Povežite se sa nama

FOKUS

I bogati plaču

Objavljeno prije

na

fokus-luksic-krivokapic

Opet se kao svađaju DPS i SDP. U novoj epizodi SDP ministri ne dolaze na sjednice Vlade, jer su ljuti što „Vlada nema kapaciteta da sprovodi zakone” i sruši crkvu na Svetom Stefanu. Ranije nijesu primijetili taj Vladin sitni nedostatak. Premijer Igor Lukšić se zakona, ipak, drži kad su u pitanju ministri SDP-a i insistira da se vrate na sjednice. Drama.

ŠPANSKA SERIJA: Do zapleta i javne sumnje da iza nove „svađe” koalicionih partnera možda ipak ima nešto više došlo je kada se, da sredi stvar, na scenu „vratio” Milo Đukanović. Bivši premijer je, sudeći po izvještajima medija, cip cijeli dan proveo radno, u kafiću. Tamo je viđen sa Krivokapićem, ali i sa Lukšićem. Je li ih pomirio, i na čiju je stranu stao, još nije sigurno. Iz opozicije su upozorili da je ljubav DPS-a i SDP-a neuništiva, ali i da Đukanović nije javno stao uz nasljednika kao što je to nerijetko činio za svoje poslovne i partijske drugove, bez obzira na njihove grijehe.

Lukšić se, navodno, vjeruju u dijelu opozicije, zamjerio kriminalnim krugovima posjetom njemačkim zvaničnicima i obećanjima da će ući u borbu protiv organizovanog kriminala, pa mafija sada skupa sa Đukanovićem ruši njegovu vladu. Krivokapić i SDP ministri u tom scenariju ne bi bili samo legalisti, u šta i nije tako teško povjerovati. Ali jeste u to da se Lukšić otrgao šefu. To bi bilo mnogo i za špansku seriju.

Lukšić je na kraju sastanak sa esdepeovcima odgodio. Hoće li se koalicioni partneri na tom sastanku i pomiriti saznaćemo ubrzo, za nekoliko dana. Do tada, mediji su nagovijestili da Vlada za crkvu na Svetom Stefanu sprema rješenje ugodno i „bogu i ljudima” , a koje bi SDP ministre vratilo na sjednice – crkva će se rušiti, ali i graditi nova.

Nakon sastanka možda nam bude i jasnije šta je to SDP-u zapelo da zbog crkve na Svetom Stefanu upisuje izostanke iz Vlade. Zar je to tako neoprostiva „nezakonitost” u zemlji koju sa mnogih domaćih i međunarodnih adresa kritikuju zbog korupcije, nedovoljne borbe protiv organizovanog kriminala… Ako ništa bilo je i prije hramova za rušenje.

ISTORIJAT SUKOBA NA VLASTI: Nije prvi put da se koalicioni partneri posvađaju. Prvi bi bio da se ne pomire. Oni koji vjeruju da se baš ova svađa može završiti raskidom koalicije, pominju i sukob DPS-a i SDP-a u podgoričkom parlamentu koji se baš ovih dana rasplamsao. Navodno, sve je više razmirica.

SDP se ljuti jer gradonačelnik Miomir Mugoša više plaća svoje savjetnike od drugih. SDP-ovci se zato osjećaju „uvrijeđeni”. Da ih plaćaju bolje, valjda bi se i bolje osjećali. Koalicija DPS i SDP u Podgorici raskinuta je, poznato je, pred posljednje izbore, jer je SDP tražio da Mugoša nakon dugogodišnje vladavine bude zamijenjen. Iako su dvije partije samostalno izašle na izbore, gradonačelnik je još na vlasti, a do kad će ne znamo. Rok mu, kažu u SDP-u, ističe u septembru. Mugoša, međutim, ne strahuje od njihovih ultimatuma. Boji se samo od toga da je presudu donio Đukanović a da bi Krivokapić mogao da posluži kao izgovor.

Državna koalicija preživjela je mnoge lokalne razmirice – od sukoba zbog načina na koji Mugoša raspolaže državnom zemljom ili onog oko izbora sekretara podgoričkog parlamenta. Zbog sukoba u Kotoru Krivokapić i Đukanović razmijenili su i „teške” riječi. Krivokapić je tada kazao da „DPS nema ljude koji znanjem, autoritetom i sposobnošću mogu parirati ekspertima SDP-a”. A Đukanović uzvratio: ,,Zakon vjerovatnoće potvrđuje da u partiji koja je deset puta veća ima deset puta više šansi da ima 50 puta više pametnijih”.

Nema tih riječi, ni te svađe koja je eksperte iz SDP-a do sada omela u vršenju vlasti.

Medijske arhive pamte brdo neslaganja DPS-a i SDP-a oko raspolaganja državnim resursima. I isto toliko prijetnji SDP-a da će napustiti vlast. Ljubav prema vlasti, pokazuje iskustvo, ipak bi uvijek prevagnula nad svim zakonima, crkvama, savjetnicima, gradonačelnicima i ostalim važnim pitanjima. Od esdepeovskih buna na kraju ne ostane ništa. Čiste ruke, što bi oni rekli.

Najpoznatije „svađe” koje su navodno prijetile da okončaju koaliciju odigrale su se uoči privatizacija velikih državnih preduzeća.

Krivokapić je prijetio da oko prodaje EPCG nema kompromisa, te da ta kompanija mora ostati u vlasništvu države. Nakon što je EPCG privatizovana, Krivokapić je objašnjavao da se to, ustvari, nije desilo. Šargarepa za investitora, čuvena je njegova formulacija za privatizaciju EPCG. To, objašnjavao je, znači da je Elektroprivreda i privatizovana i da je ostala u državnom vlasništvu.

,,Žao mi je što nije shvaćeno, ali lakše je da se griješi prema SDP-u nego prema strateškim interesima Crne Gore”, govorio je predsjednik parlamenta. Do dana današnjeg ostao je neshvaćen. Obrni, okreni, šargarepa nije državna.

Zbog prodaje Telekoma, u koji se Krivokapić kleo da neće biti privatizovan, esdepeovci su se na kratko, u znak protesta, odrekli mjesta u privatizacionim tijelima. Nijesu zar shvatili da njihove upražnjene stolice u tim tijelima samo olakšavaju posao DPS-u i Veselinu Vukotiću.

Pokušali su da zaustave i privatizaciju Jugopetrola. Kad je i ta firma privatizovana, Krivokapić i njegov partijski kolega Vujica Lazović, predsjednik Savjeta za privatizaciju, proglasili su tu prodaju ,,najuspješnijom privatizacijom u Crnoj Gori”. Najuspješnija je sigurno bila za Marka Harisona, pravnog savjetnika u privatizaciji Jugopetrola, koji je za taj posao nezakonito čašćen tri miliona eura. A grčki Helenic petroleum, kupac, nije ispunio obavezu dokapitalizacije preduzeća. Na oči SDP-a.

SDP je najavljivao i ,,konkretne korake” prema DPS-u i ukoliko se raspiše tender za Kombinat aluminijuma. Nikakvi koraci tim povodom nijesu primijećeni.

Možda bi svima lakše bilo, što kaže Predrag Sekulić, da Krivokapić pređe u Vladu. “Mislim da tih nesporazuma i nerazumijevanja ne bi bilo toliko kada bi predsjednik Socijaldemokratske partije bio član Vlade”, objašnjavao je svojevremeno ministar turizma.

POLICIJA I DRUGE PRIČE: DPS i SDP se nijesu ,,svađali” samo zbog privatizacija.

Krivokapić je zaboravio da je prije posljednjih izbora obećao da će pokrenuti pitanje odgovornosti Filipa Vukovića, gradonačelnika Pljevalja, zbog izjave da su Šarići korektni momci, te da ih ne bi prijavio ni da zna đe su. Ne pomažu ni podsjećanja. Nije valjda Krivokapić to potisnuo u podsvjesno. Nije zdravo, kažu.

Tu je i skorašnji ,,sukob” SDP ministra policije Ivana Brajovića i šefa Uprave policije Veselina Veljovića. Krivokapić nas je ubjeđivao da se radi o sistemskom problemu koji SDP pokušava da riješi, da je stvar o principima a ne nekakvim ličnim ili partijskim sukobima. A neki su mislili da se to SDP i DPS svađaju oko toga ko će kontrolisati policijske podatke.

Mediji su javili da će i tu svađu razriješiti Đukanović. Ne u kafiću, nego na kongresu DPS-a, zakazanom za kraj mjeseca. Đukanović će navodno taj resor, kojim odavno upravljaju SDP ministri , opet vratiti DPS-u.

Koalicija se ljuljala i kada je trebalo smijeniti gradonačelnicu Bara Anku Vojvodić. SDP je prijetio da će ići do kraja, i po cijenu raskida koalicije. Treba li napominjati da se ništa od toga nije desilo. Pa protivljenje Krivokapića da se Dragan Samardžić izabere za načelnika Generalštaba crnogorske vojske, sukobi oko raznoraznih zakona…. I ništa.

,,Ne možemo se uplašiti, a omekšaćemo ako shvatimo da argument koji nam drugi nudi pobjeđuje snagu naših argumenata”, objašnjavao je svojevremeno Ivan Brajović povodom jedne u nizu razmirica. Izgleda da DPS stvarno ima dobre argumente. Od kojih su u SDP-u previše omekšali.

IDENTITET PITANJA: Samo se jednom desilo da SDP napusti Vladu. Na kratko, i to zbog potpisivanja Beogradskog sporazuma. Vratili su se s objašnjenjem da se mora ojačati procrnogorski blok.

Njihovom patriotizmu nema granica. Ne bi se ni udruživali sa DPS-om, govorili su, da nije ideje nezavisne Crne Gore. Ideja je realizovana, ali SDP je i dalje sa DPS-om. Ono, jeste, neko mora biti. Da su zamjenjivi, iz DPS-a ih često podsjete. To je valjda njihova ,,snaga argumenata”.

Konačno, i ti Srbi, nije sigurno, mogu vazda opet udariti, mora neko i na njih da pazi. Neće valjda SNP. ,,Umorni smo od razgovora sa onima koji su opozicija državi Crnoj Gori. Takvih je u opoziciji najviše”, govorio je Raško Konjević.

SDP je tu da razotkrije i osudi svaku srpsku imperijalističku namjera poput zabrane uvoza pšenice iz Srbije, usmjerene da “uništi crnogorske pekare i mlinare”. Da ne govorimo o domaćim elementima, poput mitropolita Amfilohija i njegovih (ne)počinstava. Neki bi rekli – to je važno, mora se na mitropolita i identitet paziti. Mora, al’ SDP osim crkvi za rušenje (limenih i kamenih) odavno ništa drugo ne vidi. Kao da je Krivokapić smetnuo s uma ono sopstveno upozorenje: ,,Nije daleko dan kada će rasprodaja državnih resursa postati opasnije pitanje po Crnu Goru, nego negiranje njene nezavisnosti”.

Punih usta prošlosti, SDP se nije upinjao da se sa njim izborimo kako treba . Zbog te je partije između ostalog Crna Gora ostala uskraćena za zakon o lustraciji. Magična krpa za obraz DPS-a, zvali su ih.

DPS-u pranje treba više nego ikad.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo