FOKUS
Kad imaš državu

Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Višespratnica po višespratnica, parcela po parcela – moćni Nikšićanin Branislav Brano Mićunović i njegov prijatelj kontroverzni Budvanin Ivan Delić i sa njima povezana lica gotovo da su osvojili Budvu i okolinu. U tome su im nesebično pomogle urbanističke vlasti, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. Ministar turizma i održivog razvoja Predrag Sekulić predano radi da dovrši poslove prethodnika Branimira Gvozdenovića.
Prošlog mjeseca na sajtu ministarstva kojim rukovodi postavljena je lista osoba i kompanija kojima je to ministarstvo tokom ove godine izdalo urbanističko tehničke uslove – papir koji prethodi izdavanju građevinske dozvole. Među njima je i Brano Mićunović, Nikšićanin koji se u regionu označava kao vođa organizovanog kriminala u Crnoj Gori pa i šire. Mićunović je prijatelj bivšeg premijera Mila Đukanovića sa kojim se našao skupa i na optužnici italijanskog tužioca Đuzepea Šelzija za šverc cigareta.
Tim papirom, izdatim u februaru ove godine, Sekulić je priveo kraju legalizaciju divlje sagrađenih Mićunovićevih objekata u Budvi, na njegovoj parceli u Mirištu, iznad Miločera.
Mićunović je te objekte, od kojih jedan ima čak osam spratova, podigao još prije pet godina. Za skoro godinu dana koliko je trajala njihova gradnja, nema tragova da je inspekcija pokušala da je zaustavi. U to vrijeme nadležni ministar bio je Branimir Gvozdenović.
Objekti su bili uveliko podignuti kada je opština Budva, 2010. godine, novcem iz gradske kase samo za tu parcelu uradila nacrt urbanističkog plana kojim je, gle slučajnosti, na Mićunovićevoj parceli predviđena izgradnja baš onakva dva objekta kakva je on već podigao. Prethodno je izmjenama planske dokumentacije na toj parceli umjesto maslinjaka predviđena izgradnja turističkih kapaciteta, što je, prema dokumentaciji MANS-a koji je pomno pratio slučaj, aminovao tadašnji ministar uređenja prostora, pominjani Branimir Gvozedenović. To je, naravno, poprilično uvećalo vrijednost Mićunovićevih nekretnina.
Nacrt kojim su u stvari legalizovani Mićunovićevi divlje sagrađeni objekti usvojen je u lokalnoj skupštini glasovima vladajuće partije. Predsjednik skupštine Krsto Ljubanović uvjeravao je javnost tada da to nije zbog toga ,,što se on plaši Mićunovića”, te da na kraju krajeva svako u Crnoj Gori poznaje ili ima nekoga ko je nelegalno sagradio bar terasu.
Sada, kada su Mićunoviću legalizovana velelepna zdanja od kojih se ne vidi budvansko nebo, ministar Sekulić u urbanističko tehničkim uslovima napominje Mićunovića da vodi računa o fasadi legalizovanih objekata. Sekulić preporučuje da fasada treba da ,,svojim izrazom doprinosi opštoj slici i doživljaju ekskluzivnog primorskog mjesta”, i da bude ,,kamena kombinovana sa bijelom ili pastelnim svijetlim bojama”.
Institucije koje su trebale da provjere čitav posao, ćute. MANS je početkom septembra prošle godine podnio Ustavnom sudu inicijativu za pokretanje postupka ocjene zakonitosti Lokalne studije lokacije Mirište, koju je usvojila Skupština opštine Budva. Takođe, ta je NVO tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv Sekulića i Gvozdenovića zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog vršenje dužnosti nadzora.
Zdanje na Mirištu nije jedina višespratnica u Budvi u vlasništvu Mićunovića i njegove najbliže porodice. Njegova kćerka Andrea suvlasnica je trinaestospratnog betonskog čudovišta, ironično nazvanog Harmonija, na rtu Zavala.
Da ostane netaknuta postarao se ministar Sekulić. U junu ove godine Sekulić je spriječio rušenje dijela objekta, tako što je poništio rješenje inspektora koji je tvrdio da se na Harmoniji gradi mimo onog što je propisano dozvolom.
Gradnja i ovog hotelsko-apartmanskog kompleksa od 25 hiljada kvadrata stambeno- poslovnog prostora, čiju je izgradnju pomogla prijateljska Prva banka braće Đukanović sa kreditom od 5, 44 miliona eura, započeta je prije dobijanja građevinske dozvole. Inspekcija je u ovom slučaju reagovala ubrzo nakon početka radova i zapečatila gradilište. Dozvolu je Ministarstvo uređenja prostora izdalo nekoliko mjeseci kasnije, krajem 2009. godine.
Harmonija se, prema katastru, vodi na kompaniju Old Town Invest Group, čijih 30 odsto kapitala pripada Andrei Mićunović. Ta kompanija ima 3.477 kvadrata zemlje na Zavali, i to u pojas između apartmanskog naselja Astra Montenegro koje je gradio ruski Miraks i hotelskog kompleksa Ibero star belvi, na kome je nikla Harmonija.
Nijesu to jedine nekretnine koje Brano Mićunović i članovi njegove porodice posjeduju u Budvi. U vlasništvu supruge Svetlane i bratanića Predraga , te sa njima povezanih lica, je i zgrada nekadašnje crnogorske kinematografske kuće Zeta film koju su privatizovali 2004. godine. Ta se zgrada nalazi u samom centru grada, tik uz Stari grad.
Prema podacima Uprave za nekretnine Zeta film u Budvi posjeduje 3194 kvadratnih metara zemljišta na kojima se nalazi 1486 kvadratnih metara stambeno poslovnog prostora. U izvještaju revizora iz 2010. godine, napominje se da nije izvršena procjena vrijedosti nekretnina, te da je to trebalo učiniti. U tom izvještaju se navodi da ta kompanija posjeduje nekretnine u Budvi, ali i u Beogradu, gdje je registrovana na adresu u samom srcu grada – Knez Mihailovu ulicu.
Lokalne vlasti su i na ovoj parceli izmijenile plansku dokumentaciju tako da se poklopi sa interesom Mićunovića i sa njim povezanih osoba. Nedavnim izmjenama DUP Budva centar, park u centru grada, tik pored zgrade Zeta filma tretira se kao jedinstvena urbanistička parcela.
,,Niko ne može da me ubijedi da je to slučajno urađeno”, reagovao je tada Stevan Džaković, odbornik Pokreta za promjene. ,,Prva mogućnost mahinacije je da se tim potezom povećava površina urbanističke parcele predmetnim objektom, a to je u ovom slučaju Zeta film i daje mogućnost izgradnje mnogo veće spratnosti i građevinske površine. Sada je to desetak spratova. Druga opcija je da se to formira kao urbanistička parcela kako bi Mićunović došao u vlasništvo parka”.
U parku se nalazi ekskluzivni lokal Perla. Kako je Monitor već pisao, među brojnim predmetima protiv budvanskih urbanističkih vlasti, na stolu Osnovnog državnog tužioca Borisa Savića, bio je najavljen i slučaj bespravne gradnje tog lokala.
Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora izdao je dozvolu za gradnju i rad kafe-restorana kao privremenog objekta, poput kioska i tezgi, u skladu sa Programom postavljanja privremenih objekata. U pitanju je objekat čvrste betonske konstrukcije na dva nivoa i ne može biti riječi o privremenom objektu, tvrdili su u tužilaštvu.
I kafe Perla se našao na listi objekata koji su obuhvaćeni izmjenama i dopunama DUP-a, sa namjerom da takozvani privremeni objekat postane trajan i legalan.
Supruga Brana Mićunovića Svetlana prema evidenciji uprave za nekretnine posjeduje i 6.467 kvadratnih metara zemlje u Reževićima, Ploče. Kao teret se na toj parceli navodi zabrana Prve banke otuđenja i davanja u zakup zbog duga od 1.439.068 eura. Hipoteka je upisana 2009. godine. Da li će se i tu graditi, ne zna se.
Mićunovićevi najbliži u Budvi posjeduju i marinu. Budvanska marina je u vlasništvu bratanića Predraga i Nenada, koji su u taj posao ušli sa sinom Svetozara Marovića, Milošem.
Marina se, prema podacima sa sajta te kompanije, prostire na 62.000 kvadratnih metara od čega je 4000 kvadrata na obali. Raspolaže sa 330 komercijalnih vezova.
Predrag Mićunović i mladi Marović suvlasnici su i zemlje na od više desetina hiljada kvadrata u Mrčevom polju, kod prekrasne plaže Jaz. Na kompaniju Anagusta Nenada Mićunovića ranije se u katastru vodila i zgrada na Svetom Stefanu.
Građevinarstvom se u Budvi u posljednje vrijeme intenzivno bavi i prijatelj Brana Mićunovića, kontroverzni Budvanin Ivan Delić. Za Delića je crnogorska javnost prvi put čula kada je krajem 2001. na sjednicama dva anketna odbora Savezne skupštine SRJ žigosan kao navodni atentator na jugoslovenskog ministra odbrane Pavla Bulatovića. Izvještaje anketnih odbora, koji sadrže inkriminaciju Delića, Savezna skupština je odbila da usvoji, ocjenjujući ih kao nevjerodostojne.
I Delić je vlasnik osmospratnice, koja je tek za nekoliko mjeseci nikla na magistrali u Bečićima, iznad crkve Svetog Toma. Udaljena je samo stotinjak metara od elitnog Splendida. Prema pisanju Vijesti, gradnja na ovoj građevini uprkos zabrani izvođenja građevinskih radova, još nije u potpunosti zaustavljena.
Kristal, kako je ime građevini, će biti turističko stambeni kompleks. Delić je inače vlasnik Azimuta, hotela na Svetom Stefanu.
Kristal je izgrađen na zemljištu oca Ivana Delića, Dušana. Dušan Delić to zemljište dijeli sa Borisom Ćipranićem, vlasnikom kompanije Beton plus iz Nikšića.
Ćipranić je već gradio u Budvi. Prema Upravi za nekretnine njegova kompanija Beton plus investitor je zgrade u Bečićima, u Brankovini, na njegovoj parceli od 777 kvadratnih metara. Ćipranić je prema katastru vlasnik još jedne manje parcele u Bečićima, na kojoj nije evidentirana gradnja.
Delićeva i Ćipranićeva parcela graniči se sa velikim zemljišnim kompleksom koji je prije šest godina Opština prodala kompaniji Capital estate, gdje je, u vrijeme zlatnog doba ekspanzija investicija, promovisana izgradnja hotelskog kompleksa Šeraton.
Dušan Delić nedavno je postao vlasnik ogromne zemlje u Reževićima, koja je pripadala opštini Budva. Zbog tog posla MANS je optužio lokalne vlasti da su radile na štetu grada, a u interesu Delića.
MANS je optužio lokalnu vlast da je Deliću prodala zemlju neposredno prije nego što joj je promijenjena namjena u turističke svrhe, te da je na taj način učinjena šteta opštinskoj kasi, a Deliću u džep utjerani milioni. Parcela se nalazi svega 450 metara od mora.
MANS je upozorio da je sumnjivo i to što je deparcelizaciju tog zemljišta platio upravo Delić još prije nego što mu je zemlja prodata. Ugovorom između opštine i Delića naznačeno je da je Delić, kako tvrde u MANS-u, već isplatio dio cijene opštini, oko 150 hiljada eura, tako što je izmirio dug opštine prema trećem licu. Taj dio Delić je platio dva mjeseca prije javnog poziva za prodaju zemljišta.
,,Ovo upućuje na zaključak da je javno nadmetanje samo formalno odrađeno, a da je Delić od početka bio viđen za novog vlasnika parcele”, ocijenili su u MANS-u.
Delić je odbacio navode MANS-a da je bilo nezakonitih radnji prilikom kupovine parcele, navodeći da na toj parceli drži veliki farmu od 700 koza, 60 kokošaka, 40 ćurki, četiri krave, dva magarca, jednog konja i savremeni pogon za spravljanje i sterilizaciju mlijeka i sira, po italijanskoj tehnologiji.
Otac Ivana Delića, prema podacima Uprave za nekretnine, posjeduje još oko 2.300 kvadratnih metara zemljišta i 800 kvadrata stambeno-poslovnog prostora. Odlukama državnih organa, prema evidenciji katastra, Delić je došao i u posjed parcele od 247 kvadrata i porodične stambene kuće od oko 100 kvadrata.
Stotine hiljada kvadrata zemlje, i desetine hiljada kvadrata stambeno-poslovnog prostora u Budvi u rukama su Brana Mićunovića i njegove porodice, te njegovih bliskih prijatelja. Da steknu i uvećaju bogatstvo pripomogli su im sumnjivim odlukama kako lokalna vlast tako i depees ministri, nerijetko na uštrb interesa grada i gradske kase. Kad imaš državu.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
CIJENA POMRAČENIH ODNOSA CRNE GORE I HRVATSKE: Kamata na rezoluciju

Objavljeno prije
2 danana
8 Augusta, 2025
Iako je jasno da Hrvatskoj ne treba bezrazložno gurati prst u oko, makar zbog činjenice da put u EU vodi preko Konavala , dio ovdašnjih vlasti potpomognuti lokalnim čelnicima SPC to radi kad god im se ukaže prilika. S neskrivenom nasladom
Opet se natmurilo nad Debelim brijegom,. Sporenja između vlasti u Podgorici i Zagrebu prijete da, iz faze sporadičnih incidenata, pređu u hronično nerazumijevanje i trvenja.
Najnoviju epizodu započele su – značke. Ministarstvo odbrane Crne Gore koje je, kažu za potrebe posade školskog broda Jadran, izradilo dvije serije značaka na kojima je prikazan jedrenjak oko čijeg vlasništva se Hrvatska i Crna Gora spore, bezmalo, od raspada SFRJ.. Ovdašnja javnost, a čini se ni nadležni van Ministarstva, nije ni znala za taj poduhvat, izveden “bez skrivenih namjera, s ciljem promocije duge pomorske tradicije i značaja koji brod Jadran ima za Crnu Goru”.
U Zagrebu su bili pažljiviji i ažurniji. Hrvatska je Crnoj Gori tim povodom uputila protestnu notu koju su ovdašnji državni zvaničnici, uglavnom, prećutali. Dok se ministar odbrane Dragan Krapović oglasio ocjenom: “U konkretnom slučaju jednostavno nije bilo nikakve potrebe za protestom i reakcijom… Kao što smatram da nema potrebe ni prostora da produbljujemo ili pojačavamo postojeće razlike u stavovima.”
Ali, produbilo se. “Takvi potezi i poruke nisu u duhu dobrosusjedskih odnosa te kriterijuma i vrijednosti Evropske unije koje je Hrvatska dužna poštovati”, navodi se u objašnjenju hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova upućenom ovdašnjim medijima povodom slučaja značka. Uz specijalni dodatak: školski brod Jadran je dio vojne imovine koji je tokom raspada SFRJ nezakonito otuđen Hrvatskoj zbog čega joj Crna Gora duguje “više od dvije milijarde dolara”.
Dvije milijarde dolara nije mali dug. Pokazalo se da bivši i sadašnji zvaničnici u Crnoj Gori o tom potraživanju uglavnom nemaju pojma. Kako zvanično, tako i nezvanično. Po neko je, kažu, čuo ponešto o toj priči ali je nijesu uzimali za ozbiljno.
Sagovornici Monitora, nezvanično, smatraju da je taj problem “uglavnom” riješen još 2001. godine, kada je u Beču potpisan Sporazuma o sukcesiji SFRJ kojim su države nasljednice (Slovenija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i tadašnja SRJ) pravno regulisale pitanje nasljeđivanja pokretne i nepokretne imovine nekadašnje zajedničke države.
Član 3 tog sporazuma predviđa da će “pokretna imovina SFRJ preći na Državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila svoju nezavisnost”. Uz napomenu (paragraf 2 istog člana) da se taj princip neće primjenjivati “na pokretnu materijalnu državnu imovinu od velike važnosti za kulturnu baštinu jedne od Država sukcesora i koja je izvorno sa teritorije te države, kao što su: umetnička dela, rukopisi, knjige i drugi predmeti od umetničkog, istorijskog ili arheološkog interesa za tu državu; i naučne zbirke i značajne zbirke knjiga ili arhiva koji će pripisati toj državi”.
Naredni član Sporazuma bavi se pokretnom vojnom imovinom SFR Jugoslavije. Ona će, navedeno je, biti “predmet posebnih aranžmana koji treba da se dogovore između zainteresovanih Država sukcesora”. Međutim, isti dio dokumenta u sledećem paragrafu predviđa da će se u slučaju imovine bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja je korišćena u civilne svrhe, “priznavati važnost” teritorijalnog principa raspodjele (đe se šta zateklo).
Po tom principu, oni koji cijene da je jedrenjak Jadran u JNA korišćen u civilne svrhe (za obuku, putovanja i prijeme državnih zvaničnika…) računaju da on pripada onome kod koga se zatekao u vrijeme raspada SFRJ. Dakle, Crnoj Gori. U Hrvatskoj se, međutim, on tretira kao dio otuđene baštine koju treba (po)vratiti.
Nema javno dostupnih dokumenata koji svjedoče da su među zemljama nasljednicama SFRJ koje su međusobno ratovale tokom raspada zajedničke države, po okončanju sukoba vođeni razgovori/pregovori o preraspodjeli ili naknadi za prigrabljenu pokretnu imovinu JNA. Što ne znači, kao što vidimo iz hrvatsko-crnogorskog spora u najavi, da je to pitanje trajno zaključeno.
Dodatnu neizvjesnost u višedecenijski problem unosi i činjenica da je nakon osamostaljenja Crne Gore 2006, Republika Srbija nastavila međunarodni pravni subjektivitet nekadašnje SRJ/SCG. Preuzimajući sve međunarodne obaveze, uključujući i one iz Sporazuma o sukcesiji SFRJ, što je potvrđeno i prihvaćeno od UN i drugih međunarodnih organizacija. Crna Gora je 23. oktobra 2006, poslala notifikaciju UN 23 da prihvata sve međunarodne ugovore i obaveze koje je prethodno potpisala SCG.
Otuda je relevantno pitanje adrese na koju bi Hrvatska, ako i kada za to dođe vrijeme, uputila zahtjev za naknadu imovine nekadašnje JNA, prije svega pokretne imovine nekadašnje Ratne mornarice i vazduhoplova dislociranih iz baza na njenoj teritoriji. U tom kontekstu se, uz jedrenjak Jadran, najčešće pominju četiri aviona za gašenje požara tipa kanader koji su prebačeni na teritoriju SRJ odakle su prodati Grčkoj. Posao je, uprkos međunarodnim sankcijama, organizovala vlada tzv. SRJ pod kontrolom Slobodana Miloševića.
Poznavaoci tome dodaju i način na koji bi se utvrđivala republička pripadnost plovila Ratne mornarice SFRJ, pošto ratni brodovi, za razliku od trgovačke flote, nemaju matičnu luku. Uz manje-više nespornu činjenicu da problematizovana pokretna imovina JNA nije ni prije trideset godina vrijedila pomenute dvije milijarde dolara, dok je u međuvremenu obezvrijeđena ili uništena.
“Nije ta imovina vrijedila toliko ni za vrijeme Jugoslavije. Sve ono što je bilo u Crnoj Gori, uključujući i ono što je pridodato sa Ćilipa”, izjavio je penzionisani general Blagoje Grahovac za RTCG. “Što se tiče broda Jadran, on je po Badinterovoj komisiji stvarno i formalno vlasništvo Crne Gore”. Zato Grahovac zaključuje kako se “nešto drugo smjera na osnovu ovih izjava”.
Nije zgorega podsjetiti kako aktuelni spor oko Jadrana nije ni prvi ni najveći između susjeda, Crne Gore i Hrvatske.
Tadašnje crnogorske vlasti su od 1989, bile lojalan saveznik Slobodana Miloševića u njegovom nastojanju da SFR Jugoslaviju, šta god da od nje ostane, transformiše u nacionalnu državu (veliku Srbiju) svih Srba i onih koji su to trebali da postanu – Bošnjaka, Makedonaca, Crnogoraca…Politička poslušnost potvrđena je na terenu kada je, u jesen 1991, Crna Gora krenula na Konavle i Dubrovnik, u Rat za mir.
Pljačkaški pohod i opsada Dubrovnika trajali su od oktobra 1991. do maja 1992. Poginulo je 116 civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, uz 14 nestalih sa jedne i 13 sa druge strane. Iz svojih domova protjerano je 33.000 civila i uništeno više od 2.000 stambenih objekata. Pljačkano je sve: od tranzistora i televizora, preko stoke, do umjetnina, vozila, plovila, hotelskog inventara i opreme sa aerodrome Ćilipi. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu osudio je, zbog počinjenih ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika, generala Pavla Strugara (osam godina zatvora) i viceadmirala Miodraga Jokića (sedam godina). Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi.
U Crnoj Gori niko nije procesuiran zbog zločina i pljačke na Dubrovačkom ratištu. Osim što su, 2014. godine , za zlostavljanje logoraša, zarobljenih vojnika i civila u logoru Morinj osuđene četiri osobe – starješina (rezervni oficir), vojni policajac, stražar i kuvar iz logora. Ukupno 12 godina zatvora. DPS i njihovi nasljednici na vlasti, uključujući i današnje, nijesu pokazali interes da istraže zločine i procesuiraju odgovorne. Baš kao i u slučaju deportacije izbjeglih iz BiH, etničkog čišćenja u Bukovici, ubistava albanskih izbjeglica kod Kaluđerskog laza, radije su posezali za budžetskim novcem kao načinom za otkup grijeha.
Logor Morinj i sudbina ljudi koji su kroz njega prošli i danas je jedna od crnih tačaka crnogorsko-hrvatskih odnosa. Baš kao i logor Lora u Splitu, u kome su mučeni i ubijani crnogorski vojnici zarobljeni na Dubrovačkom ratištu. Samo što ovdašnje vlasti pokazuju neuporedivo manje interesovanja za ta dešavanja od njihovih kolega iz Zagreba. U Podgorici je , prije dvije godine, hrvatski premijer Andrej Plenković poručio da su pitanje odštete logorašima i potreba procesuiranja ratnih zločina na Dubrovačkom ratištu za Hrvatsku “i dalje otvoreno pitanje” u odnosima sa Crnom Gorom.
Upravo su dešavanja u nekadašnjem logoru Morinj, prije tri godine, najavila eru pogoršanja crnogorsko-hrvatskih odnosa. Još preciznije, jačanje struktura koje preferiraju povratak u političke ’90-te prošlog vijeka i promovišu tadašnji sistem vrijednosti.
Od oktobra 2022. do danas dio vladajućih struktura pokušava ukloniti, dok dio brani/čuva, spomen ploču posvećenu hrvatskim zarobljenicima u Morinju, koju su otkrila dva ministara iz Vlade Dritana Abazovića (ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević) u prisustvu hrvatskih kolega, ministra Gordana Grlića Radmana i Toma Medveda. Jednima je bilo sporno što otkrivanju ploče nije prethodila vladina odluka, drugima je problematičan njen sadržaj a treći bi, i onako i ovako, radije veličali Pavla Bulatovića i Pavla Đurišića.
Spomen-ploča, uglavnom, opstaje u nepromijenjenom obliku. Ali, mijenjaju je neke druge stvari.
Hrvatska je u oktobru 2023. uputila protestnu notu Crnoj Gori, zbog svojatanja “poznatih ličnosti iz hrvatske istorije” na pretpopisnim bilbordima koji su promovisali srpski identitet stanovnika Crne Gore i njenog okruženja (“Ponosni na svoje srpsko”). Iz Hrvatske je navedeno da naučnicima Ruđeru Boškoviću i Baltazaru Bogišiću nije mjesto u toj kampanji, protestujući zbog načina kojim se “pokušava pripisivanja srpskoj kulturi istorijske i kulturne baštine Hrvatske i hrvatskog naroda”.
Nepunu godinu kasnije crnogorska vlast usvojila je tzv. Rezolucije o genocide u Jasenovcu. Osuđujući nešto što niko ne spori (Republika Hrvatska se svojim ustavom jasno distancirala od NDH), Andrija Mandić, Milan Knežević i njihovi sljedbenici iz PES-a i Demokrata napravili su veliki korak ka urušavanju dobrosusjadskih odnosa u čiju je normalizaciju uloženo poprilično volje i truda. Sa obije strane.
Nakon iskazanog nauma o donošenju Rezolucije, zvanični Zagreb je, ponovo, uložio protestnu notu, a nakon njenog usvajanja u Skupštinu Crne Gore saopštena je odluka da se personama non grata u Hrvatskoj proglase predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, poslanik Milana Knežević i vicepremijer Aleksa Bečić. Odluka koja je još na snazi obrazložena je stavom da su trojica crnogorskih zvaničnika “proglašeni nepoželjnim zbog narušavanja dobrosusjedskih odnosa i kontinuirane zloupotrebe te države za unutrašnje političke svrhe”.
Iako je svakome jasno da Hrvatskoj ne treba bezrazložno gurati prst u oko, makar zbog činjenice da put u EU vodi preko Konavla, (bez hrvatske saglasnosti nema formalnog napretka ni zaključenja pristupnih pregovora), dio ovdašnjih vlasti potpomognuti lokalnim čelnicima SPC to radi kad god im se ukaže prilika. S neskrivenom nasladom.
„Subjekti u Vladi i parlamentarnoj većini okupljeni oko Andrije Mandića i u Demokratama realizuju aktivnosti unutar svoje agende da nas posvađaju sa svim susjedima, osim, naravno, sa Vučićevom Srbijom, i vuku nas u orbitu rusko-srpskog uticaja“, tvrdi funkcioner Evropskog Saveza Vatroslav Belan. “Možda i pojedine zapadne adrese još toga nisu svijesne, ali biće kasno kada se karte do kraja otkriju u presudnim momentima za konačno pozicioniranje Crne Gore i shvati da su DF i Demokrate samo vješto glumili emancipovane proevropske političare, a da su sve strateški radili u skladu sa onim što im srce ište – da Crnu Goru poklone ‘srpskom svetu’ i od nje učine Bjelorusiju na Jadranu koja se klanja Vladimiru Putinu.“
Milojko Spajić i PES problem ne vide na sličan način, ne znaju kako da ga riješe ili su, možda, saglasni sa politikom koalicionih partnera. To ne može još dugo biti tajna. Rezolucija o Jasenovcu i slični poduhvati koštaju sve više i više.
Zaboravljena Prevlaka
U Podgorici se, makar javno, previđa neriješeno pitanje granice između Crne Gore i Hrvatske.
Po okončanju Rata za mir granicu na Prevlaci preuzeli su posmatrači UN i to je stanje trajalo do 2002. Tada je potpisanim Protokolom o privremenom graničnom režimu utvrđena privremena granica po kojoj Hrvatska ima kontrolu nad kopnenim dijelom Prevlake, dok je akvatorijum uz lijevu obalu poluostrva proglašen “ničijim morem”. Tim rješenjem, zvanično, nijesu zadovoljna ni jedna ni druga strana. Hrvatska problematizuje morsku, a Crna Gora i morsku i kopnenu granicu.
Pregovori o trajnom rješenju započeti 2008. nijesu daleko odmakli. Prema dostupnim podacima, od 2015. nije održan ni jedan sastanak međudržavne Komisije koja bi trebala da riješi problem. Ili ga uputi na arbitražu. Evropska komisija je u prošlogodišnjem izvještaju o Crnoj Gori konstatovala da nema napretka u procesu razgraničenja sa Hrvatskom.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

Dan prije sjednice Odbora za bezbjednost, glasnogovornik EK Gijom Mersije je Vijestima rekao da Brisel očekuje pojašnjenja vezana za predložene izmjene zakona o ANB i “omogućavanje EK da izvrši temeljnu analizu, prije nego što se nastavi s procedurom usvajanja tog zakona”. Nevladin sektor i opozicija su tražili da se kompletan nacrt povuče iz procedure. Posljednja vijest: predlog zakona je povučen iz skupštinske procedure
Odbor za bezbjednost crnogorske Skupštine je u srijedu usvojio izvještaj o razmatranju predloženog Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) zajedno sa osam amandmana koje je Vlada poslala dan ranije u 19 sati nakon elektronske sjednice. Šest članova Odbora je podržalo novi tekst. Poslanik opozicionih Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević je glasao protiv dok je Vladislav Bojović iz vladajuće koalicije bio uzdržan. Ovim je otvoren put da se novi (izmijenjeni) ANB zakon nađe na dnevnom redu Skupštine i uskoro bude usvojen – osim ako ga ne spriječe intervencija Evropske komisije (EK) i EU diplomate.
Dan prije sjednice Odbora za bezbjednost, glasnogovornik EK Gijom Mersije je Vijestima rekao da Brisel prati dešavanja u sigurnosnom sektoru uključujući i nacrte novog Zakona o ANB-u. Takođe, EU očekuje pojašnjenja vezana za predložene izmjene i “omogućavanje EK da izvrši temeljnu analizu, prije nego što se nastavi s procedurom usvajanja tog zakona”. Mersije je naglasio da se promjene u oblasti bezbjednosti moraju “sprovoditi kroz transparentan i inkluzivan proces javnih konsultacija”.
Vlada je, što nije prvi put; krajem prošle sedmice na elektronskoj sjednici, usvojila prvi Prijedlog Zakona o ANB-u i u skraćenoj proceduri ga poslala parlamentu bez javne rasprave. To je izazvalo burnu reakciju nevladinog sektora i opozicionih partija uz opaske da su predložene izmjene neustavne i suprotne međunarodnim standardima. Udruženje pravnika i nezavisni mediji su upozorili da nema nijedan razlog da se zakon usvaja po hitnom postupku uz apele Evropskoj Uniji da zaustavi usvajanje novog zakona.
Prvi prijedlog Zakona o ANB-u Vlada je na svom portalu objavila 23. jula ove godine. Tvrdi da, iako nije bilo javne rasprave, proces je prošao svu proceduru i nact je javno dostupan. Ukazuje se da član 52 Zakona o državnoj upravi propisuje da javna rasprava nije obavezna za oblasti odbrane i bezbjednosti. Navodno je ANB zakon usklađen s Ustavom CG, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i preporukama Savjeta Evrope. Vlada tvrdi da se ovim nacrtom uspostavlja višeslojni sistem nadzora, s tim da se nadzor elektronskih komunikacija i druge tajne mjere primjenjuju samo uz odluku predsjednika ili vijeća sudija Vrhovnog suda. Uvodi se i funkcija specijalnog kontrolora za nacionalnu bezbjednost. Parlament, Vlada, Vijeće za nacionalnu bezbjednost i Biro za operativnu koordinaciju će imati sopstvene mehanizme kontrole. Tajni nadzor biće ograničen samo na ozbiljne prijetnje – terorizam, špijunažu i organizovani kriminal uz prethodno sudsko odobrenje i visok stepen sumnje.
Nacrt objavljen 23. jula daje široka ovlašćenja tajnoj službi da bez sudskih naloga ili nadzora pristupa svim bazama podataka državnih i opštinskih organa, pravnih lica i “drugih subjekata”. U praksi to znači da bi ANB dobio zakonski odriješene ruke za neograničeni ulaz u telefonske listinge, lokacije baznih stanica, zdravstvene kartone, bankovne račune, poreske evidencije, sudske registre i sve što je potrebno za profiliranje nadziranih ili osumnjičenih osoba. Tu spadaju i članovi porodica uključujući i djecu.
Vlada je izmjenama obratila pažnju i na kadrovske resurse naglasivši da je “potrebno podmlađivanje kadrovskih kapaciteta Agencije”. Navodno se time “uvažava i iskustvo partnerskih službi” jer se predlaže da službeniku Agencije prestane radni odnos uz ostvarivanje prava na starosnu penziju” sa najmanje 30 godina staža, od kojih najmanje 15 godina provedenih u ANB-u.
Prema informacijama u medijima, 157 službenika Agencije (prema članu 70 predloženog zakona) ispunjava uslov od 30 godina staža. Po neformalnim saznanjima Monitora, ANB bi se u prvom naletu oslobodio do 60 službenika koji su karijeru (a neki i paralelne privatne biznise) izgradili u vrijeme Đukanovićevog režima. Uštedio bi se i znatna novac, zbog plaćanja “neraspoređenih” kadrova koji su kompromitovani ili nepodobni zbog političkog svrstavanja uz garniture prethodnih vlada, uključujući i one nakon 30. avgusta 2020.
U srijedu je objavljeno da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet na osnovu anonimne krivične prijave od kraja maja protiv sadašnjeg direktora Ivice Janovića. On je navodno na određene pozicije postavio osobe bez potrebnih kvalifikacija. U prijavi se navodi i da su nekim službenicima ostale iste plate iako su raspoređeni na niža radna mjesta.
Dio nacrta koji se tiče čistki neprofesionalnog kadra je manje sporan i za opoziciju. Blok DPS-SD smatra da su najproblematičniji “oni kadrovi koji su primani od 2020. godine” po riječima Nikole Zirojevića. Bivši premijer Dritan Abazović vjeruje da je “ta (kadrovska) odredba manje sporna od ove u kojoj žele da preuzmu ingerencije suda” i da bi to bilo “skandalozno ukoliko prođe”. Poslanik ZBCG Jovan Vučurović je naglasio su oni “najosjetljivi” na zloupotrebe ANB-a u prošlosti. “Nećemo dozvoliti da se ponovo…ANB politički instruira u bilo kom pravcu”, kazao je.
Neke nevladine organizacije su ukazale da predloženi član 83 daje mogućnost da se “za realizaciju nabavki u Agenciji ne primjenjuju propisi o javnim nabavkama”. Kupovina i servisiranje specijalnih uređaja za prisluškivanje i nadzor, oružja i druge specifične opreme je osjetljiva stvar za bilo koju Službu. Prema sadašnjem zakonu u takvim nabavkama postupa se po procedurama koje propisuje direktor Agencije.
Ministar pravde Bojan Božović je još nakon prvih primjedbi najavio da će njegovo ministarstvo predložiti izmjene nacrta kako bi se uvažila opravdana argumentacija. U srijedu je na Odboru rekao da ga je Vlada obavijestila da stalno komunicira sa EK i drugim EU institucijama oko predmetnog zakona. Božović uvjerava da Vlada neće riskirati zatvaranje poglavlja 23 (pravosuđe i temeljna prava) u pristupnim pregovorima sa EU zbog bilo kog zakona.
Nevladin sektor i opozicija su tražili da se kompletan nacrt zakona povuče iz procedure. Vlada je predloženim amandmanima donekle izašla u susret kritikama. Pristup elektronskim bazama podataka je sada moguć uz obavezni pisani sporazum između ANB-a i starješine organa / pravnog lica i uz mišljenje organa za zaštitu tajnih podataka i nezavisnog nadzora za zaštitu ličnih podataka. Drugim amandmanom Vlada je precizirala šta elektronski nadzor obuhvata (sadržaj komunikacije, saobraćajni podaci, lokacija, međunarodne veze, poštanske pošiljke). Drugim amandmanima je pojašnjena uloga predsjednika Vrhovnog suda o tome šta može a šta ne može biti odobreno za prikupljanje i način istog kao i produženje nadzora. Proširenje mjera nadzora ostaje u nadležnosti direktora ANB-a koji će takođe pisanim aktom i bez suda narediti nadziranje podataka o lokaciji i produžavati samostalno nadzor lokacije. U prvom nacrtu za nadzor lokacije je bila predviđena sudska odluka. Zadnji amandman ima dodatu riječ “može” pa se sada propisuje da se “radni odnos može zasnovati bez javnog oglašavanja”, a sistematizacijskim aktom se navode mjesta koja se tako popunjavaju.
Bilo da prođe sadašnji nacrt zakona ili da ga Vlada, pod pritiskom EU povuče ili opet izmijeni, uvijek će se naći prostora za zloupotrebe. Predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu i poslanik PES -a Miodrag Laković je rekao da se nijednim zakonom ne mogu spriječiti sve zloupotrebe. U praksi se to pokazalo tačnim i na primjeru zemalja Zapada. Početkom juna BBC je objavio opširni izvještaj o tome kako je britanska obavještajna služba MI5 tri puta na sudu prezentirala krivotvorene dokaze kako bi zaštitila svog agenta u redovima neonacističkih ektremista koji je optuživan za nasilje u porodici. Izgleda da su status agenta obavještajne službe i informacije koje je dostavljao bile pretežnije od krivičnog djela u produženom trajanju.
Njemački magazin Correctiv je prije deset godina objavio istraživačku priču o ranim godinama Vladimira Putina dok je bio agent KGB-a u Drezdenu. On je zaštitio Georga S. – svog njemačkog doušnika pedofila koji je silovao 10-godišnju djevojčicu i njenu prijateljicu i cijeli slučaj je zataškan. Sličnih primjera ima u službama širom svijeta.
U miloističkoj Crnoj Gori zloupotrebe ANB-a, tj. ranije UDB-e su široko poznate. Trenutno se sudi bivšem direktoru ANB-a Dejanu Peruničiću zbog zloupotrebe položaja, neovlašćenog praćenja i prisluškivanja novinara, opozicionara i drugih neistomišljenika tog režima. Suđenje je zatvoreno za javnost, kako nam je nezvanično rečeno, dijelom i zbog zahtjeva Srpske crkve (SPC). Naime, prisluškivani popovi i monasi su u snimljenim razgovorima iznosili teške međusobne optužbe. Dio prljavog veša iz SKY komunikacije je kasnije objavio i portal Libertas.
U neformalnim razgovorima za Monitor bivši i sadašni sigurnosni zvaničnici tvrde da se sve ne može podvesti pod zakonski okvir i da će uvijek postojati tendencija da se zaobiđu procedure kako bi se zaštitila država ili vlast, ili neko spriječio da postane vlast.
Afera Do Kvon je znakovit primjer zloupotrebe post-đukanovićevske vlasti u saradnji sa srpskom obavještajnom službom kako bi se politički rival oštetio na izborima. Tada je sadašnji premijer Milojko Spajić prvi i zadnji put u američkom Vol strit žurnalu (WSJ) optužio srpsku obavještajnu službu za namještanje afere. Navodno je i sadašnja reorganizacija ANB-a i dovođenje novog direktora urađena dijelom da bi se što više neutralizirala srbijanska agentura u Crnoj Gori ali i kriminalni proruski kraci đukanovićevskih struktura.
Posljednja vijest: predlog zakona je povučen iz skupštineske procedure.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

Dok se na ulicama nekažnjeno obračunavaju pripadnici dva zaraćena mafijaška klana, nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge, nova na bivšu vlast, politika sve više liči na klanovsku borbu u kojoj je našima sve dozvoljeno. Pa i nasilje. Između redova deklarativnih osuda dijela vlasti nedavnog napada na gradonačelnika Budve Nikole Jovanovića provijava poruka – tako ti i treba kad nijesi naš. Zvuči poznato
Vijesti o različitim vrstama nasilja sustizale su jedna drugu. U samo nekoliko dana dogodila su se dva hladnokrvna ubistva, koje bezbjednosni sektor karakteriše kao nastavak obračuna kriminalnih klanova, kavačkog i škaljarskog, kao i fizički napad na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića, uz uobičajeno punjenje stubaca crne hronike jezivim pričama o porodičnom i maloljetničkom nasilju.
Nakon što je u srijedu prethodne sedmice ispred svoje kuće u Podgorici ubijen Igor Nedović, u subotu nešto prije ponoći u bašti lokala Taormina u centru Podgorice je ubijen Ivan Milačić, koji je važio za bezbjednosno interesantno lice (BIL). Istom prilikom ranjen je Strahinja Radonjić koji je sa Milačićem sjedio za stolom, a metak je okrznuo i slučajnu prolaznicu, djevojku koja je šetala trotoaom u blizini mjesta gdje se ubistvo dogodilo.
Uz sve, lokal Taormina, u čiju je baštu utrčao i dalje neidentifikovani naoružani ubica i sasuo metake u goste, nalazi se na svega 500 metara od sjedišta Uprave policije.
Oba ubistva, označena kao nastavak klanovskog rata škaljaraca i kavčana, započetog još 2014 godine, imaju potpis profesionalnih ubica. Nedoviću je ubica prišao na motoru ispred kuće i hladnokrvno zapucao u njega, o čemu svjedoči i video snimak. Nakon što je kratko napustio mjesto zločina, vratio se kada je vidio da Nedović daje znake života, i opet zapucao u žrtvu. Vrh policije je saopštio da je ista osoba pokušala da ubije Nedovića i 16. maja ove godine, te da je tokom skrivanja imao , “ozbiljnu tehničku, logističku i finansijsku podršku”. I pored tih poliicjskih informacija drugi put je ubistvo uspjelo.
Ni u jednom nedavnom ubistavu u Podgorici, ubice nisu pokazivale zabrinutost da bi mogle biti uhvaćene.
V.D direktor policije Lazar Šćepanović saopštio je da policija ne može da preuzme apsolutnu odgovornost za bezbjednosnu situaciju, te da je sreća što nemamo slučajnih žrtava. Odgovornost je prebacio na lošu kaznenu politiku. Pohvalio se da je smanjen broj organizovanih kriminalnih grupa, što dostupni podaci ne potvrđuju (vidi box).
Zbog bezbjednosne situacije ove sedmice sastalo se i Vijeće za nacionalnu bezbjednost, nakon što je premijer Milojko Spajić sazvao sjednicu tog tijela, prethodno saopštivši da nema vremena da prisustvuje sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, na kojoj su takođe tema trebalo da budu mafijaška ubistva, a koju je inicirao predsjednik države Jakov Milatović. Sjednica Savjeta po ko zna koji put nije održana u nadgornjavanju predsjednika i premijera oko termina.
U saopštenju izdatom nakon sjednice Vijeća, na kojoj su osim predstavnika Vlade prisustvovali predstavnici pravosuđa i policije, saopšteno je da su posebno analizirana ubistva sa obilježljima mafijaških likvidacija.
“Ocijenjeno je da postoji korelacija između porasta broja krivičnih djela protiv života i tijela, trenda povećanja broja ukinutih pritvora, kao i nedonošenja presuda u roku od tri godine”, piše u saopštenju. Tako je na neki način i Vijeće odgovornost prebacilo na pravosuđe.
Opozicija prstom upire na vrh bezbjednosnog sektora, kojim rukovode Demokrate. Aleksa Bečić, lider Demokrata uzvratio je objavom dokumenta koji potvđuju da su visokopozicionirani članovi zemunskog klana imali crnogorska dokumenta tokom devedesetih, o čemu je Monitor pisao još prije dvije decenije. On je kazao da „korjeni aktuelnih problema sežu duboko u strukture bivšeg režima“. Prebacujući tako odgovornost na prethodni režim. Koji je nesumnjivo zaslužan za to što je Crna Gora dobila epitet mafijaške države. Ipak, već pet godina nove vlasti nijesu sprovele neophodne sistemske reforme. Uglavnom, na sceni je od vrha do dna prebacivanje odgovornosti.
Dan uoči vikenda kada se desilo drugo mafijaško ubistvo u Podgorici, predsjednik opštine Budva Nikola Jovanović fizički je napadnut 18. jula u Budvi. Zbog napada na njega uhapšen je Jovo Mitrović iz Budve , dok su njegova braća Vidak i Milorad Mitrović lišeni slobode zbog nasilničkog ponašanja. Sudija za istragu Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević odredio je pritvor do 30 dana Jovu Mitroviću zbog napada na Jovanovića. Vidaku i Miloradu Mitroviću izrečena je mjera zabrane prilaska Jovanviću.
Vidak Mitrović je funkcioner Nove srpske demokratije Andrije Mandića. On je nakon napada podnio ostavku na članstvo u Upravnom odboru Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.
“Događaji koji su ovih dana predmet interesovanja javnosti ni na koji način nisu povezani sa mojom političkom pripadnošću, niti sa radom ovog preduzeća, koje izuzetno cijenim. Ostavku podnosim iz uvjerenja da je očuvanje ličnog dostojanstva važnije od bilo koje funkcije”, saopštio je, aludirajući na prethodne javno iznijete optužbe Jovanovića.
Jovanović je optužio Mandića i NSD da su nalogodavci napada na njega, tvrdeći da je taj napad politički motivisan. Prema navodima Jovanovića, njegovi se napadači vode kao bezbjednosno interesantna lica (BIL).
Konačno se oglasio i predsjednik Skupštine, demantujući da ima ikakve veze sa dešavanjima u Budvi. “Nemam nikakve veze sa dešavanjima u Budvi i snažno osuđujem upotrebu sile, ali takođe tražim da video zapisi svađe Nikole Jovanovića i braće Mitrović budu javni”, napisao je Mandić na društvenoj mreži Iks.
Predsjednik Skupštine koji snažno osuđuje upotrebu sile, ipak je u nasilje u Budvi minimizirao svodeći ga na lične razmirice, dodatno javno iskazujući sumnju zatraživši video zapis svađe. „Građani Crne Gore nijesu naivni, znaju oni da to nema veze sa Andrijom Mandićem. Svi u Budvi znaju da se tu radi o ličnim razmiricama“,saopštio je. Mandić nije poimenice osudio nasilje svojih funkcionera.
Jovanović je saopštio da ta Mandićeva izjava predstavlja, kako je rekao, krajnje providan pokušaj da se brutalni napad pripadnika organizovane kriminalne grupe i funkcionera NSD relativizuje, zamagli istina i zaštite počinioci.
“Da budem potpuno jasan – nisam imao nikakvu svađu sa braćom Mitrović. Doživio sam brutalni kriminalni napad od strane lica koja se vode kao bezbjednosno interesantna i koja su direktno povezana sa Novom srpskom demokratijom, čiji je funkcioner jedan od napadača. Riječ je o organizovanom, unaprijed isplaniranom aktu nasilja, a ne o ‘svađi’, kako to pokušava da predstavi Mandić. Njegov pokušaj da podvalama i manipulacijom javnosti zamijeni uloge, da od napadača napravi žrtve, a od mene krivca – nije samo politički nepošten, već duboko opasan. To je direktan pokušaj zataškavanja zločina i zaštite partijskih vojnika koji sprovode nasilje kao metodu političke borbe”, kazao je Jovanović.
Trajući sukob Jovanovića i NSD kulminirao je nakon što je Jovanović u Budvi formirao vlast uz podršku DPS-a. Jovanović predvodi jednu od dvije struje budvanskog DF koji se podijelio nakon što je bivši predsjednik Milo Božović uhapšen u proljeće 2023, zbog sumnji da je učestvovao u međunardnom švercu droge. Jovanović je ostao lojalan Božoviću.
Govoreći o napadu na predsjednika Opštine Budva , v.d direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao je da je osumnjičeni imao personalne i političke motive za to djelo. “Motivi su više nego poznati”, kazao je. Jovanović je od Uprave policije zatražio da mu urade procjenu bezbjednosti, a na pitanje da li će do toga doći, Šćepanović je kazao da će procjena bezbjednosti biti urađena po zakonu.
Poput Mandića, i Demokrate, koje rukovode bezbjednosnim sektrom, su nasilje nad Jovanovićem osudile, osudivši istovremeno i Jovanovića za družbu sa batinašima.
“Oštro osuđujemo napad na predsjednika Opštine Budva, Nikolu Jovanovića. Vjerujemo da će nadležni organi utvrditi sve činjenice i rasvijetliti okolnosti ovog događaja. To što je Nikola Jovanović formirao vlast sa najvećom batinaškom partijom, koja je i donijela i afirmisala nasilje u Budvi, ne daje nikome za pravo da fizički nasrće na njega”, saopštile su Demokrate Budva. Ni Mandić ni Demokrate nijesu pomenule da je napadnut neko ko se nalazi na čelu grada, ima javnu funkciju.
Jovanoviću su po povratku na posao, stigle prijeteće poruke sa anonimnih mejlova, u kojima se posprdno govori o napadu na njega, i komentariše da mu sledeći put treba slomiti obje ruke i noge. Policija je procesuirala J.M. (48) iz Nikšića, koji je osumnjičen je da je putem mejla prijetio predsjedniku Opštine Budva.
“Nasilje nije samo izolovana pojava, već ozbiljan problem duboko ukorijenjen u društvu”, upozorili su iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, navodeći da cijena obavljanja javnih funkcija postaje mjerilo rizika. Oni su osudili napad Jovanovića i sve vidove verbalnih prijetnji i napada u politici i u vezi sa njom.
Dok se na ulicama nekažnjeno obračunavaju pripadnici dva mafijaška klana,nadležni odgovornost prebacuju jedni na druge, ili na bivše vlasti, politika neodoljivo liči na klanovsku borbu u kojoj je našima sve dozvoljeno. Pa i nasilje. Između redova deklarativnih osuda dijela vlasti napada na gradonačelnika Budve Nikolu Jovanovića provijava poruka – tako ti i treba kad više nijesi naš.
Zvuči poznato.
Milena PEROVIĆ
Broj kriminalnih grupa se ne smanjuje, a njihova moć jača
Nakon nedavnih mafijaških obačuna u kojima su ubijeni Igor Nedović i Ivan Milačić, koji su operativno važili za bezbjednosno interesantne osobe bliske kriminalnim klanovima, vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović medijima je saopštio da u Crnoj Gori djeluje 11 kriminalnih grupa, a da je sedam razbijeno za dvije godine.
“Imamo 11 kriminalnih grupa, a dvije najveće broje oko 300 članova”, tvrdi Šćepanović.
Njegove tvrdnje se ne poklapaju sa zvaničnim javno dostupnim podacima, odnosno Procjenama o opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. U posljednjoj procjeni, tzv SOCTA 2024, koja je bazirana na metodologiji Europol-a, piše da su u odnosu na prethodno izrađenu osnovnu verziju dokumenta – SOCTA 2021, identifikovane dvije nove OKG, dok je za jednu OKG utvrđeno da više nije aktivna. Prema podacima SOCTA 2021 bilo je registrovano aktivno djelovanje deset kriminalnih grupa.
“U Crnoj Gori je registrovano aktivno djelovanje 10 visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa, od kojih najveći broj ima preko 30 članova. Može se zaključiti da je došlo do smanjenja broja organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju u Crnoj Gori, obzirom na činjenicu da je Procjenom opasnosti od teškog i organizovanog SOCTA 2017 bilo registrovano postojanje 11 organizovanih kriminalnih grupa“, navodi se u Procjeni izrađenoj za 2021.godinu.
U SOCTA 2024, navodi se i da je dominantna kriminalna aktivnost visokorizičnih OKG iz Crne Gore krijumčarenje kokaina na međunarodnom nivou. “Pri čemu su ove strukture i dalje zadržale trend udruživanja sa kriminalnim grupama sa područja drugih država Zapadnog Balkana”.
Iz dostupnih procjena jasno se zaključuje da se broj kriminalnih grupa posljednjih godina povećavao. Njihova moć i uticaj su jačali.
Osim što je od 2021. do 2024.godine formirana još jedna kriminalna grupa, da se broj kriminalnih grupa u kontinuitetu povećava potvrđuje i dokument SOCTA 2021.U tom dokumentu je u odnosu na prethodnu SOCTA 2017, registrovano aktivno djelovanje dvije nove organizovane kriminalne grupe.
U dostupnim dokumentima se navodi da su bezbjednosne službe u periodu između 2017. i 2021. godine registrovale 60 mafijaških ubistava.
“Imajući u vidu činjenicu čvrste regionalne povezanosti između organizovanih kriminalnih grupa sa područja Crne Gore i organizovanih kriminalnih grupa sa područja zemalja regiona, prevashodno Srbije, mora se istaći da sukobi između organizovanih kriminalnih grupa nijesu ograničeni samo na teritoriju Crne Gore, već su uzročno posljedično povezani sa sukobima na teritorijama zemalja regiona, ali i pojedinih zemalja Evrope i svijeta. U sukobima navedenih organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori i zemljama regiona tokom izvještajnog perioda izvršeno je više od 60 teških krivičnih djela protiv života i tijela”, navodi se.
Znatno smanjenje broja registrovanih kriminalnih grupa zabilježeno je samo 2017 godine. Ali zbog toga što je u predhodnom periodu bilo aktivno čak 35 kriminalnih grupa.
Od 2010., do 2018.godine, izrađena su tri SOCTA dokumenta, (SOCTA 2010, SOCTA 2013 i SOCTA 2017). Kako je tada saopšteno broj organizovanih kriminalnih grupa 2017. bio je manji u odnosu na prethodni period za oko 70 odsto.
“Broj organizovanih kriminalnih grupa je tokom prethodnog perioda znatno smanjen, s obzirom da je prema podacima iz Procjene opasnosti od teškog kriminala – SOCTA 2010 bilo identifikovano 35 organizovanih kriminalnih grupa, dok je prema podacima iz Procjene opasnosti od teškog i organozovanog kriminala – SOCTA 2013 aktivno djelovalo 20 organizovanih kriminalnih grupa“, objasnili su tada iz MUP-a.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne
-
ALTERVIZIJA / prije 3 dana
Tehno-manija
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 3 dana
Uskrsla metamorfoza Hirošime
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 dana
Testiranje
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Multipolarizam na ivici apokalipse
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Miloševićevo
Milena Perović

Novi broj


CIJENA POMRAČENIH ODNOSA CRNE GORE I HRVATSKE: Kamata na rezoluciju

UNESCO TRAŽI TRENUTNI MORATORIJUM NA GRADNJU U KOTORU: Obustava gradnje i za Tivat, Hereg Novi i dio Cetinja

ĐUKANOVIĆ NAKON ZASTARE AFERE TELEKOM: Ruganje pravosuđu
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
JULSKI ŠPIC SEZONE 2025.: Turisti dolaze – nevolje ostaju
-
DRUŠTVO2 sedmice
ZAKLJUČANI SVETI STEFAN ČEKA PRESUDU: U petak završne riječi arbitraže u Londonu
-
INTERVJU3 sedmice
ŠEMSUDIN SKEJIĆ, NOVINAR: Opraštamo se od Al Jazeree balkans kao da je ljudsko biće
-
FOKUS3 sedmice
DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad
-
DRUŠTVO3 sedmice
SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz
-
Izdvojeno3 sedmice
ZAKON O LEGALIZACIJI: Novi pokušaj zaustavljanja divlje gradnje
-
Izdvojeno2 sedmice
MISTERIJA POSJETE NIKA ĐELJOŠAJA SAD: Traži li zaštitu FBI
-
FELJTON3 sedmice
RAMIZ HADŽIBEGOVIĆ – SALAŠ (VII): Svjedok sudbine življenja