I ma koliko bih volio reći da naše istraživanje prikazuje sve, mi stvarno nemamo odgovore na najbitnija pitanja: šta može da se desi dan poslije pristupanja u članstvo EU-a ili dan poslije promjene režima

MONITOR: Priredili ste zbornik radova „ Zarobljena društva u Jugoistočnoj Evropi: Mreže povjerenja i konflikta“. Kako u zemljama Jugoistočne Evrope dolazi do procesa od zarobljene države do porobljenog društva?

GORDI: Pokrovitelj projekta je tražio predloge za istraživanje koje će biti korisno u procesu evropske integracije. Tu smo bili suočeni s problemom, jer nam je bilo teško prepoznati takve procese. Ono što smo videli su bili razni uslovi na koje države odgovaraju usvajanjem zakona, često po hitnom postupku u paketima od nekoliko stotina zakona, a da nema rasprave u skupštinama, niti poslanika koji su čitali te zakone, niti ozbiljne primene. Znači videli smo površan proces, i još smo videli površne procese u ranijoj istoriji – radi li se o fašistima, komunistima, nacionalistima-pa sad liberalima, ono što se dešava je da jedna elita donosi model vladavine iz uvoza, tvrdi da je to najprogresivniji model koji postoji i da će svima potpuno promeniti život, a u stvari to površno primenjuju. Ili zbog toga što bi ozbiljna primena tih ideja ugrozila položaj elita, ili zbog toga što države nemaju kapacitet. U sistemu gde formalna rešenja ne funkcionišu, građani su primorani da nađu neformalne veze kako bi dobili ono što im treba za život. Oslanjaju se na porodične, komšijske, prijateljske veze. Možda bi sve to izgledalo kao nekakav anarhistički san kada ne bi političke stranke uspostavile kontrolu nad tim neformalnim mrežama. U tom slučaju mreže koje ljudi razvijaju kako bi rešavali probleme koji potiču od nefunkcionalnosti države- možda rešavaju pojedine probleme u kratkom roku, ali na duži rok učvršćuju osnovni uzrok problema, a to je okupacija javnog života od strane jedne elite koja gleda na sopstveni interes a ne na interes javnosti.

MONITOR: Čime nefunkcionalna država  najčešće „ korumpira “ društvene snage u svoju korist, samo formalno usvajajući EU pravila?

GORDI: Neformalne mreže o kojima sam govorio imaju moć da usmeravaju implementacije reformi. Imamo razne primere iz istraživanja. Na primer, u S.Makedoniji je EU-kao meru zaštite nezavisnosti sudstva, predložila da umesto parlamenta sudije imenuju sudske komisije koje bi bile sačinjene od pravnih stručnjaka. Vladajuća stranka je formirala te komisije na način da bi politička kontrola nad izborom sudija bila jača a ne slabija. Nešto slično se desilo u Srbiji, gde je EU predložila da ne treba više mediji da budu u javnom vlasništvu. Velika većina medija koji su bili u javnom vlasništvu bile su lokalne radio ili TV stanice u vlasništvu gradskih ili lokalnih vlada. Režim je iskoristio ovu priliku da ih privatizuje tako da pojedinci bliski vladajućoj stranci budu novi vlasnici, pa je na taj način stvorio mrežu lojalnih elektronskih medija na lokalnom nivou. Postoje i primeri (moj omiljen primer je zabrana distribucije mesa sa malih farmi) gde EU uopšte nije tražila neku meru, ali državne vlade su se upustile u “goldplating,” gde uvedu vrlo stroge restrikcije koje nisu u stanju primeniti, ali koje otvaraju prostor za selektivnu primenu- pa zbog toga i za korupciju.

MONITOR: U knjizi se tvrdi da postoji stalni nedostatak državnog legitimiteta i kapaciteta. Da li je „lijek“ za to tražen i u balkanskim „ stabilokratijama “ koje-kada se radi o Aleksandru Vučiću, EU još podržava?

GORDI: Za očekivanje je da države, kao i građani, traže stabilnost i prediktabilnost. Problem je u tome da je stabilnost zarobljenih društava samo prividna. Režimi koji su na vlasti mogu brzo pasti, a pošto je EU održala slabu komunikaciju s onima koji se bore za demokratsku vlast i za legitimitet-u trenutku kad padnu, Evropa će ostati iznenađena i nepripremljena.

MONITOR: Crna Gora očekuje da joj uskoro bude ponuđen ugovor sa EU o pristupanju. Djeluje da je to podiglo i društveni optimizam, a značajna većina podržava ulazak. Koliko je, zapravo, jak uticaj briselskih institucija da spriječi štetu koju pominjete a koja se tom društvu već jednom desila?

GORDI: Tokom istraživanja mi smo održali redovne konsultacije i s Evropskom komisijom i s državnim kancelarijama za odnose sa EU-om u regionu. Znači da ljudi koji bi mogli da utiču na situaciju znaju za naše istraživanje i za naše preporuke-čini mi se da su zainteresovani, mada ne bih znao da kažem da li smo ih ubedili o tome šta treba da se radi. I ma koliko bih voleo reći da naše istraživanje prikazuje sve, mi stvarno nemamo odgovore na najbitnija pitanja: šta može da se desi dan posle pristupanja u članstvo EU-a ili dan posle promene režima? Ono što mogu reći jeste da u državama koje su postale članice EU-a (u Sloveniji i Hrvatskoj), da se može primetiti jedno veliko razočarenje od strane ljudi koji su očekivali da će evropski standardi suštinski promeniti stanje u javnim institucijama i u privredi.

MONITOR: UK je već više godina izvan EU. Sada se premijer Kir Starmer uključuje u pregovore oko mira u Ukrajini, solidaran sa EU. Šta je sa obnavljenjem ideje i prakse najužeg atlantskog prijateljstva SAD-UK? Gdje je UK danas na geostrateškom poligonu svijeta?

GORDI: Mislim da je svima u Evropi jasno da SAD pod Trampom ne može biti pouzdan partner. Ostavljajući na stranu opskurne tvrdnje iz dokumenta o Strategiji za nacionalnu bezbednost (NSS)- koji je izašao u decembru, vidimo da Tramp koristi izaslanike koje je Putin izabrao da vode pregovore, a koji počinju s afirmacijom ruskih ratnih ciljeva. Na početku se možda činilo da je Starmer mislio da se može udvarati Trampu, ali se fanatiku ne može udvarati. Zato mislim da je razumno očekivati da će UK gledati sve više kako sebe da štiti, i da će pri tom graditi bliže odnose s EU-om.

MONITOR: Donald Tramp pokušava da trgovanjem zaustavi ratove u Ukrajini i Gazi. Kako ocjenjujete njegove „ponude“ i mišljenja nekih analitičara da Tramp i njegovi glavni pregovarači-Stiv Vitkof i Džared Kušner, ne razumiju da Putina ne zanimaju nekretnine već samo teritorije? Da li je Tramp dorastao ovoj globalnoj igri?

GORDI: Taj rasist  jedva umije prepoznati žirafu a kamoli da radi neki odgovoran posao.

MONITOR: U UK su neke propalestinske organizacije označene terorističkim. U Njemačkoj, država povremeno obustavlja propalestinske proteste. I prethodana i sadašnja njemačka vlada, naglašavaju svoju podršku Izraelu. UK je ove godine priznala Palestinu, ali ne i Njemačka. Kako vidite taj pristup?

GORDI: Priznanje je simbolički čin koji ne može značajno uticati na konkretnu situaciju. Svaka čast onima koji su priznali državu koja nema ni teritoriju ni vladu.

Za odnos prema propalestinskim organizacijama, pitanje je komplikovanije. Treba uzeti u obzir da je antisemitizam prvobitni greh moderne Evrope. To je onaj rasizam od kojega svi ostali evropski rasizmi potiču, najstariji i najotporniji rasizam. Evropske zemlje nisu počele ozbiljno da menjaju svoj stav prema njemu dok nisu videle masovne posledice toga nakon Drugog svetskog rata. Onda su kompenzirali za to na preteran način, dajući blanko podršku državi Izraelu dok  ta država nije krenula sama da se ponaša zločinački. A već su evropske države bile uspostavile odbacivanje antisemitizma kao sastavni deo svojih identiteta. Kajanje za prvobitni greh je postalo i samo greh, a naročito u starijoj generaciji postoje ljudi koji to ne razumeju, jednostavno su zbunjeni. Zato reaguju na podršku Palestincima kao na ozbiljnu pretnju.

Na pitanje da li su propalestinske grupe terorističke, naravno da nisu. Teroristička grupa je grupa koja planira ili izvodi teroristički čin. A da li su znak da je politička situacija uveliko promenjena, to je verovatno razlog za prekomernu reakciju koju vidimo. Uglavnom ljudi na vlasti izbegavaju dijalog koji bi rasvetlio kontinuitet između (starijeg) antisemitizma i (savremenog) antislamizma i drugih evropskih rasizama.

Proces pristupanja EU koji izgleda kao tehnički, u suštini je politički

MONITOR: Problemi  Brisela sa nekoliko EU članica, pokazuju da ih mnogo ne dotiču kršenja EU legislative i imperativa jedinstva EU. U njih spadaju i neke zemlje Jugoistočne Evrope. Sada se ponovo EU širi, tvrdeći da će to biti „po zaslugama“. Ipak, ima onih koji kažu da je u pitanju novo geopolitičko „ tumbanje . Šta Vi kažete?

GORDI: Teško je videti mogućnost da neka država koja je sada kandidat ili koja traži status kandidata u regionu, uskoro bude primljena u članstvo. Jednostavno za to ne postoji politička volja od strane EU, a nisu ni vladajuće elite u tim državama jako motivisane za reforme kao što su vladavina prava, nezavisnost sudstva i medija ili jednak tretman svih građana. Ali treba uzeti u obzir da sve države u regionu rade na tome da unapređuju svoje kandidature više godina. U nekim državama sprečavaju ih sporovi sa susednim državama, kao što je slučaj s Kosovom. U nekim slučajevima probleme stvaraju zemlje članice koje postavljaju nemoguće uslove, kao što je slučaj sa Makedonijom i sa Bosnom i Hercegovinom. A u nekim slučajevima izostanak političke volje sprečava demokratski razvoj, kao što je slučaj u Srbiji, Albaniji i Crnoj Gori. U isto vreme napreduju kandidature nekih zemalja za koje je teško reći da su čak počele s reformskim procesima, kao što su Ukrajina i Moldova, zato što EU smatra da su bitne za bezbednost. Sve zajedno to ukazuje da proces koji izgleda kao tehnički proces je- u suštini, politički proces.

Nastasja RADOVIĆ

Evropska unija je nastala na antifašističkoj politici i ona bi jednako izgubila smisao kao i Crna Gora koja bi zaboravila na trinaestojulske korijene i partizanski otpor. Što se tiče grafita koji veliča srebreničkog zlikovca i to je naravno rukopis antievropskog zloduha koji je u Crnoj Gori prisutan posljednje četiri decenije. Zagovarati proevropsku politiku a ne ući u obračun sa neofašističkim manifestacijama i savremenim đurišićivcima i mladićevcima je puka bedastoća

MONITOR:  Crna Gora je na kraju ipak zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, nakon što je postojala bojazan da će Francuska blokirati poglavlja vezana za poljoprivredu i ribarstvo. Kako to komentarišete?

BOJOVIĆ: Brisel je odlučio da Crnu Goru primi u Evropsku uniju u narednih pet godina. Geopolitički razlozi su presudili u našu korist. To istovremeno znači da je Evropska komisija spremna da gleda kroz prste upadljivo nesposobnoj Podgorici. Iako sve može biti odloženo ukoliko politička većina i dalje bude zbir provincijalnih pacera, beogradskih doušnika i plitkoumnih demagoga. Ne zaboravimo da je potrebno zatvoriti još dvadeset poglavlja tako da je “francuski incident” sitan detalj pri nizu prepreka koje nas očekuju.

MONITOR:  Stigle su optimistične poruke iz Brisela, dok su vlasti zadovoljne postignutim. Dok se strahovalo da dva poglavlja neće biti zatvorena, vlast je insistirala da je to politička odluka Francuske. Je li politička odluka i da ih zatvorimo?

BOJOVIĆ:  Vlasti bi bile zadovoljne i da je zatvorena polovina jednog poglavlja. I tada bi rekli većinski  anesteziranoj političkoj javnosti da je to “krupan korak u odnosu na dolazeće sitne korake”. Poruka da je bila u pitanju politička odluka Francuske ima istu težinu kao poruka da je ministar poljoprivrede tokom zatvaranja spornog poglavlja postao kapetan misteriozne ribolovne flote.

MONITOR: Kako čitate nedavnu izjavu Aleksandra Vučića da bi region, odnosno Zapadni Balkan trebao istovremeno da uđe u EU?

BOJOVIĆ: Vučićeva Srbija ispunjava sve uslove da trajno ostane kandidat za učlanjenje u EU. Samim tim, izjava odlazećeg proizvoda šešeljevske politike predstavlja anksioznu poruku iza koje se naslućuje saznanje da će Srbija ostati najgora među najgorima. Što je i logično ako imamo u vidu činjenicu da se ruske gubernije u Briselu ipak gore kotiraju od drugih kandidata.

MONITOR:  Ima tumačenja po kojima je i Vučićev potpis na za dlaku izbjegnutom blokiranju dva poglavlja?

BOJOVIĆ: Ima tumačenja i da su Francuzi preplašeni crnogorskom moćnom poljoprivrednom i ribolovnom industrijom kao i impresivnim resornim ministarstvom prosto ustuknuli i pokušali da opstruiraju frustrirajuće poglavlje. Nakon intervencije iz Berlina Pariz je shvatio da broj ribarskih brodova kojima raspolaže Crna Gora ne ugrožava francusko ribarstvo, čak i ako zanemare činjenicu da je Vučić upetljan u izlov crnogorskih tuljana.

MONITOR:  Gdje sve vidite Vučićev potpis kad su u pitanju procesi u Crnoj Gori?

BOJOVIĆ: Od Mandića do Botuna, od Botuna do Kneževića, od Kneževića do Metodija, od Metodija do Joanikija, od Joanikija do Parlamenta i Vlade, od Parlamenta i Vlade do Nikšića i Pljevalja, od Nikšića i Pljevalja do izgona Turaka i aneksione kapele na Lovćenu.

MONITOR:  Na zidu Ambasade BiH, baš kad smo zatvorili poglavlja, osvanuo je grafit koji veliča Ratka Mladića. Nedavno ste ocijenili da Crna Gora gubi smisao ukoliko proevropska politika ne podrazumijeva i marginalizaciju domaćeg neofašizma.

BOJOVIĆ: Domaći neofašizam je periferni velikosrpski fašizam oslonjen na domicilno neočetničko i mantijaško falsifikatorstvo. Evropska unija je nastala na antifašističkoj politici i ona bi jednako izgubila smisao kao i Crna Gora koja bi zaboravila na trinaestojulske korijene i partizanski otpor. Što se tiče grafita koji veliča srebreničkog zlikovca i to je naravno rukopis antievropskog zloduha koji je u Crnoj Gori prisutan posljednje četiri decenije. Zagovarati proevropsku politiku a ne ući u obračun sa neofašističkim manifestacijama i savremenim đurišićivcima i mladićevcima je puka bedastoća.

MONITOR: Gdje bi nas sadašnji put mogao odvesti?

BOJOVIĆ: Putevi nade vode u Brisel. Putevi ove vlade račvaju se u stranputici. Putevi aktuelne političke klase vode u društvo partijskih vazala, klerikalne primitivizacije i javnost bez integriteta i stava. Izlazni putevi vape za političkom alternativom oslonjenom na prisutnu građansku manjinu koja bi ujedinjena imala snagu da bojažljivu, izmanipulisanu i pometenu većinu postepeno normalizuje i dovede u red.

Milena PEROVIĆ

Ministarstvo poljoprivrede trebalo je da polaže tri ispita. I pred komisijom jedan ispit je odložen, a dva smo pali. Onda je u maniru pravih Balkanaca došlo do hvatanja veze da komisija ipak pušti kandidata. Strah me da možemo doći u poziciju da balkanske vrijednosti uvedemo u EU a ne obratno

MONITOR: Koliko je privremeno zatvaranje poglavlja 11 i 13 (poljoprivreda i ruralni razvoj, odnosno, ribarstvo) važno za vas i vaše kolege koji žive od proizvodnje hrane, odnosno, izlova ribe?

MUGOŠA:  Iz perspektive poljoprivrednika i ribara, najvažnije je da se ulaskom u EU dolazi u jedan uređen, predvidljiv i finansijski izdašan sistem, u odnosu na ovaj provizorijum u kome, na primjer, imamo ministra koji smatra da je davanje subvencija stvar dobre volje Ministarstva i vlade.

Svjestan sam da poljoprivrednici nijesu obaviješteni ni pripremljeni na to što ih čeka ulaskom u EU. To je sistem u kojem imate šanse da ostvarite izvanredne benifite, pod uslovom da ste sposobni da se prilagodite, uradite sve što je potrebno i da, do kraja, ispunite brojne administrativne procedure.Nijesam siguran da su toga svjesni oni koji u naše ime pregovaraju. I, još važnije, da su sposobni da poljoprivrednike i ribare edukuju i pripreme za vrlo ozbiljnu utakmicu. U kojoj, da ponovim, imamo šanse.

MONITOR: Šta vas najviše brine?

MUGOŠA: Mi poljoprivrednici, kojih se najviše tiču ova poglavlja, ne znamo pregovaračku poziciju Crne Gore jer nikada nijesmo konsultovani ili makar obaviješteni.Ne znamo da li će naši pregovarači insistirati na specifičnostima crnogorske poljoprivrede i na osnovu toga tražiti derogacije, odnosno da li ćemo imati pravo na neka odstupanja od ustaljenih pravila EU.

Malta i Kipar su uspjeli da vještom pregovaračkom strategijom obezbijede sebi povoljnosti koje su značile spas njihove poljoprivrede i omogućili izdašnu pomoć iz EU fondova. Oni imaju najveću otkupnu cijenu mlijeka u EU i najveće subvencije kao proizvodno vezano plaćanje koje je u ostalim zemljama ili limitirano ili skroz zabranjeno.

Problem može biti i to što je vrlo malo poljoprivrednog zemljišta unešeno u ELPIS sistem. To će neminovno dovesti do toga da dobijemo vrlo malo novca u prvih sedam godina članstva. Moram pohvaliti i istaći da je ranije Crna Gora ispregovarala da nema prelaznog perioda od deset godina kao što je imala Hrvatska, pa ćemo dobijati puni iznos subvencija već prve godine članstva.

MONITOR: Kako na isti događaj gledate kao bivši ministar poljoprivrede, i bivši savjetnik akituelnog ministra?

MUGOŠA: Meni je lično privremeno zatvaranje poglavlja 11i 13 vrlo važno zato što su ona otvorena 2016. godine, u mom mandatu. Svako ko je upućen u to kako teku pregovori sa EU zna da je mnogo teže otvoriti pregovore, utvrditi pregovaračku poziciju i dobiti završna mjerila, nego privremeno zatvoriti poglavlja.

Da bi uspješno pregovarali potrebno je ispuniti samo dva uslova: da poznajete stanje sektora u svojoj državi i poznajete EU zakonodavstvo u toj oblasti. Na osnovu toga definišete ciljeve, pregovaračke pozicije, uskladite legistrativu i argumentujete svoje stavove. Ko god  je imao kontakta sa EU administracijom zna kako pozitivno reaguje kada pokažete integritet, stručnost i posvećenost. A kako vas “otresu” kada toga nema, iako vam “udare” štrik koji nama donosi samo štetu.

MONITOR: Može li neko reći da prestrogo sudite?

MUGOŠA: Da ne bi bilo da sam prestrog ili ličan, dovoljno je pogledati izvještaje EK u periodu od 2017. do 2025. godine, kako bi pratili tok pregovora i napredak. Najbolji izvještaj je bio iz 2019. godine (odnosi se na 2018.) a jedan od najgorih je izvještaj iz ove godine koji se odnosi na 2024.

U ovogodišnjem Izvještaju za poglavlje 12 (bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor) prvi put se iznosi ocjena “ograničen napredak”, pa se preporučuje/traži da se, uz jačanje administrativnih, inspekcijskih i infrastrukturnih kapaciteta, riješi i evidentirani “sukob interesa”. U Izvještaju koji se odnosi na poglavlje 11 prvi put se pominje korupcija. Citiram: ”U pogledu borbe protiv korupcije, tijela nadležna za sprovođenje IPARD programa obavezna su da spriječe, otkriju i prijave nepravilnosti”.

Generalno, u Izvještaju za sva tri poglavlja piše “umjereno spremna”.

MONITOR: Ako pretpostavimo da je prvobitno francusko protivljenje privremenom zatvaranju ovih poglavlja zasnovano na procjeni da nijesmo ispunili neophodan minimum uslova – šta su to oni mogli vidjeti kao problem? 

MUGOŠA: Poznato je da je zajednička poljoprivredna politika (KEP) uz spoljnu politiku i bezbjednost najjači kohezioni faktor EU i da učestvuje u budžetu sa najvećim procentom. Od 80 odsto devedesetih godina do sadašnjih 30 odsto zajedničkog budžeta. Govorimo o stotinama milijardi, pa je jasno da je ova oblast u fokusu svih članica EU.

Francuska je ozbiljna i uređena zemlja ali smo svjedoci da se u Francuskoj u poslednjih nekoliko godina dešavaju česti i vrlo brutalni protesti poljoprivrednika.  Oni su svjesni da Crna Gora nije spremna za ulazak u EU u oblastima 11 i 13, a posebno ne u poglavlju 12.

MONITOR: Ipak  su se predomislili. Šta mislite zašto?

MUGOŠA: Predomislili su se zbog geopolitičke situacije u svijetu. Kao i zbog činjenice da je Crna Gora mali sistem koji ne može poremetiti ništa u EU.

Postavlja se pitanje da li je to dobro za nas. Odgovor možemo naći u primjeru kada su u EU primljene Rumunija i Bugarska, iako te zemlje nijesu svoj sistem pripremile za EU pravila. U oblasti poljoprivrede, recimo, Rumunija nije bila iskorijenila klasičnu kugu svinja i tu im se progledalo kroz prste. Nedugo poslije prijema buknula je epidemija i Rumunija je morala da ubije nekoliko miliona svinja. Možete misliti koliki je to bio problem i kolika šteta koju je EU namirila.

Naravno mi taj problem nećemo imati jer smo mi već iskorijenili svinje pa, samim tim, i klasičnu kugu svinja.

MONITOR: Da li biste vi i vaše kolege “zatvorili” poglavlja poljoprivreda i ribarstvo, da ste bili u situaciji da odlučijete?

MUGOŠA: Vrlo delikatno pitanje za odgovoriti sa da ili ne.

Ministarstvo poljoprivrede trebalo je da polaže tri ispita. I pred komisijom jedan ispit je odložen a dva smo pali. Onda je u maniru pravih Balkanaca došlo do hvatanja veze da komisija ipak pušti kandidata. Strah me da možemo doći u poziciju da balkanske vrijednosti uvedemo u EU a ne obratno.

U svakom slučaju bolje je da su poglavlja zatvorena, a da je dobro nije.

Zašto? Imamo primjer  suprotan od situacije sa Rumunijom i Bugarskom. To je Poljska. Njima se nije žurilo da uđu u EU, vrlo su dobro pregovarali, odlično se pripremili i  iskoristili sredstva iz SAPARDA. Danas je Poljska jedan od najvećih, ako ne i najveći proizvođač jabuka, malina, krompira, svinjskog mesa, goveđeg mesa mlijeka… Sve to zahvaljujući dobrim pregovorima.

Još jedan sličan primjer.  Pribaltičke zemlje su u vrijeme kada su bile dio SSSR imale oko 50 odsto stanovništva koje se bavilo poljoprivredom a proizvodili su manje od 50 odsto vlastitih potreba za hranom. Danas se poljoprivredom bavi oko tri odsto stanovništva, uostalom kao i u Holandiji i Belgiji, a proizvode 80 odsto mlijeka više nego što potroši domaće tržište.

Nadam se da ovi primjeri i laicima govore koliko je važan ulazak u EU, ali je vrlo važno i kako se tamo stiže. Svim novim članicama prvih nekoliko godina su vrlo stresne, da ne kažem stanje šoka, ali ko preživi može računati na  stabilnu i kontinuiranu podršku. Naravno i tamo će biti problema o čemu svjedoče protesti poljoprivrednika širom Evrope, posebno u Francuskoj, Njemačkoj i Grčkoj.

MONITOR: Dok poljoprivrednici protestuju u Podgorici, Vladin prijedlog budžeta za poljoprivredu u 2026. manji je od ovogodišnjeg. Đe nas ta “ušteda” vodi? 

MUGOŠA: U godinama pred ulazak u EU izdvajanja za poljoprivredu se višestruko uvećavaju.  Razloga je više, ali je problem što ovdje to ne znaju oni koji odlučuju.

U EU postoji pravilo da davanja za poljoprivredu ne mogu biti manja nego su bila prije ulaska u Uniju. To znači da mi treba da podržimo sektore koji su nama bitni i specifični, kako podrška njima ne bi bila ukinuta ili smanjena ulakom u EU. Treba pripremiti farmere za šok koji ih  očekuje. Ta priprema podrazumijeva obuku i finansijsku podršku pred  teške dane koje su prošle sve nove članice.

Takođe, moramo stimulisati naše farmere da obrade što više hektara, da imaju što više grla i zasada, kako bi naša omotnica bila što bogatija a pregovori uspješniji. I, na kraju, finansijska podrška što veća u prvim godinama.

Dakle budžet je morao biti veći.

MONITOR: Nadležni tvrde da su ovdašnje poljoprivredne subvencije veće od onih u EU?

MUGOŠA: Kada iz EU dobijemo podatke o subvencijama po hektaru, misli se na prosječna davanja. I ona su u zemljama EU nešto više od 350 eura.

Kada kod nas kažu dajemo 350 eura po hektaru, to se misli na obrađene površine -oranice i trajne zasade, a za neke površine pod određenim uslovima i nešto više. Za livade i pašnjake dobijamo 15 ili 20 eura po hektaru. Da ne govorimo o najvećem dijelu poljoprivrednog zemljišta đe se ne dobija ništa.

Ja obrađujem tri hektara oranica i kosim 30 hektara. Prosjek po hektaru je 45,45 eura. Ovako treba izračinati prosjek u Crnoj Gori, sve drugo je ili neznanje ili zla namjera. Zato je bolje da uđemo u EU.

Problemi ribarstva

MUGOŠA: U oblasti ribarstva trebalo je napraviti mnogo toga. Međutim, Direktorat za ribarstvo nije imao podršku i razumijevanje menadžmenta Ministarstva. Tako nijesmo izgradili ni jednu ribarsku luku, nijesmo nabavili ni jednu plivaricu za izlov plave ribe , imamo proteste i malih i velikih privrednih ribara, probleme nedostatka inspektora, infrastrukture , luke prvog iskrcaja, evidencije ulova… Izgradnja luke Đeran u Ulcinju nije realizovana zbog nesposobnosti Vlade da riješi dobijanje dozvole. Nijesu riješili ni pitanje luke Lazuro u Bokokotorskom zalivu na čemu ribari godinama insistiraju… Ni forsiranje koča kao način izlova bijele ribe nije u skladu sa EU direktivama…

Želim da pohvalim rad Instituta za biologiju mora iz Kotora i nadležnog Direktorata koji su odredili i zaštitili nekoliko područja na Jadranu od devastacije kroz program zaštićenih ribolovnih područja.

Zoran RADULOVIĆ