Kažnjavanje silovatelja u Velikoj Britaniji mnogo je strože nego na Balkanu. Prosječna kazna za silovanje je osam godina, pokazuje statistika britanskog ministarstva pravde. Britanski Kazneni Savjet http://sentencingcouncil.judiciary.gov.uk/docs/web_SexualOffencesAct_2003.pdf kao minimalnu kaznu odredio je pet godina zatvora, dok je maksimum doživotna robija. To, međutim, ne znači da će silovatelj iza rešetaka ostati cijeli život. U zatvoru može provesti najviše 19 godina, ali će ga policija po izlasku kontrolisati do kraja života.
Od trenutka kada žrtva prijavi silovanje u Velikoj Britaniji, više nije sama. Država je razvila cijeli sistem namojenjen onima koji su preživjeli seksualno nasilje.
,,Nabolji napredak u posljednje vrijeme je osnivanje posebnih policijskih odjeljenja. U njima rade policajci specijalizovani da razumiju šta znači biti žrtva seksualnog nasilja i kakvo je njihovo emotivno stanje. Zbog toga mogu da ih tretiraju na mnogo humaniji način nego ranije,” objašnjava Trajner.
Jedna od takvih jedinica je i „Blustoun” u Bristolu. Njom rukovodi inspektorka Mari Rajt.
„Prije nego što smo osnovali specijalnu jedinicu, procenat procesuiranih slučajeva silovanja bio je oko 13%. Sada je to 30%.”
Slučajevima silovanja isključivo se bave specijalizovani policajci, tužioci i sudije. Ali nije uvijek bilo tako.
Tokom 1970.-tih godina,situacija je bila sličan današnjoj u Crnoj Gori i Srbiji.
Žrtve zaslužne za reforme: Izvještavanje medija o skandaloznim slučajevima postupanja sa žrtvama silovanja, ali i razvijanje javne svijesti o tom problemu doveli su do napretka. Ipak, najveća zasluga ide žrtvama, koje su se javno pobunile, zahtijevajući bolji tretman.
,,Mediji su otkrili nekoliko slučajeva koji su krenuli loše i otvorili dilemu – ko je kriv? Onda su ljudi počeli da se pitaju – ko je odgovoran za bezuspješne istrage silovanja? Policija, tužilaštvo ili nedostatk podrške žrtvama?”, prisjeća se Beate Sibilska iz centra ,,Most”.
„I žene žrtve seksualnog nasilja podigle su glas – ne želimo da idemo u policiju, gdje će nas optužiti da ne govorimo istinu. Ne želimo da nas pregledaju u nekoj mračnoj, zabačenoj sobi prljave bolnice. Želimo da idemo tamo gdje će voditi računa o nama”, bile su riječi koje su pokrenule stvari sa mrtve tačke, kaže Debi Hevlet.
Uz žrtve koje zahtjevaju pravdu, i profesionalci unutar sistema počeli su da shvataju značaj reformi.
„Ljudi unutar sistema, koji su imali dovoljno moći i odgovornosti da kažu – u mojoj bolnici, u mojoj policijskoj stanici radićemo stvari na drugačiji, ispravan način,” prisjeća se Liz Keli, profesorica koja se bavi izučavanjem seksualnog nasilja na londonskom Metropolitan Univerzitetu.
Uprkos svemu, Helen ostaje nezadovoljna epilogom njene priče. Njen silovatelj, Mark Širli dobio je devet godina zatvora.
Širli je pethodno bio osuđen za ubistvo jedne žene i bio je na uslovnom otpustu, kada je napao Helen. Ona vjeruje da je kazna koju je dobio previše blaga, ali ipak ne žali zbog toga što ga je prijavila i slučaj iznijela na sud.
,,Moja poruka svim ženama koje su silovane – prijavite slučaj odmah nakon napada, bez obzira koliku traumu ste preživjele. Ako niste u stanju to da uradite, onda barem ispričajte nekom šta vam se desilo,” kaže Helen.
Pet godina za silovanje maloljetnice: Avgust 2007. bio je brutalan za trinaestogodišnju djevojčicu iz Njemačke. Ona je sa porodicom došla na ljetovanje u Ulcinj. Umjesto zabave na moru, doživjela je silovanje od skoro duplo starijeg muškarca.
Podgorički Viši sud zabilježio je svjedočenje maloljetnice, u koje je BIRN imao uvid. Priča počinje u diskoteci Milenium. Dok je plesala, primjetila je konstantan pogled momka iz ćoška. Bio je to Glareva Mentor, 25-ogodišnji student medicine.
Prišao je i počeli su da razgovaraju. Nakon nekoliko minuta Mentor je predložio da izađu napolje kako bi mogli da pričaju na miru. Tinejdžerka je prihvatila, ne sluteći šta će se dogoditi.
Ali, posle svega nekoliko metara van diskoteke, mlada djevojka našla se u nemilosti muškarca, koji je imao samo jednu namjeru. Prvo je poljubio. Ona je pokušala da ga odbije, govoreći da želi da se vrati u diskoteku. On je, međutim, povukao nazad u mrak, udario dva puta i bacio na zemlju. Tada je počela njena najveća noćna mora. Mentor je nastavio da je ljubi, dok joj je skidao pantalone i donji veš.
Djevojka je molila Mentora da prestane, obećavajući da nikome neće reći šta se dogodilo. Tokom svjedočenja pred sudom, ponovila je šta joj je Mentora tada rekao: “Ćuti. Ovo će trajati samo pet minuta”.
Prijavila ga je i slučaj je stigao do suda. Mentor je u prvostepenom postupku osuđen na šest godina. Apelacioni sud je kaznu smanjio na pet godina.
Breme promjena na ramenima žrtava: Kaznena politika varira širom Evropske unije. Brisel nema direktan uticaj na dužinu kazne koju mogu da izkrenu sudovi država članice. Ipak, Evropska komisija zahtijeva novo EU zakonodavstvo koje bi ojačalo prava i zaštitu žrtava.
Savjet Evrope, s druge strane, pokušava da osigura adekvatne kazne, ali nema mandate da utiče na harmonizaciju zakonodavstva u ovoj oblasti.
,,Savjet zahtijeva da izrečene kazne budu dovoljno ubjedljive kako nasilnik ne bi ponovio silovanje. Moraju biti i dovoljno visoke, kako bi druge odvratile od činjenja ovog djela”, kaže Džoana Neles iz odsjeka za Jednakost polova pri Savjetu Evrope.
Kako Crna Gora namjerava da postane dio Evropske unije, većina njenih pravnih reformi odvija se pod pritiskom Brisela. Podogrica sama rijetko pokreće inicijativu. Zbog toga su sasvim male šanse da Crna Gora samostalno promijeni sudsku praksu i počne oštrije da kažnjava silovatelje.
No, da bi se to dogodilo, žene u Crnoj Gori – uključujući i žrtve – moraju same da iznesu breme promjena i izbore se za svoja prava, baš kao što je to učinio ženski pokret u Velikoj Britaniji.
Kada prijatelj siluje
Helen Stokford iz Bristola u jugozapadnoj Engleskoj bila je srećna supruga i majka petoro djece. Do 20. marta 2009. godine, kada je Mark Širli ušao u njenu kuću. ,,Tog dana sam odvela djecu u školi, ispratila muža na posao i vratila se da završim neke kućne poslove… Kada sam ušla u kuhinju, vidjela sam Marka Širlija. Pitala sam ga kako je ušao u moju kuću i šta želi,” prisjeća se Helen. Nakon samo pet minuta, saznala je odgovor. ,,Ustao je sa kuhinjske stolice i krenuo prema meni. Po izrazu njegovog lica shvatila sam da sam u opasnosti. Narednih pet i po sati priredio mi je najveći pakao. Bilo je užasno”, Helen nastavlja. Mark Širli je bio bivši momak Helenine komšinice. Upoznala ga je nekoliko godina prije napda, ne znajući da je ranije osuđen za ubistvo jedne žene. Kada je silovao, bio je na uslovnom otpustu. Dva dana kasnije, Helen je skupila hrabrosti i prijavila ga policiji. Odmah su je odveli u ,,Most” – jedan od 33 Centra za žrtve seksualnog nasilja u Engleskoj I Velsu. Helen se dobro sjeća tog trenutka: ,,Pregled je bio bezbolan, doktori su bili divni prema mreni, bez muških doktora, samo žene. Od njih sam dobila veliku podršku i da budem iskrena – ne znam kako bih preživjela bez toga.”
(Kraj)
(Jelena Kulidžan je novinarka iz Podgorice. Ovaj članak je nastao kao dio Balakn Fellowship for Journalistic Exellence, na inicijativu Robert Bosch Stiftung i ERSTE Fondacije, u saradnji sa Balkan Investigative Reporting Network.)
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI1 sedmica
Izdvojeno4 sedmice