Porodice pozivaju nadležne da sprovedu pravdu, kazne počinioce i pronađu posmrtne ostatke žrtava

Povodom 33 godine od otmice iz putničkog voza „Lovćen 671“ u stanici Štrpci i stradanja 20 nedužnih ljudi, porodice žrtava i prijatelji priređuju sjećanje, 27. februara 2026. godine u Podgorici (kod spomen-obilježja „Civilnim žrtvama“, Pobrežje) i Bijelom Polju (kod spomen-obeliska „Sahat života“).

Nakon polaganja cvijeća u Bijelom Polju, u Galeriji Centra za kulturu biće otvorena izložba novinskih članaka koja podsjeća na detalje ove tragedije, a tom prilikom biće i dodijeljena nagrada „Tomo Buzov“, u znak sjećanja na hrabrost i borbu za istinu.

Otmica putnika iz voza „Lovćen“ na liniji Beograd – Bar dogodila se 27. februara 1993. na stanici Štrpci, kada je srpska vojska iz Višegrada izvela iz voza 20 putnika – 18 Bošnjaka, jednog Hrvata i jedno neidentifikovano lice. Oteti su sprovedeni do sela Prelovo, gdje su pretreseni, opljačkani, pretučeni i vezani žicom, a potom kamionima odvezeni u okolinu Višegrada, u ataru sela Mušići, gdje su pobijeni.

Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tome Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.

Posmrtni ostaci Halila Zupčevića pronađeni su krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine 2010. godine u istom jezeru. Od tada nema pomaka u pronalaženju posmrtnih ostataka preostalih žrtava.

,,Vrijeme nosi zaborav, ali Bošnjački narod i svi časni ljudi u Crnoj Gori ne smiju i neće zaboraviti žrtve otmice i brutalnog zločina nad civilima u Štrpcima 1993. godine. Njihova tragična sudbina je opomena da izvršioci i nalogodavci ne smiju proći nekažnjeno”, istakli su organizatori okupljanja.

Pozvali su Vladu i nadležna ministarstva da preduzmu sve aktivnosti koje mogu doprinijeti: utvrđivanju pravde,kažnjavanju svih počinilaca i nalogodavaca zločina,pronalaženju posmrtnih ostataka žrtava i trajnoj socijalnoj zaštiti porodicama civilnih žrtava rata.

Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora ANIMA je podsjetio da su za zločin u Štrpcima osuđeni: ,,Nebojša Ranisavljević — 15 godina zatvora pred Višim sudom u Bijelom Polju, Mićo Jovičić — pet godina zatvora u Sudu BiH (priznao krivicu), Milan Lukić — osuđen u Haškom tribunalu za zločine u Višegrad na doživotnu kaznu, ali ne i za Štrpce. Pred Višim sudom u Beogradu 2024. izrečene su prvostepene presude Gojku Lukiću, Dušku Vasiljeviću i Jovanu Lipovcu na po 10 godina, te Draganu Đekiću na pet godina”, naveli su.Uprkos ovim presudama, ističu, naredbodavci i politički organizatori zločina nikada nijesu procesuirani.

,,Neophodno je da Crna Gora prekine politiku izbjegavanja suočavanja sa prošlošću i prekine sa pokušajima relativizacije i minimiziranja ratnih zločina. Samo utvrđivanje pune istine, javno priznanje i jasno osuđivanje zločina mogu spriječiti njihovo ponavljanje. Pamtimo otmicu u Štrpcima. Tražimo pravdu, istinu i odgovornost”, poručuju iz ANIMA-e.

R.M.

Analiza programa i udžbenika za osnovne škole sa rodnog aspekta pokazuje da ,,rodno relevantni sadržaji nijesu jasno zastupljeni ni u jednoj jedinici programa”, a da se u većini nastavnih dokumenata rod pominje samo u fusnoti

Žene se u čitanci za osmi razred osnovne škole ,,Čitaj hrabro i govori slobodno” pominju 65 puta, dok se muškarci pominju čak 227 puta, podatak je iz Analize programa i udžbenika za osnovne škole sa rodnog aspekta, koji je izradila Misija OEBS-a u Crnoj Gori.

Ta analiza pokazala je da su muški likovi i autori višestruko zastupljeniji u nastavnim materijalima u odnosu na ženske.

Naglašeno je, pored ostalog, i da je ograničena upotreba rodno osjetljivog jezika, ali i da se ,,gramatički muški rod koristi za označavanje i muškaraca i žena, što podržava nevidljivost žena u jeziku i društvu”.

U analizi se navodi da su ,,ženski likovi najčešće prikazani u porodičnom kontekstu, čak 32 puta, odnosno 86 odsto, i to najviše u ulozi majke, supruge, kćeri i sestre”.

U profesionalnom kontekstu ,,žene se pojavljuju rijetko (14 odsto), i to kao učiteljice, kuvarice, sobarice, krojačice i studentkinje”, a ,,u ulozi pripovjedača ili lirskog subjekta zastupljene su samo jednom”.

Sličan odnos utvrđen je i u čitanci za šesti razred ,,Čitaj i traži svoj put”, gdje se žene pominju 64 puta, a muškarci 169.

,,Ženski likovi najčešće se javljaju u porodičnom kontekstu, čak 25 puta (80 odsto), i to u ulozi supruge, majke, babe, snahe, ćerke ili sestre. U profesionalnom kontekstu žene se pojavljuju samo pet puta (20 odsto), i to kao sporedni likovi u ulozi učiteljice, glumice i jedne bebisiterke.”

U dokumentu se navodi i da su žene ,,u ulozi pripovjedača ili lirskog subjekta prisutne na dosljedan način samo u jednom primjeru”.

U čitanci za treći razred ,,na listi od 20 predloženih tekstova nalazi se samo jedna autorka”, u šestom razredu ,,četiri od 28”, a u osmom ,,tri od 45”. U kanonu obaveznih tekstova za osmi razred ,,autorke upadljivo izostaju – nijedna nije zastupljena”.

Analiza pokazuje i da ,,rodno relevantni sadržaji nijesu jasno zastupljeni ni u jednoj jedinici programa”, da se u većini nastavnih dokumenata rod pominje samo u fusnoti: ‘Svi izrazi koji se u ovom dokumentu koriste u muškom rodu obuhvataju iste izraze u ženskom rodu.’ U izvještaju se ističe da takva formulacija ,,predstavlja vid diskriminacije i treba je izbjegavati u bilo kom tekstu koji pretenduje da bude rodno odgovoran”.

Kada je riječ o prirodnim naukama, u programu za predmet Biologija rod se pominje ,,samo u okviru biološkog aspekta – kroz teme seksualnosti i reprodukcije”, dok ,,pojma, uzroka i izvora rodne neravnopravnosti nema”.

Preporučeno je da se u program uvrste pojmovi ,,pol i rod”, ,,tjelesna autonomija”, ,,seksualna orijentacija” i ,,rodni identitet”.

U predmetu Priroda i društvo za treći razred rodni aspekt uključen je samo u jednu nastavnu aktivnost: ,,Razgovaraju o tome da nema podjele na tipično muška i ženska zanimanja.”

Program za predmet Istorija u osmom razredu jedini ,,eksplicitno pominje pojam rodnog identiteta”, ali su žene u njemu ,,imenom pomenute samo jednom – u lekciji o Mariji Tereziji”. U jednoj formulaciji pojavljuje se izraz ,,ljudi, žene i djeca”, pri čemu se ,,pojmom ‘ljudi’ označavaju isključivo muškarci”, što se navodi kao primjer rodnog stereotipa.

Dokument preporučuje da se u sve nastavne programe uključi dosljedno korišćenje rodno osjetljivog jezika i poveća zastupljenost autorki, naučnica i ženskih likova u nastavnim materijalima.

R.M.

„Politički jezik“ Nika Đeljošaja u prepisci sa predsjednikom države je  onaj tip jezika koji se u naše krajeve uvrzao devedestih, i do dana današnjeg opstaje i uzgaja se. Krasi ga mješavina nacional romantizma i kabadahluka. Posebno ga njeguju branitelji nacionalnih interesa, iza kojih se kriju lični interesi i milioni

Nije bila Skaj prepiska. Mada ima elemenata. Kumovi, političari, upotreba nacije. I stil ulice u predgrađu.  „A te fore s kim si navikao“,  napisao je, između ostalog, ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj predsjedniku države Jakovu Milatoviću, nakon što ga je  sms-om  optužio da je Zakon o porezu na nepokretnosti vratio parlamentu na doradu zbog kumovskih interesa, a Milatović odgovorio da „ne zna o čemu priča“.   Đeljošaj se prema pisanju Libertas pressa, stvarno pominje u Skaj prepiskama. Javnost sad ima priliku da pročita kako izgleda kad u nekoj prepisci i učestvuje.

Prepisku je objavio Milatović, a potom prijavio prijetnje nadležnom tužilaštvu. Đeljošaj tvrdi da to nije cio njihov razgovor i da nije prijetio Milatoviću. Iako je saopštio da će navodni ostatak prepiske  objaviti ukoliko mu se Milatović ne izvini, to, do sada, nije učinio. Rastumačio je kako je ono u stvari bio razgovor dva političara, savjetodavne vrste.  Ostalo je da tužilaštvo utvrdi ima li u tom savjetovanju elemenata prijetnji, sa aspekta krivičnog zakona.

Problem, međutim, nadilazi krivično zakonodavstvo. Đeljošajev „politički jezik“ je  onaj tip jezika koji se u naše krajeve  uvrzao devedestih, i do dana današnjeg opstaje i uzgaja se. Krasi ga mješavina nacional romantizma i kabadahluka. Posebno ga njeguju  branitelji nacionalnih interesa, iza kojih se kriju lični interesi i milioni.

Ispostavilo se da je razlog Đeljošajevog javljanja Milatoviću to što od povučenog zakona zavisi hoće li milionski minus imati kasa Tuzi ili kompanija Plantaže. Tuzi su do sada izgubile tri presude protiv Plantaža, pošto sudovi tvrde da ta opština obračunava nezakonito veliki porez kompaniji. Čeka se pravosnažna presuda. Koja bi mogla Tuzima donijeti milionsku štetu. Milatović je vratio zakon kojim se ta praksa pokušala ozakoniti.  Po Đeljošaju, Milatović radi za svog navodnog kuma  Nebojšu Vuksanovića, bivšeg predsjednika Borda Plantaža, sada predsjednikovog savjetnika. Kritikovati Predsjednika je naravno, legitimno . I poželjno. Ali ne ovako – već javno.

„Veliku ste grešku napravili koristeći poziciju predsjednika, a za interese svoga kuma. Mislim da nijesi  trebao da uđeš u ovo, a očekuj kao nikad reakciju Albanaca iz svih nivoa i gdje god imamo uticaj“, ljutito piše ministar u sms prepisci sa predsjednikom.  Predstavljajući se kao  ekskluzivni zastupnik Albanaca u Crnoj Gori. Neka vrsta nacionalnog blaga. Ako povučeš zakon koji mu ne odgovara, napao si Albance, na svim nivoima,  i multietnički sklad. Kao  ono, ako smijeniš Biljanu Vučurović, suprugu poslanika NSD, sa mjesta direktorice Gimnazije, radiš protiv vaskolikog srpstva. Ili kad na karnevalu pokušaš da zapališ masku Slavena Radunovića. Ne daj Bože.

Početkom mjeseca predsjednik parlamenta i lider NSD Andrija Mandić, lider DNP Milan Knežević i predsjednik SNP Vladimir Joković našli su se tako na „istorijskom sastanku“, kako su ga nazvali, sa Đeljošajem i potpredsjednikom Skupštine Nikolom Camajem. Predstavili su se kao  zastupnici  srpskog i albanskog naroda, koji su se sastali radi mirnog suživota, dobrih odnosa  i međusobnog poštovanja. Ne dugo ranije, pomiritelji su se međusobno optuživali za šovinizam prema Srbima, albanofobiju i slično. Mandić je priprijetio Đeljošaju da bi mogao biti izbačen iz Vlade, a iz Đeljošajevog Albanskog foruma su i tada uzvratili  da će „Albanci biti prinuđeni na samoorganizovanje“.  To sve zajedno  izgleda nelogično. I jeste nelogično. Nacionalni branitelji i postoje zato da bi nas po svojoj volji i za svoj interes zavađali i mirili. Zato se i ne održavaju na logici, već na antilogici.

Crnoj Gori i regionu, nikada nije nedostajalo kandidata za vlasništvo nad voljom svog naroda. Kad ta zanimacija uzme maha, to  je ozbiljan znak upozorenja da politički predvodnici nemaju valjane odgovore na najvažnije društvene teme, zbog kojih su birani. Traže drevnu legitimacijsku osnovu. Moj narod.

Gađani su pred izborom. Mogu da se postroje iza vođa i posluže im kao alatka u borbi za moć. A,  mogu da im uzvrate Đeljošajevom porukom:  Te fore s kim si navikao.

M.PEROVIĆ