Milo Đukanović bi trebalo da u petak pred skupštinskim Anketnim odborom bude ispitan u vezi sa njegovom odgovornošću za korupciju tokom privatizacije Crnogorskog Telekoma (CT), koju je utvrdila Komisija za hartije od vrijednosti iz Njujorka. U vrijeme privatizacije Telekoma, Đukanović je bio premijer i predsjednik Savjeta za privatizaciju, najodgovorniji i za prodaju kompanije i za odluku Vlade da se stimulativnim mjerama umiješa u posao kupovine dijela manjinskog paketa Telekoma od strane Matava, zahvaljujući čemu su Mađari došli u posjed 77 odsto kompanije. Ta činjenica, da je Matav zahvaljujući intervenciji Đukanovića i Vlade došao do dvije trećine vlasništva Telekoma, u dokumentima američkog pravosuđa navodi se kao razlog zbog kojih je Mađar Telekom sa 7,3 miliona eura podmitio crnogorske zvaničnike.
Vlada je odlukom o kontribuciji koju je potpisao Đukanović, a koja je ekspresno donijeta dva dana pošto je završena transakcija prodaje većinskog paketa Telekoma, 31. marta 2005. pozvala manjinske akcionare da prodaju Matavu akcije, uz obećanje da će im u tom slučaju doplatiti 30 centi po akciji, što su oni i učinili. Vlada je manjinskim akcionarima platila 3 miliona eura, a Matav 26 miliona, odnosno 2, 2 eura po akciji. U dokumentima američkog pravosuđa navodi se da su Mađari prethodno pokušali sami da otkupe te akcije, ali da nijesu uspjeli zbog cijene koju su manjinski akcionari smatrali niskom.
U tužbi američke SEC stoji da su Mađari kupovinu CT uslovili kupovinom manjinskih akcija, iako je to pred Skupštinom ove sedmice demantovao Branko Vujović, tadašnji predsjednik Tenderske komisije za privatizaciju CT. Vujoviću ne bi bilo prvi put da demantuje nesporno, kao u slučaju privatizacije Željezare.
U Njujorku je za 12. oktobar zakazano prvo ročište u sporu protiv trojice bivših menadžera Mađar Telekoma, optuženih da su korumpirali bar dvojcu državnih zvaničnika Crne Gore, ,,preko posrednika”, koristeći koruptivnu šemu. Prema tužbi protiv trojice menadžera 7,3 miliona eura uplaćeno je na račune četiri kompanije za lažne konsultantske ugovore – Sigma inter corp, Activa invest, Fiesta investment limited i Raweligh trading. Novac je, prema toj tužbi, otišao sestri ,,visokog funkcionera”(čitaj Ani Kolarević), menadžerima Telekoma i državnim zvaničnicima.
Đukanović u petak može biti opušten pred skupštinskim Odborom. Već godinu otkako su američki organi utvrdili korupciju a Dojče Telekom, kao većinski vlasnik Mađar Telekoma, platio 95 miliona eura poravnanja, u Crnoj Gori se stvar nije mrdnula sa mrtve tačke. Tužilaštvo ćuti, a pred parlamentarnim odborom oni koji mogu razmotati klupko korupcije uglavnom ćute.
Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe i Đukanovićev prijatelj nije se ove sedmice pojavio na saslušanju, uz pojašnjenje da je na putu i da nije dužan da se kao biznismen odazove tom tijelu. Knežević je, o čemu je Monitor pisao, u isprepletanim vezama sa Sigmom i Activom, kompanijama preko kojih je išao novac za korupciju zvaničnicima.
Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Milan Perović, bivši menadžeri Telekoma i Moneta, su najprije odbili da odgovaraju na pitanja poslanika pravdajući se obavezom čuvanja poslovne tajne, da bi, kada ih je Telekom oslobodio čuvanja tajne, opet odbili da sarađuju. Ivanović je saopštio da neće odgovarati na pitanja Anketnog odbora dok ne dobije napismeno odluku Telekoma upućenu Skupštini koja bivše menadžere oslobađa poslovne tajne, istovremeno ih obavezujući da ne negiraju tvrdnje američkih organa vezano za taj slučaj. U prevodu, bivši menadžeri Telekoma nijesu smjeli negirati korupciju i kršenja pravila o otkrivanju korupcije od strane Dojče Telekoma Matava. To im očigledno nije bilo lako. Perović i Obradović su poslanicima, nakon što su se upoznali sa tim upozorenjima, dostavili pripremljene pisane izjave, i napustili sjednicu.
Perović je za Monitor međutim potvrdio da su on i njegove kolege potpisnici dva od četiri lažna ugovora za koje američki organi tvrde da su pokriće za uplatu višemilionskog mita. Za Monitor je kazao da je on supotpisnik ugovora sa Sigmom, preko koje je novac dobila Ana Kolarević. Tim ugovorom plaćene su navodne konsultanstke usluge advokatskih kancelarija sestre bivšeg premijera i njenog poslovnog partnera Nikole Martinovića. Prema izvorima Monitora bliskim istrazi, na račun Ane Kolarević u Atlas banci Duška Kneževića polovina tog novca, 240 hiljada eura, uplaćena je 21. oktobra 2005. godine. U to vrijeme privatizacija je bila uveliko okončana.
U tužbi protiv trojice menadžera Matava navodi se da su usluge koje su navodno plaćene Ani Kolarević već bile izvršene, po znatno nižoj cijeni. Otuda je ugovor označen kao lažan. U dokumentima američkih pravosudnih organa navodi se da je taj ugovor sa Sigmom, napravljen u maju a potom antidatiran na april. Direktor Sigme je Branislav Krtinić, bivši direktor Kneževićevog Montenegroexpresa.
,,Ne znam šta znači antidatiran”, kazao je Milan Perović za Monitor.
U dokumentima američkih istražnih organa navodi se da je taj ugovor potpisao zvaničnik Mađar Telekoma, a ujedno bivši zvaničnik CT. Oleg Obradović je u januaru ove godine priznao da je supotpisnik nekih od ugovora koje kao koruptivne i lažne pominju američki pravosudni organi.
Perović je za Monitor pojasnio: ,,Ja sam u vrijeme privatizacije bio izvršni direktor Telekoma. Potpisao sam ugovor sa Sigmom. Moja firma je potpisala samo taj ugovor, a Monet je potpisao drugi ugovor sa kompanijom Rawleigh. Izvršni direktor Moneta bio je Miodrag Ivanović. Predsjednik Borda bio je Oleg Obradović”.
Na račun ta dva ugovora, sa Sigmom i Rawleigh, uplaćeno je 2,9 od 7,3 miliona eura. Obradović i Ivanović izjavili su u januaru ove godine da nema logike da su podmićeni zbog tog posla na koji nijesu mogli uticati. Ali su svojim potpisima mogli pomoći da mito stigne na adresu na koju je poslat.
U tužbi protiv trojice Mađara navodi se da su bivši menadžeri CT- a, ne navodeći imena, dobili pola miliona eura od ovog koruptivnog posla. Iznosi od 450 hiljada eura i 110 hiljada eura legli su oko 20 maja 2005. na njihove račune u inostranstvu. U dokumentu se navodi da je jedan od menadžera „priznao službenicima banke da je to novac od privatizacije i da je iz povjerljivih razloga uplaćen na račun u inostranstvu”.
Obradović i Perović su sada u rukovodstvu odbora direktora Prve banke, Miodrag Ivanović, kum i prijatelj Đukanovića, jedan je od akcionara Prve banke, čiju je dokapitalizaciju pomogao pozamašnom sumom.
Ostatak, 4,47 miliona eura uplaćeno je za navodnu kupovinu manjinskih akcija Telekoma. Taj dio novca išao je preko kompanija koje su u vezi sa Kneževićem, Fiestom i Activom.
Početkom maja na račun Active u Euromarket banci leglo je 2,3 miliona eura. Iza te kompanije stajao je pokojni Kazimir Živko Pregl, koji je kasnije postao član odbora direktora Prve banke, a ta višemilionska transakcija, kako se moglo čuti pred anketnim odborom, nije prijavljena organima zaduženim za pranje novca.
Gotovo istovremeno 2,23 miliona eura otišlo je kompaniji Fiesta investment limited. Ta transakcija, tvrdi Monitorov izvor upućen u istragu, nije izvršena u Crnoj Gori, već u Londonu, preko posrednika Vladimira Bjelanovića i kompanije Cosmos LTD, a novac je kasnije vraćen u Crnu Goru. Bjelanović je bivši direktor Primorke Bar koja je u vlasništvu Kneževićeve Atlas grupe. Njegova Hemagro limited je bila akcionar Kneževićevih kompanija, a taj kapital je u jednom periodu naglo porastao.
Suštinsko pitanje ovog korupcionaškog posla je šta su dobili Mađari i ko i im je to mogao obezbijediti.
Osim manjinskog paketa, sa kojim su dobili dvije trećine vlasništva, Mađari su dobili još povoljnosti. Na ruku im je išlo i to što se u privatizacionom ugovoru nije našla prethodno utvrđena obaveza Matava da mora investirati 67 miliona eura iz svojih sredstava kako su se obavezali, a ne iz stečenog profita, što se na kraju i dogodilo, a što je konstatovao i Ekonomski fakultet u Podgorici. Branko Vujović je pred odborom demantovao navode Ekonomskog fakulteta.
Obaviješteni sagovornik Monitora tvrdi da to nijesu sve „povoljnosti” ,koje su Mađari ostvarili kupovinom Telekoma. „Oni su platili monopol i visoke cijene koje su im u naredne dvije, tri godine donijele enorman profit koji se ostvaruje, i dobrim poslovanjem, za deset godina. Taj profit omogućen im je tako što se nakon privatizacije Agencija za telekomunikacije nije miješala u svoj posao”.
Nakon privatizacije te privilegije i visoke cijene, tvrdi naš sagovornik, koje je Telekom imao kao državno preduzeće, „koje su posebno pumpane i šminkane u godinama prije privatizacije kada se preduzeće spremalo za prodaju”, ostale su godinama netaknute.
Agencija za telekomunikacije, kao regulator, imala je i smjernice utvrđene Vladinom strategijom za tu oblast da kao regulator to otkloni. Umjesto toga, Agencija je nemiješanjem učvrstila monopol Telekomu.
„Iako je na papiru Agencija nezavisna od Vlade, direktor te agencije uživao je zaštitu Đukanovića kada su otkriveni neki sumnjivi poslovi, a Đukanovićeva partija kontroliše najveće upravljačko tijelo te agencije i izbor direktora”, kaže naš sagovornik. „To učvršćivanje monopola, mogao je biti razlog za korupciju koji bi Mađarima isplatio i onih 100 miliona eura koje su dali kad su uhvaćeni u tome”.
Njujork tajms u septembru 2010, izvještavajući o istrazi američkih organa o korupciji prilikom privatizacije crnogorskog i makedonskog Telekoma, konstatuje da je razlog korupcije Dojče Telekoma mogao biti pokušaj da se spriječi konkurencija.
Šta god da su platili Mađari – to im je mogao ponuditi samo bivši premijer Milo Đukanović.
Novac za korupciju, tvrde naši sagovornici, pet je posto od posla kojim je Crna Gora oštećena za stotine miliona. Đukanovićevi čuvari tajni ćute. No klupko korupcije razmotava se preko okeana.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
Izdvojeno3 sedmice
IN ENGLISH3 sedmice
IN ENGLISH6 dana
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS3 sedmice