Povežite se sa nama

FOKUS

Skriveno, pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Miomir Mugoša je prikazao u imovinskom kartonu Komisiji za sprječavanje konflikta interesa znatno manje nego što je upisano na njegovo ime. Nije prijavio ni imovinu svoja dva sina i njihove majke. Gradonačelnik Podgorice prema imovinskom kartonu za 2011. godinu od nepokretne imovine posjeduje stan od 137 kvadrata u centru Podgorice, tri naslijeđene kuće u Marezi od 260, 280 i 101 kvadratni metar, poslovni prostor od 44 kvadrata koji je poklonio sinu i dvije garaže od 35 kvadrata na Marezi. Evidentirano je i da ima 19.123 kvadratna metra zemljišta.

Prema kartonu Mugaša je gotovo sve naslijedio. Kupio je samo poslovni prostor i stan u centru. Imao je od čega. Samo u prošloj godini je, kako piše u imovinskom kartonu, zaradio 96 hiljada eura od rente. Ne zna se da li je sve od Leopolda Murera, šefa Evropske delegacije u Crnoj Gori, kome izdaje luksuznu vilu na Marezi, ili gradonačelnik ima i drugih stanara.

Karton ispunjen Komisiji za sprječavanje konflikta interesa je jedno, a katastar drugo. Tamo je Miomir Mugoša pored naslijeđene imovine uknjižio dosta zemlje i nekretnina na osnovu, kako tamo piše, ,,pravnih propisa” i ,,odluka državnih organa”. Mugoša, na Marezi, prema Upravi za nekretnine ima još gotovo onoliko zemlje koliko je prijavio Komisiji.

Na njegovo ime vodi se 37.001 kvadratnih metara zemlje uglavnom u Tološima, Donjoj Gorici i Marezi. Od toga je oko 35.000 kvadratnih metara gradonačelnikovo vlasništvo jedan kroz jedan, a oko dvije hiljade kvadrata je susvojina. Od te je imovine više hiljada kvadrata Mugoša dobio na „osnovu odluke državnih organa” i ,,pravnih propisa”, dok za jedan dio imovine u katastru piše da ,,nema podataka” o načinu sticanja svojine.

Iako se istakao kao rušitelj nekih nelegalno podignutih objekata, dobar dio nekretnina koje se u katastru vode na njegovo ime ili nema dozvolu, ili su prekoračeni gabariti dozvoljene gradnje, ili je pod nekim drugim sporom. Dozvolu tako nema manja porodična stambena zgrada, Mugošina susvojina, u podgoričkoj Veljovini, koju je sa zemljom gradonačelnik uknjižio na osnovu ,,pravnog propisa”. Pod teretom je i njegova imovina na Marezi, čiji jedan dio nema dozvolu, a na drugom su prekoračeni gabariti – bez dozvole je gradonačelnik podigao cijeli sprat. Ko će se usuditi da to ruši.

Imovinu sinova od 2006. godine Mugoša ne prijavljuje Komisiji. Moguće zato što oni više nijesu dio njegovog domaćinstva. Ali, zanimljivo je kako su momci došli do solidnog imetka iako su nedavno počeli da privređuju.

Marko Mugoša, mlađi gradonačelnikov sin, ima 10.895 kvadrata zemlje u Tološima koju je, prema Upravi za nekretnine, stekao kupovinom. U Budvi ima stan od 107 kvadrata koji je, prema katastru, dobio na poklon. U istoj zgradi stan posjeduje i Markova majka Ljiljana Mugoša.

Marko i njegov stariji brat Miljan imaju u podgoričkoj Vektri dva poslovna prostora, ukupno 164 kvadratna metra. Izgleda de je Vektra posebno zanimljiva za nasljednike političke elite – tamo Đukanovićev sin Blažo ima preko 400 kvadratanih metara.

Miljan, bivši diplomata koji se nakon incidenta sa ekipom Vijesti povukao iz službe, ima i dva manja poslovna prostora, od 34 i 16 kvadrata, u centru Podgorice. Interesantno, poslovni prostor od 44 kvadrata koji je gradonačelnik Podgorice prijavio kao poklon sinu, nije uknjižen na njegove sinove. Bar ne te kvadrature.

U Upravi za nekretnine na Mugošino ime nije upisan ni stan od 137 kvadratnih metara u Bulevaru revolucije, koji je prijavio Komisiji. Možda je to stan koji se vodi na majku njegova dva sina Ljiljanu, koja osim stana u Budvi, prema katastru, ima i 192 kvadrata, odnosno dva stana u elitnom naselju Kruševac u Podgorici.

Zanimljivo je da se u toj zgradi većina stanova, izuzev njenog i još nekolicine stanara, vodi na investitora Čelebić kompani. Ili ih ne prodaju, ili možda stvarni vlasnici nijesu prepisali imovinu na sebe. I u drugim elitnim zgradama, koje su nikle posljednjih godina, ima veliki broj stanova koji se još vode na investitore ili, kako piše u katastru, na nepoznate vlasnike. Takođe, ima i anonimnih pojedinaca koja se u ovim zgradama vode kao vlasnici desetine i destine stanova. Da li to stvarno pripada njima, ili služe za paravan stvarnim vlasnicima?

Gradonačelnik Podgorice nije jedini javni funkcioner koji nije prijavio imovinu svojih najbližih.

Svetozar Marović je tako prikazao Komisiji samo ono što se vodi na njega i suprugu. Prijavio je stan od 90 kvadrata u Budvi, zemljište u susvojini u Krimovici od oko 25 hiljada kvadrata, porodičnu kuću u Krimovici od 80 kvadrata, impresivnu količinu zemlje u budvanskom Mrčevom polju – od preko 815 000 kvadrata, i nekoliko hiljada kvadrata zemljišta, nasljeđa, na Jazu. Njegova supruga Đorđina ima stan u Podgorici, a u Budvi stan i poslovni prostor.

Iako se brojke kojim se mjere Marovićeve nekretnine uglavnom poklapaju u kartonu i katastru, zanimljiv je način na koji je on došao do te ogromne imovine. Dio zemlje u Krimovici je naslijedio, a do velikog dijela došao je odlukama državnih organa. Posebno je interesantan glomazan kompleks u Mrčevom polju od skoro milion kvadrata. Osnov sticanja te imovine je prema katastru – nepoznat.

Prema Upravi za nekretnine i Svetozarov sin Miloš u Mrčevom polju u susvojini ima 129.647 kvadrata. Monitor je već pisao da na toj parceli mlađi Marović dijeli imovinu sa Predragom Mićunovićem, bratanićem kontroverznog biznismena Branislava Brana Mićunovića.

Stari vlasnici zemlje na Mrčevom polu optužuju vlasti da su im nelegalno oduzeli zemlju i prepisali je na fantomsku firmu Montepranzo Boka produkt. Marovići nijesu jedini koji u tom mjestu posjeduju tako ogroman kompleks, koji vrijedi milione. Tu su poznati crnogorski tajkuni, kao što je Veselin Barović. Mrčevo polje je inače zanimljivo Piteru Manku i drugim investitorima. Iako je zemlja pod sporom više puta je bila na tenderu, zbog čega su protestovali vlasnici kojima su oduzeta imanja.

Mladi Marović posjeduje i dva stana u Budvi, potkrovlje od 193 kvadrata I dvosoban stan od 64 kvadrata. Takođe, na firmu MF invest u kojoj je jedan od osnivača, uknjižen je stan od 257 kvadrata.

Miloš Marović ima razgranate poslove i udio u brojnim preduzećima. U depešama koje je objavio Vikiliks, a koje se očito pozivaju na istraživanja MANS-a i pojedinih medija, tvrdi se da je Svetozar Marović povezan sa 22 firme .

Marovićeva ćerka Milena nema na svoje ime upisane nekretnine, iako se svojevremeno digla prašina oko gradnje njenog luksuznog stana u srcu Budve. ,,Ima jedan stan i jedni zidovi”, govorio je Marović u emisiji RTCG, na temu imovine njegove ćerke, koja sada obnaša više značajnih funkcija u opštini.

Prema više izvora dio nepokretne imovine najmoćnije budvanske porodice nalazi se u inostranstvu. Hrvatski je Nacional je 2001. objavio da se na platnom spisku Stanka Subotića Caneta nalazio tadašnji ,,predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marović, koji je također ljubitelj skupih satova a mjesečna mu je apanaža 100.000 DEM. To mu je nagrada za nemiješanje i prestanak guranja u posao vlastitog pulena Brane Ćupića iz Herceg Novog. Doznajemo da je Marović od Subotića dobio i stan u najboljoj četvrti Pariza”.

Marović je, naknadno, negirao da ima bilo kakve nekretnine u inostranstvu.

Što zaista posjeduju vođe crnogorske tranzicije teško je utvrditi, ne samo u inostranstvu, već i u zemlji. Dio njihove imovine, prepisan je na djecu, druge srodnike i firme koje kontrolišu. Dio, prema osnovanim sumnjama, na prijatelje i poznanike, zbog čega je teško ući svemu u trag. Pored toga, veliki dio imovine, upisan je i dalje na graditelje, kojima su moćnici davali dozvole i to, po svemu sudeći, dobro naplaćivali.

Roćen, Krivokapić, Vučinić

Milan Roćen, ministar inostranih poslova prijavio je stan od 159 kvadrata koji je kupio na kredit. Prema kartonu, Roćen je kredit od 110 hiljada eura uspio da vrati za dvije godine. Monitor je već pisao da bi ministru inostranih poslova trebalo duplo više novca od onog koji je prijavio da mjesečno zarađuje, da bi toliki kredit vratio za tako kratko vrijeme. Roćen je prijavio i imovinu supruge Stane, koju je ona dobila na poklon – stan od 93 kvadrata, garažu od 16 kvadrata i podrum od 30 kvadrata. Ministar inostranih poslova nije prijavio nekretnine koje se vode na njegovog sina. Filip Roćen, prema katastru, ima stan od 75 kvadrata u centru Podgorice koji je stekao kupovinom. U Baru, u Topolici ima manji jednosoban stan, a na Žabljaku parcelu od 500 kvadrata. Roćeni su za nekoliko godina povećali porodičnu imovinu za više stotina hiljada eura. U kartonu iz 2006. godine prijavio je samo stan od 93 kvadrata. Supruga Stana tada nije imala nekretnine, a sin tek manji stan u Podgorici Ni Ranko Krivokapić nije loše prošao. Za samo nekoliko godina stekao je stan od 127 kvadrata u Podgorici. Prijavio je i stan od 74 kvadrata u Kotoru i 500 kvadrata placa u Dobroti. Prema Upravi za nekretnine, međutim, Krivokapić u Starom gradu u Kotoru ne posjeduje 74 kvadrata, već dva manja stana od 37 kvadrata i potkrovlje od 36 kvadrata, ukupno 110 kvadrata. Zgrada u kojoj je Krivokapić vlasnik tri manja stana je u vlasništvu Luke Kotor, u kojoj je Krivokapić inače akcionar. Plac od 500 kvadrata u Dobroti, u katastru se ne vodi na njegovo ime. Iako su Komisiji prijavili imovinu, prema Upravi za nekretnine, nekretnine na svoje nemaju ime Boro Vučinić, Predrag Sekulić, Raško Konjević, Radmila Vojvodić….

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo