Osipanje funkcionera i članova Socijalističke narodne partije inicirano odlaskom Alekse Bečića, nije zaobišlo ni Budvu. Na posljednjoj sjednici Glavnog odbora tu partiju napustio je šef odborničkog kluba, odbornik Mijomir Pejović. Argumentacija kojom je obrazložio napuštanje stranke je intrigantna, našla se na naslovnicama medija i dodala vjetar u leđa članovima partije koji lidera Srđana Milića optužuju za „nejasnu” saradnju sa Demokratskom partijom socijalista.
„Razlozi za moje napuštanje SNP-a su nedostatak podrške rukovodstva SNP-a u borbi protiv organizovanog kriminala u Budvi i njihov ignorantski odnos prema tom problemu, koji je i produkt glasanja za vrhovnog državnog tužioca”, rekao je medijima Pejović.
Ovo je prvi put da se neko iz budvanskog SNP-a oglasi tim povodom i optuži vrh stranke za opstruiranje njihovih nastojanja da rasvijetle brojne zloupotrebe lokalne vlasti u Budvi.
U budvanskom parlamentu SNP je donedavno raspolagao sa tri odbornička mandata osvojena na posljednjim lokalnim izborima. Iako malobrojna, ova grupacija narodnih predstavnika isticala se u incijativama za preispitivanje poslova koje je vlast realizovala u Budvi, od prodaje državnog zemljišta pod posebnim uslovima, preplaćenih infrastrukturnih projekata, sumnjivih tendera, davanja garancija za kredite nepoznatim inostranim firmama i raznih drugih poslova.
Njihove istrage o razmjerama korupcije i kriminala, rezultirale su krivičnim prijavama protiv odgovornih čelnika budvanske vlasti koje su završile u Vrhovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, gdje u fiokama tužilaštva godinama čekaju na epilog.
Riječ je o aferama vezanim za izgradnju stambeno-poslovnog centra TQ Plaza, propalog projekta Akva parka, izgradnju platoa za koncerte na Jazu milionske vrijednosti bez javnog tendera, prodaju zemljišta na pojedinim lokacijama u gradu za koje nema dokaza o plaćanju, izgradnju gradskog bulevara koji je od početnih 2,5 miliona na kraju koštao cijelih devet miliona eura. Dokaze o zloupotrebama su iznosili i na čestim konferencijama za medije. Međutim, ni jedna od afera koje godinama potresaju Budvu i obilježavaju burne skupštinske rasprave u turističkoj prijestonici, nije istražena do kraja.
Srđan Milić, iako je Budvanin koji veoma dobro poznaje situaciju u ovom gradu i zna o čemu njegovi partijski drugovi govore, nije se oglašavao tim povodom.
Mnogi članovi i simpatizeri SNP-a bili su neprijatno iznenađeni podrškom koju su poslanici ove partije, jedine među opozicionim strankama, predvođeni Milićem, glasali za izbor novog vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića.
Članovi budvanskog SNP-a govore da im je teško da brane status opozicione stranke, zbog prigovora o navodnoj neformalnoj saradnji njihovog lidera sa budvanskim DPS-om. Miliću se prigovara zavisan odnos od Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a i najuticajnije političke ličnosti u Budvi, bez čijeg se amina nijedan posao, politički ili neki drugi, ne može obaviti. Zato je Milić zaslužio nadimak – mali Sveto.
Među članovima partije vlada uvjerenje da je izbor Srđana Milića za šefa partije 2006, nakon ostavke Predraga Bulatovića, poguran i od budvanskih moćnika kojima on zato duguje, kaže jedan od sagovornika Monitora.
Dok se Milić peo skalinama političke moći, žonglirajući između opozicije i DPS-a, njegova stranka je u njegovoj Budvi bilježila konstantan pad.
Izborni rezultati govore da nije baš omiljen među pristalicama svoje stranke. Na posljednjim izborima lokalna lista SNP osvojila je 25 odsto više glasova nego republička, koju je on vodio.
Podaci sa predsjedničkih izbora 2008. najbolje svjedoče o popularnosti Milića u gradu u kome živi. Od četiri kandidata za predsjednika Crne Gore, Milić je osvojio nešto više od 11 odsto glasova i zauzeo posljednje, četvrto mjesto. U Budvi je dobio svega 750 glasova, daleko manje od rivala iz opozicije, Andrije Mandića i Nebojše Medojevića. Nije dobio glasove standardnog glasačkog tijela SNP u Budvi.
Napredovao je u svakom drugom smislu. Od ulaska u politiku 2002. godine imovinska situacija lidera SNP znatno je poboljšana. Za lidera do skoro najjače opozicione partije nije baš zgodno da se nađe u ulozi prekršioca zakona. Milić se iskazao kao divlji graditelj. U centru Budve bespravno je gradio porodičnu stambenu zgradu. Republička građevinska inspekcija nije uspijevala da realizuje nalog za rušenje bespravno podignutog objekta na placu Milića.
Navodno je divlje gradio stambene zgrade sa partnerima i po obroncima budvanskog brda Spas, tvrde SNP-ovci koji mu to zamjeraju.
Početak njegovog poslovnog uspona tokom političkog angažmana vezuje se za kupovinu 56 odsto akcija budvanskog Zavoda za izgradnju, u vrijeme kada je njegova stranka vladala u Budvi zajedno sa Liberalnim savezom i prosrpskim strankama. Zavod je otkupljen preko njegovog kuma. Akcije su ubrzo preprodate po trostruko većoj cijeni od kupovne, tvrde istaknuti članovi njegove stranke i to beogradskoj firmi Luss Investments, čiji je osnivač istoimeni britanski fond. Mediji su pisali da se ova firma dovodi u vezu sa Stankom Subotićem.
Ime Srđana Milića vezuje se za mnoge investicije u Budvi, koje se ne mogu dokazati. Poslove, navodno, vodi sa rođacima koji su u razgranatim kumovskim vezama sa istaknutim funkcionerima DPS-a.
Porodične kuće Srđana Milića i njegovog brata Saše opterećene su kreditima Atlasmont banke u iznosu od nešto manje od pola miliona eura. To nije omelo Sašu Milića da učestvuje na tenderu za kupovinu hotela Park na Slovenskoj plaži u Budvi.
Brat lidera SNP poslao je pismo zainteresovanosti za kupovinu hotela na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Budvi, uz kojeg „ide” i 16 vila u zaleđu. Hotel je vlasništvo firme Epsturs iz Srbije. Time je Milić stao u red sa brojnim biznismenima i tajkunima iz Budve i inostranstva zainteresovanim za kupovinu ove vrijedne nekretnine. Među njima je i Luss Investments, suvlasnik Zavoda za izgradnju.
Branka PLAMENAC