Povežite se sa nama

FOKUS

Parada nasilja

Objavljeno prije

na

Predizborna hajka se nastavlja.

Pošto se odlazeća Vlada sabrala i oduzela, pa konačno shvatila da nema mnogo toga čime bi se mogla pohvaliti pred potencijalnim biračima, nadležni su premijera Igora Lukšića i njegove saigrače poslali – u Kinu. Da tamo traže davno izgubljeni autoput, a predizbornu kampanju vladajuće koalicije prepuste starim majstorima staroga zanata. Jer, oni znaju kako. I, eto nas opet u 1990. godini. gdje (para)državni mediji satanizuju oponente vladajuće DPSSDP koalicije, šireći strah od bilo kakve alternative režimu.

Ako imate sreće, glasnogovornici vlasti će vam prikačiti da razgonite strane investitore tako što ukazujete na korupciju državnih zvaničnika; optužiće vas da ste neprijatelj države ukoliko objelodanite podatke o nepotizmu, konfliktu interesa ili ekonomskoj neodrživosti poslovnih aranžmana u kojima učestvuju najviđeniji predstavnici vlasti; zatražite li da vaš rad bude adekvatno plaćen – postaćete isključivi krivac za moguće zatvaranje fabrike u kojoj zarađujte hljeb… A ako nemate potrebnu dozu sreće, dopašćete u ruke kakvim udovičićima i kusovcima da vas, o državnom trošku, razvlače i čereče na stranicama državne Pobjede, nafilovani tračevima obavještajnih službi i nezvaničnim saznanjima njihovih saradnika iz politike i medija.

Činilo se da su zauvijek prošla vremena u kojima je Pobjeda svoje čitaoce obavještavala kako i zašto lider LSCG-a Slavko Perović, i opoziciono profilisani univerzitetski profesori Ljubiša Stanković, Milan Popović i Slobodan Vujošević nijesu služili vojni rok. Bilo je to vrijeme kada su državni prvaci svojim obožavaocima poručivali da municiju, umjesto za šenlučenje, prištede za neka važnija posla. Otud je i Pobjedin tekst, sve u želji da svoje žrtve dodatno satanizuje i osramoti, nosio naslov Puške u soške. Ispravno je bilo puške na rame, pa naprijed marš: Dubrovnik, Vukovar, Sarajevo, Srebrenica …

Skoro pa da se to Pobjedino nepočinstvo zaboravilo kad ono, 24. avgusta ove godine, Srđan Kusovac – nekadašnji savjetnik Mila Đukanovića a danas njegov namjesnik u državnom dnevnom listu – napravi svojevrstan reprint. Kusovac u tekstu koji je naslovio kao reagovanje Pobjede, nije tražio čak ni izgovor za bezakonje koje je počinio. To je, prosto, bio čin lične osvete osobe koja je umislila da je svemoćna sve dok su njeni gospodari zadovoljni.

„Pošto me Janko Vučinić nazvao nesojem, informišem bivšeg sindikalnog lidera da sam vojni rok uredno odslužio, za razliku od njega koji je otpušten iz JNA, kako se navodi u vojničkoj zdravstvenoj knjižici…”, zapisao je Kusovac, objavljujući i faksimile vojne knjižice koja je trebalo da posvjedoči o dometima ANB novinarstva. Nastavak teksta odgovornog urednika državnih novina neprimjeren je za citiranje. Uz to je nezakonit – prema odredbama Zakona o zaštiti ličnih podatka, i suprotan osnovim načelima Kodeksa novinara Crne Gore.

Ni 15 dana nakon objavljivanja pomenutog iskaza nema nikakvih reakcija. Pobjeda, čini se, uredno izlazi a S.K. je i dalje njen odgovorni urednik. Šute čitaoci Pobjede. Šute novinari Pobjede. Šuti, bog ga blagoslovio, Medijski savjet za samoregulaciju u čijem upravnom odboru sjedi Srđan Kusovac. Šuti i Vlada, koja Kusovca i Pobjedu i dalje uredno snabdijeva našim novcem, svjesna da već godinama krši Zakon o medijima. Vlada, zapravo, ne šuti. Premijer Igor Lukšić je u Šangaju našao za shodno da stane u zaštitu Đukanovićevog medijskog namjesnika. Pobjeda je izvijestila:

„Predsjednik Vlade Igor Lukšić reagovao je na prijetnje izrečene proteklih dana uredniku Pobjede stavom da ‘apsolutno osuđuje sve pokušaje da se prijeti novinarima’, bez obzira da li se nekome sviđa ili ne ono o čemu oni pišu”.

Premijer Lukšić je mjesecima odbijao da se na bilo kakav način odredi o uvredama, lažima i prijetnjama koje je, upravo preko Pobjede, širio sarajevski Tandem za zaštitu lika i nedjela Mila Đukanovića. Taj je dvojac, uz pomoć S.K., vratio u crnogorske medije jezik uvreda i mržnje po kome se proslavila beogradska Politika i njena rubrika Odjeci i reagovanja. Vlada nije smjela da im stane na put. Zato što se njeni članovi boje Kusovca njegovih nalogodavaca i snabdjevača dosijeima tajne policije. (Kusovac se javno pohvalio da važno mjesto među njima zauzima gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša).

To je, ustvari, nešto što današnju Pobjedu razlikuje od one iz 1990. godine. Ona je radila za Vladu. Ova radi za pojedince iz vlasti. Samo pod tim uslovima je moguće da urednik državnog medija javno zaprijeti dijelu vlade da će ih „istresti iz gaće” ako ugroze njegove finansijske interese, a da ovi to kukavički prešute i pristanu na ucjenu beskonačno odlažući odluku o sudbinu tendera za privatizaciju Pobjede. Tako Tenderska komisija još nije okončala postupak započet u septembru prošle godine

„Da je Pobjeda tabloid, napisala bi što, od čega sve i koliko zarađuje Boris Bušković (pomoćnik ministra finansija i predsjednik Tenderske komisije) u Vladi, upravnim odborima i drugdje”, piše Kusovac krajem aprila, u danima kada je izgledalo da je odluka Tenderske komisije pitanje dana: “Ako se ispostavi da smo slabiji, posljednja umrlica koju Pobjeda bude objavila biće njena. Ali će ostati upamćene one dvije-tri koje bude objavila prije sopstvene. Pobjeda, ako je ovo njen kraj, neće vješat gaće na naslovnu stranu ali će nekoga dobro istrest iz gaća…”.

Ostaje pitanje: kada Igor Lukšić priča o medijskom reketiranju misli li na Pobjedu, njenog urednika i njegove nalogodavce? Na kojem će mjestu zajedničke izborne liste DPSSDPLP koalicije biti ljudi za koje je S.K. ne jednom, na kolegijumu, tvrdio da će biti uhapšeni onoga dana kada on objavi dokumenta koja su mu u posjedu? Ko još ima ta dokumenta? Da li je to razlog dvostrukih aršina crnogorskih vlasti?

Kada se Kusovac obruši na Vučinića, kršeći sve pisane i nepisane zakone i moralne norme, država se sakrije u mišju rupu. Kada mediji koji nijesu pod kontrolom crnogorskog gospodara objave kako su on i njegovi prijatelji čerupali Prvu banku, da bi njihov ceh bio namiren novcem iz državnog budžeta, sva se država – od Centralne banke do Državnog tužioca – digne na noge: kako su Miranda Patrucić i Mreže istraživačkih novinara (OCCRP) došli u posjed najstrože skrivanih podataka?

Umjesto izvještaja o višegodišnjim zloupotrebama i lažima kojima su iste prikrivane, državni mediji papagajski ponavljaju ocjenu direktora Prve banke Milana Perovića:

,,Tekstovima Mreže istraživačkih novinara (OCCRP) nanijeta je šteta cijeloj Crnoj Gori, a ne samo Prvoj banci. To je signal da je ovo, kada je o bankarstvu riječ, potpuno nesiguran teren koji treba izbjegavati”.

Milo Đukanović i njegova vlast prećutali su tvrdnje Mirande Petrucić da je Prva banka prekršila manje više sve propise kojima je regulisan rad finansijskih institucija. ,,Mislim da je pravo pitanje koji zakoni i bankarska pravila nijesu prekršeni. Svi – od ključnog Zakona o bankama, preko Zakona o platnom prometu, Zakona o sprječavanju pranja novca, do najvažnijih propisa koje donosi Centralna banka. Pri tome kršenja nisu bila mala i nebitna”, objašnjavala je saradnica OCCRP u razgovoru za Monitor, dok su prozvani pripremali kontraudar.

Đukanović se odlučio na oprobani recept – umjesto da se brani od argumentovanih optužbi, spočitaće drugima sve ono što kritičari pripisuju njemu. Već tada je krenula priprema moguće ,,afere CKB”. Njenim kreatorima je naruku išla činjenica da su se Vlada i OTP sve više i više uplitali u mrežu međusobnih dugova i potraživanja koju su im skrojili Đukanovićevi omiljeni biznismeni – Oleg Deripaska i Dragan Brković. Verzirani kažu da će i ova priča ući u konačni obračun između Vlade CG, OTP banke, KAP-a i Vektre. A račun će, ne promijene li se računovođe, biti ispostavljen crnogorskim poreskim obveznicima.

Monitoru je, iz prve ruke, potvrđeno da je informacija o krivičnoj prijavi koju je, navodno, OTP banka podnijela protiv osnivača i nekadašnjih direktora banke Milke Ljumović i Bose Tatar prije objavljivanja u Dnevnim novinama nuđena makar još jednom crnogorskom printanom mediju. Odbili su je zbog nedostatka dokaza koji bi potvrdili makar dio priče o opljačkanim milionima.

A onda su Pobjeda i njen urednik donijeli ekskluzivnu vijest – Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić demantovala je tvrdnje Dnevnih novina. ,,Dobili smo određeni materijal, ali nijesmo dobili prijavu ni protiv jednog određenog lica. Materijal je nazvan „krivičnom prijavom”, ali u njemu nijesu naznačena prijavljena lica”, objasnila je Čarapić svom sagovorniku. ,,Nama je taj materijal zanimljiv jer je u njemu iznijeta sumnja da dio poslovanja nije bio u skladu sa zakonom. Materijal ćemo proučiti i vidjećemo što ćemo učiniti”.

Treba primijetiti da su Čarapić i Kusovac ostavili odškrinuta vrata – ,,afera CKB” može ponovo oživjeti ako zajednički nalogodavac zaključi da mu je to u interesu. Dodatno, Kusovac je cijelu priču pokušao iskoristiti da pred državnim jaslama ojača svoju i ugrozi poziciju konkurentskih novina. ,,Dnevne novine, koje su počele da izlaze prošle jeseni uz podršku dijela Vlade, odnedavno se dijele besplatno. Navodno se izdržavaju od reklama”, piše S.K. Nije tajna, Kusovac je i zbog Dnevnih novina ljut na dio Vlade koji nije bespogovorno naklonjen njemu i sponzorima iz Lutrije Crne Gore. A izborna kampanja je zgodno vrijeme za dokazivanje lojalnosti i tvrđenje pozicija. Šefova će, zna se, biti zadnja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo