Povežite se sa nama

FOKUS

Aco se „ugradio” u narko imovinu

Objavljeno prije

na

Od zaplijene imovine Duška Šarića i ortaka Jovice Lončara (3. maja nepravosnažno osuđeni na osam i šest godina zatvora), kao i Safeta Kalića, njegovog brata i supruge (prvostepeni postupak u toku) – država ima samo troškove. Njihove parcele, stanovi, kuće, poslovni objekti, benzinske pumpe, hoteli Rožaje i Turjak (u izgradnji), zatim građevinska mehanizacija, automobili i druga vozila, hartije od vrijednosti i „zamrznuti novac”, do daljnjeg su nadležnost Uprave za imovinu (UzI).

Ni najmanji dio oduzete imovine nepravosnažno osuđenih i-ili optuženih u predmetima Šarić i Kalić nije prodat ili iznajmljen, iako optužnice tvrde da je stečena krivičnim djelom – trgovinom narkoticima.

Plijenidbe su od početka bile traljave. Rješenja o privremenom oduzimanju imovine u slučajevima Šarić i Kalić su donijeta 27. jula i 4. avgusta prošle godine. Između Višeg suda u Bijelom Polju i osnovnih sudova u Pljevljima, Rožajama i Podgorici, na čijim se teritorijama nalazi oduzeta imovina, različito su tumačili paragrafe sa klauzulom izvršnosti i pravosnažnosti. Zbog toga je UzI, formacijski dio Ministarstva finansija, više od dva mjeseca kasnila sa izvršenjem sudskih rješenja.

Postupci zabilježbi zabrana raspolaganja privremeno oduzetom imovinom su od septembra do novembra 2011. državu koštali 56.000 eura. Prema službenim podacima, UzI je za 20.000 eura angažovala Geotech d.o.o. iz Podgorice kako bi procijenila vrijednost oduzete imovine. Tvrde su to uradili po javnom pozivu. Međutim, Geotech je registrovan za geodeziju, projektovanje i konsalting, ali ne i procjenu vozila, vlasničkih udjela ili hartija od vrijednosti.

U to je vrijeme direktor UzI-a bio Melvudin Nuhodžić (DPS), predsjedavajući parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu i nesuđeni šef ANB-a. Radi osiguranja imovine Šarića, Lončara i familije Kalić, jesenas je za 20.000 eura angažovano Lovćen osiguranje; nijesmo pronašli podatke da je to urađeno obavezujućim tenderom. Nema javno dostupnih podataka ni o tome koliko je ukupno novca potrošeno za „očuvanje vrijednosti” imovine proistekle iz kriminala.

Zimus, prije nego je UzI preuzeo Nuhodžićev nasljednik Blažo Šaranović, ambiciozno su najavljivani za oduzetu imovinu postupci izdavanja u zakup. Ako se za izdavanje ne bi javio niko, UzI je tvrdila da će nepokretnosti ustupiti na korišćenje bez naknade državnim organima i „drugim subjektima” u svrhu ostvarivanja humanitarnih ciljeva.

Benzinske pumpe, Šarićeva Mat petrol i Kalićeva M-Petrol, hotel Rožaje i poslovne objekte, UzI je na upravljanje trebala da povjeri organizaciji ili instituciji koja je registrovana i ispunjava propisane uslove za takve poslove.

U Informaciji o prijedlogu modela upravljanja UzI-a u vezi sa privremeno oduzetom imovinom u krivičnom ili prekršajnom postupku, usvojenoj 29. decembra na sjednici Vlade Igora Lukšića, zakup ili prodaja su predviđene i za „radne mašine i teretna vozila”, automobile i akcije privrednih društava.

Ništa od toga nije sprovedeno u djelo. Tvrdilo se da je Zakon o staranju o privremeno i trajno oduzetoj imovini – u primjeni od 1. januara 2009. godine – bio nejasan u pojedinim paragrafima. Zakonik o krivičnom postupku (čl. 95) takođe predviđa način preuzimanja imovine, pa je Crna Gora atipični primjer da faktički postoje dva izvršna postupka. Situacija je time zakomplikovana. Nijesu postojale odredbe o oduzimanje firmi i njihovim upravljanjem, već samo o oduzetoj imovinom tih firmi. Par mjeseci su trajale rasprava i procedure usvajanja amandmana na taj zakon.

Uprkos tome što su izmjene i dopune Zakona o staranju o privremeno i trajno oduzetoj imovini stupile na snagu 15. juna (Službeni list CG, br. 31/12), nema dostupnih informacija da je nepokretna ili pokretna imovina Duška Šarića i Jovice Lončara, odnosno optuženih Kalića, zakupljena, prodata ili ustupljena državnom organu ili nekom subjektu u humanitarne svrhe.

Do 15. avgusta, kada je istekao rok od 60 dana, Vlada je trebalo da propiše načine i postupke davanja u zakup, prodaje ili povjeravanje oduzete imovine na upravljanje organizaciji ili instituciji koja ispunjava zakonske uslove.

Vlada je, na prijedlog UzI-a, takođe trebala da imenuje članove organa za upravljanje privremeno oduzetim vlasničkim udjelima i hartijama od vrijednosti u firmama. Prema evidenciji Centralnog privrednog registra, uz sudsku zabilježbu zabrane raspolaganja, opterećenja i otuđenja imovine, firme Šarića i Kalića imaju stare menadžmente.

Slično je i u Centralnoj depozitarnoj agenciji, čiji izvještaj Top 10 od 19. septembra o.g. i dalje – kao drugog po veličini akcionara NIG Pobjeda – sa 29.424 akcija procijenjene vrijednosti od 266.732 eura registruje Mat shop, firmu Duška i Darka Šarića koja je 2007. preimenovana u Mat company.

To nijesu svi razlozi zbog kojih se advokati osuđenih i-ili optuženih, kao i povezana lica čija se nominalna imovina našla na udaru „proširenog oduzimanja” od strane države, barem u javnosti, ne sjekiraju prećerano.

Imovina Šarića i Kalića je oduzeta odlukom sudija za istrage. Pravni osnov je utvrđen Zakonom o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika (KZ), konkretno u čl. 113 koji je u primjeni od 13. maja 2010. godine.

Tu i tamo su već pušteni glasovi visprenijih pravnika da se čl. 113 KZ-a ne može primjenjivati retroaktivno, čak i ako se sudski dokaže da je imovina kriminalnog porijekla. Naime, odredba krivičnog zakona povratno dejstvo može imati ako je blaža za učinioca krivičnog djela (čl. 147 st. 3 Ustava).

Šarić i Lončar su u prvostepenoj presudi osuđeni zbog pranja novca „od decembra 2007. do kraja 2010”, dok Kalići po istom krivičnom djelu terete za period „od 2005. do juna 2011. godine”. Prema toj varijanti, Šarić, Lončar i Kalići su se kriminalom bogatili uglavnom prije 13. maja 2010, dana stupanja na snagu izmjene KZ-a. Ukoliko im imovina manje-više od države bude neokrznuta nakon pravosnažnosti presuda, njihov primjer postaće standard za „amnestiju” kriminalne imovine svih drugih.

No, namirivanje računa unutar šireg korporativnog interesa sasvim je druga priča. Konkretno, pranje novca familije Šarić je bilo nemoguće bez vorteksa sa Prvom bankom. O svemu tome postoje dokazi.

Nebojša Jestrović, koji je u Srbiji optužen da je oprao novac za Darka Šarića, svog školskog druga, raspolagao je u Prvoj banci nerezidentnim računom Camarilla corporation sa Sejšela, za koji je, na osnovu uvida u analitičku karticu, sudski vještak utvrdio da je bio link sa povezanim firmama radi pranja novca.

U katastarskim rubrikama, paralelno sa zabilježbom zabrane raspolaganja, opterećenja i otuđenja imovine po osnovu Rješenja Ks.br.3/11 bjelopoljskog Višeg suda, upisani su posebni dugovi Mat company ili njene filijale Tera ing kao hipoteke Prve banke.

Od zaplijenjene imovine Šarića u Pljevljima, Prva banka potražuje 7,4 miliona eura. Status hipoteka nad imovinom stečenom kriminalom nije preciziran ni nedavno usvojenim Zakonom o staranju o privremeno i trajno oduzetoj imovini.

Svjedokinja na suđenju Dušku Šariću i Lončaru iz Uprave za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma je na pretresu 1. decembra 2011. kazala da Prva banka nije prijavljivala sumnjive transakcije, bez obzira što im je to izričita obaveza.

Specijalno tužilaštvo Đurđine Ivanović se nije potrudilo da razjasni ulogu Prve banke, kamo li da je inkriminiše zbog sticanja profita iz krivičnog djela pranje novca. Naprotiv, može se sumnjati da je Ivanovićeva, koja je u Višem sudu lično zastupala dio optužnice za pranje novca protiv Šarića i Lončara, prikrivala saučesničke tragove Prve banke.

Ispostavilo se da Prva banka ima hipoteku nad luksuznim malim hotelom Max prestige u Budvi od oko 15 miliona eura.

Formalni vlasnik firme i hotela Max prestige je Bojan Stanojković, lice u bjekstvu, saradnik Darka Šarića u švercu kokaina, optužen pred Specijalnim sudom u Srbiji; od 1998. do 2004. Stanojković i Šarić su bili na istoj prijavljenoj adresi u Slovačkoj. Izvršni direktor i zastupnik Max prestigea, Nebojša Miličković, skupa sa drugim jaranima iz Pljevalja je akcionar NIG Pobjede – deseti po broju akcija.

Na pretresu 21. jula 2011. Đurđina Ivanovića je Jovici Lončaru postavila pitanje koji je pravni interes Max prestigea da svoju imovinu založi kao hipoteku Prvoj banci za podizanje kredita za Mat company?

Od Lončara nije dobila precizan odgovor. Potom je, ne samo odustala od ,,hronološkog prezentovanja papirologije načina dobijanja kredita Mat company kod Prve banke”, već i pominjanja Max prestigea uopšte!

Đurđina Ivanović je izgubila interes za Max prestige, jer bi na hotel mogla biti stavljena sudska zabrana raspolaganja, opterećenja i otuđenja imovine. To bi bio direktan udar na sakrosanktne kombinacije Prve banke i demiurge ovdašnjeg narko biznisa.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo