Povežite se sa nama

FOKUS

Kako je mito stigao do vrha

Objavljeno prije

na

Milo Đukanović bi trebalo da u petak pred skupštinskim Anketnim odborom bude ispitan u vezi sa njegovom odgovornošću za korupciju tokom privatizacije Crnogorskog Telekoma (CT), koju je utvrdila Komisija za hartije od vrijednosti iz Njujorka. U vrijeme privatizacije Telekoma, Đukanović je bio premijer i predsjednik Savjeta za privatizaciju, najodgovorniji i za prodaju kompanije i za odluku Vlade da se stimulativnim mjerama umiješa u posao kupovine dijela manjinskog paketa Telekoma od strane Matava, zahvaljujući čemu su Mađari došli u posjed 77 odsto kompanije. Ta činjenica, da je Matav zahvaljujući intervenciji Đukanovića i Vlade došao do dvije trećine vlasništva Telekoma, u dokumentima američkog pravosuđa navodi se kao razlog zbog kojih je Mađar Telekom sa 7,3 miliona eura podmitio crnogorske zvaničnike.

Vlada je odlukom o kontribuciji koju je potpisao Đukanović, a koja je ekspresno donijeta dva dana pošto je završena transakcija prodaje većinskog paketa Telekoma, 31. marta 2005. pozvala manjinske akcionare da prodaju Matavu akcije, uz obećanje da će im u tom slučaju doplatiti 30 centi po akciji, što su oni i učinili. Vlada je manjinskim akcionarima platila 3 miliona eura, a Matav 26 miliona, odnosno 2, 2 eura po akciji. U dokumentima američkog pravosuđa navodi se da su Mađari prethodno pokušali sami da otkupe te akcije, ali da nijesu uspjeli zbog cijene koju su manjinski akcionari smatrali niskom.

U tužbi američke SEC stoji da su Mađari kupovinu CT uslovili kupovinom manjinskih akcija, iako je to pred Skupštinom ove sedmice demantovao Branko Vujović, tadašnji predsjednik Tenderske komisije za privatizaciju CT. Vujoviću ne bi bilo prvi put da demantuje nesporno, kao u slučaju privatizacije Željezare.

U Njujorku je za 12. oktobar zakazano prvo ročište u sporu protiv trojice bivših menadžera Mađar Telekoma, optuženih da su korumpirali bar dvojcu državnih zvaničnika Crne Gore, ,,preko posrednika”, koristeći koruptivnu šemu. Prema tužbi protiv trojice menadžera 7,3 miliona eura uplaćeno je na račune četiri kompanije za lažne konsultantske ugovore – Sigma inter corp, Activa invest, Fiesta investment limited i Raweligh trading. Novac je, prema toj tužbi, otišao sestri ,,visokog funkcionera”(čitaj Ani Kolarević), menadžerima Telekoma i državnim zvaničnicima.

Đukanović u petak može biti opušten pred skupštinskim Odborom. Već godinu otkako su američki organi utvrdili korupciju a Dojče Telekom, kao većinski vlasnik Mađar Telekoma, platio 95 miliona eura poravnanja, u Crnoj Gori se stvar nije mrdnula sa mrtve tačke. Tužilaštvo ćuti, a pred parlamentarnim odborom oni koji mogu razmotati klupko korupcije uglavnom ćute.

Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe i Đukanovićev prijatelj nije se ove sedmice pojavio na saslušanju, uz pojašnjenje da je na putu i da nije dužan da se kao biznismen odazove tom tijelu. Knežević je, o čemu je Monitor pisao, u isprepletanim vezama sa Sigmom i Activom, kompanijama preko kojih je išao novac za korupciju zvaničnicima.

Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Milan Perović, bivši menadžeri Telekoma i Moneta, su najprije odbili da odgovaraju na pitanja poslanika pravdajući se obavezom čuvanja poslovne tajne, da bi, kada ih je Telekom oslobodio čuvanja tajne, opet odbili da sarađuju. Ivanović je saopštio da neće odgovarati na pitanja Anketnog odbora dok ne dobije napismeno odluku Telekoma upućenu Skupštini koja bivše menadžere oslobađa poslovne tajne, istovremeno ih obavezujući da ne negiraju tvrdnje američkih organa vezano za taj slučaj. U prevodu, bivši menadžeri Telekoma nijesu smjeli negirati korupciju i kršenja pravila o otkrivanju korupcije od strane Dojče Telekoma Matava. To im očigledno nije bilo lako. Perović i Obradović su poslanicima, nakon što su se upoznali sa tim upozorenjima, dostavili pripremljene pisane izjave, i napustili sjednicu.

Perović je za Monitor međutim potvrdio da su on i njegove kolege potpisnici dva od četiri lažna ugovora za koje američki organi tvrde da su pokriće za uplatu višemilionskog mita. Za Monitor je kazao da je on supotpisnik ugovora sa Sigmom, preko koje je novac dobila Ana Kolarević. Tim ugovorom plaćene su navodne konsultanstke usluge advokatskih kancelarija sestre bivšeg premijera i njenog poslovnog partnera Nikole Martinovića. Prema izvorima Monitora bliskim istrazi, na račun Ane Kolarević u Atlas banci Duška Kneževića polovina tog novca, 240 hiljada eura, uplaćena je 21. oktobra 2005. godine. U to vrijeme privatizacija je bila uveliko okončana.

U tužbi protiv trojice menadžera Matava navodi se da su usluge koje su navodno plaćene Ani Kolarević već bile izvršene, po znatno nižoj cijeni. Otuda je ugovor označen kao lažan. U dokumentima američkih pravosudnih organa navodi se da je taj ugovor sa Sigmom, napravljen u maju a potom antidatiran na april. Direktor Sigme je Branislav Krtinić, bivši direktor Kneževićevog Montenegroexpresa.

,,Ne znam šta znači antidatiran”, kazao je Milan Perović za Monitor.

U dokumentima američkih istražnih organa navodi se da je taj ugovor potpisao zvaničnik Mađar Telekoma, a ujedno bivši zvaničnik CT. Oleg Obradović je u januaru ove godine priznao da je supotpisnik nekih od ugovora koje kao koruptivne i lažne pominju američki pravosudni organi.

Perović je za Monitor pojasnio: ,,Ja sam u vrijeme privatizacije bio izvršni direktor Telekoma. Potpisao sam ugovor sa Sigmom. Moja firma je potpisala samo taj ugovor, a Monet je potpisao drugi ugovor sa kompanijom Rawleigh. Izvršni direktor Moneta bio je Miodrag Ivanović. Predsjednik Borda bio je Oleg Obradović”.

Na račun ta dva ugovora, sa Sigmom i Rawleigh, uplaćeno je 2,9 od 7,3 miliona eura. Obradović i Ivanović izjavili su u januaru ove godine da nema logike da su podmićeni zbog tog posla na koji nijesu mogli uticati. Ali su svojim potpisima mogli pomoći da mito stigne na adresu na koju je poslat.

U tužbi protiv trojice Mađara navodi se da su bivši menadžeri CT- a, ne navodeći imena, dobili pola miliona eura od ovog koruptivnog posla. Iznosi od 450 hiljada eura i 110 hiljada eura legli su oko 20 maja 2005. na njihove račune u inostranstvu. U dokumentu se navodi da je jedan od menadžera „priznao službenicima banke da je to novac od privatizacije i da je iz povjerljivih razloga uplaćen na račun u inostranstvu”.

Obradović i Perović su sada u rukovodstvu odbora direktora Prve banke, Miodrag Ivanović, kum i prijatelj Đukanovića, jedan je od akcionara Prve banke, čiju je dokapitalizaciju pomogao pozamašnom sumom.

Ostatak, 4,47 miliona eura uplaćeno je za navodnu kupovinu manjinskih akcija Telekoma. Taj dio novca išao je preko kompanija koje su u vezi sa Kneževićem, Fiestom i Activom.

Početkom maja na račun Active u Euromarket banci leglo je 2,3 miliona eura. Iza te kompanije stajao je pokojni Kazimir Živko Pregl, koji je kasnije postao član odbora direktora Prve banke, a ta višemilionska transakcija, kako se moglo čuti pred anketnim odborom, nije prijavljena organima zaduženim za pranje novca.

Gotovo istovremeno 2,23 miliona eura otišlo je kompaniji Fiesta investment limited. Ta transakcija, tvrdi Monitorov izvor upućen u istragu, nije izvršena u Crnoj Gori, već u Londonu, preko posrednika Vladimira Bjelanovića i kompanije Cosmos LTD, a novac je kasnije vraćen u Crnu Goru. Bjelanović je bivši direktor Primorke Bar koja je u vlasništvu Kneževićeve Atlas grupe. Njegova Hemagro limited je bila akcionar Kneževićevih kompanija, a taj kapital je u jednom periodu naglo porastao.

Suštinsko pitanje ovog korupcionaškog posla je šta su dobili Mađari i ko i im je to mogao obezbijediti.

Osim manjinskog paketa, sa kojim su dobili dvije trećine vlasništva, Mađari su dobili još povoljnosti. Na ruku im je išlo i to što se u privatizacionom ugovoru nije našla prethodno utvrđena obaveza Matava da mora investirati 67 miliona eura iz svojih sredstava kako su se obavezali, a ne iz stečenog profita, što se na kraju i dogodilo, a što je konstatovao i Ekonomski fakultet u Podgorici. Branko Vujović je pred odborom demantovao navode Ekonomskog fakulteta.

Obaviješteni sagovornik Monitora tvrdi da to nijesu sve „povoljnosti” ,koje su Mađari ostvarili kupovinom Telekoma. „Oni su platili monopol i visoke cijene koje su im u naredne dvije, tri godine donijele enorman profit koji se ostvaruje, i dobrim poslovanjem, za deset godina. Taj profit omogućen im je tako što se nakon privatizacije Agencija za telekomunikacije nije miješala u svoj posao”.

Nakon privatizacije te privilegije i visoke cijene, tvrdi naš sagovornik, koje je Telekom imao kao državno preduzeće, „koje su posebno pumpane i šminkane u godinama prije privatizacije kada se preduzeće spremalo za prodaju”, ostale su godinama netaknute.

Agencija za telekomunikacije, kao regulator, imala je i smjernice utvrđene Vladinom strategijom za tu oblast da kao regulator to otkloni. Umjesto toga, Agencija je nemiješanjem učvrstila monopol Telekomu.

„Iako je na papiru Agencija nezavisna od Vlade, direktor te agencije uživao je zaštitu Đukanovića kada su otkriveni neki sumnjivi poslovi, a Đukanovićeva partija kontroliše najveće upravljačko tijelo te agencije i izbor direktora”, kaže naš sagovornik. „To učvršćivanje monopola, mogao je biti razlog za korupciju koji bi Mađarima isplatio i onih 100 miliona eura koje su dali kad su uhvaćeni u tome”.

Njujork tajms u septembru 2010, izvještavajući o istrazi američkih organa o korupciji prilikom privatizacije crnogorskog i makedonskog Telekoma, konstatuje da je razlog korupcije Dojče Telekoma mogao biti pokušaj da se spriječi konkurencija.

Šta god da su platili Mađari – to im je mogao ponuditi samo bivši premijer Milo Đukanović.

Novac za korupciju, tvrde naši sagovornici, pet je posto od posla kojim je Crna Gora oštećena za stotine miliona. Đukanovićevi čuvari tajni ćute. No klupko korupcije razmotava se preko okeana.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo