Povežite se sa nama

FOKUS

Zašto Veljović mora da ode

Objavljeno prije

na

Udobna zavjetrina za šefa policije Veselina Veljovića je prošlost. Nekako sa promjenama u Vladi zimus sve ga žešće prozivaju. Kadrovska mu je sudbina neizvjesna, uprkos objavljenoj javnoj, no još ne toliko glasnoj, podršci iz DPS-a za reizbor koja je uslijedila nakon lojalnog odgovora na TV-u kako, sve u svemu, ne bi uhapsio Mila Đukanovića.

Bivši premijer je, na sugestiju svoga tadašnjeg generalnog sekretara Duška Markovića (Veljovićev zemljak, tačnije komšija iz Podbišća kod Mojkovca), oktobra 1992. primio u MUP poručnika izviđačko-diverzantske jedinice Vojske Jugoslavije i postavio ga za komandira milicije u Pljevljima – opštini na bosanskoj granici koja je bila na ivici ratnog pandemonijuma. Veljović je postao komandant SAJ-a (Specijalne antiterorističke jedinice) krajem 1995, nakon što je Đukanović te godine otpuštio kompletnu vrhušku MUP-a.

U konačnom, oktobra 2005. Đukanović je imenovao Veljovića za direktora Uprave policije, prvog od kada je izdvojena iz sastava MUP-a. Doveo je Veljović sa Zlatice (gdje je bio kamp SAJ-a) gomilu svojih ortaka, kolega, zatim tabadžije bez specifikovanih policijskih znanja, pa ih infiltrirao u policijski vrh. Ne čudi da je Misija OEBS-a u svom izvještaju o reformi policije za 2010. primijetila kako je „u Upravi policije i dalje prisutna stara predreformistička vojnička kultura”.

Kroz kolegijum pješadijskog oficira Veljovića, prolaze i drugi likovi iz njegovog privatnog kruga, nekadašnji profesionalni oficiri. Šef kabineta mu je Petar Krstajić, bivši oficir za elektronsko izviđanje i protivelektronska djejstva; Zoran Tomčić, starješina u SAJ-u i zapovjednik Posebne jedinice policije (PJP), sada je direktor Forenzičkog centra, gdje se obrađuju dokazi iz najtežih krivičnih djela…

No, da li je samo profesionalna nekompetencija pretežnog dijela policijskog vrha uzrok nerasvjetljavanju najtežih zločina? U Veljovićevom mandatu odigralo se pet uličnih ubistava sa krajnje intrigantnom pozadinom: Srđana Vojičića (Podgorica, 2006), Dejana Đukovića (Kotor, 2009), Dragana Dudića (Kotor, 2010; poznat ubica, ne i pozadina; ubistvo navodno u vezi sa smaknućem Đukovića), Ivana Šćepanovića (Budva, 2011), Dragana Bećirovića (Budva, 2011).

Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić otišla je sredinom aprila kod premijera Igora Lukšića da mu se požali kako je Veljovićeva policija opstruira. Izmjenama odredbi Zakonika o krivičnom postupku (stupile na snagu krajem avgusta prošle godine), ovlašćenja u vođenju istražnog krivičnog postupka dislocirana su na državno tužilaštvo. Evropska komisija potencira kao uslov svih uslova priključenja Crne Gore EU borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Spoljnopolitički odbora Evropskog parlamenta je u februaru ocijenio da je „postignut vidan napredak u usvajanju zakonskih odredbi za borbu protiv korupcije”, ali predočava da je „korupcija i dalje veoma raširena” i da je uz jasan zakonski okvir za suzbijanje korupcije, potrebno osjetno poboljšati saradnju službi.

Za medije Čarapićeva je kazala da većinu ozbiljnih slučajeva, kojima se tužilaštvo bavi, nije inicirana od policije, već „od drugih subjekata”.

Prethodno je predsjednik PzP-a i član Odbora za bezbjednost, Nebojša Medojević, kazao da tužilaštvo trpi „političke opstrukcije” u istrazi o fabrici duvana u Mojkovcu i prekograničnom švercu sa Kosovom, te konkretno prozvao Duška Markovića, vicepremijera i ministra pravde.

„Prema mojim informacijama”, kazao je Medojević, „on je glavni zaštitnik Veselina Veljovića i zajedno sa Milom Đukanovićem, Milanom Roćenom, Svetozarom Marovićem i Miomirom Mugošom vrše pritisak na premijera Lukšića da ga ponovo predloži za direktora policije”.

Duško Marković, član Tužilačkog savjeta kojim predsjedava Ranka Čarapić, još prije par godina je za ključnog Veljovićevog pomoćnika namjestio Dragoslava Minića, još jednog komšiju iz Podbišća, formalnog načelnika Sektora za ljudske resurse, pravna pitanja, telekomunikacione i informacione sisteme.

Kao predsjednik SCG, Svetozar Marović je Veljovića odlikovao Ordenom zasluga za oblast odbrane i bezbjednosti prvog stepena.

Milan Roćen je ljetos oštro protestovao nakon što su ambasadori Njemačke i Velike Britanije, Ketrin Najt Sends i Peter Plate, u zajedničkom saopštenju za javnost osudili napad na sina lidera PzP-a i zatražili temeljnu policijsku istragu.

Sin Miomira Mugoše, kako je objavljeno, nije avgusta 2009. ni bio u pritvoru, mada je po zakonu morao, nakon fizičkog napada na novinare Vijesti; iako audio-snimak svjedoči da je nakon incidenta na licu mjesta prijavljeno da je on imao pištolj (krivično djelo), policija ga nije pretresla, itd.

Nebojša Medojević je bio u kontaktu sa otpuštenim policajcima iz Ispostave granične policije u Beranama, koji su tvrdili kako imaju dokaze o švercu u koji je navodno umiješan Veselin Krgović, komandir te jedinice. Krgović je raniji bio komandir milicije u Mojkovcu, a Veljović mu je prije par godina odobrio stambeni kredit.

Naredni set optužbi Medojevića se odnosio na tvrdnju da je „bliski saradnik Veljovića, ranije povezivan sa prijetnjama aktivisti za ljudska prava Aleksandru Zekoviću ključna veza Veljovića i zagoričkog klana”. Tvrdi da je njegova „ogromna lična imovina višestruko veća od primanja koje ima iz državne službe”.

Premda nije izgovorio njegovo ime, jasno je da je mislio na Mirka Banovića, doskorašnjeg šefa obezbjeđenja Veljovića. Banović je ljetos pred Osnovnim sudom u Baru osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja, no ostao je u službi, kao komandir u SAJ-u. On je rođeni brat Marinka Banovića, takođe nekadašnjeg policajca (izbačen iz službe zbog pokušaja šverca kokaina), koji je javnosti poznat kao tjelohranitelj i kafanski toro Veselina Barovića.

Zagorički klan, sa kojim je navodno Veljović preko posrednika u dilu, „odgovoran je za prebijanje direktora i vlasnika Vijesti Željka Ivanovića, kao i za ubistvo Srđana Vojičića i prebijanje Jevrema Brkovića”.

Medojević je naglasio je da „postoji više svjedoka koji mogu pouzdano da svjedoče o vezama direktora policije sa takozvanim zagoričkim klanom”. O svemu tome je obavijestio Ranku Čarapić, no nema potvrde da je ona tim povodom pokrenula istragu.

Uostalom, niko od Veljovićevih poslodavaca ili zakonitih kontrolora sve do skoro navodno nije znao za njegovu „konspiraciju” sa operaterima telefonije i interneta. Od 2007. sklapao je nezakonite i javnosti nedostupne ugovore (zahtjevi za slobodnim pristupom informacijama odbijeni) i prisluškivao koga mu je bila volja, teško kršeći ustavne odredbe o ljudskim i građanskim pravima: zajamčenu privatnost, tajnost telefonskih razgovora i prepiske. Tek nedavno je reagovala Agencija za zaštitu ličnih podataka, pa donijela rješenje da mobilni operateri raskinu takve ugovore sa Upravom policije.

Mistifikacije o „slušanju” razgovora tako su dobile konkretan dokaz, no još uvijek ne znamo koliki je broj građana bio izložen elektronskom nadzoru Veljovićevih „plavih anđela”. Nešto slično se, preko filijale operatera koji i sa crnogorskom policijom ima ugovor o prisluškivanju, desilo u susjednoj BiH, gdje u štampi ovih dana u nastavcima objavljuju spiskove nezakonito prisluškivanih građana, njih oko 5.000.

Tehničke mogućnosti prisluškivanja su daleko veće od onih iz doba komunizma, kada se, međutim, znao kakav-takav red, pa je divljanje sa narušavanjem telefonske privatnosti radnih ljudi i građana bio povod i krupnih političkih potresa, poput Brionskog plenuma 1966. U savremenoj Crnoj Gori samo ANB ima izričita zakonska ovlašćenja da prisluškuje, nakon što dobije odgovarajuću dozvolu iz Vrhovnog suda.

Veljović je od 2007, pod izgovorom „borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije” imao neograničeni pristup bazama podataka telefonskih i internet komunikacija. Njegovi iz Uprave policije su objašnjavali da su sporazumi sa telefonskim operaterima u harmoniji sa Zakonom o krivičnom postupku i mjerama Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Niti jedan podatak Uprava policije nije predočila u cilju rasvjetljavanja prijetnji, pa i telefonskih, koje su upućivane Slobodanu Pejoviću, bivšem policijskom inspektoru i svjedoku u slučaju deportacija, ili Enveru Daciću, otpuštenom policajcu koji tvrdi da posjeduje dokaze o umiješanosti svojih pretpostavljenih i kolega u kriminal.

U saopštenju policije 19. januara ove godine naglasili su da se „mjere tajnog nadzora sprovode prema osobama za koje se sumnja da se bave organizovanim i međunarodnim kriminalom, krijumačarenjem i rasturanjem narkotika i drugim teškim oblicima kriminala”.

Ukoliko je zaista tako, kako objasniti da MTN (Mjere tajnog nadzora) nijesu primijenjene na Darka Šarića, koji je krajem 2009. i početkom 2010. boravio u Crnoj Gori, usred medijske uzbune o međunarodnoj akciji Balkanski ratnik?

Ako Veljović nije MTN primijenio na Šarića – koji je njegovoj u Plavoj knjizi najkasnije 2007. klasifikovan kao pripadnik organizovanog kriminala – na koga jeste? I zašto.

Nebojša Medojević tvrdi da je Veljović imao kontakte sa Šarićem „lično, ali i preko svojih srodnika koji su bili policijski službenici”. Direktor policije ga je krajem marta tužio zbog povrede časti i ugleda, ali do suđenja neće doći jer je parlamentarni odbor potvrdio Medojeviću poslanički imunitet.

„Siguran sam da bi ozbiljna istraga”, kazao je Medojević, „lako provjerila ko su bili policajci iz Veljovićevog okruženja koji su donosili novac od Darka Šarića”.

Objavio je da se Veljović poznaje sa Šarićem, što je direktor policije potvrdio 7. aprila za TV Vijesti. Veljović je objasnio da je početkom 1990-ih u Pljevljima, dok je bio komandir lokalne milicije,„znao Šarića i njegovu porodicu”, ali da ga „od tada nije vidio niti išta znam o njemu”.

Netačno je tvrdio da je u tom periodu Šarić „bio na granici punoljetstva”. Šarić je rođen 1970, pa je 1992-1993. bio punoljetan; već je imao otvoreni kriminalni dosije. Uglavnom, Šarić je, nakon što je 1993. opljačkao jednog Pljevljaka, Veljoviću zbrisao „u nepoznatom pravcu”, baš kao i januara 2010.

Medojević je dodao da je u saznanju kako je Veljović „novac od Šarićevog klana i sopstveni kapital, plasirao u izgradnju stambenih zgrada u Podgorici, preko jednog visoko pozicionarnog preduzetnika, sa privatnim vezama sa vrhom DPS-a”. Šarić je, tvrdi, „finansirao specijalne jedinice dok je Veljović bio komandir”.

U svom Izvještaju o aktivnostima Uprave policije u realizaciji policijske akcije Balkanski ratnik Odboru za bezbjednost i odbranu, Veljović je februara prošle godine saopštio niz nedorečenih podataka o Šariću. Izvijestio je da se Šarić 1998. vratio u Crnu Goru (u tom periodu Veljović je bio šef SAJ-a), no nema podataka da li je upućen na izdržavanje sudske kazne zbog pljačke iz 1993.

Veljović je dalje u Izvještaju istakao da je Šarić, nakon povratka u Pljevlja, raspolagao „velikom količinom novca, koji ulaže u stanove i ugostiteljske objekte”, a novac je „u inostranstvu stekao baveći se raznim oblicima kriminala”. Veljović izvještava da se kod Šarića „radilo o višestrukom počiniocu krivičnih djela teških krađa, falsifikovanja isprava, krijumčarenja oružja i motornih vozila”.

To nas vraća na činjenicu da Veljović, uprkos neograničenom pristupu bazama podataka telefonskih operatera, krajem 2009. i početkom 2010. nije prisluškivao Darka Šarića i elektronski (preko baznih stanica) locirao njegovo kretanje.

Direktor Uprave policije objasnio je 17. februara 2010. kako u slučaju Šarića „nije bilo osnova za primjenu specijalističkih tehnika mjera tajnog nadzora”. Tvrdio je: „U slučaju da su te mjere bile realizovane, jasno je da bi se radilo o kršenju zakonskih propisa i takve nezakonite radnje Uprava policije neće sprovoditi”.

Ako, dakle, za prisluškivanje Darka Šarića „nije bilo osnove”, za koga onda jeste?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo