Povežite se sa nama

FOKUS

Padaju maske

Objavljeno prije

na

Najava dva saveza i jedan politički razvod obilježili su dane između dva broja Monitora.

DPS i LP su odlučili da ozvaniče „ljubav” testiranu u lokalu, u Podgorici i Kotoru, gdje su se odbornici Liberalne partije Andrije Popovića dokazali kao odani saveznici, najblaže rečeno, kontroverznih gradonačelnika – Miomira Mugoše i Marije Ćatović. Nezadovoljstvo, koje je taj aranžman izazvao u radovima SDP-a, tzv. manjeg koalicionog partnera vladajuće koalicije, neće proizvesti bilo kakve posljedice. Prosto, nema preljube koja bi mogla ugroziti DPSSDP brak iz računa. Pogledajmo, uostalom, kako savez DPS-LP tumači Miloš Bešić, politički analitičar, majstor svakojake interpretacije raspoloženja javnog mnjenja i simpatizer svega što je od koristi vladajućoj koaliciji.

„Dakle, šta radi DPS: poslao je poruku – mi možemo da kupimo koga god hoćemo od Vas, ali nećemo”, divi se Bešić u razgovoru za Portal analitika, „drugo, uvlačeći ih u koaliciju održavaju liberale u životu, jer ipak će im trebati za nešto. U suprotnom LP bi nestala sa političke scene. Ovako u budućnosti mogu da odigraju neku ulogu. Moram da priznam da je to majstorski izvedeno”.

Slika o ovoj majstoriji bi bila kompletna kada bi, na primjer, Dragan Purko Ivančević, kao potpredsjednik LP, objasnio savez sa partijom koja oličava sve ono protiv čega se on bori dvadeset godina unazad – i kao političar i kao preduzetnik. A možda je i ovo dovoljno.

Politički događaj nedjelje ipak se odigrao u Podgorici, u sjedištu Socijalističke narodne partije. Višemjesečna nagađanja o nesuglasicama – taktičkim i strateškim – unutar zvanično najjače opozicione partije kulminirala su najavom dijela rukovodstva SNP-a da će na predstojećim izborima podržati listu Demokratskog fronta (DF) koju predvodi Miodrag Lekić.

Poslanici SNP-a Predrag Bulatović, Milan Knežević i njihovi istomišljenici još nijesu formalizovali najavljeno pristupanje DF, pa je zasada nezahvalno govoriti o tome šta bi taj aranžman kome mogao donijeti, a šta odnijeti. Zbunjuju i najave disidenata da neće napustiti SNP – partiju koju su neki od njih i osnovali nakon razdora u DPS-u 1997- 1998. godine, ali i tvrdnje njihovih partijskih drugova da neće sankcionisati političku samovolju dojučerašnjih kolega.

Sva ta pomirljivost i tolerancija nekome mogu zvučati lijepo, ali su suštinski neodrživi. Jednostavno, u najskorije vrijeme moraju biti razriješene nedoumice tipa: može li se neko od „odmetnutih” funkcionera SNP naći na izbornim listama i svoje partije i koalicije koju trenutno podržava? Da li će, primjera radi, Predrag Bulatović glasati za DF ili za partiju koju je osnovao, vodio i čiji je i danas član?

Sva je prilika da će predsjednik SNP Srđan Milić biti taj koji će, htio to ili ne, morati da povuče prvi potez i partijski raskol dovede do kraja. Rukovodstvu SNP-a ne ide u prilog to što će se pospremanjem u partiji baviti, praktično, u finišu izborne kampanje. To, međutim, ne mora biti njihov najveći problem.

Izgleda da vrh SNP-a sanja kako se, nakon glasanja 14. oktobra, oni i njihova partija nalaze u poziciji u kojoj se ljetos našao njihov nekadašnji koalicioni partner Socijalistička partija Srbije i njen lider Ivica Dačić. Dakle: na jednoj strani koalicija okupljena oko DPS-a, na drugoj Demokratski front, a u sredini – sa mogućnošću da biraju, trguju i ucjenjuju – SNP i njeni lideri Srđan Milić i šef poslaničkog kluba Aleksandar Damjanović. Ali, šta će biti ako to ostane samo san?

Odlazak dijela partijskog rukovodstva, u javnosti prepoznatog kao tvrdo opoziciono krilo, ostavilo je SNP u delikatnoj poziciji. U najkraćem, sada će dobiti na težini sumnje da će vrh te partije, dobije li pravi mig, pristati na savez sa DPS-om. Milić i Damjanović su se, zapravo, trudili da ojačaju taj utisak. Prvi je status „potencijalnog člana vladajuće DPS koalicije” zaslužio svojim učećem u budvanskim urbanističkim igrama. Milić čak ni ne spori dio optužbi koje se, godinama unazad, iznose na njegov račun. On, ipak, tvrdi da nije gradio na divlje, već se njegov grijeh ogleda samo u tome što nije platio sve propisane komunalije za porodičnu višespratnicu. Uporedo, dok se opozicija svim silama upinje da pokaže i dokaže kako je aktuelna vlast ne samo nesposobna (što je, usput budi rečeno, očigledno) nego i perverzno sklona kriminalu i korupciji, šef poslaničkog kluba SNP-a Aleksandar Damjanović hvali se „korektnom građanskom komunikacijom” sa ljudima koji su personifikacija crnogorskog režima i svih nezakonitosti počinjenih u minulih dvadesetak godina. Zato bi se SNP na oktobarskim izborima, pritiješnjen između dvije vatre, mogao naći u priličnim problemima.

Da li će prebjezi u DF imati bolju političku sudbinu? Pomenuti Portal analitika već se potrudio da svojim čitaocima ponudi analizu prema kojoj je Peđa Bulatović sigurni gubitnik predstojećih parlamentarnih izbora. ,,Nekadašnji partijski lider SNP-a moraće na svojim plećima da nosi teret optužbi da razbija partiju koju je sam osnovao. Pri tom, ne dobija mnogo zauzvrat: u najboljem slučaju Bulatović će postati poslanik DF, što znači da će zauzeti istu poziciju koju je već imao i kao član SNP-a”, stoji u analizi čija je poenta: ,,Predrag Bulatović (je) nakon tridesetogodišnjeg bavljenja politikom imao mirnijeg i boljeg načina da proživi još jedan poslanički mandat”.

Tačno. Ali analiza Analitike previđa suštinu: Predrag Bulatović je ,,nakon tridesetogodišnjeg bavljenja politikom” odlučio da vlastitim primjerom pokaže kako je, zahvaljujući DPSSDP vlastima, Crna Gora dovedena u bezizlaznu poziciju. I kako, želimo li da se konačno otrgnemo iz tog beznađa, svi moramo uložiti popriličan napor i podnijeti nemale žrtve. Nije, dakle, Bulatović otišao iz SNP-a da bi negdje drugo izgradio veću političku karijeru. Dovoljno je on izbora i dobio i izgubio da bi se (uz)nosio isključivo ličnim interesima.

Glasnogovornici vladajuće koalicije ovih dana ponavljaju tezu prema kojoj DF neće imati veće koristi od podrške Predraga Bulatovića i njegovih sljedbenika iz SNP-a. ,,Vječiti politički gubitnik”, kažu, nema težinu. Izborni rezultati će pokazati (ne)utemeljenost ovih procjena. Crnoj Gori, međutim, neće smetati ako i na predstojećim izborima Predrag Bulatović bude igrao neku od glavnih uloga.

Ne treba zaboraviti – govorimo o čovjeku koji je 1998. i 1999. godine, suprotno volji Slobodana Miloševića i svojih najbližih političkih saradnika – Momira Bulatovića i Zoran Žižića, aktivno radio na očuvanju građanskog mira u Crnoj Gori, sprječavajući naum da SNP postane samo još jedna paravojska pod kontrolom neke od Miloševićevih službi. Ne manje važno – Bulatović se, nakon 21. maja 2006. godine, sa mnogo više dostojanstva i političke mudrosti nosio sa referendumskim porazom nego što su se neki uznosili pobjedom. Od koje i danas žive.

Nije uzalud baš Miodrag Miško Vuković, koji dan unazad, preko Antene M u ime DPS-a i njegovih satelita odaslao davno poznatu poruku: ,,Ovi izbori su pitanje opstanka države”. Ponovo!

Neće DPS da priča o tome ko je, uz Anu Kolarević, uzeo mito prodajući Telekom. Neće da priča ni gdje su tih 100 miliona eura namijenjenih gradnji autoputa. Željezara i KAP, Željeznica i Luka Bar, Dragan Brković i Veselin Barović, Safet Kalić i Darko Šarić… svi su oni za neku drugu priču. Nije vrijeme da preispitujemo kako i zašto domaća sirotinja i međunarodni šverceri finansiraju DPS, nije zgodno otvarati priču o kreditima koje Igor Lukšić i Milorad Katnić uzimaju u ime države da bi plaćali dugove aranžmana Mila Đukanovića i Olega Deripaske. Ili gubitke Prve banke. Neka o tome sudi istorija, priželjkuju u DPS-u. Sada je država u pitanju!

,,Na izborima će biti utakmica projekata da li ili ne revidirati referendumsku volju građana, da li ili ne mijenjati ustavne osnove države, da li ili ne nastaviti ono što je samostalna država Crna Gora uspješno radila prethodnih šest godina ili to prepustiti nekome drugome da radi u naše ime…”, lamentira Miodrag Vuković. Dok njegovi kupuju – negdje cijele partije, negdje glasače, pojedinačno ili u paketu, zavisi kako se više isplati. Plaća se, čujemo i vidimo: besplatnim udžbenicima, radnim mjestima u državnoj službi, građevinskim dozvolama, priključcima za vodu i struju, oprostom dugova za porez i struju… Za nepodmitljive, tu je Pobjeda da im, u saradnji sa nadležnim službama, zagorča život objavljivanjem dosijea iz ljekarske evidencije, podataka iz vojne knjižice ili spavaće sobe. Baš kao pred izbore 1991. godine.

U mnoštvu primjera predizborne trgovine, autor ovog teksta bi skrenuo pažnju na jednu zanimljivu ,,koincidenciju”. Od momenta raspisivanja izbora prestale su sve žalbe crnogorskih poljoprivrednika iz Zete i Ulcinja na nelojalnu konkurenciju iz inostranstva. Zato danas na crnogorskim pijacama lubenice i paradajz koštaju dva, tri pa čak i četiri puta više nego na tezgama u najbližem okruženju. Idila će trajati dok DPS ne pokupi glasove. Potom ,,ide maca na vratanca”.

Da skratimo: za budućnost Crne Gore i njenih građana danas nije najvažnije pitanje kako će crnogorska opozicija izaći na predstojeće izbore, već – da li će.

Čini se da je to pomalo marginalizovana tema. Zato valja podsjetiti. Miodrag Lekić je nakon svog imenovanja najavio da je prioritet DF definisanje uslova za regularne izbore. ,,Tu ne mislim samo na biračke spiskove već i na ulogu tužilaštva, na poštovanje medijskih pravila… Mi nismo pristalice apriornog bojkota, ali jesmo vrlo odlučni u zahtjevima za poštovanje barem elementarnih izbornih pravila i uslova”. Slične poruke o definisanju minimuma uslova za fer izbore stizale su i iz SNP-a. Opozicija, sada, o bojkotu ne govori. Nije valjda da su ovo ti fer i pošteni uslovi za izbornu utakmicu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo