Kada svladate otpor prema čudnoj riječi u naslovu i pomno je promislite, koji sinonimi vam prvi padaju na pamet!? Čini vam se neobična, čak i nerazgovijetna!? Dobro, pokušajmo zajedno razložiti ovu, priznajem neobičnu, ali nikako ne priznajem i nerazgovijetnu, nego naprotiv, sasvim jasnu sintagmu. Očito, riječ je o svijetu lišenom filozofije! Pri tom se podrazumijeva da svijetu normalno pripada filozofija i filozofiji svijet; da svijet i filozofija idu zajedno, da su, zapravo nerazdvojni. Sada je već jasno da vas „obezfilozofizirani svijet” neodoljivo asocira na ,,obezglavljeni”, ,,obeščašćeni”, ,,obesmišljeni” svijet i da ste već pretrnuli pred tom strašnom konstatcijom! I da već užasnuti osjećate kako vas iznutra potresa pitanje: Zar doista živimo u obesfilozofiziranom svijetu!?
Pogledate se u ogledalu i umjesto sebe (doduše sa razdjeljkom na desnoj, umjesto na lijevoj strani kose; i sa satom koji vam je u ogledalu na desnoj ruci iako je i dalje ostao na lijevoj; i sa puknutim kapilarom koji je na lijevom oku iako je zapravo na desnom!), vidite lik sa kultne Munkove slike Krik, prestravljen od nemušte a zaglušujuće istine da smo se zaista obreli u najstrašnijem od svih mogućih svjetova: u svijetu bez filozofije, u obezfilozofljenom svijetu!
Jer bez filozofa, ljudski svijet je pogubio sve orijentire na svom putu prema Velikom Dobru. Već gotovo cijelo stoljeće, čovječanstvo se bjesomučno batrga, udara oko sebe, rita se, oni jači mlate po slabijima, uvjeravajući ih da je nužno pobiti stotine hiljada nedužnih civila da bi se uspostavio poredak u kom će se onda njegovi građani osposobiti da se uzajamno ubijaju sami, bez pomoći prijatelja koji su uspostavili novi poredak; sve priče se svode na ratove, sukobe, sport, modu i zabavu. I nikoga posebno ne treba kriviti: ni one moćne što kinje i ugnjetavaju slabije koliko god mogu, ni slabe što trpe ono što moraju! Jer ko bi im mogao reći da jači ne smije sebi dopustiti da ugnjetava slabijeg, ni da slabiji ne treba trpiti ni najmanju nepravdu od jačeg!? Ne može ni biti drugačije u obezfilozofljenom svijetu u kom nema nikoga ko bi znao prizvati ljude pameti. Ko bi mogao odrediti tačnije mjeru Dobroga i put prema vrlini, od filozofa, od mudraca!?
Mladi Aristotel, darovan mudrošću, u dvadeset drugoj godini jasno vidi da ljudi postaju mahniti, pohlepni, opaki čim se udalje od filozofije, i da društvo i država degeneriraju u sukobljene razbojničke bande, čim zaborave ono što im je filozofija ostavila kao zavještanje: da je svaka zajednice za Veliko Dobro, znači: za dobro svih članova te zajednice! U djelu Protreptikus, koje je izgubljeno (nimalo slučajno, jer ono što je dobro za sve, ili što uči dobru svih, jeste najveća prijetnja onima koji teže samo sopstvenom dobru, po cijenu nanošenja nepravde i zla svima ostalima), Aristotel se zalaže za filozofizaciju svijeta, pozivajući svoje vršnjake da se okanu svega drugoga i da se posvete bavljenju filozofijom, jer sve je ostalo nevolja i danguba.
,,Baviti se filozofijom neizbježno je za pametnog čovjeka, jer ga sve navodi na to: ako treba da se bavite filozofijom, onda treba da se bavite filozofijom; ako ne treba da se bavite filozofijom, onda treba da se bavite filozofijom da biste ispitali zašto ne treba da se bavite filozofijom, a i to je filozofija. Ako filozofija uistinu postoji, treba se njome baviti jer uistinu postoji. Ako filozofija ne postoji uistinu, moramo se baviti filozofijom da bismo ispitali kako je moguće da filozofija ne postoji!” Ispitujući bilo koju stvar, mi se bavimo filozofijom, jer je ispitivanje stvari, izvor filozofije.
Filozofija je gledanje; vidjeti, znači razumjeti. Razumijevanje je božanska moć data još samo ljudima, a zove se um! Um vodi mudrosti a mudrost je najviša vrlina i temelj istinske sreće. Eto zašto ,,obezfilozofizirani svijet” neodoljivo asocira na ,,obezglavljeni”, ,,obeščašćeni”, ,,obesmišljeni”, ,,obezumljeni” svijet.
Jer su to sve tačni opisi svijeta u kom živimo.
Ferid MUHIĆ