Opet se kao svađaju DPS i SDP. U novoj epizodi SDP ministri ne dolaze na sjednice Vlade, jer su ljuti što „Vlada nema kapaciteta da sprovodi zakone” i sruši crkvu na Svetom Stefanu. Ranije nijesu primijetili taj Vladin sitni nedostatak. Premijer Igor Lukšić se zakona, ipak, drži kad su u pitanju ministri SDP-a i insistira da se vrate na sjednice. Drama.
ŠPANSKA SERIJA: Do zapleta i javne sumnje da iza nove „svađe” koalicionih partnera možda ipak ima nešto više došlo je kada se, da sredi stvar, na scenu „vratio” Milo Đukanović. Bivši premijer je, sudeći po izvještajima medija, cip cijeli dan proveo radno, u kafiću. Tamo je viđen sa Krivokapićem, ali i sa Lukšićem. Je li ih pomirio, i na čiju je stranu stao, još nije sigurno. Iz opozicije su upozorili da je ljubav DPS-a i SDP-a neuništiva, ali i da Đukanović nije javno stao uz nasljednika kao što je to nerijetko činio za svoje poslovne i partijske drugove, bez obzira na njihove grijehe.
Lukšić se, navodno, vjeruju u dijelu opozicije, zamjerio kriminalnim krugovima posjetom njemačkim zvaničnicima i obećanjima da će ući u borbu protiv organizovanog kriminala, pa mafija sada skupa sa Đukanovićem ruši njegovu vladu. Krivokapić i SDP ministri u tom scenariju ne bi bili samo legalisti, u šta i nije tako teško povjerovati. Ali jeste u to da se Lukšić otrgao šefu. To bi bilo mnogo i za špansku seriju.
Lukšić je na kraju sastanak sa esdepeovcima odgodio. Hoće li se koalicioni partneri na tom sastanku i pomiriti saznaćemo ubrzo, za nekoliko dana. Do tada, mediji su nagovijestili da Vlada za crkvu na Svetom Stefanu sprema rješenje ugodno i „bogu i ljudima” , a koje bi SDP ministre vratilo na sjednice – crkva će se rušiti, ali i graditi nova.
Nakon sastanka možda nam bude i jasnije šta je to SDP-u zapelo da zbog crkve na Svetom Stefanu upisuje izostanke iz Vlade. Zar je to tako neoprostiva „nezakonitost” u zemlji koju sa mnogih domaćih i međunarodnih adresa kritikuju zbog korupcije, nedovoljne borbe protiv organizovanog kriminala… Ako ništa bilo je i prije hramova za rušenje.
ISTORIJAT SUKOBA NA VLASTI: Nije prvi put da se koalicioni partneri posvađaju. Prvi bi bio da se ne pomire. Oni koji vjeruju da se baš ova svađa može završiti raskidom koalicije, pominju i sukob DPS-a i SDP-a u podgoričkom parlamentu koji se baš ovih dana rasplamsao. Navodno, sve je više razmirica.
SDP se ljuti jer gradonačelnik Miomir Mugoša više plaća svoje savjetnike od drugih. SDP-ovci se zato osjećaju „uvrijeđeni”. Da ih plaćaju bolje, valjda bi se i bolje osjećali. Koalicija DPS i SDP u Podgorici raskinuta je, poznato je, pred posljednje izbore, jer je SDP tražio da Mugoša nakon dugogodišnje vladavine bude zamijenjen. Iako su dvije partije samostalno izašle na izbore, gradonačelnik je još na vlasti, a do kad će ne znamo. Rok mu, kažu u SDP-u, ističe u septembru. Mugoša, međutim, ne strahuje od njihovih ultimatuma. Boji se samo od toga da je presudu donio Đukanović a da bi Krivokapić mogao da posluži kao izgovor.
Državna koalicija preživjela je mnoge lokalne razmirice – od sukoba zbog načina na koji Mugoša raspolaže državnom zemljom ili onog oko izbora sekretara podgoričkog parlamenta. Zbog sukoba u Kotoru Krivokapić i Đukanović razmijenili su i „teške” riječi. Krivokapić je tada kazao da „DPS nema ljude koji znanjem, autoritetom i sposobnošću mogu parirati ekspertima SDP-a”. A Đukanović uzvratio: ,,Zakon vjerovatnoće potvrđuje da u partiji koja je deset puta veća ima deset puta više šansi da ima 50 puta više pametnijih”.
Nema tih riječi, ni te svađe koja je eksperte iz SDP-a do sada omela u vršenju vlasti.
Medijske arhive pamte brdo neslaganja DPS-a i SDP-a oko raspolaganja državnim resursima. I isto toliko prijetnji SDP-a da će napustiti vlast. Ljubav prema vlasti, pokazuje iskustvo, ipak bi uvijek prevagnula nad svim zakonima, crkvama, savjetnicima, gradonačelnicima i ostalim važnim pitanjima. Od esdepeovskih buna na kraju ne ostane ništa. Čiste ruke, što bi oni rekli.
Najpoznatije „svađe” koje su navodno prijetile da okončaju koaliciju odigrale su se uoči privatizacija velikih državnih preduzeća.
Krivokapić je prijetio da oko prodaje EPCG nema kompromisa, te da ta kompanija mora ostati u vlasništvu države. Nakon što je EPCG privatizovana, Krivokapić je objašnjavao da se to, ustvari, nije desilo. Šargarepa za investitora, čuvena je njegova formulacija za privatizaciju EPCG. To, objašnjavao je, znači da je Elektroprivreda i privatizovana i da je ostala u državnom vlasništvu.
,,Žao mi je što nije shvaćeno, ali lakše je da se griješi prema SDP-u nego prema strateškim interesima Crne Gore”, govorio je predsjednik parlamenta. Do dana današnjeg ostao je neshvaćen. Obrni, okreni, šargarepa nije državna.
Zbog prodaje Telekoma, u koji se Krivokapić kleo da neće biti privatizovan, esdepeovci su se na kratko, u znak protesta, odrekli mjesta u privatizacionim tijelima. Nijesu zar shvatili da njihove upražnjene stolice u tim tijelima samo olakšavaju posao DPS-u i Veselinu Vukotiću.
Pokušali su da zaustave i privatizaciju Jugopetrola. Kad je i ta firma privatizovana, Krivokapić i njegov partijski kolega Vujica Lazović, predsjednik Savjeta za privatizaciju, proglasili su tu prodaju ,,najuspješnijom privatizacijom u Crnoj Gori”. Najuspješnija je sigurno bila za Marka Harisona, pravnog savjetnika u privatizaciji Jugopetrola, koji je za taj posao nezakonito čašćen tri miliona eura. A grčki Helenic petroleum, kupac, nije ispunio obavezu dokapitalizacije preduzeća. Na oči SDP-a.
SDP je najavljivao i ,,konkretne korake” prema DPS-u i ukoliko se raspiše tender za Kombinat aluminijuma. Nikakvi koraci tim povodom nijesu primijećeni.
Možda bi svima lakše bilo, što kaže Predrag Sekulić, da Krivokapić pređe u Vladu. “Mislim da tih nesporazuma i nerazumijevanja ne bi bilo toliko kada bi predsjednik Socijaldemokratske partije bio član Vlade”, objašnjavao je svojevremeno ministar turizma.
POLICIJA I DRUGE PRIČE: DPS i SDP se nijesu ,,svađali” samo zbog privatizacija.
Krivokapić je zaboravio da je prije posljednjih izbora obećao da će pokrenuti pitanje odgovornosti Filipa Vukovića, gradonačelnika Pljevalja, zbog izjave da su Šarići korektni momci, te da ih ne bi prijavio ni da zna đe su. Ne pomažu ni podsjećanja. Nije valjda Krivokapić to potisnuo u podsvjesno. Nije zdravo, kažu.
Tu je i skorašnji ,,sukob” SDP ministra policije Ivana Brajovića i šefa Uprave policije Veselina Veljovića. Krivokapić nas je ubjeđivao da se radi o sistemskom problemu koji SDP pokušava da riješi, da je stvar o principima a ne nekakvim ličnim ili partijskim sukobima. A neki su mislili da se to SDP i DPS svađaju oko toga ko će kontrolisati policijske podatke.
Mediji su javili da će i tu svađu razriješiti Đukanović. Ne u kafiću, nego na kongresu DPS-a, zakazanom za kraj mjeseca. Đukanović će navodno taj resor, kojim odavno upravljaju SDP ministri , opet vratiti DPS-u.
Koalicija se ljuljala i kada je trebalo smijeniti gradonačelnicu Bara Anku Vojvodić. SDP je prijetio da će ići do kraja, i po cijenu raskida koalicije. Treba li napominjati da se ništa od toga nije desilo. Pa protivljenje Krivokapića da se Dragan Samardžić izabere za načelnika Generalštaba crnogorske vojske, sukobi oko raznoraznih zakona…. I ništa.
,,Ne možemo se uplašiti, a omekšaćemo ako shvatimo da argument koji nam drugi nudi pobjeđuje snagu naših argumenata”, objašnjavao je svojevremeno Ivan Brajović povodom jedne u nizu razmirica. Izgleda da DPS stvarno ima dobre argumente. Od kojih su u SDP-u previše omekšali.
IDENTITET PITANJA: Samo se jednom desilo da SDP napusti Vladu. Na kratko, i to zbog potpisivanja Beogradskog sporazuma. Vratili su se s objašnjenjem da se mora ojačati procrnogorski blok.
Njihovom patriotizmu nema granica. Ne bi se ni udruživali sa DPS-om, govorili su, da nije ideje nezavisne Crne Gore. Ideja je realizovana, ali SDP je i dalje sa DPS-om. Ono, jeste, neko mora biti. Da su zamjenjivi, iz DPS-a ih često podsjete. To je valjda njihova ,,snaga argumenata”.
Konačno, i ti Srbi, nije sigurno, mogu vazda opet udariti, mora neko i na njih da pazi. Neće valjda SNP. ,,Umorni smo od razgovora sa onima koji su opozicija državi Crnoj Gori. Takvih je u opoziciji najviše”, govorio je Raško Konjević.
SDP je tu da razotkrije i osudi svaku srpsku imperijalističku namjera poput zabrane uvoza pšenice iz Srbije, usmjerene da “uništi crnogorske pekare i mlinare”. Da ne govorimo o domaćim elementima, poput mitropolita Amfilohija i njegovih (ne)počinstava. Neki bi rekli – to je važno, mora se na mitropolita i identitet paziti. Mora, al’ SDP osim crkvi za rušenje (limenih i kamenih) odavno ništa drugo ne vidi. Kao da je Krivokapić smetnuo s uma ono sopstveno upozorenje: ,,Nije daleko dan kada će rasprodaja državnih resursa postati opasnije pitanje po Crnu Goru, nego negiranje njene nezavisnosti”.
Punih usta prošlosti, SDP se nije upinjao da se sa njim izborimo kako treba . Zbog te je partije između ostalog Crna Gora ostala uskraćena za zakon o lustraciji. Magična krpa za obraz DPS-a, zvali su ih.
DPS-u pranje treba više nego ikad.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice