Povežite se sa nama

FOKUS

Svi putevi vode do Đukanovića i Kneževića

Objavljeno prije

na

Zarobljeno crnogorsko tužilaštvo opstruira istragu u slučaju Telekom, jer su glavni akteri tog koruptivnog posla Milo Đukanović, Duško Knežević i sa njima povezana lica. Kompanija Sigma Inter corp, preko koje je isplaćivana Đukanovićeva sestra Ana Kolarević za navodne konsultantske usluge Telekomu, u vezi je sa Kneževićem. Predsjednik Sigme je Branko Krtinić, direktor budvanskog Montenegroexpress-a, firme koju je privatizovala Kneževićeva Atlas grupa. Knežević je, dakle, pored Fieste Investments LTD, o čemu smo ranije opširno pisali, povezan sa još jednom kompanijom preko koje je, prema navodima američkih istražnih organa, uplaćen mito za uljepšavanje ugovora o privatizaciji crnogorskog Telekoma. Telekom je 2005. prešao u ruke Matav-a, kasnije Dojče telekoma.

Američki pravosudni organi utvrdili su da je 4,47 miliona eura za korupciju otišlo na račune Fieste i firme Active invest corp, dok je ostatak od ukupno 7,3 miliona eura uplaćen Sigmi i kompaniji Rawleigh Trading SA.

Sigma Inter corp, prema njujorškom privrednom registru osnovana je 7. avgusta 2000. godine, sa sjedištem na zapadnoj strani Menhetna, u broju 450 Sedme avenije. Prema evidenciji američkog registra Sigma je bila aktivna skoro deset godina, a onda je ugašena u januaru 2010. godine – kada su američki istražitelji već utvrdili veze te kompanije i advokatice sestre jednog visokog crnogorskog zvaničnika sa kriminalnim radnjama tokom privatizacije Telekoma.

Prvo ročište zbog slučaja Telekom zakazano je za 27. avgust u Njujorku, a Dojče telekom već je platio za poravnanje oko sto miliona dolara američkim regulatornim vlastima, pošto se ta kompanija kotira na njujorškoj berzi.

U registru iz Njujorka, koji prilažemo uz tekst, navodi se da je predsjednik Sigme inter corp bio Branko Krtinić. Krtinić je 2004. godine izabran za izvršnog direktora Montenegroexpress AD Budva, nekada ugledne budvanske kompanije sa vrijednim nekretninama, koju je privatizovala Atlas grupa. I tu su privatizaciju pratile kontroverze.

U zvaničnoj biografiji koju je priložio Montenegroexpress, navodi se da je Krtinić rođen u Beogradu 1946, da je završio Pravni fakultet, da ima bogatu radnu biografiju od Beograda, preko Njujorka, pa sve do Latinske Amerike, da je dobitnik Ordena za zasluge za narod, a davne 1987. i priznanja najbolji direktor u turističkoj privredi.

Odmah po izbijanju afere Telekom, početkom ove godine, objavljeno je da su advokatske kancelarije Ane Kolarević i Nikole Martinovića navodno radile neposredno nakon prodaje Telekoma Crna Gora 2005. godine za kompaniju Sigma Inter corp i to oko prestrukturiranja crnogorskog operatera.

To su utvrdili vještaci Ekonomskog fakulteta, na zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva. Vještaci su, kako su tada pisale podgoričke Vijesti, utvrdili da je novi vlasnik Telekoma za prestrukturiranje predvidio sumu od 600.000 eura.

Ana Kolarević je tvrdila da je pošteno radila, demantujući tako američke pravosudne vlasti koje su u svom izvještaju istakle da su ugovori, pa i onaj sa Sigmom, sporni pošto se radi o fiktivnim uslugama. Prema podacima Monitora, Vrhovno državno tužilaštvo ispitivalo je Kolarevićevu i Martinovića. Kao glavni dokaz da se radilo o stvarnom poslu, Kolarevićeva i Martinović dostavili su tužilaštvu potvrdu iz koje se vidi da su Mađar Telekomu preko DHL-a poslali materijale teške 4,5 kilograma!

Prema izvorima Monitora, naše tužilaštvo je došlo do podataka da je novac koji je išao Sigmi, uplaćivan preko Atlas Mont banke, dok su uplate za Rawleigh Trading S.A Trading išle preko CKB banke.

Nije tu kraj vezama Kneževića i lica povezanih sa aferom Telekom. Prema informacijama do kojih smo došli, u priču oko Telekoma uključene su i neke kompanije i lica koja ne pominju američki istražni organi. Uprava za sprečavanje pranja novca notirala je, prema našem izvoru, još sumnjivih transakcija. Novac od prodaje akcija Telekoma uplaćivan je tako Vladimiru Bjelakoviću.

Prema britanskom privrednom registru, Bjelaković je direktor londonske kompanije Hemagro limited, koja je u direktnoj vezi sa Duškom Kneževićem. Hemagro je, prema britanskom registru, osnovan u julu 1999. godine u Londonu, na adresi 43 Manchester street. Ta londonska kompanija je 2004. godine posjedovala oko četiri odsto akcija Kneževićeve Atlas banke, da bi nakon transfera sa Telekomom ulog Hemagra u toj banci dostigao čak devet odsto, što je Bjelakovićevu londonsku firmu učinilo jednom od najvećih akcionara Atlas banke.

Atlas i Hemagro natjecali su se u nekim velikim privatizacijama skupa. Tako su, pored drugih kompanija, prema navodima medija, činili konzorcijum koji je bio zainteresovan za preuzimanje dijela akcija poznatog srpskog poljoprivrednog preduzeća Vital.

Prema našim izvorima, crnogorski istražni organi utvrdili su i da su transakcije Bjelakovića vezane za Telekom, obavljane preko Cosmos LTD. I ta je kompanija bila akcionar Atlas banke. I ne samo to – Cosmos je preko firme Ridlay Park jedan od osnivača kompanije Attika Land, koju kontroliše Knežević. Prije Ridlay Park, kao osnivač Attike upisana je Fiesta Investment LTD sa Mauricijusa, koja se ne dovodi samo u vezu sa aferom Telekom, već i sa sumnjivim ugovorima o zakupu satelita sa RTCG, na osnovu koje je Fiesta u višegodišnjem aranžmanu dobila više od deset miliona eura.

Kneževića nema više u fokusu priče o Telekomu. Ovih se dana javno skreće pažnja na druge aktere, od kojih neki više ne mogu da se brane, kao pokojni Živko Pregl, koga dovode u vezu sa Activom Invest corp. Activi je, kao što je već objavljeno, na račun u Euro market banci uplaćeno 2,3 miliona eura u maju 2005.

Većina glavnih likova afere Telekom bila su u bliskom Đukanovićevom okruženju. Pregl je postao predsjednik borda direktora Đukanovićeve Prve banke, u kojoj su se zaposlili i direktori Telekoma iz doba privatizacije Oleg Obradović i Milan Perović.

„U vrijeme privatizacije Telekoma, predsjednik Savjeta za privatizaciju bio je Milo Đukanović. On bi, prije svega, trebalo da odgovara”, rekao je Monitoru izvor koji radi na ovom slučaju. On je naveo da su crnogorskom tužilaštvu mnogi navodi afere Telekom poznati još od 2006. godine, ali da niko nije procesuiran, jer svi tragovi vode ka predsjedniku DPS-a.

Privatizacija Telekoma je crnogorskim građanima i manjinskim akcionarima donijala štetu, novim vlasnicima monopol. Vidimo kako je u toj priči prošlo društvo odabranih.

Odavno nije pitanje ko su glavni akteri afere Telekom i zašto Đukanović, Knežević, Kolarevićeva i ostali ne odgovaraju pred crnogorskim pravosuđem. Odavno je jasno i da je tužilaštvo tek servis vođe i njegovih. Zato i istražuju ko dotura informacije o Telekomu, umjesto da razmotaju klupko korupcije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo