Povežite se sa nama

PERISKOP

Junak našeg doba

Objavljeno prije

na

Životi nam prolaze u ambijentima neviđene provincijalizacije. Na sceni su antijunaci. Unatoč sveukupnom mulju oko nas, pronašao sam čovjeka koji imponira, koji je htio, umio i na kraju i pobjegao iz fašističkog pakla. Pišem o vrsnom žurnalisti  kao oponenciji svekolikih zala današnjice. Dragu Pilslu

 

U vremenu u kojem većina nas dokrajčuje svoje ne baš sretne živote,u vremenu trijumfa podivljalog kapitalizma kojem tepaju da je liberalni,vremenu velikog trijumfa desnice i bujanja svakovrsnih nacionalizama, koji metastaziraju u različite oblike fašizma, malo se toga može izdvojiti kao pozitivna strana naših sve bezvrijednijih života.

Gotovo da sam prestao upražnjavati jutarnji ritual čitanja dnevne štampe i pregleda vijestina portalima. Jer, tabloidizirani ambijent naše tužne stvarnosti uglavnom je fekaliziran pljačkama,ubojstvima,silovanjima,otmicama,spektakularnim bračnim prevarama i razvodima. Davno je postala javna istina da za ovdašnje medije pozitivna vijest, jednostavno, nije vijest. ?

Tako nam pod terorom medija prolaze životi u ambijentima neviđene,našim generacijama dosuđene provincijalizacije. U takvom dobu uglavnom su na sceni antijunaci,sa golemim pedigreom najnegativnijih strasti i opterećenja.

Pronašao sam ipak, unatoč sveukupnom mulju oko nas, čovjeka koji imponira, čovjeka koji ima kičmu, čovjeka koji je htio, umio i na kraju i pobjegao iz fašističkog pakla. A bio je od obiteljskih prilika, pa i vaspitanja, predodređen da u vremenu, našem, bude nastavljačem najcrnjih ustaških tradicija. Od oca negdanjeg pobočnika Ante Pavelića, od sredine argentinskog ustaško-emigrantskog legla, Drago je Pilsel, inače uzorno obrazovani katolički teolog, svemu oko sebe rekao:NE.Odbacio je ustaško-fašistički koncept života i odabrao široke horizonte slobode.

Pišem o ovom vrsnom žurnalistu kao oponenciji svekolikih zala današnjice.Ono što, nažalost,nisu prošle čitave nacije, osobito u našem okruženju, dakle denacifikaciju svijesti, kao vrhunski oblik političke i moralne katarze, Drago je Pilsel, hrabro se suočivši sa nemanima fašizacije, prošao sa najvišim ocjenama čovjekoljublja i humaniteta u najširem mogućem obzorju. Nije svrha pobrajati sve kvalitete ovoga svjetskog intelektualca par excellence, ali jest zadaća svakog onoga ko se pera lati da ljude poput Pilsela izdignu na pijedestal najboljih među nama.

Pilsel je udobnost stanova ustaške emigracije svjesno zamjenio za hirovitu novinarsku sudbu.Nikada Sarajevo i Bosna i Hercegovina neće i ne smiju zaboraviti njegov sjajni novinarski rad u afirmiranju mlade bosanskohercegovačke države,netom iz ratnih strahota izišle,kao i serijale vrhunskog tv žurnalizma na nekada jedinom iz Sarajeva, do kraja istinski demokratskom prozoru u svijet, TV 99.

Danas, kad sam saznao da će ovajstvarni junak našeg doba,čovjek s uspravnom kralježnicom u vremenima pognutih leđa, ponovo povremeno biti stanovnikom Grada na Miljacki i sa bardom tv magije Senadom Hadžifejzovićem praviti serijal vrhunskog tv novinarstva na Face TV, nemalo sam obradovan.Sretan sam što ćemo ugostiti visokomoralnog čovjeka vrhunskih znanja, spisatelja bogatog imidža,da ćemo bar povremeno biti građani grada u kojem je stanovnikom junak našeg doba.

Drago Pilsel to uistinu jeste.

Malo je ljudi u cijelom svijetu sa takvom moralnošću, takvom odvažnošću,malo je tako uspravnih ličnosti.
Dobro nam došao, junače našeg doba!

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Hozini portreti grada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto uobičajene retrospektive,  sarajevski stvaralac Irfan Hozo je otpočeo originalan novi autorski ciklus. Napravio je serijal portreta Sarajki i Sarajlija –od kolportera, preko limara do  čistača cipela… Kičicom je tako osvajao ritam drevne sarajevske gradskosti. Ti  Portreti grada donose slikarski imaginarij, kojim ovaj osebujni umjetnik slika dušu Sarajeva

 

Irfan Hozo, iznimno plodni likovni stvaralac, sarajevski, odlučio je svoju četrdesetu godišnjicu slikarskog rada obilježiti krajnje neobično.Umjesto uobičajene retrospektive Hozo je otpočeo originalan novi autorski ciklus. Napravio je serijal portreta Sarajki i Sarajlija.

Ti Hozini Portreti grada donose slikarski imaginarij, kojim ovaj osebujni likovni umjetnik ustvari slika dušu Sarajeva.

Krajnje autentična likovna soareja u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine nije donijela portrete gradskih zvaničnika i odličnika, nije donijela pred zahtjevnu i probirljivu publiku nikakav ekskluzivni izbor. Dapače, Hozo je birao likove koji su tek i samo njemu osobno interesantni i kartakteristični. Od prodavaca novina – kolportera, preko limara do uličnih čistača cipela slikar je kičicom osvajao ritam sarajevske gradskosti.Slikao je nosioce urbaniteta drevnog sarajevskog polisa.

Na tim portretnim platnima skoro u prirodnoj veličini Hozo ne uskrsava samo te likove zanimljivih mu sugrađana, već ustvari ponire duboko, iznimno duboko u dušu Sarajeva.

Ovaj umjetnik je, inače, karakterističan po svojoj permanentnoj inovativnosti. Nikada ga u kontinuitetima njegovih stvaralačkih poduhvata ne nađem tamo gdje sam ga ostavio. Poput nemirne rijeke njegov se razbokoreni slikarski imaginatio kreće izohipsama samo njemu svojstvenog stvaralačkog vibrata.Tako je bilo i sa ovom spektakularnom postavkomkoja zadržava sve karakteristika Hozine umjetničke poetike,ali je svojevrstan novum po izboru tematike i načina njene likovne orkestracije. I kada se izražava u crtežu, grafici ili slikarstvu on permanentno traga.

Filigranist po formi, ovaj se homo estetikus, poput starih majstora rukovodi načelima realistične figuracije.
Precizno do perfekcije on cizelira svaki detalj na svojim portretnim plohama.Hozo nikada nije prepuštao slučaju ni, za neke druge slikare nebitne detalje, dapače, on se posvećuje svakom dijelu portreta svojih sugrađana praveći kolektivni svojevrsni portret svoga grada.

Ova izložba otkrila mi je još jedan aspekt Hozionog stvaralačkog postupka. Prvenstveno perfektan crtač slikar je uspostavio most između duhovnosti,i to one unutarnje, portretiranih osoba i vlastitog osjećanja gradskosti, one sarajevštine koja čili i permanentno nestaje iz našeg vidokruga, naših života i jednog klasičnog pogleda na svijet.Klasičnog i moćnog u svojoj etičnosti i dobronamjernosti.Prvenstveno zbog virtuoziteta Hozinog slikanja pozadina u kojima gotovo podjednako značajno participiraju drevni i suvremeni toponimi sarajevske stvarnosti.Hozo je u toj svojoj tvoračkoj kaligrafiji dosljedan budni snivač.
Ovu ću izložbu pamtiti i po reprezentativnom katalogu koji zbori artificijalnošću,ali ima i rijetku mjeru i vrhunski ukus.

Izložba u Umjetničkoj galeriji BiH okupila je sarajevsku intelektualnu elitu.Najviše me oduševilo potpuno odsustvo interesa bh. i sarajevskih političkih moćnika. Tim vlasnicima naših sudbi i nije bilo mjesta niti među portretiranim, a još manje među posjetiteljima prvoklasne likovne gozbe na način slikarskih virtuoza majstora slikarske meštrije.

Irfan Hozo, tihi poslenik umjetnosti, svojim je talentom i vrhunskim metjeom oživio Šeher u odlasku.
Izložba kao odbljesak naše ljepše stvarnosti…Nostalgična kao i sva iščezavajuća ljepota prohujalih godišta i prošlih dana…Nostalgična za sve one koji znaju uživati u ljepoti!

Ne da mi snu na oči ova galerija sjajnih portreta Sarajki i Sarajlija.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

ANDERESEN IZ BOSANSKOG PETROVCA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dveri ovog Periskopa otvaraju se za djelo Ahmeda Hromadžića,  prozaiste koji bi se mogao nazvati rodonačelnikom bosanskohercegovačke književnosti za djecu i mlade. Hromadžićevo umjetničko djelo je  oda mašti i svijetu čudesnih bajkovitih bića

 

Bosanskohercegovačka se književnost unutar južnoslavenskih književnih paralela i meridijana prepoznaje i estetski legitimira prije svega po djelima Andrića, Selimovića, ali i pisaca srednje generacije poput Ibrišimovića, da ne govorimo o blistavostima lirike Maka Dizdara i pjesnika i scenariste Abdulaha Sidrana…

Ipak, dveri moga današnjeg Periskopa otvaraju se za djelo prozaiste koji bi se mogao nazvati rodonačelnikom bosanskohercegovačke književnosti za djecu i mlade – Ahmeda Hromadžića. Ovaj tvorac čudesnog bajkovitog svijeta patuljaka i pletisankio  vila, za života je nazvan bosanskohercegovačkim Andersenom, a njegov pitoreskni zavičaj, Bjelaj kod Bosanskog Petrovca velika je životna skenerija, živopisna draperija iz koje je crpao stvaralačke poticaje, ali na nju i projicirao svijet nesputane i ničim ograničene mašte.

Hromadžićevo cjelokupno umjetničko djelo je oda mašti i svijetu čudesnih bajkovitih bića.

Jezik Ahmeda Hromadžića, brušen i izbrušen do virtuozne suštine, primjeren shvatanjima i misaonosti djeteta, svoj zapućenoj u nesaznate krajeve vilinske Arkadije, dragocjenost je koja je djelo ovoga bh. pripovjedača i pjesnika postavila u Panteon najvrednijih ostvarenja književnosti za djecu u evropskim razmjerama.

Iako je vrijedne doprinose Hromadžić davao i u žurnalistici, iako je bio vrstan direktor nekada slavne sarajevske izdavačke kućeVeselin Masleša, iako su mu prozni biljuri dramatizovani i igrani u teatarskim kućama,ovaj je pisac krajiške zavičajnosti najdublju književnu brazdu zaorao stvarajući neponovljive maštovanke o tim nestvarnim, a zapravo stvarnijim od svake stvarnosti,svjetovima patuljaka…

Njegove knjige Patuljak iz zaboravljene zemlje, Patuljak vam priča, Okamenjeni vukovi, Labudova poljana, Dječak jaše konja, Igmanski marš, Zelena šuma, Bijeli slavuj međaši su potpuno nepoznate poetike do Hromadžićeve pojave…

Kada se bude ispisivala ozbiljna i temeljita povijesnica sarajevske i bh. književnosti i kulture nezaobilazan će biti Hromadžićev uistinu višestruki angažman, kao pisca,kao urednika-izdavača,kao avangardnog pokretača cijele jedne književnosti,svojevrsne patuljologije

Da je za njegovog života bilo više svijesti o slojevitosti i vrijednosti bogatog književnog opusa bh. Andersena, taj skromni čovjek a pisac rijetke nadarenosti, zakitio bi se i književnim priznanjima međunarodnog karaktera, ali mojoj generaciji ostati će u sjećanju kao pisac koji je stvarao i ispunjavao naše snove!

Unutar književnosti za djecu i mlade u Bosni i Hercegovini ne može se postići apsolutno ispravno traženje mjesta za ovoga pisca na književnim mapama. Njegovom književnom djelu pripada mjesto unutar procjene sveukupne književne produkcije i bh. ali i regionalne, jer se radi o poeziji u prozi i poetskom snažnom naboju u maštovitim slojevitostima njegovih sjajnih svjetova u kojima trijumfuje dobrota i ljepota življenja kroz slavljenje te dobrote…

Vitalnost i aktualitet pokazalo je književno djelo ovog klasika bh. književnosti prije svega svojim opstankom u novim izborima školske lektire, ali i u prevodima na svjetske jezike. Zato Bosanci i Hercegovci svih generacija, ma na kojem kraju svijeta obitavali, imaju razloga biti ponosni na svoga Andersena!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Fratri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosna Bosnom ne bi bila da i među sljedbenicima svetog Franje nema razlike. Dok bosanski franjevci, orgazovani u svoju redo-državu Bosnu Srebrenu u velikoj većini brane samostalnost i  teritorijalni integritet BIH, primjetno je vezivanje hercegovačkih franjevaca uz HDZ-ovske vlasti koje  otvoreno naginju  prema Hrvatskoj snujući separatističke snove o prisajedinjenju Herceg Bosne Hrvatskoj

 

Još je nobelovac Ivo Andrić svojim magijskim proznim perom pisao o fratrima u Bosni.Kako vrijeme prolazi svećenici u karakterističnim braon, rjeđe bijelim (cisterciti!)habitima jednako privlače pažnju.Ti sljedbenici poslanja Svetoga Franje potpuno liče, a tako se u svakodnevlju i ponašaju, siromašni su red katoličke crkve. I nekako mi se čine najsličniji asketizmu i skromnosti sadašnjega pape Franje.

No od vremena Andrićevih nadahnutih Fratarskih priča puno se toga promijenilo u zemlji Bosni i Hercegovini…

I dok su hercegovački franjevci potpali pod skute HDZ-ovske, nacionalizmu okrenute politike, dotle braću im po istom habitu karakteriše izraženi (u najvećem broju slučajeva!!!) bosanskohercegovački integralistički patriotizam. Pokojni fra Petar Anđelović, u mojim je mislima i osjećanjima predvodnik te skupine čestitih bosanskohercegovačkih franjevaca- domoljuba.Naravno, tu su i fra Marko Oršolić,fra Ivo Marković, pa Benedikt Vujica, Ivan Šarčević…Odgojili su na svojim bogoslovskim franjevačkim sveučilištima i dostojne nasljednike poput Drage Bojića.

Ali Bosna Bosnom ne bi bila da i među sljedbenicima svetog Franje nema razlike.

U BiH je svima jasno da se hercegovački ujaci, kako fratre popularno zove narod, bitno razlikuju od svoje bosanske braće. Dok bosanski franjevci, orgazirani u svoju redo-državu Bosnu Srebrenu u velikoj većini brane samostalnost, teritorijalni integritet i cjelovitost Bosne i Hercegovine, primjetno je izrazito vezivanje hercegovačkih franjevaca uz HDZ-ovske vlasti koje otvoreno i bez ustezanja naginju prema Hrvatskoj snujući herceg bosanske separatističke snove o teritorijalnom i svekolikom prisajedinjenju Herceg Bosne Hrvatskoj.

Svoju podanost bosansko hercegovačkoj cjelovitosti neki poput fra Drage Bojića plaćali su izmještanjem iz Sarajeva, ali i progonom i šikaniranjem na druge načine. Ta razdioba franjevaca šteti svima, poglavito  katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini.

Bosanski franjevci poput pokojnog Luke Markešića ušli su i u oblike političkog organiziranja (Hrvatsko narodno vijeće) kako bi podupirali cjelovitost,suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Valja zabilježiti da su fratri u svim djelovima Bosne i Hercegovine nosioci rijetko rafiniranog odnosa prema svim oblicima umjetnosti.Tako je iznimnom manifestacijom umjetničke kolonije i pripadajuće joj galerije u Breškama kod Tuzle itekako obogaćen likovni život sjeveroistočne Bosne. Hercegovački franjevci,posebno pokojni fra Pejič i Vendelin Karačić vrijednim su višegodišnjim radom stvorili likovnu akademiju na Širokom Brijegu i Franjevačku galeriju, koje su danas vrela snažne umjetničke radijacije ne samo u Hercegovini. Da ne govorim o reprezentativnom galerijskom prostoru vezanom za grandiozni likovni opus Gabrijela Jurkićau Livnu.

Tu su i bogate samostanske zbirke umjetnina koje su sljedbenici Svetog Franje sačuvali u manastirskim odajama,poput onih u Kraljevoj Sutjesci za vrijeme najtežih i ratnih vremena. Doprinos fratara i drugim vrstama umjetnosti preznačajan je.

Ujaci su značajno pomagali katolički puk, ali i druge Bosance i Hercegovce u njihovom obrazovanju,a djelovanje njihovih humanitarnih udruga poput one Kruha Svetoga Ante mnogo je građana nahranila.
Nije slučajno veliki Ivo Andrić cijeli kontingent pripovjednog stvaralaštva posvetio fratrima.

I završiću ovaj Periskop predivnim pozdravom bosanskih franjevaca MIR I DOBRO!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo