Očigledno su odluke najbližih saveznika iz Evrope razočarale Trampa i njegovu administraciju. Bavio se vanjskom politikom, imigracijom, klimatskim promjenama i drugim temama. „Uništavate svoje zemlje“, poručio je vođama  država koji su se oglušili o njegovu moć i priznali državu Palestinu

Uznemirili su se opet duhovi svjetske politike. Sve ono što je tinjalo i ostajalo u vakuumu između sastanaka i medijskih saopštenja počelo je da izlazi na vidjelo nakon nedavnog sastanka u Ujedinjenim nacijama. Zajedništvo na kome se toliko radilo između evro-američkih saveznika opet je pokazalo pukotine koje se produbljuju.

Zvijezda je opet bio američki predsjednik Donald Tramp. Od njega se očekuje neočekivano, a  ovog je  puta nadmšio sebe. Jedan od vrsnih  poznavalaca situacije u Vašingtonu, dugogodišnji novinar i dopsinik brojnih medija iz američke prijestonice Ivica Puljić potvrđuje ovo gledište. „Za 30 godina koliko pratim Opću Skupštinu UN-a, nikada nisam čuo ovakav govor, a svašta sam čuo i vidio ovdje. Ovo je govor prije svega poniženja po SAD. On je ovime narušio ugled vlastite zemlje, najmoćnije zemlje na svijetu, prijetio je okolo, ismijavao, lagao. Nevjerovatno je koliko je neistina rekao”, rekao je Puljić.

Američki predsjednik je za skoro četiri dužine prekoračio planiranih petnaest minuta, u govoru. Ali nije se našlo mjesta za nesretnike iz Gaze, čijem stradanju doprinosi upravo ovaj državnik.

Trampov nastup, uvrijeđene goropadi, dolazi nakon što su Australija, Andora, Belgija, Kanada, Francuska, Luksemburg, Malta, Monako, Portugal i Ujedinjeno Kraljevstvo priznali palestinsku državu. Neke druge zemlje su najavile da će to učiniti u narednim danima. Broj zemalja koje sada priznaju Palestinu popeo se na oko 75 odsto od 193 članice UN-a. Sa priznanjem Britanije i Francuske, Palestina će uskoro imati podršku četiri od pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN-a. Uz Rusiju i Kinu koje Palestinu priznaju još od prošlog vijeka tu su sada i dvije evropske sila. SAD ostaje usamljena u ovom kružoku. Takva prekompozicija donedavno je bila nezamisliva.

Šta je pomjerilo stvari sa mrtve tačke? Ponajviše kontinuirani napadi Izraela uprkos upozorenjima, masovni zločini, slike gladi u Gazi, rastuće nezadovoljstvo zbog vojne kampanje u kojoj pretežno stradaju civili, ali i  veliki pomaci u javnom mnjenju. Vlade zapadnih zemalja morale su konačno reagovati, uprkos namrgođenom američkom predsjedniku koji štapom i šargarepom pokušava da disciplinuje saveznike.

U  izjavi od nedjelje, britanski premijer Keir Starmer rekao je:
„Suočeni s rastućim užasom na Bliskom istoku, djelujemo da održimo živom mogućnost mira i rješenja dvije države. To znači siguran i bezbjedan Izrael pored održive palestinske države“.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu upozorio je da će ove odluke nagraditi  terorizam Hamasa. SAD su takođe izrazile snažno protivljenje ovom potezu.. Američka administracija otvoreno se protivi priznanju. Evropski i američki planovi se očigledno ne poklapaju.

Priznanje Palestine u velikoj mjeri ima tek simbolični značaj. Malo toga mijenja na terenu. Britanski mediji ipak ističu snagu ove simbolike. Bivši ministar spoljnih poslova ove zemlje Dejvid Lami podsjetio je u govoru u UN-u još u julu: „Britanija nosi posebnu odgovornost da podrži rješenje dvije države“. Naravno, ovo se odnosilo na deklaraciju iz 1917, koju je potpisao tadašnji šef britanske diplomatije Artur Balfur. Tada je prvi put izražena podrška uspostavljanju nacionalnog doma jevrejskog naroda u Palestini. Ta deklaracija, rekao je Lami, sadržala je i obećanje da ništa neće biti učinjeno što bi moglo da naruši građanska i vjerska prava nejevrejskih zajednica u Palestini. Gotovo vijek od tada ispisao je neke od najtmurnijih stranica života na tom komadu zemlje.

Očigledno su odluke najbližih saveznika iz Evrope razočarale Trampa i njegovu administraciju. Predsjednik SAD iskoristio je govornicu UN-a da uputi oštre riječi svojim evropskim partnerima. Bavio se njihovom spoljnom politikom, imigracijom, klimatskim promjenama…

Sve je počelo predsjednikovim bijesom na tehničku službu, za koju se ispostavilo da tokom njegovog govora upravlja Bijela kuća. Pokvaren teleprompter je, smatraju mnogi, bio samo njegov izgovor za dužinu i sadržaj besjede.

„Uništavate svoje zemlje“ bila je ključna poruka američkog predsjednika evropskim saveznicima. To je elaborirao svojim viđenjem da zemlje koje su gostoljubivije prema imigrantima nego SAD pod njegovom vlašću uništavaju svoje države. Po njemu će imigracija i suicidalne energetske ideje biti smrt zapadne Evrope. Što se tiče klimatske agende, u kojoj je opet imao poseban pik na Britaniju, malo je vjerovatno da će njegove riječi navesti svjetske lidere da promijene mišljenje. Interesi drugih zemalja nisu uvijek isti kao američki.

Da nešto debelo nije po volji američkom predsjedniku kada su u pitanju evropska kretanja bilo je jasno i nakon nedavne posjete britanskoj prijestonici. Samo nekoliko dana nakon što je večerao s kraljem i kraljicom u dvorcu Vindzor, u svom stilu je tvrdio da London uvodi šerijat i nazvao prvog čovjeka Londona Sadika Kana – strašnim gradonačelnikom.

Nakon tog govora izgledalo je kao da američki predsjednik anulira sve što je napravljeno prilikom posjete Engleskoj kada je na velikom banketu sa u njegovu čast rekao da voli Britaniju. Neki strani zvaničnici opisali su njegov govor kao u najboljem slučaju neinformisan, a u najgorem kontraproduktivan. Gardijan ga je okarakterisao kao govor namijenjen – njegovoj biračkoj bazi.

Otprilike u vrijeme sastanka u UN-u, lider Liberalnih demokrata Ed Dejvi držao je govor na konferenciji u Bornmautu, gdje je upozorio da bi vlada Najdžela Faraža koji napreduje u predizbornoj trci u Britaniji, značila uvođenje Trampovih politika. O tome da je SAD upleten u politike evropskih država smo više puta pisali na stranicama Monitora.

Ostrvio se Tramp i na UN: „Koja je svrha Ujedinjenih nacija?“. Priznaće da UN ima ogroman potencijal, ali da ni blizu ne ostvaruje taj potencijal. Za razliku od većine onoga što je pričao, mediji ovaj dio priče nijesu mnogo opovrgavali iako su notirali da američki predsjednik ne shvata ulogu te organizacije. Naročito u svijetlu povlačenja ogromnih sredstava kojima je SAD finansirao UN. Na sastanku sa generalnim sekretarom UN-a Antoniom Guterešom Tramp će prepoznati značaj ove organizacije i reći da su SAD 100 posto uz njih.

Američki predsjednik se hvalio da je završio sedam ratova, među njima i one između Srbije i Kosova, Jermenije i Azerbejdžana i Indije i Pakistana. Malo zemalja se usudilo  da preko svojih predstavnika direktno ospore njegove tvrdnje o završetku ratova. Indija je više puta tvrdila da je njen majski sukob s Pakistanom okončan kroz bilateralne razgovore vojski južnoazijskih susjeda, a ne bilo kakvom američkom medijacijom. Svejedno, Trampove pristalice prozvali su ga predsjednikom mira i tvrde da zaslužuje Nobelovu nagradu za mir.

Dok su se lideri komešali i povremeno smješkali na lavinu opaski i paušalnih ocjena predsjednika SAD-a, došle su i neke značajne kritike. Mahom je to bilo od strane južnoameričkih državnika odavno potkačenih njegovim mjerama i kritikama. No, Oglasio se i francuski predsjednik Emanuel Makron koji je nakon Trampovih vapaja za Nobelom pozvao SAD da okončaju rat u Gazi. Makron je naglasio da bi to moglo definisati njegovu političku zaostavštinu.

„Postoji samo jedna osoba koja može nešto da uradi, a to je predsjednik SAD“, izjavio je Makron. „Razlog zašto on može više od nas jeste taj što mi ne isporučujemo oružje i opremu koja omogućava vođenje rata u Gazi. SAD to rade“, poručio je,   uz  diplomatsku dozu cinizma,  francuski predsjednik.

Evropljane je donekle obradovala jedna tačka Trampovog govora. Posvećenost ukrajinskom pitanju koje se steklo u rečenicu da bi ta zemlja mogla povratiti svu svoju teritoriju. Iako to od  promjenljivog Trampa ne znači puno, makar trenutni zaokret je malo umirio evropske lidere, koji strepe od Trampovih nauma,  o razmjeni teritorija.

Uz moguće sankcije Rusiji,  predsjednik SAD je  opomenuo  Evropu da prestane da kupuje rusku energiju. „Kina i Indija su primarni finansijeri tekućeg rata jer nastavljaju da kupuju rusku naftu, ali neoprostivo je da čak ni NATO zemlje nisu prekinule značajnije rusku energiju i energetske proizvode“ rekao je Tramp.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nije pokazala uvrijeđenost nakon ove izjave. Analitičari komentarišu da su dva Trampova mandata više dovoljna da lideri svijeta nauče kako da se ponašaju u društvu ovog grubijana na igralištu.

Navodno postoje dvije verzije američkog predsjednika. Onaj ratoborni prisutan u govorima, Ovalnom kabinetu ili na njegovoj mreži Truth Social.  Drugi u  ličnim susretima, spremniji na prilagođavanje. Svjetski lideri izgleda vježbaju prilagođavanje da bi komunicirali sa oboje verzije moćnog, nepredvidivg  vladara . Laskati Trampu, znajući da dobro reaguje na komplimente i javno iskazano poštovanje. Izbjegavati njegovu burnu reakciju kada se osjeća nepoštovanim ili prevarenim. Volodimir Zelenski je ovo naučio na teži način. Drugo je pitanje koliko ovakva igra može doprinijeti dobrim odnosima među starim saveznicima, odnosu prema Rusiji, Izraelu i drugim kriznim tačkama svijeta koji se ubrzava.

Nakon cijele tirade u UN-u, Tramp je uspio da izjavi i ovo: „Svaki lider u ovoj prelijepoj sali danas predstavlja bogatu kulturu, plemenitu istoriju i ponosno nasljeđe koje svaku naciju čini veličanstvenom i jedinstvenom“. Možda je stvarno bilo do telepromptera.

Dragan LUČIĆ

Napad na Dohu izvršen je kao odgovor na napad u Jerusalemu  za koji je Hamas preuzeo odgovornost. U tom napadu poginulo je šest Izraelaca. Katar je najnovija  u nizu meta Izraela. Od oktobra 2023. Izrael je bombardovao Gazu, Liban, Jemen, Siriju i Iran

Izrael je sredinom sedmice pokrenuo nove raketne napade. Ovaj put cilj je bio  glavni grad i finansijsko čvorište Katara, Doha. Eksplozije su pogodile naselje u kojem se nalaze i  ambasade, škole i stambene četvrti.

Izrael je saopštio da je napad na Dohu odgovor na napad u Jerusalemu u ponedjeljak za koji je Hamas preuzeo odgovornost. U tom napadu je ubijeno  šest Izraelaca.

Od oktobra 2023. Izrael je bombardovao Gazu, Liban, Jemen, Siriju i Iran. Iako Katar nije bio ranija meta Tel Aviva, prvi napad na teritoriju ove zemlje desio se u junu. Tada je Iran simbolično gađao američku vojnu bazu nedaleko od Dohe.

Emir Katara, šeik Tamim bin Hamad Al Thani, osudio je  izraelski napad u razgovoru sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom. Emir je udar  okarakterisao kao grubo kršenje suvereniteta i bezbjednosti Katara, kao i jasno kršenje pravila i principa međunarodnog prava.

Portparol ministarstva spoljnih poslova i savjetnik katarskog premijera, Majed al-Ansari, izjavio je da njegova zemlja neće tolerisati neodgovorno izraelsko ponašanje i ugrožavanje regionalne bezbjednosti, niti bilo kakav napad na njen suverenitet.

Tokom razgovora, američki predsjednik je  osudio napad na suverenitet Katara,  naglašavajući da su diplomatska rješenja jedini put ka rješavanju krize u regionu.

Neki mediji ukazuju da je napad Izraela došao nakon objave na Trampovom nalogu na Truth Social prije dva dana, u kojoj je Hamasu upućeno konačno upozorenje.

„Izraelci su prihvatili moje uslove. Vrijeme je da i Hamas prihvati“, rekao je Tramp u objavi na svojoj platformi aludirajući na planove za primirjem. „Upozorio sam Hamas na posljedice neprihvatanja. Ovo je moje posljednje upozorenje, drugog neće biti!“, dopisao je.

Nakon napada,  kako su to Izraelci predstavili „hirurške akcije“ u Dohi, uslijedio je dvostruk osjećaj u Bijeloj kući. „Predsjednik je razgovarao s emirom i premijerom Katara, zahvalio im se na podršci i prijateljstvu, i uvjerio ih da se ovako nešto više neće ponoviti na njihovoj teritoriji“, rečeno je iz Bijele kuće. Istovremeno, saopštili su  da je uklanjanje Hamasa vrijedan cilj.

Katar je od 2012. domaćin političkog biroa Hamasa i ima važnu ulogu u posredovanju u indirektnim pregovorima sa Izraelom od napada 7. oktobra. Blizak je saveznik SAD. U toj zemlji je stacionirano oko 10.000 američkih vojnika u bazi Al Udeid kod Dohe. Onoj koju su bombardovali Iranci. Ovog maja Tramp je objavio „istorijski“ ekonomski sporazum između -Katara i SAD-a vrijedan najmanje 1,2 biliona dolara, a Katar je nedavno poklonio avion vrijedan 400 miliona dolara. On će služiti kao nova predsjednička letjelica SAD-a – Air Force One.

I pored dobrih odnosa SAD i Katara, neki su se šumovi pojavili na vezi. Američka administracija objavila je da je unaprijed upozorila Dohu na izraelske napade. Katar je to negirao.  „Izjave da je Katar unaprijed obaviješten o napadu su neutemeljene, a komunikaciju od američkog zvaničnika dobili smo tek u trenutku kada su eksplozije već odjekivale u Dohi”, saopšteno je iz Katara. Đavo je u tajmingu.

„Ova akcija protiv vrhovnog rukovodstva Hamasa bila je potpuno nezavisna izraelska operacija. Izrael ju je započeo, Izrael ju je sproveo i Izrael preuzima punu odgovornost”, rekao je premijer Izraela Benjamin Netanjahu u objavi na društvenim mrežama. Meta napada, kaže izraelska strana, bilo je Hamasovo vođstvo. Targetirano vođstvo je preživjelo napad.  Osudilo je SAD kao saučesnika,  zbog kontinuirane podrške Tel Avivu.

Komentarišući za Gardijan tvrdnje da je Izrael tražio zeleno svjetlo od Trampove administracije za napad, Trita Parsi iz Quincy Instituta za odgovornu državnu politiku rekla je: „Koja je vrijednost američkog sigurnosnog kišobrana za Katar i američke baze na vašoj teritoriji ako se same Sjedinjene Države zavjere da vas napadnu?“. Pojasnila je: „To je pitanje koje sebi danas postavljaju svi lideri GCC (Savjeta za saradnju zaliva), s obzirom na to da su stavili sve svoje sigurnosne resurse u američku korpu“.

Met Das iz američkog Centra za međunarodnu politiku, bivši savjetnik za vanjsku politiku Bernija Sandersa, bio je jednako oštar. „Ovo je napad u glavnom gradu važnog američkog saveznika koji nije član NATO-a, usred pregovora podržanih od strane SAD, a protiv zvaničnika koji su tamo prvobitno bili smješteni na zahtjev SAD“, rekao je Das.

Izraelski predsjednik Isak Hercog oglasio se na X-u povodom napada na Katar. „Odluka premijera i ministra odbrane, zajedno s vrhom IDF-a i Shin Beta, da udare na vrh Hamasa važna je i ispravna. Ne zaboravimo, Khalil al-Haja (jedan od vođa Hamasa) je krvoločni terorista sa krvlju hiljada ljudi na rukama, jedan od arhitekata masakra 7. oktobra, kao i mnoge njegove kolege”, napisao je Hercog.

Da je ovo još jedna epizoda u izraelskim znatno širim planovima, potvrdio je i premijer te  zemlje. „Dani kada teroristički lideri mogu uživati u bilo kakvom imunitetu su prošli… Neću dozvoliti takav imunitet“, rekao je Netanjahu u televizijskom obraćanju. U sklopu najavljenih akcija, stanovnici Gaze dobili su letke na kojima je pisalo da treba da se evakuišu, jer Izrael planira uništiti preostale snage Hamasa. Čišćenje će vjerovatno brzo uslijediti. Iz izraelske vlade guraju stvari na sve načine. „Neka nestanu svi neprijatelji, Izraela“, objavio je ministar kulture Miki Zohar na X.

Times of Israel objašnjava akcije Tel Aviva: „U svojim početnim udarima protiv Irana u junu, Izrael je brzo eliminisao više visokih generala i nuklearnih naučnika, uključujući šefa Revolucionarne garde Huseina Salamija, šefa Oružanih snaga Mohamada Bagerija i šefa raketnih snaga Amira Alija Hajizadeha. Prije dvije sedmice, izraelski avioni pogodili su mjesto na kome se održavao sastanak kabineta Hutija u Jemenu, ubivši premijera i više visokih ministara. U Pojasu Gaze, svi viši vojni i civilni lideri Hamasa ubijeni su tokom dvadesettromjesečne kampanje“. Dalje pominju da je Izrael napao političkog lidera Hamasa Ismaila Hanije u Teheranu, te da su njegove kolege vjerovale da su nedodirljivi dok se nalaze na katarskoj teritoriji.

Međunarodni kritičari ukazuju da plan Izraela, koji uključuje demilitarizaciju cijelog Pojasa Gaze, može pogoršati iuonako očajnu humanitarnu situaciju za 2,2 miliona Palestinaca. Plan je izazvao i zabrinutost unutar Izraela, gdje podrška ratu opada.

Svijet osuđuje izraelske napade  . Uz brojne muslimanske države, napad su osudili i Evropljani. Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Španija, Slovenija, kao i  vodeći  političari Evropske unije i Ujedinjenih nacija. Savjet bezbjednosti UN-a će sazvati hitan sastanak kako bi se raspravljalo o izraelskom napadu.

Evropska komisija (EK) će zbog napada na Gazu zamrznuti finansijsku pomoć i djelimično suspendovati trgovinske odnose sa Izrelom. Ovo je u srijedu najavila predsjednica EK Ursula fon der Lajen. U govoru o stanju Unije u Evropskom parlamentu rekla je da će biti obustavljena sva plaćanja Izraelu. Izuzeci će biti saradnja sa izraelskim civilnim društvom i memorijalnim centrom holokausta Jad Vašem.

Keir Starmer je osudio napad, rekavši da je narušio suverenitet Katara i rizikovao dalju eskalaciju u regionu. Ipak, premijer Britanije se sreo sa izraelskim predsjednikom, Isakom Hercogom u Londonu.

Turska je optužila Izrael da je usvojio „terorizam kao državnu politiku“.  Ahmed Abul Gheit, generalni sekretar Arapske lige, optužio je Izrael za kršenje katarske suverenosti, navodeći da ta zemlja ne mari za posljedice svojih sramotnih postupaka.

Nije izgledno da će Izrael u skorije vrijeme prestati sa napadima, niti da mirovni plan koji se kuje u Vašingtonu ima izgleda na uspjeh. Dok službeni Tel Aviv ponavlja mantru o pravu na odbranu, pitanje je:  Ko je sljedeća meta?

Dragan LUČIĆ

Vojska Izraela dobila je naređenje da ruševine Rafe pretvori u humanitarni grad. Stručnjaci kažu da je u pitanju logor za internaciju svih Palestinaca u Gazi

Opet je najveće stradanje današnjice istisnuto na marginu. Vijesti vezane za politiku koju diktiraju Vašington, Moskva, Tel Aviv, Brisel i Teheran zatrpale su Gazu još jednim nivoom zaborava.

Dok Izrael ubija tamošnje nevoljnike, Donald Tramp i Benjamin Netanjahu se sastaju i planiraju dalje korake. A predlaže izraelski premijer, američkog predsjednika za Nobela za mir. Tokom sastanka, Netanjahu je Trampu predao pismo nominacije za Nobela. Tu je i koreografija uhvaćena okom kamere ovih dana. Bibi sa kačketom na kome je slogan – Tramp je sve u pravu.

Ovo je treći susret Netanjahua i Trampa od januara i povratka biznismena predsjednika u Bijelu kuću. Prvi oči u oči nakon što je Tramp naredio bombardovanje iranskih nuklearnih postrojenja u znak podrške izraelskim napadima.

Netanjahu je ovih dana izjavio da Gaza više neće biti prijetnja. Vjerovatno se plan odvija po zamisli, jer njegova zemlja nastavlja da koncentriše Palestince u humanitarnom gradu blizu Rafe.

Palestinci u Gazi imaju manje prostora po osobi nego zatvorenici u Gvantanamu. To je izjavila organizacija za ljudska prava Euro-Med Monitor, pojašnjavajući da su nakon 21 mjeseca neprekidnih izraelskih napada, Palestinci u Gazi zatvoreni na manje od 15 odsto teritorije.

Odavno znamo da je stanovništvo Gaze pod neprekidnim bombardovanjem i blokadama, lišeno vode, hrane, skloništa, zdravstvene njege… Ko u takvim uslovima sanja da se vrati na svoje uništene ili zabranjene teritorije. „Ovo je dio namjerne politike koja odražava genocidni proces Izraela da iskorijeni narod i izbriše njihovo fizičko i demografsko prisustvo putem masovnog ubijanja, prisilnog raseljavanja, izgladnjivanja i sistematskog uništavanja života“, rekli su iz Euro-Meda.

Palestinska ministarka spoljnih poslova i ekspatrijata Varsen Agabekian pozvala je tokom sastanka u Ramali sa novim evropskim specijalnim predstavnikom za mirovni proces na Bliskom istoku, Kristoferom Bižuom EU da hitno reaguje.  Od EU traži strože mjere kako bi zaustavila izraelski rat genocida, raseljavanja i izgladnjivanja na okupiranim palestinskim teritorijama. Naglasila je da Evropska politika  mora biti prevedena u konkretne korake koji promovišu pravedan mir kroz ostvarenje nezavisne palestinske države. Koliko Evropa može, druga je priča.

Tokom posjete Ujedinjenom Kraljevstvu, francuski predsjednik Emanuel Makron je pozvao na prekid vatre u Gazi i saradnju ka priznanju palestinske države. „Borićemo se do posljednjeg trenutka kako bismo postigli prekid vatre i započeli pregovore za trajni mir,“ rekao je Makron u govoru u britanskom parlamentu. Ovakvih riječi nije nedostajalo ni do sada. A pisali smo već na ovim stranicama o njihovoj moći i uvažavanju na glavnim adresama po  ovom pitanju. Makron je ovaj put otišao korak dalje i opisao rat u Gazi kao rat bez kraja i bez strateškog cilja. Upozorio je da predstavlja ozbiljnu prijetnju regionu i našoj kolektivnoj bezbjednosti.

Američka ambasada u saopštenju na Zapadnoj obali i Gazi odobrila je dobrovoljni odlazak članova porodica i osoblja koje nije krucijalno za rad zbog nestabilne i nepredvidive bezbjednosne situacije u regionu.

U sažetku saopštenja pišu: „Terorističke grupe, pojedinačni napadači i drugi nasilni ekstremisti i dalje planiraju moguće napade u Izraelu, na Zapadnoj obali i u Gazi. Mogući su napadi bez upozorenja, a mete mogu biti turističke lokacije, transportni čvorovi, pijace/tržni centri i lokalne vladine institucije. Bezbjednosna situacija je složena i može se brzo promijeniti, a nasilje se može desiti iznenada u Izraelu, na Zapadnoj obali i u Gazi“.

Dok se uveliko priča o primirju, o njegovoj sadržini detalje prenose tek poneki mediji, pozivajući se na anonimne izvore. Plan predviđa 60-dnevno primirje.

Agencija AP je predočila javnosti kopiju najnovijeg prijedloga za primirje koji su posrednici dostavili Hamasu. Agencija je autentičnost dokumenta potvrdila kod tri osobe upoznate sa situacijom.

Tokom primirja Hamas bi oslobodio 10 živih i predao tijela 18 mrtvih talaca. Zauzvrat, izraelske snage bi se povukle u tampon zonu duž granica Gaze sa Izraelom i Egiptom, a znatne količine humanitarne pomoći bi bile dopremljene. Pomoć bi distribuirale agencije UN i Palestinski Crveni polumjesec. Dokument ne pominje sudbinu Humanitarne Fondacije Gaze — američke organizacije koja od maja distribuira pomoć. Poznato je da bi Izrael želio da ova organizacija dobro povezana sa američkim krugovima zamijeni sistem koordinisan od strane UN-a koji odavno ne bere simpatije Tel Aviva.

AP prenosi da dokument navodi da predsjednik Tramp garantuje da će Izrael obustaviti vojne operacije i lično objaviti sporazum o primirju.

Sedmog jula nas je dočekala vijest da je vojska Izraela dobila naređenje da ruševine Rafe pretvori u pomenuti humanitarni grad. Stručnjaci kažu da je u pitanju logor za internaciju svih Palestinaca u Gazi.

Izrael Kac, Ministar odbrane u Netanjahuovoj vladi predstavio je plan prema kojem bi svi Palestinci iz Gaze bili prisilno premješteni u logor na ruševinama ovog grada. List Haaretz prenio je da je Kac izjavio kako je naložio izraelskoj vojsci da pripremi teren za osnivanje ovog logora.

Plan je da Palestinci prođu kroz bezbjednosnu provjeru prije nego što im se dozvoli ulazak. Jednom kad uđu ne bi im bilo dozvoljeno da napuste taj prostor, rekao je Kac tokom brifinga za izraelske novinare. Izraelske snage bi kontrolisale obod tog prostora, a prvobitno bi se tamo „preselilo“ 600.000 Palestinaca. Uglavnom onih koji su trenutno raseljeni u oblasti al-Mawasi. Na kraju, cijela populacija Gaze bila bi smještena u taj logor, a cilj Izraela je sprovođenje plana emigracije, koji će se desiti, rekao je Kac, prema navodima Haaretza.

Mučno je koliko sve podsjeća na ono što je američka vlada radila sa starosjediocima tog kontinenta u drugoj polovini XIX vijeka. Rezervati, dozvole, loša hrana, zaražena ćebad…

Kad smo kod te paralele, neki mediji prenose da od kada je Donald Tramp početkom godine predložio da bi veliki broj Palestinaca trebalo da napusti Gazu, izraelski političari, uključujući premijera, zdušno promovišu prisilno iseljavanje. Često ga predstavljaju kao američku inicijativu.

Plan koji predlaže Kac krši međunarodno pravo, rekao je Majkl Sfard, jedan od vodećih izraelskih advokata za ljudska prava. Njegove su tvrdnje sasvim suprotne tvrdnjama izraelske vojske, koja je ranije istog dana saopštila da su Palestinci raseljeni isključivo zbog sopstvene bezbjednosti. „Kac je predstavio operativni plan za zločin protiv čovječnosti. Ništa manje od toga“, izjavio je Sfard „ „Cilj je masovno preseljenje stanovništva na južni kraj Gaze u pripremi za deportaciju izvan pojasa“.

Kac je plan izložio neposredno prije nego što je Netanjahu stigao u Vašington na sastanke sa Donaldom Trampom, gdje će biti pod pritiskom da pristane na dogovor o primirju, kako bi se završio ili bar privremeno zaustavio rat koji traje već 21 mjesec.

Plan Izraela je da zonom za raseljene Palestince upravljaju međunarodne organizacije, a ne Izraelske odbrambene snage (IDF). IDF bi obezbjeđivao zonu sa distance, po modelu koji podsjeća na mehanizam distribucije pomoći Humanitarne Fondacije Gaze, koju podržavaju SAD i Izrael. GHF rukovodi mjestima za distribuciju pomoći, dok ih IDF okružuje vojnim snagama.

Nije jasno koje bi organizacije bile voljne da učestvuju u Kacovom planu, posebno zato što većina međunarodnih organizacija odbija da učestvuje u radu GHF-a zbog ozbiljne zabrinutosti za bezbjednost palestinskog stanovništva.

Ministar odbrane je naveo da bi radovi na humanitarnom gradu mogli početi već tokom eventualnog primirja.

Govoreći iz Bijele kuće u ponedjeljak, Netanjahu je rekao da SAD i Izrael sarađuju sa drugim državama koje će Palestincima pružiti bolju budućnost. „Ako žele da ostanu – mogu da ostanu, ali ako žele da odu – treba da im se to omogući“, rekao je Netanjahu, uoči večere sa Trampom.

„To nije ni humanitarno, ni grad“, rekao je profesor Amos Goldberg, istoričar Holokausta na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu o ovom izraelskom planu. „Grad je mjesto gdje imate mogućnost da radite, da zarađujete, da gradite veze i imate slobodu kretanja. Ima bolnica, škola, univerziteta i kancelarija. To nije ono što oni planiraju. To neće biti mjesto pogodno za život – kao što to sada nisu ni takozvane ‘sigurne zone’“, pojasnio je. Niko ne pominje šta će biti sa onima koji ne žele u humanitarne gradove.

Sa američke strane Tramp je u ponedjeljak izjavio da su SAD zakazale pregovore s Iranom i nagovijestio napredak u kontroverznom planu preseljenja Palestinaca iz Gaze. On je u početku izbjegao direktan odgovor o preseljenju Palestinaca, ali je potom rekao da zemlje oko Izraela pomažu. „Imali smo izvanrednu saradnju sa… okolnim zemljama, sjajnu saradnju sa svakom od njih. Tako da će se nešto dobro dogoditi“, rekao je Tramp.

Nije jasno na koga je Tramp tačno mislio. Između ostalih CNN je prenio da je visoki diplomata UAE, koji se smatraju ključnim akterom u svakom planu za poslijeratnu Gazu, rekao da bi uklanjanje Palestinaca iz enklave bilo neprihvatljivo. „UAE je javno i kategorički odbacio prisilno raseljavanje Palestinaca… Naš javni i naš privatni stav je da odbacujemo prisilno izmještanje bilo kog Palestinca sa teritorije, sada kada treba obnoviti Gazu“, rekla je Lana Nuseibeh za CNN.

„Vrlo jasno smo rekli da smo protiv bilo kakvog prisilnog premještanja Palestinaca, ili bilo kakvog izmiještanja Palestinaca van njihove zemlje“, izjavio je u utorak portparol katarskog Ministarstva vanjskih poslova Madžed Al Ansari. Katar je bio domaćin indirektnih pregovora između Izraela i Hamasa ovih dana.

Realizacija rivijere Bliskog Istoka je, sve su prilike, bliža nego što smo mislili.

Posljednja vijest. SAD uvode sankcije protiv Frančeske Albaneze, zvaničnice UN-a koja istražuje zločine u Gazi. Odluka Stejt departmenta predstavlja najnoviji pokušaj da se kazne kritičari Izraela.

Novi pramen tame, prekriva  planetu.

Dragan LUČIĆ