Povežite se sa nama

PERISKOP

Od poeme sve je počelo

Objavljeno prije

na

Nisam ubijeđen da je grad Mostar, osobito njegove današnje generacije, svjestan šta su ansambl Mostarske kiše i njihov tvorac  Mišo Marić značili i znače u kulturnoj povijesti ovoga grada

 

Bila neka vremena kad je Mostar bio jedna od južnoslavenskih kulturnih metropola. Tada u goste korifejima mostarskoga duha i književnosti u goste, hodočasteći ovu kulturnu ćabu, dolazio je, među ostalim, i Stevan Sremac.

Onda opet bile neke godine kulturne ,,suše”.

Tako to biva, ne mogu umjetnost i kultura stalno držati ritam.

A onda šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća u općem zamahu cjelokupnog društva, uz tradicijom opervažene i potvrđene vrijednosti, nastaju i potpuno nove, koje postaju biljezima toga doba. Tada u grad na Neretvi i Radobolji gotovo svakomjesečno, a nekada i češće, gajeći veliko prijateljstvo sa novinarom i pjesnikom Milenkom Mišom Marićem u Mostar dolaze novosadske poete Mika Antić i Pero Zubac.

Fenomenalnom uspjehu Zupčeve poeme Mostarske kiše, koja je samo u tadašnjem Sovjetskom Savezu prodata u tiražu od dvadeset milijuna, nije odolio niti Mišo Marić, koji temeljem naslova pjesmotvora Pere Zupca osniva ženski vokalni zbor.

Od samog nastanka ansambl Mostarske kiše zadobiva naklonost najširih slojeva publike. U suradnji s profesorom Josipom Sliškom, a koristeći poglavito vlastite, nevjerojatno pjevljive poetske tekstove, Marić gaji ponajviše zavičajnu i patriotsku usmjerenost pjesama, koje interpretiraju Kiše. 

Patriotske Marićeve pjesme, interpretacija Mostarskih kiša, ali i opći ambijent Mostara toga doba, vrlo brzo su postali amblematskim znakom ne samo  grada na Neretvi i Radobolji nego i cijele Bosne i Hercegovine, pa će Marićevo muzičko čedo za koje je on vodio konferanse, ostati primamljivo u široj medijskoj slici toga vremena.

Nastupi pred Josipom Brozom Titom i njegovim uglednim gostima uspjesima Mostarskih kiša dometnuli su i internacionalnu dimenziju, pa ovaj vokalni ansambl postaje hit u cijeloj jugoslavenskoj kulturnoj javnosti.

Mostarske kiše do današnjih dana ostale su jedinstven kulturološki fenomen!

Imponira način na koji je Marić uz svoje poetične konferanse uvodio i izvodio prepuna gledališta organizirajući tako performanse snažne domoljubne, ali i zavičajno bojene muzičko-poetske game.

Nisam ubjeđen da je grad Mostar, osobito njegove današnje generacije, svjestan što su ansambl Mostarske kiše i njihov tvorac značile i danas znače u kulturnoj povijesti ovoga grada.

Ansambl je taj koji traje u našim sjećanjima, on nije zaboravljen od generacija Mostaraca, ali i na nosačima zvuka traje niska njihovih melodija.

Nažalost, rat je u Mostaru i BiH ostavio pustoš.

I Marić je postao apatridom u dalekoj i hladnoj Engleskoj. Kontakti koje imam s ovim pjesnikom i urednikom mojih prvih medijskih istupa, iako rijetki, vraćaju me u dane kada je Mostar bio Mostarom, kad smo se ponosili mnogim njegovim znamenitostima, pa i Mostaskim kišama.

Eto tako, od fascinacije veličanstvenom poemom o jednoj Svetlani i mostarskim kišama do postignuća ansambla Mostarske kiše traju uglavnom u mislima, moje uspomene na rodni grad, a zgodimice, postaju i te kako jarke…

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Kićenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kićenje Centra  Beograda  je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena! Naravno, ne i jedina.U Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus

 

Jučerašnji izlazak u glavnu beogradsku šetnicu i kafeterije onkraj hotela Mažestik otpočeo sam”pregledom stanja” izloga prodavnica….Manje više, na svakom se koraku vidi enorman porast cijena kako obuće i odjeće/i ne”markirane”!!!/ jednako i prehrambenih proizvoda…Sad je uslijedio ljepši dio moje jučerašnje inspekcije središta beogradskog šetačkog carstva.

Dok sam sjedio u prijatnom kafeu Čokolada u centru grada promatrao sam kako već umjetno zagrijavane ljetnje bašte počinju kititi…Predbožićno je to i prednovogodišnje kićenje. Biti će nakon ovog kićenja znatno veseliji beogradski centar. Medjutim, niti ta šarolika lampionska rasvjeta neće nimalo umanjiti gorčinu kao posljedicu enormnog skoka cijena…Jer potrošačka košara više nije odslik mogućnosti gradjana srbijanske prestolnice… To kićenje tek je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena!

Naravno, ne i jedina, jer u Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus i primitivizam:sportski dresovi od najjeftinijih tkanina, prizori Beograda uramljeni u ljetnje morske ramove, sve sa školjkama, zastave nogometnih klubova…Elem parada kiča i stravičnog neukusa.

Tu su i ulični svirači koji više”stružu” po žicama svojih glazbala nego što bi se moglo reći da muziciraju. U jesenjem danu kao navješću dolazećeg prosinca (kako sjajan jezički izričaj za posljednji mjesec u godini)  razmišljam sve manje zagledajući u talog kave u šalici koliko se ova slika razlikuje od one kojom trenutni srbijanski vlastodršci mašu dok urbi et orbi govore o strelovitom napretku srpske ekonomije, svakodnevno obećavajući ovdašnjem puku povećanje plaća i penzija, koje nikako da stignu..

Odlazim autobusom prema Ripnju i Barajevu i medju putnicima vidim dubinu siromaštva i materijalne (ali i duhovne) bijede grada u koji smo  nekada gledali kao nedostižan kulturni i civilizacijaki stratum…Završni akord ovoga Periskopa nastaje pred robnim centrom Lidl na Petlovom brdu.Kolona gradjana uporno i disciplinirano stoji pred objektom čekajući da ugrabe nešto od “pojeftinilog jada” na takozvanim akcijama…

Traju šarene laže, a ekonomska propast je istinska realnost.Kitili grad ne kitili bijeda ne kuca na vrata,ona je u domovima našim.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Podvig Stojkovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih i književno najznačajnijih poema,Jame  Ivana Gorana Kovačića. Beogradski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema savremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” izdavači uglavnom svjesno propuštaju, odlučio je godišnjicu  nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem

 

U dobu u kome diljem Europe i regiona buja fašizam ovih dana svjedočim antifašističkom gestu par ekselans!! Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih, ali i književno najznačajnijih poema, Jame Ivana Gorana Kovačića. Beogradski, preciznije zemunski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema suvremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” nakladnici uglavnom odbacuju i svjesno propuštaju, odlučio je obljetnicu nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem.

Dosljedno originalu koji se čuva u Beogradu, a zahvaljujući nasljedniku revolucionara Vicka Krstulovića koji je pohranio primjerak Jame u beogradskom arhivu,  Stojković je uspio da suvremenim čitateljima prezentira fototipsko izdanje Jame. Poema tijekom rata tiskana u ratnoj štampariji u Topuskom,sa originalnim sjajnim grafičkim listovima slikara i grafičara revolucionara Murtića i Price kao reprint u bibliofilskom ograničenom broju od 250 primjeraka ugledala je svjetlo dana.

Usred vremena kada se glorificiraju četništvo i ustaštvo, jedan antifašista oponira općoj pomami povjesnog revizionizma,”unatoč zlotvorima” kako je govorio čestiti bosanski franjevac Fra Marko Oršolić.Trudio se Stojković da sve bude kao i 1944., samo mu je nedostajalo originalno padobransko platno, u čiji ovitak je bila”upakovana” najpotresnija literarna tvorevina nastala u doba narodnooslobodilačkoga rata I revolucije. No, iskusni izdavač antifašista Stojković pobijedio je znalački i taj problem i dvjesta pedeset sretnika koji dođu do primjerka Jame moći će ne samo čitati neponovljivu literarnu heroiku nego i ponositi se da su u vremenu posrnulog morala i svih normi civiliziranog ponašanja podigli kriterije vlastitog življenja do onih civilizacijskih univerzalija koje imponiraju svakom normalnom čovjeku današnjice! Stojkovićev jedinstveni nakladnički uspjeh u svakoj bi europskoj zemlji bio kulturnim dogadjajem godine.Osim onih koje i danas zaposjedaju fašisti!

Bravo za Dragana Stojkovića i njegov zemunski Most art Jugoslavija!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Čitanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čast upravo minulog mjeseca knjige svoju pozornost posvjećujem  knjizi poezije”Čikma” mladog pjesnika Srdjana Sekulića. To je zbirka vještih i moćnih stihova čovjeka koji je za mjesto svoga življenja izabrao Sarajevo u koje ga je ljubav dovela

 

Upravo je minuo mjesec knjige,u kojem uz sajmove i druge manifestacije nastojimo slaviti knjigu:osobno sam u čast ovog slavljenja knjige svoju pozornost odlučio posvetiti knjizi poezije Čikma mladog pjesnika Srđana Sekulića. To je zbirka vještih i moćnih stihova čovjeka koji je za mjesto svoga daljeg življenja izabrao Sarajevo u koje ga je strasna ljubav dovela.

Upravo birajući tipični sarajevski toponim čikma Sekulić tako senzitivno i decentno bira sarajevštinu propuštajući je strojem pjesničkih ganglija svojih:iako nedopustivo mlad Sekulić je prošao gradove: Mitrovicu; Novi Sad; gdje sam ga upoznao u jednoj iznimno uglednoj i prominentnoj knjižari. Doživio je da se udruže dva iznimno prominentna i rafinirana nakladnika da bi Čikma doživjela premijeru: sarajevski Bajbuk  i Most art Jugoslavija iz Zemuna publiciraju ovaj srcem vođeni dnevnik otkrivanja Sarajeva.

Ova knjiga atraktivnosti literarnosti ima i zanimljive u likovnom smislu korice; strastne asocijativnosti; kojoj takođe budući čitatelji trebaju dostatno posvetitii pozornost u hvatanju hedonističnosti čitateljske. U čitanju je ključ /ne/uspjeha suvremene literature: jer izgleda više je pisanja nego čitanja.

Zato savjetujem čitatelje Periskopa pravo u prvu knjižaru po svoj primjerak Čikme:nećete se pokajati: garantiram!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo