Dok crnogorski turizam tiho odumire, a turistička djelatnost se pretvara u dominantno real estate biznis, najviše strada priroda. Na nemilosrdnom udaru investitora su na Primorju i stotinama, pa i hiljadama godina stara stabla maslina. A da se hoće, najbolje se može naučiti iz primjera Istre, koja je već osam godina najjača maslinarska regija svijeta. Ima 1,5 milion stabala maslina
Ovonedjeljna slika iz Šušnja, pitomog naselja na barskoj rivijeri, kako bager obara maslinu da bi se “oslobodila” površina za gradnju, obišla je cijeli region. I to iz grada gdje se pod motom Maslina ime Bara tradicionalno održava manifestacija Maslinijada.
Ovo nedjelo je zaprepastilo ekologe i ljubitelje prirode koji očekuju reakciju nadležnih organa. Odredba Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju je jasna: zabranjena je sječa i presađivanje maslina starih preko 100 godina bez obzira da li se nalaze u maslinjacima ili ne. Naravno, tim pravnim aktom zabranjena je i gradnja u maslinjacima.
No, presađivanje maslina se dozvoljava uz saglasnost Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, te odobrenjem organa lokalne samouprave.
“U skladu sa takvim ‘dozvolama’ premještaju se čitavi maslinjaci, što je potpuno neprihvatljivo. Na terenu imamo samovolju investitora, veoma stara stabla masline koja su zasađena prije više stotina godina se bez ikakve kontrole premještaju, čupaju bagerima, sjeku kao drvo za ogrjev. Nije mi poznato da je bilo ko u Crnoj Gori kažnjen za takav odnos prema našem prirodnom bogatstvu”, kaže predsjednik Društva maslinara Bara Ćazim Alković.
Prema riječima maslinara iz Paštrovića Blaža Kažanegre, ne postoje nikakve kontrole, inspekcija ne radi svoj posao, pa ljudi jednostavno, u odsustvu kontrole, presađuju stare masline. “ U tom procesu presađivanja, one stradaju. Maslina raste kao interakcija čovjeka i prirode, zato je ona dio kulturne baštine, a ne samo prirode”, ističe on.
Crna Gora ne posjeduje katastar maslina, odnosno nema tačno utvrđen broj stabala ove blagoslovljene biljke iako su državni zvaničnici prije deceniju poručivali da će svako stablo masline biti precizno evidentirano.
“Porazno je da ne znamo koliko Crna Gora, odnosno svaka maslinarska opština pojedinačno imaju maslina. Takva informacija bi trebala da predstavlja osnovu za strateško planiranje razvoja maslinarstva. Ako već to ne radimo u okviru sofisticiranih sistema registrovanja, možemo na primitivan način. Svako u svojoj opštini neka prebroji masline i dobićemo neke informacije, kako tako”, navodi Alković.
Zna se da u Crnoj Gori ima dvije hiljade maslinara, a da, prema procjenama, broj stabala maslina iznosi nešto preko pola miliona. Samo sa polovine od njih se prikupljaju plodovi. Mnogo je zapuštenih maslinjaka, posebno pored saobraćajnica.
“Sve se svodi na individualni napor. U Crnoj Gori bi moglo da bude zasađeno još pola, pa i više miliona stabala maslina, koje bi bile namijenjene za ekonomski održiv biznis, odnosno industriju”, smatra maslinar sa Luštice, dr Ilija Moric.
Najbolje se to može naučiti iz primjera Istre, koja je već osam godina najjača maslinarska regija svijeta u kojoj ima 1,5 miliona stabala maslina.
“Zaokružili smo cijeli postupak. Nijesmo ostavili maslinare. Vodili smo ih kroz taj postupak i definisanja tehnologije i kvaliteta ulja. Danas imamo bezbroj etiketa, svaki maslinar svoje ulje primjerno skladišti, pakuje u adekvatnu staklenu tamnu bocu, stavlja svoju etiketu, ima oznaku izvornosti, sve je napravljeno savršeno. Sada je na redu udruživanje maslinara u zadruge u cilju zajedničkog nastupa na evropskom i svjetskom tržištu”, navodi načelnik za poljoprivredu Istarske županije Ecio Pinzan.
Sve je to za samo 25 godina osiguralo primat Istri, iza koje slijede italijanske pokrajine Pulja i Toskana. Snažan rast maslinarstva visoke kategorije bilježe i Francuska, Slovenija, Albanija i Maroko, a sve prepoznatljiviji na međunarodnom tržištu su i Argentina, Brazil, Čile, Urugvaj, Južna Afrika, Australija i Novi Zeland.
“Krajnje je vrijeme da se pokrenemo na svim nivoima i počnemo sa zaštitom toga što nam je ostalo. Mora se obezbjediti kvalitetna primjena, a ne izigravanje ili potpuno zanemarivanje Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju. Svako iz svoje nadležnosti mora uraditi sve da se sa devastacijom prestane”, dodaje Alković.
Društvo na čijem je čelu podržalo je inicijativu nekadašnjeg predsjednika Opštine Bar Čedomira Ratkovića da se sačuva hiljadugodišnji maslinjak u centru tog grada kako ne bi postao gradsko-građevinsko zemljište.
“U narodu vlada mišljenje da ne treba ni stari dud da se dira, ni stara maslina. Baranin nijedan nije htio staru maslinu taći, svako je pomalo sujevjeran, treba sačuvati to. Zamislite to, ona ovdje, pored nas, živi 1.200, 1.500 godina, i došli mi sad da je izvadimo. Ko smo mi?”, upitao je javno Ratković.
Bivša potpredsjednica Opštine Ulcinj, građanska aktivistkinja Hadidža Đoni kaže da cilj donosilaca odluka treba da bude da masline i maslinjaci postanu dio nacionalnog ponosa, važan dio kulturne, prirodne i gastro baštine, a potom i brend i proizvod koji doprinosi ekonomskom razvoju zemlje.
“Prvi korak ka tome je da ponovo, u svom nadubljem interesu, postanemo svjesni značaja masline, kojoj dugo treba da se razvije i počne da rađa, čiji su proizvodi traženi i skupi, a ljepota neprocjenjiva”, tvrdi ona. I ukazuje na odredbu zapisanu u srednjovjekovnim statutima naših primorskih gradova da se mladić nije mogao oženiti dok nije zasadio nekoliko desetina korijena masline.
Mustafa CANKA