da ih plaćaju bolje, valjda bi se i bolje osjećali. Koalicija DPS i SDP u Podgorici raskinuta je, poznato je, pred posljednje izbore, jer je SDP tražio da Mugoša nakon dugogodišnje vladavine bude zamijenjen. Iako su dvije partije samostalno izašle na izbore, gradonačelnik je još na vlasti, a do kad će ne znamo. Rok mu, kažu u SDP-u, ističe u septembru. Mugoša, međutim, ne strahuje od njihovih ultimatuma. Boji se samo od toga da je presudu donio Đukanović a da bi Krivokapić mogao da posluži kao izgovor.

Državna koalicija preživjela je mnoge lokalne razmirice – od sukoba zbog načina na koji Mugoša raspolaže državnom zemljom ili onog oko izbora sekretara podgoričkog parlamenta. Zbog sukoba u Kotoru Krivokapić i Đukanović razmijenili su i „teške” riječi. Krivokapić je tada kazao da „DPS nema ljude koji znanjem, autoritetom i sposobnošću mogu parirati ekspertima SDP-a”. A Đukanović uzvratio: ,,Zakon vjerovatnoće potvrđuje da u partiji koja je deset puta veća ima deset puta više šansi da ima 50 puta više pametnijih”.

Nema tih riječi, ni te svađe koja je eksperte iz SDP-a do sada omela u vršenju vlasti.

Medijske arhive pamte brdo neslaganja DPS-a i SDP-a oko raspolaganja državnim resursima. I isto toliko prijetnji SDP-a da će napustiti vlast. Ljubav prema vlasti, pokazuje iskustvo, ipak bi uvijek prevagnula nad svim zakonima, crkvama, savjetnicima, gradonačelnicima i ostalim važnim pitanjima. Od esdepeovskih buna na kraju ne ostane ništa. Čiste ruke, što bi oni rekli.

Najpoznatije „svađe” koje su navodno prijetile da okončaju koaliciju odigrale su se uoči privatizacija velikih državnih preduzeća.

Krivokapić je prijetio da oko prodaje EPCG nema kompromisa, te da ta kompanija mora ostati u vlasništvu države. Nakon što je EPCG privatizovana, Krivokapić je objašnjavao da se to, ustvari, nije desilo. Šargarepa za investitora, čuvena je njegova formulacija za privatizaciju EPCG. To, objašnjavao je, znači da je Elektroprivreda i privatizovana i da je ostala u državnom vlasništvu.

,,Žao mi je što nije shvaćeno, ali lakše je da se griješi prema SDP-u nego prema strateškim interesima Crne Gore”, govorio je predsjednik parlamenta. Do dana današnjeg ostao je neshvaćen. Obrni, okreni, šargarepa nije državna.

Zbog prodaje Telekoma, u koji se Krivokapić kleo da neće biti privatizovan, esdepeovci su se na kratko, u znak protesta, odrekli mjesta u privatizacionim tijelima. Nijesu zar shvatili da njihove upražnjene stolice u tim tijelima samo olakšavaju posao DPS-u i Veselinu Vukotiću.

Pokušali su da zaustave i privatizaciju Jugopetrola. Kad je i ta firma privatizovana, Krivokapić i njegov partijski kolega Vujica Lazović, predsjednik Savjeta za privatizaciju, proglasili su tu prodaju ,,najuspješnijom privatizacijom u Crnoj Gori”. Najuspješnija je sigurno bila za Marka Harisona, pravnog savjetnika u privatizaciji Jugopetrola, koji je za taj posao nezakonito čašćen tri miliona eura. A grčki Helenic petroleum, kupac, nije ispunio obavezu dokapitalizacije preduzeća. Na oči SDP-a.

SDP je najavljivao i ,,konkretne korake” prema DPS-u i ukoliko se raspiše tender za Kombinat aluminijuma. Nikakvi koraci tim povodom nijesu primijećeni.

Možda bi svima lakše bilo, što kaže Predrag Sekulić, da Krivokapić pređe u Vladu. “Mislim da tih nesporazuma i nerazumijevanja ne bi bilo toliko kada bi predsjednik Socijaldemokratske partije bio član Vlade”, objašnjavao je svojevremeno ministar turizma.

POLICIJA I DRUGE PRIČE: DPS i SDP se nijesu ,,svađali” samo zbog privatizacija.

Krivokapić je zaboravio da je prije posljednjih izbora obećao da će pokrenuti pitanje odgovornosti Filipa Vukovića, gradonačelnika Pljevalja, zbog izjave da su Šarići korektni momci, te da ih ne bi prijavio ni da zna đe su. Ne pomažu ni podsjećanja. Nije valjda Krivokapić to potisnuo u podsvjesno. Nije zdravo, kažu.

Tu je i skorašnji ,,sukob” SDP ministra policije Ivana Brajovića i šefa Uprave policije Veselina Veljovića. Krivokapić nas je ubjeđivao da se radi o sistemskom problemu koji SDP pokušava da riješi, da je stvar o principima a ne nekakvim ličnim ili partijskim sukobima. A neki su mislili da se to SDP i DPS svađaju oko toga ko će kontrolisati policijske podatke.

Mediji su javili da će i tu svađu razriješiti Đukanović. Ne u kafiću, nego na kongresu DPS-a, zakazanom za kraj mjeseca. Đukanović će navodno taj resor, kojim odavno upravljaju SDP ministri , opet vratiti DPS-u.

Koalicija se ljuljala i kada je trebalo smijeniti gradonačelnicu Bara Anku Vojvodić. SDP je prijetio da će ići do kraja, i po cijenu raskida koalicije. Treba li napominjati da se ništa od toga nije desilo. Pa protivljenje Krivokapića da se Dragan Samardžić izabere za načelnika Generalštaba crnogorske vojske, sukobi oko raznoraznih zakona…. I ništa.

,,Ne možemo se uplašiti, a omekšaćemo ako shvatimo da argument koji nam drugi nudi pobjeđuje snagu naših argumenata”, objašnjavao je svojevremeno Ivan Brajović povodom jedne u nizu razmirica. Izgleda da DPS stvarno ima dobre argumente. Od kojih su u SDP-u previše omekšali.

IDENTITET PITANJA: Samo se jednom desilo da SDP napusti Vladu. Na kratko, i to zbog potpisivanja Beogradskog sporazuma. Vratili su se s objašnjenjem da se mora ojačati procrnogorski blok.

Njihovom patriotizmu nema granica. Ne bi se ni udruživali sa DPS-om, govorili su, da nije ideje nezavisne Crne Gore. Ideja je realizovana, ali SDP je i dalje sa DPS-om. Ono, jeste, neko mora biti. Da su zamjenjivi, iz DPS-a ih često podsjete. To je valjda njihova ,,snaga argumenata”.

Konačno, i ti Srbi, nije sigurno, mogu vazda opet udariti, mora neko i na njih da pazi. Neće valjda SNP. ,,Umorni smo od razgovora sa onima koji su opozicija državi Crnoj Gori. Takvih je u opoziciji najviše”, govorio je Raško Konjević.

SDP je tu da razotkrije i osudi svaku srpsku imperijalističku namjera poput zabrane uvoza pšenice iz Srbije, usmjerene da “uništi crnogorske pekare i mlinare”. Da ne govorimo o domaćim elementima, poput mitropolita Amfilohija i njegovih (ne)počinstava. Neki bi rekli – to je važno, mora se na mitropolita i identitet paziti. Mora, al’ SDP osim crkvi za rušenje (limenih i kamenih) odavno ništa drugo ne vidi. Kao da je Krivokapić smetnuo s uma ono sopstveno upozorenje: ,,Nije daleko dan kada će rasprodaja državnih resursa postati opasnije pitanje po Crnu Goru, nego negiranje njene nezavisnosti”.

Punih usta prošlosti, SDP se nije upinjao da se sa njim izborimo kako treba . Zbog te je partije između ostalog Crna Gora ostala uskraćena za zakon o lustraciji. Magična krpa za obraz DPS-a, zvali su ih.

DPS-u pranje treba više nego ikad.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo