Povežite se sa nama

FOKUS

Kako se švercuje „kleopatra”

Objavljeno prije

na

Oko 200 radnika Duvanskog kombinata Podgorica (DKP), firme u bankrotu, proizvodi kleopatru, cigarete Eastern Company iz Egipta. Naručilac posla za DKP je FZE Liberty, navodno iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Sumnja se da se radi o organizovanom kriminalnom poduhvatu. Farag Murad, jedan od šefova Eastern Company, za Dan je kazao da nijednom fizičkom ili pravnom licu, uključujući FZE Liberty ili DKP-e, nijesu odobrili poslovanje sa zaštićenim znakom kleopatra. Šokiran je informacijom da se njihov brend nadivlje proizvodi.

Članstvo Crne Gore u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji podrazumijeva poštovanje robnih marki i žigova. DKP je u većinskom državnom vlasništvu: Investiciono-razvojni fond, Republički fond PIO i Zavod za zapošljavanje ukupno imaju preko 52 odsto akcija, a izvoz kleopatre podrazumijeva izdavanje dozvola i nadzor cjelokupnog postupka od strane vladinih organa. To mogu biti odlučujući podaci ukoliko Eastern Company ostvari prijetnju da će podnijeti „tužbu protiv odgovornih”.

Egipatska kompanija je ozbiljan igrač u međunarodnom prometu cigareta i referencirana je na neke od najpoznatijih globalnih berzi. Dođe li do suđenja za falsifikovanje kleopatre, i taj ceh bismo mogli platiti svi mi – poreski obveznici.

Jedno od glavnih misterija je: ko stoji iza FZE Liberty?

Agencija za duvan, nadležna za izdavanje odobranja za djelatnosti uvoza i izvoza duvana, obrađenog duvana i duvanskih proizvoda u Crnoj Gori, nema u svojim registrima FZE Liberty. Na drugoj strani, DKP je prijavio osam marki duvanskih proizvoda, ali među njima nije kleopatra.

Provjerom privrednih evidencija UAR-a, domaći mediji su utvrdili da je FZE Liberty fantomska firma; identifikovana su dva pravna lica sličnog naziva, za građevinarstvo i trgovinu metalom, ali nijedno za promet duvana ili duvanskih proizvoda.

Resor Tarzana Miloševića, Ministarstvo poljoprivrede generalno ima nadležnost za regulisanje poslova sa duvanom. Tvrde da „ne ulazimo u legitimnost postojanja firme koja je naš značajan naručilac i redovan platiša” i da je za njih „legitimna dokumentacija koja nam je dostavljena”. Iz DKP-a se drže istog diskursa. Izvršni direktor DKP-a Slavoljub Vukašinović kaže da im je iz FZE Liberty pokazana licenca za proizvodnju kleopatre.

Prema službenoj verziji, 19. novembra 2010. je potpisan ugovor o poslovnoj saradnji DKP-a i FZE Liberty. Narednog mjeseca je DKP-u uplaćeno 115.000 eura za nabavku pogona „tvrde pakerice” radi proizvodnje 85 tona cigareta mjesečno. Potom je uplaćen avans, 50 odsto za naručenu količinu, ali tačna suma nije precizirana. Januara 2011. je završen remont za proizvodnju kleopatre.

Do novembra prošle godine naručena količina ovih cigareta je iz Luke Bar eksportovana „u sjevernu Afriku” (direktor Vukašinović) i-ili „u Ujedinjene Arapske Emirate” (ministar Milošević).

U koju tačno zemlju plovi kleopatra iz DKP-a? Pokušali smo doznati u Upravi carina, koja je u obavezi posjedovanja deklaracije o krajnjoj destinaciji cigareta. Odgovor nijesmo dobili do zaključenja ovoga teksta.

Na drugoj strani, Monstat je na osnovu carinskih protokola utvrdio da je crnogorski izvoz duvana 2011. bio simboličan, što dovodi u sumnju tvrdnje da je i prva faza poslovanja FZE Liberty i DKP-a bila regularna.

U junu je nastavljeno sa kleopatrom. DKP angažuje svoje radnike čak u tri smjene. Neki od njih su, tokom ranijih protestnih okupljanja, javno saopštavali: „Dobri smo im bili dok smo lovćen pakovali u kutije marlbora. Svi su se grebali o nas i primali plate. I po 36 sati smo radili bez prestanka”.

Sada neimenovani Grk ili Arapin ispred FZE Liberty „kontroliše kvalitet” u DKP-u. „Proces proizvodnje, kao ovlašćeni predstavnik kupca, pratio je predstavnik našeg uvaženog klijenta”, saopštio je Vukašinović iz DKP-a. Poslovne objekte DKP-a zaposjelo je „privatno obezbjeđenje”.

Čitava operacija sa kleopatrom bila bi nezamisliva da prethodno Vlada Igora Lukšića, očigledno specijalno za FZE Liberty, nije inicirala Zakon o dopuni Zakona o akcizama koji je 24. maja „po skraćenom postupku” usvojen u Skupštini. Konkretni predlagač i obrazlagač bio je ministar finansija Milorad Katnić.

Dopisan je novi paragraf da „duvanski proizvodi koji se izvoze ne moraju biti obilježeni posebnom izvoznom markicom, pod uslovom da zakonom države uvoznice nije propisana obaveza da se duvanski proizvodi obilježavaju akciznom markicom”.

Katnić je na osnovu te promjene 4. jula donio Pravilnik, kojim je „pojasnio” postupak izvoza duvanskih proizvoda koji nijesu obilježeni posebnom izvoznom markicom. FZE Liberty eskportuje kleopatru iz DKP-a bez akciza ako te cigarete „prati odgovarajuća potvrda nadležnog organa zemlje uvoznice kojom se dokazuje nepostojanje obaveze obilježavanja tih proizvoda posebnom izvoznom markicom”.

Nebojša Medojević, koji je 1990-ih bio stručni konsultant DKP-a, je u povodu afere kleopatra kazao: „Onaj ko uspije da proizvede neku cigaretu, a da na nju ne plati akcizu i dažbine, zna da se radi o ogromnom novcu koji se uglavnom, u gotovini, sliva u džepove ljudi bliskih vlasti ili bezbjednosnom sektoru”.

Izvršni direktor DKP-a Slavoljub Vukašinović je još u periodu prije sklapanja ugovora sa FZE Liberty bio u saznanju da se, čak i uz tada obavezne akcizne markice zemalja u koje se navodno izvoze cigarete, ne može garantovati zakonski čist posao. Sada je to sa Katnićevom „odgovarajućom potvrdom” još manje moguće.

Sektor poreskog i carinskog sistema Ministarstva finansija je 14. septembra 2009, ministar bio Igor Lukšić, dostavilo pismeni odgovor Vukašinoviću na njegovo pitanje da li akcizni proizvodi, namijenjeni izvozu, moraju imati akciznu markicu zemlje kojoj su namijenjeni?

Poenta je da je Vukašinović svoju zapitanost obrazložio i sada aktuelnim problemom: „Suštinski, izvoznik i nije uvijek u stanju da ima uvid u krajnju destinaciju, pošto se uvijek može napraviti prenapućenje upućene izvezene robe”.

U julu je Ministarstvo finansija saopštilo da DKP u prvoj polovini tekuće godine nije kod Poreske uprave podnio zahtjev za trebovanje akciznih markica. Propisana crnogorska akcizna markica za obilježavanje duvanskih proizvoda koji se izvoze, a za koje ino-dobavljač nije dostavio akcizne markice, crvene je boje i ima slovnu oznaku E. Kako FZE Liberty ili DKP sada ne lijepe te markice, državni budžet je uskraćen za višemilionske prihode.

Prema crnogorskim propisima, specifična akciza na cigarete iznosi 15 eura za 1.000 komada a proporcionalna akciza 36 odsto od njihove maloprodajne cijene. No, treba uzeti u obzir i direktive Savjeta EU 92/79/ EEC i 92/80/EEC koje normiraju najniže akcize za cigarete na 64 eura po kilogramu. Tarzan Milošević i DKP su objavili da je izvezeno 124 tona kleopatre. Po poreskoj računici na bazi EU direktiva, oslobađanjem od akcizne obaveze, državni budžet je na kleopatri „zakinut” za 7,93 miliona eura.

Eskiviranje evropskih strandarda nas dovodi do Milana Roćena, eks ministra. Naime, i on je učestvovao u proceduri izmjene Zakona o akcizama, kojima su stvoreni juristički uslovi da se za kleopatru ne plaćaju akcize.

Dopisom Ministarstvu finansija od 20. aprila, Roćen je pismeno izvijestio Milorada Katnića, odnosno Ministarstvo finansija, o saglasnosti Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija „s izjavom obrađivača popisa da ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije s kojima je potrebno obezbijediti usklađenost”.

Sa Roćenom uvijek idu i podozrenja da je uključen i širi korporativni interes. Prema nezvaničnim informacijama Dana „iz više izvora”, u posao sa kleopatrom „uključen je i crnogorski biznismen Ranko Ubović, inače vlasnik lokala Grand”. Roćen je prijatelj i navodno poslovni ortak sa Ubovićem.

Donedavni šef diplomatije je bio pretpostavljeni jednom drugom svom prijatelju – Aleksandru Erakoviću, ambasadoru Crne Gore u UAE-u. Eraković je prethodno bio savjetnik za odnose sa javnošću u posljednjem premijerskom mandatu Mila Đukanovića.

Roćen je za Erakovića, pripremajući ga za ambasadora, novinarima svojevremeno kazao da je „skoro uobičajena praksa da se, takvi kadrovi šalju, u diplomatske vode”.

Vladajuća familija UAE-a pokazivala je krajem 2000-ih interes za kupovinu zemljišta u Ulcinju: ogromnih parcela Eurofonda, vlasništvo Veselina Barovića, veterana duvanskog biznisa.

Ambasador Eraković je početkom 2002. napravio „pokajnički” intervju Srećka Kestnera za Vijesti, kojim su javno zakopane ratne sjekire sa Milom Đukanovićem, njegovim prijateljem Stankom Subotićem i družinom.

Kestner je 2005. osnovao Walford Tobacco Company (WTC), sa sjedištem u UAE-u. Njegov WTC je službeno drugi po veličini (re)eksporter duvana iz UAE-a. Objavili smo da je imao „radnju” u Tunisu, trgovao po Bliskom istoku – a tamo je egipatska kleopatra broj jedan cigareta.

I sve tako dok ga 31. jula u BiH nijesu uhapsili. Baš tada se zahuktavalo sa kleopatrom. Koincidencije?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo