Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Javne tajne

Objavljeno prije

na

U današnjem svijetu tajne su rijetke baš kao i politički lideri koji svoj novac ne kriju na tajnim računima ili izbjegavaju da plate porez. Opet su iscurili milioni vješto skrivanih dokumenata, a nova novinarska baza, ovoga puta nazvana Rajski papiri, otkrila je nove tajne svjetskih moćnika. I ono što smo znali i bez ovih do sada nedostupnih arhiva – da je ovo svijet moćnih i bogatih. Svijet nepravde, razlika i zidova. Pravila za one na vrhu nijesu ista kao za one na dnu. Najbogatijima je dozvoljeno da svoje bogatstvo čuvaju za sebe. Dok svi ostali plaćaju.

Svjetska afera otkrila je još jednu našu javnu tajnu. Da familija Đukanović, čije je bogatstvo dospjelo na Forbsove liste najbogatijih, ima of-šor kompanije. Ništa novo. Nijesu trebali da procure novi milioni tajnih dokumenata da saznamo da Đukanovići posluju van zemlje. Ili da ne plaćaju porez državi. Bivši premijer je, javili su mediji radosno u oktobru ove godine, konačno, nakon više godina platio porez Opštini Budva. Pošto Đukanovićeva kompanija, Global Montenegro koja je vlasnik zemljišnog kompleksa od 20 hiljada kvadrata na samom ulazu u Budvu, u podnožju brda Košljun, godinama nije izmirivala poreske obeveze, Opština je pokrenula postupak brisanja hipoteke, kako bi se time obezbijedila.

Đukanović je tada izdvojio 60 hiljada eura i platio porez. Možda je prodao sat. Onaj Brege Turbiljon od 106.000 eura. Ostalo je još da plati kamatu, javili su mediji. Nema valjda. A nama da platimo novim izgubljenim godinama. Kad nam već sva silna otrkića o moći i nepravdi, ne pomažu da počnemo graditi novi, bolji svijet.

Nije samo do nas. Na ruku nam već duže ne idu ni globalne (ne)prilike. Bolji svijet, koji su neki ovdje sanjali, ruši se pred našim očima a da nijesmo ni nogom kročili na to tlo. Umjesto o ujedinjenju, u Evropi se sve više govori o separatizmu. Prethodno je izbjeglička kriza možda bolje od ičega pokazala sve njene boljke. Da Evropi fali evropskih vrijednosti.

O falinkama EU politike govorio je ovih dana i Đukanović.

,,EU se i dalje ponaša kao nevjesta iz perioda poslije Hladnog rata, kada je ona bila cilj kojem treba ići. Danas su okolnosti drugačije, i mislim da EU mora ozbiljnije da se time pozabavi”, kazao je šef DPS-a na konferenciji Izazovi na putu ka EU koju u Bečićima organizuje Privredna komora Crne Gore.

Đukanović je ocijenio ,,da nam se trenutno kao alternativa nudi rušenje sistema evropskih vrijednosti”. I zaključio da je zato „važno da se na Balkanu učvrsti stav o evropskoj perspektivi, ali se i EU mora dodatno potruditi” .

Čitaš, pa opet ne znaš šta bi rekao. Malo šta pokazuje perverziju svijeta u kom živimo kao kad balkanski lider, stasao politički na ratovima i krvavim devedesetim, na listu najbogatijih dospio sa 700 eura premijerske plate i firmama koje ne izmiruju porez, kritikuje Evropu sa evropejske pozicije.

Malo šta kao to istovremeno govori o falinkama Evrope. Koja takve lidere mazi izvještajima o napretku. I decenijama ih utvrđuje u njihovim balkanskim zidinama neslobode, nepravde i lažne statistike.

Evropa će preispitati uspostavljanje „crne liste fiskalnih rajeva” poslije otkrića iz takozvanih Rajskih papira, javili su mediji. Hoće li razmotriti Đukanovićeve kritike da bi trebali dodatno da se potrude oko Balkana, nijesu pominjali.

Vrijeme je da se mi potrudimo. Prestanemo čekati da to učini neko drugi umjesto nas. Ne trebaju nove svjetske i domaće tajne da iscure da okrijemo što već znamo – da nam bolji svijet hitno treba.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Trideset jedna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jednostavno je: dok ne budemo imali funkcionalne i autonomne institucije, bićemo društvo nepravde i nasilja. Društvo nekažnjenih zločina. I nastaviti da živimo devedesete. Monitor će nastaviti da bude svetionik. Radi istine, i svih onih koji se osjećaju sami

 

Trideset jedna godina. Toliko je prošlo otkako je izašao prvi broj Monitora.  Osnovan  da bude  svetionik u jednom mračnom vremenu: ratova, mržnje, pljački, progona neistomišljenika i  siromaštva, opstao je toliko dugo zato jer je to i bio.  Jer su oni koji su željeli zrno normalnosti i bolji život, znali da nijesu sami.

Opstao je i uprkos političkim predvodnicima, i politikama mržnje,  koji su htjele da ga ućutkaju. I nadživio ih.  U avgustu prošle godine, Demokratska partija socijalista prvi put je, nakon 30 godina,  izgubila vlast na državnim izborima. Ipak, vremena, su  ostala mračna.  Ili, što bi rekao predsjednik Đukanović o Izvještaju EK-a o napretku za ovu godinu  –   „depresivna slika koju moramo mijenjati“.  Od te slike, depresivnije je samo to što je on još predsjednik. Države i partije.  I što su ladice tužilaštva, uprkos smjeni vlasti, i dalje pune afera u kojima se njegovo ime spominje. Nova vlast ima preča posla od oslobađanja institucija od političkog uticaja.

Već je bajata vijest da se od lani nije mnogo toga promijenilo. Desila se tek smjena  uhljebljenih. Neki drugi „njihovi“ vladaju. I nije samo to isto. Kao i  početkom devedesetih, kad je osnivan Monitor, i  ovog se oktobra, trideset jednu godinu kasnije,  prebrajamo  po krvnim zrncima.  I dijelimo na naše i njihove.  I ničije. Jer nas dijele.  Političke vođe.  Koje opet imaju svoje crkve, svoje žrtve i spomenike,  svoje heroje.  I opet, baš kao i devedesetih,  onemogućavaju da ovo društvo bude društvo jednakih.

Isto je i ovo. Oni koji svjedoče o vremenima u kojima živimo, nepoželjni su podjednako kao i prije tri decenije.  Ubrzo nakon što  je osnovan, tih dalekih devedesetih, na redakciju Monitora bačena je bomba. Jer ono o čemu je Monitor svjedočio nije bilo u skladu sa zvaničnom „istinom“. Od nastanka Monitor prate nebrojeni propagandni udari, etiketa izdajnika, tužbe i kazne.

Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici osudio je na deset mjeseci zatvora  Dragutina Šukovića, višestrukog povratnika u vršenju kriminalnih djela, zbog napada na urednika Monitora Esada Kočana. Šuković je nakon napada tvrdio da ne poznaje Esada Kočana, da ga nikada prije nije vidio, da bi se u sudnici, na posljednjem ročištu, ipak sjetio da ga  odavno zna,  i da zna kojim se poslom bavi.

Tužiteljica Snežana Šišević je na posljednjem ročištu saopštila da vodi posebnu istragu o motivima i pozadini napada na glavnog urednika Monitora.  Taj postupak, ako bude proveden do kraja, biće od ogromnog značaja ne samo za ovaj slučaj, već i za crnogorsko društvo. Do sada niti jedna istraga o desetinama napada na novinare u proteklih trideset jednu godinu nije stigala do nalogodavaca i motiva napada. U najvećem broju ni do izvršilaca.  Ni 17 godina od ubistva urednika Dana Duška Jovanovića ne zna se ko stoji iza njegovog ubistva.

Potrpredsjednik Vlade Dritan Abazović posjetio je nedavno u ZIKS-u visokorangiranog kriminalca, kako je sam saopštio, sa kojim je razgovarao o tome ko želi da spriječi istragu u vezi sa ubistvom Jovanovića. Toliko,  o stanju institucija u ovoj zemlji.

Jednostavno je: dok ne budemo imali funkcionalne i autonomne institucije, bićemo društvo nepravde i nasilja. Društvo nekažnjenih zločina. I nastavićemo da živimo devedesete. Za to, sve su prilike, trebaće neke nove političke, i drugačiji političari. Da bi njih bilo treba mijenjati ovo društvo.

Monitor ima ogroman motiv da ne odustane. I odustati neće. Svjedočiće, prkositi silnicima, budiće nadu, i biti glas svih onih koji se osjećaju sami.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Harizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lider SNP-a pojasnio je  da nam ne trebaju eksperti, nego lideri partija  u rekonstruisanoj Vladi. Jer,  imaju ,,harizmu”. Red bi bio da nakon decenija „harizmatičnih“ lidera koji su nas odveli u sukobe i siromaštvo, dobijemo obične  ministre koje ćemo mjeriti po  posvećenosti javnom interesu. Ove kako god da rekonstruišeš, dobiješ isto – igru uskih interesa i praznih obećanja

 

Lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković prosvijetlio nas je ove sedmice. Konstatovao je da je ,,ekspertska Vlada bila greška”, te da bi u Vladu trebalo da uđu lideri političkih partija koje su osvojile vlast u avgustu prošle godine. Za taj sud, imao je neoboriv argument: ,,Lideri  političkih partija posjeduju određenu harizmu, a partije su ih prepoznale kao sposobne ljude i izabrale za predsjednike”.  Pa jeste. Kad bolje razmisliš, sigurno je zbog harizme  lider Demokratskog fronta Andrija Mandić, kog njegovi sad predlažu za Vladu ili smak svijeta, morao na prošlogodišnjim izborima da bude na začelju liste. Da bi ih konačno, nakon više decenija –  osvojili.

Nije ni Joković bez harizme.  Zbog toga mu se partija topi kao lanjski snijeg. Nije jedini. Ko zna da li ima ko više u Pokretu za promjene da prepozna harizmu lidera te parije  Nebojše Medojevića, zainteresovanog za koordiniranje službama bezbjednosti u rekonstruisanoj Vladi. Mada, istina, Medojevića prepoznaju na Fejzbuku. Preko koga nas svakodnevno obasipa harizmom raznoraznih teorija zavjere, poput nedavne da je „Džordž Soroš platio proteste na Cetinju“, da bi spriječio ustoličenje mitropolita Joanikija. Sreća po Soroša što nije u Crnoj Gori. U slučaju da Medojević uđe u Vladu.

I premijer Krivokapić je harizmatičan. Upitan da prokomentariše zahtjev Demokratskog fronta da njihov lider uđe u Vladu, ili će taj politički savez nastaviti njen i bojkot parlamenta, Krivokapić je kazao da „to nije pitanje za njega“. Pa ne. Kakve on ima veze s Vladom. Za njega su pitanja vezana za metafiziku, a  iz „zemaljskog svijeta“, ako baš mora nešto da se pita, neka bude oko ustoličenja mitropolita, temeljnog ugovora Srpske pravoslavne crkve i slično. Iako je do juče insistirao na ekspertskoj Vladi, premijer je više ne pominje. Prava harizma balkanskih političara. Što je juče važilo, danas ne važi.

O harizmi predsjednika države Mila Đukanovića ne treba trošiti riječi. Đukanović je toliko harizmatičan, da ne mora ni sam da ih troši kad ga uhvate u kakvoj aferi. Samo sjedne i sastavi pismo. Đukanović  ove sedmice  nije morao da ide u tužilaštvo i objasni zašto je po bijelom svijetu osnivao of-šor kompanije i trustove, kako bi izbjegao poreze. I čije je to novce htio da sakrije od redovne kontrole. Specijalno tužilaštvo Milivoja Katnića, je prema riječima, direktorice MANS-a Vanje Ćalović-Marković, od Đukanovića zatražilo da se pismeno izjasni o tim optužbama, dok je, istovremeno, insistiralo da direktorica MANS-a lično pojasni optužbe na račun Đukanovića u okviru međunarodne afere Pandorini papiri.

,,Nije bilo nikakvog razloga da me zovu na saslušanje, s obzirom na to da sam im rekla da nemam ništa više od informacija da im dam u odnosu na one koje su već objavljenje u sklopu istraživačke priče, i da se sva dokumentacija kojom raspolažemo nalazi na našem sajtu”, kazala je ona nakon saslušanja  i ocijenila da tužilaštvo na način na koji vodi istragu ostavlja ,,prostor Đukanoviću da uništi dokaze”.  Tužioci su možda htjeli da je pogledaju u oči.  Đukanovića odavno ne smiju.

Red bi bio da nakon decenija „harizmatičnih“ lidera koji su ovaj region odveli u sukobe i siromaštvo, dobijemo i neke drugačije. I istinsku rekonstrukciju. Ministre i političare  koje ćemo mjeriti po rezultatima, odgovornosti, i radu u javnom interesu. Ove kako god da rekonstruišeš, dobiješ isto – igru uskih interesa i praznih obećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Junačenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovonedjeljni nastupi starih i novih pripadnika vlasti svjedoče da u vremenima velikog junačenja kukavičluk caruje društvom

 

Crna Gora je, uz rijetke izuzetke, gromoglasnim ćutanjem obilježila tri decenije od napada na Dubrovnik. Ili uz tek formalno prisjećanje i ponavljanje tvrdnji da su za naš juriš na Konavle odgovorne tadašnje savezne vlasti u Beogradu i Slobodan Milošević. Otud utisak da je „Rat za mir“ jedan od onih događaja koji predvodnici najbrojnijih partija vlasti i opozicije žele da prepuste zaboravu.

Zato je i vijest da su delegacije Crne Gore i Hrvatske, prvi put za 30 godina, zajedno položile vijenac na ulazu u nekadašnji logor Morinj, prošla poprilično nezapaženo. Iako je zaslužila bitno drugačiji tretman. Makar zato što je ta komemoracija, sa sve prisutnima i odsutnima, bila dobra prilika da se prisjetimo s kakvom političkom klasom imamo posla.

Đavo se i dalje krije u detaljima. Računajući i onog stanovnika Herceg Novog koji u anketi RTCG kaže kako je Dubrovnik 1991. trebalo „sravniti sa zemljom”. Pošto bi njemu, računa valjda, onda bilo bolje. Potom se jave baš iz DPS-a da zamjere Javnom servisu što je emitovao „eklatantan primjer govora mržnje”. Bez pomena onih koji su pustili duha iz boce (šah, šahovnica i slične priče).  Pa, onda, nijesu uradili ništa da bi ga vratili tamo gdje mu je mjesto.

Mračna prošlost ne da se sakriti. Uvjerio se u to, ponovo, i Milo Đukanović. O novoj epizodi njegovih preduzetničkih poduhvata otkrivenih u Pandora papirima čitaćete više na stranicama Monitora. Kao što ste čitali o Đukanovićevom izletu u Dubai pod pokroviteljstvom Duška Kneževića ili „zaboravljenoj” ofšor firmi na Kipru. Ovdje samo o jednom detalju iz pandorine kutije. Iste večeri kada je MANS obavijestio o lancu povezanih ofšor kompanija koje su osnovali Đukanovići, otac i sin, u odbranu pasioniranog sakupljača firmi sa adresama u tzv. poreskim rajevima junački je stao je Kabinet predsjednika Crne Gore. Da objasne šta je njihov šef radio u vrijeme „kada nije obavljao državne poslove”. Od njih saznajemo da Victoria Trust „dok je on bio vlasnik (misle – Đukanović stariji), nije imao nikakvih poslovnih transakcija, nije otvorio niti jedan bankarski račun, jer jednostavno nikada nije ni aktiviran”. Da li su Slavoljub Stijepović, Petar Ivanović, Veselin Veljović i njihove kolege iz kabineta predsjednika države sigurne da govore istinu? Ili im je do nje stalo koliko i do tačnosti tvrdnje „sve je lako provjerljivo, pa nadležnim organima nije teško da utvrde stvarno činjenično stanje…”. Da je to lako, Đukanovićeve firme ne bi bile posijane od Britanije, preko Švajcarske i Gibraltara, do Djevičanskih ostrva i Paname, sa dominantnim ciljem da se sakrije njihov stvarni vlasnik. Znaju toliko iskusni Đukanovićevi saradnici.

Đukanović ima pravo da izabere svoje „branioce”, ali je veliko pitanje da li njihov angažman treba da plaćaju građani Crne Gore. Pitanje je i šta je veći kukavičluk – onaj Predsjednikov što se skriva iza kabineta braneći svoje privatne poslove ili članova kabineta što pristaju da brane nebranjivo.

Tokom prošlonedjeljnog gostovanja u Okviru na RTCG-u, junačili su se, na svoj način, i ministar finansija Milojko Spajić i ekonomije Jakov Milatović. Uticajni gosti javnosti nijesu predočili detalje plana reforme poreskog zakonodavstva, novog načina finansiranja i najavljenog povećanja minimalnih i prosječnih zarada. Umjesto toga, od njih smo čuli da je Spajićev plan „hrabar”.

„Niko nema razloga da bude protiv toga”, na neviđeno javnost ubjeđuje ministar Spajić, „naročito što Ministarstvo i Vlada stoje iza toga i preuzimamo rizik na sebe”. Onda je Milatović pojasnio o kolikom riziku je riječ. „Ja sjutra mogu da odem u London, on može da se vrati u Singapur…”. Junački, s njihove strane. Na građanima je da takođe junački istrpe posljedice ako se pokaže da je ministarska računica prehrabra. Tim prije što su u toku mučni pregovori o rekonstrukciji postojeće vlade. Kojoj još nije predočen nijedan detalj Spajićevog plana.

Onda se ljute novinari i predstavnici NVO sektora. Pošto u novoj vlasti nijesu održali obećanje o većoj („potpunoj”, najavljivao je premijer Krivokapić) javnosti njenog rada.  „Vladini materijali nijesu javno dostupni, pa javnost nije blagovremeno upoznata sa njihovim sadržajem ili se o njemu najuporniji informišu iz Službenog lista, nakon završenog odlučivanja“, kaže Milica Kovačević iz CDT-a. Nezvanično, ni većina ministara nije u mnogo povoljnijem položaju. Samo što oni hrabro trpe.

Nije to osobita tajna. U vremenima velikog junačenja, kukavičluk caruje društvom.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo