Povežite se sa nama

FOKUS

Kad Mugoša časti

Objavljeno prije

na

Na vrhuncu kampanje za izbor gradonačelnika Žabljaka, Isailo Šljivančanin je kao jadan od najjačih predizbornih aduta potegao ekskluzivu koju mu je dao podgorički gradonačelnik Miomir Mugoša – obećanje da će pod obroncima Durmitora ,,graditi stambenu zgradu sa osam stanova namijenjenih mladim bračnim parovima koji se profesionalno vežu za Žabljak”. Koliko je ta vijest uticala na raspoloženje birača ne zna se, ali je činjenica da je Isailo dobio potrebnu podršku i ostao prvi čovjek Žabljaka. Sad valja rješavati nedoumice koje je proizvelo nedorečeno obećanje. Da li će pomenutu zgradu finansirati lično Miomir Mugoša, ulažući dio pozamašnog imetka u gradnju sopstvene zadužbine na sjeveru Crne Gore, ili je to još jedno obećanje dato u ime i za račun stanovnika Podgorice koje, prethodno, o tome niko ništa nije pitao? CIJENA NAKLONOSTI: Vlastodršci su se, još u srednjem vijeku, dosjetili da novcem mogu otkupiti počinjene grijehe. Princip je do danas ostao isti. A Mugošino obećanje – ako je on to zaista obećao Isailu Šljivančaninu – poklopilo se sa događajima u kojima se gradonačelnik Podgorice pokazao kao bahati nasilnik i ulični siledžija. Spreman da pesnicom odgovori na ,,nezgodno pitanje” a potom pobjegne pod skute izvršne i pravosudne vlasti tražeći zaštitu od odgovornosti. Može se, dakle, pretpostaviti da Mugošina ,,širokogrudost” na Žabljaku nije bila samo izraz potrebe da se pomogne promocija kandidata DPS, nego i pokušaj da se vlastitim, ili novcem poreskih obveznika iz Podgorice, od stanovnika Crne Gore otkupi sjećanje na povrede nanijete uredniku i fotoreporteru Vijesti Mihailu Jovoviću i Borisu Pejoviću.

Mugoša, već se pokazalo, postaje neobično darežljiv nakon stresnih situacija. Tako je bilo i prošle godine, nakon neizvjesne finalne utakmice i pobjede vaterpolista Crne Gore nad reprezentacijom Srbije, koja nam je donijela titulu prvaka Evrope. Tada je gradonačelnik Podgorice ničim izazvan sa svečane tribine krenuo da euforično prosipa darove i obećanja. ,,Vaterpolo i plivački savez dobiće na korišćenje prostorije na Gradskom stadionu, a na račun Saveza biće uplaćeno 90.000 eura”, galantan je bio Mugoša stavljajući selektora Petra Porobića na slatke muke – da izabere želi li da ključevi koje će mu uručiti otključavaju novi stan u Podgorici ili Herceg Novom.

Mugoša je i publici obećao otvoreni i zatvoreni olimpijski bazen u SC Morača i najavio izgradnju pet bazena u široj gradskoj zoni. ,,Bazene radimo u dvorištu OŠ Vlado Milić u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu, ali i u Budvi. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”, kazao je Mugoša. Zatečeni, Podgoričani se nijesu sjetili da pitaju – otkad je Budva dio SO Podgorica. I zašto bi oni trebalo da finansiraju izgradnju bazena u ,,turističkoj metropoli”, nesuđenom ,,Monte Karlu na Balkanu”, čije su se lokalne vlasti u to vrijeme neodgovorno razbacivale milionima.

Uglavnom, od obećanih bazena još nema ni traga ni glasa. Izuzetak je otvoreni olimpijski bazen u krugu Sportskog centra koji je, suprotno najavama, napravljen uz potpunu improvizaciju. Od toga da je započet bez građevinske dozvole do rekonstrukcije i popravke koja je na dijelu objekta morala biti izvedene neposredno po završetku finalnog turnira Svjetske lige.

BALKANSKI DONATOR: Ako ponekad i zaboravi na obećanja i obaveze u svojoj kući, gradonačelnik Mugoša je u inostranstvu pravi kavaljer. ,,Glavni grad Crne Gore donirao je 30.000 eura za rekonstrukciju gradske vijećnice u Sarajevu”, saopštio je prošle godine na manifestaciji Dani Podgorice u Sarajevu. A da neko od nedovoljno upućenih Sarajlija ne bi pomislio da je to dar građana Podgorice, a ne njegov lično, Mugoša je precizirao kako ,,za donaciju Sarajevu nije potrebna saglasnost odbornika u podgoričkoj Skupštini, jer u budžetu glavnog grada postoji stavka za te svrhe u okviru međunarodne saradnje”.

Nekako u to vrijeme ovdašnji mediji su u nastavcima prenosili žalbe zvaničnika gradske opštine Tuzi koji su radili u iznajmljenim prostorijama, pošto je Mugošina administracija duže od godinu dana odbijala da raspiše tender za nabavku namještaja i opreme za novu zgradu lokalne samouprave u Tuzima. A tu si bile i najave da će se ,,do kraja godine” gradska biblioteka vratiti u matičnu zgradu. Nažalost, i to je ostalo samo obećanje, pa je Biblioteka Radosav Ljumović još smještena u neuslovnim prostorijama nekadašnje kasarne Morača.

Slavu međunarodnog donatora Mugoša je počeo da stiče sredinom ove decenije. Tada je, u ime Podgorice, Zagrebu darovao dječiji vrtić. A ne bi marilo ni da ga je izgradio u Podgorici pošto se, koliko ljetos, pokazalo da u postojećim vrtićima u glavnom gradu Crne Gore nema mjesta za svu đecu predškolskog uzrasta. Pa je upis obustavljen dok odozgo nije naređeno da se prime svi – pa će se naknadno vidjeti gdje će se smjestiti prekobrojni.

,,Dok Mugoša pomaže Nikšić, Cetinje, Danilovgrad, daruje vrtić Zagrebu… Donja Zeta, Kakaricka gora, Malo brdo, Grbavci nemaju vodovod, Murtovina nema kanalizaciju, gradskom fekalnom kolektoru davno je istekao rok trajanja…”, ljutili su se opozicioni odbornici još u jesen 2005. godine. Ali Mugoši je važnija naklonost kolege iz Zagreba Milana Bandića od kritika odbornika koji u lokalnom parlamentu reprezentuju skoro polovinu građana Podgorice. Zato je Mugoša našao za potrebno da se, u jeku predizborne kampanje u Hrvatskoj, sa gradonačelnikom Zagreba provoza tamošnjim gradskim prevozom (možda je i sklonost ka saobraćajnim prekršajima, u momentima opuštanja i osvježenja, učvrstila ovo prijateljstvo). Podgoričani za ovih desetak godina, koliko Mugoša upravlja Glavnim gradom, nijesu bili u prilici da ga vide u sličnoj ulozi.

Valjda ne bi bilo primjereno da se u gradskom autobusu vodi rasprava: Zašto je bolje opštinsko zemljište prodati Carinama po cijeni od 165 eura za kvadrat nego nekome drugom za 900? Šta će roditi na stablima u Njegoševoj ulici čija je nabavka koštala 100 hiljada eura? Da li se obale Morače odmiču jedna od druge dok ih Mugošini neimari pokušavaju premostiti, pa se most i troškovi njegove izgradnje dodatno istežu? Kako to da u naseljima Blok pet i šest ima mjesta za nove stambene zgrade, a nema za srednju školu?

NEMA SE, ALI SE MOŽE: Miomir Mugoša,, u principu, ne voli da odgovora na optužbe i kritike. Odbranu vlastitog lika i djela prepušta onima koji su, u njegovom kabinetu, plaćeni za taj posao ili ljudima koji umiju da cijene njegovo dobročinstvo učinjeno iz kase Glavnog grada. Tako je prošlog ljeta, u jeku sukoba u SO Podgorica izazvanog Mugošinim naumom da Dječje odmaralište u Sutomoru zatvori i potom proda, u odbranu gradonačelnika Podgorice stala cetinjska NVO Komitski pokret.

,,Više je (Miomir Mugoša) učinio za razvoj planinskog turizma na Lovćenu, nego sve vlade i predsjednici od kralja Nikole do danas”, tvrdio je predsjednik te NVO Božo Lipovina objašnjavajući: ,,Od sredstava koje je izdvajala Opština Podgorica i gospodin Mugoša, koji ne zaboravlja cetinjske korijene, podignut je na Ivanovim koritima moderan hotel, apartmanskog tipa. Obnovljeno je i prošireno dječije odmaralište sa pratećim sadržajima. Na Ivanovim koritima su izgrađena teniska, košarkaška, fudbalska igrališta, diskoteka, pješačke staze, javni roštilji evropskog tipa…”.

Riječi hvale za Mugošu nije štedio ni Velimir Perišić, predsjednik Opštine Šavnik: ,,Gradonačelnik Podgorice ispunio je sva obećanja data prije nekoliko godina, a neka od njih odvijaju se u kontinuitetu i bez dana zakašnjenja. Mugoša se obavezao da finansira glavnog administratora naše opštine u mjesečnom iznosu od 1.000 eura, kao i 400 eura za stipendiranje studenta medicine iz naše opštine. Sve to su pozamašna novčana sredstva i značajna ulaganja u Šavnik na čemu smo Mugoši zahvalni”.

Glas o učinjenosti gradonačelnika Podgorice stigao je i do Mojkovca pa su u ovogodišnjem budžetu, tek tako, planirali 350 hiljada eura pomoći od opština Budva i Podgorica. ,,Od Podgorice smo pomoć planirali bez prethodnih konkretnih razgovora, tako da su male šanse da se ove budžetske stavke i djelimično ostvare”, požalio se ljetos predsjednik Opštine Miladin-Brko Mitrović. Ali nije isključeno da Mugoša neće priskočiti u pomoć i dio novca iz budžeta Podgorice staviti na raspolaganje kolegama sa juga i sjevera. Posebno ako bude kakvih vanrednih izbora.

Smetnju neće napraviti ni to što Miomira Mugoše nije ni predsjednik vlade ni kralj, već samo gradonačelnik Podgorice sa manirima, kako njegovi oponenti vole da kažu, velikog vezira koji raspolaže godišnjim budžetom od 100 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STO DANA VLADE: Paf, Milojko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spajić i njegov kabinet dali su dovoljno razloga za oprez  i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može  odvesti crnogorsko društvo na razne strane

 

Nakon sto dana mandata, stiglo je vrijeme za prvo svođenje računa Vlade premijera Milojka Spajića. Za konkretniju ocjenu urađenog ne jagme se ni iz pozicije ni iz opozicije. Dijelom što, svako iz svojih razloga, ne želi da pretjerano hvali ili kudi premijera i njegov tim. Dijelom i zato što se još ne zna šta su stvarni naumi Vlade oko mnogih tema iz nadležnosti izvršne vlasti.

Komotna i za sada, uglavnom, zadovoljna većina u parlamentu; Uspješno riješen problem kontrole i bojkota popisa; Usvojen budžet uz uračunato povećanje minimalnih penzija; Konačno  izabran VDT u punom mandatu; Oživljeni pristupni pregovori sa EU… To je dio onoga čime se premijer i njegovi saradnici mogu pohvaliti. Uz mnogo, mnogo optimističkih najava i obilje  obećanja.

Sve medalje imaju i  drugu stranu.  Vlada još nema program rada za ovu godinu; troši više novca nego što dozvoljavaju budžetski prihodi; Ekonomski program Evropa sad 2 i dalje je tajna ili fikcija; Partijske frakcije unutar izvršne vlasti sve teže prikrivaju međusobnu borbu za kontrolu bezbjednosnog sektora; ZBCG sve glasnije traži rekonstrukciju vlade i imenovanje ministara iz njihovih redova prije (krajnjih) dogovorenih rokova; I dalje varniči na relaciji predsjednik države – predsjednik vlade, odnosno, prvi i drugi čovjek najjače partije u parlamentu; Štrajkove su formalno najavili, ili njima prijete, sindikati prosvjete, javne uprave i pravosuđa, zdravstva i policije; Vlastite zamisli ministri ne provode u najavljenim rokovima, a neki započeti poslovi su zaustavljeni zbog nepoštovanja zakona i propisanih procedura; Mnogo toga odrađuje se u tajnosti (netransparentno)…

Spajićeva Vlada koju, uz premijera, čine tri potpredsjednika, dva potpredsjednika-ministra i 17 ministara iz PES-a, Demokrata, SNP-a, CIVIS-a, Albanskog foruma i Albanske alternative izabrana je pred svitanje, 31. oktobra, uz manjinsku podršku poslanika koalicije ZBCG. Prema postizbornom sporazumu, ministri iz partija Andrije Mandića i Milana Kneževića (četiri + jedan potpredsjednik) ući će u vladu najkasnije prije usvajanja  budžeta za 2025.

Pravdajući se potrebom da vlada bude izabrana što prije, mandatar je odbio da, u skladu sa obavezom koju nalaže Ustav, u parlamentu pročita svoj ekspoze. Takođe zbog žurbe, voljom predsjednika parlamenta Andrije Mandića, sjednica Skupštine nije održana na Cetinju, kao što to propisuje Zakon o Prijestonici, već u Podgorici.

Manje obaviješteni su, tako, ostali bez prilike da shvate kako se u Spajićevom ekspozeu obećano povećanje plata, penzija i zaposlenosti (najavljeni program Evropa sad 2) pominje u samo u jednom pasusu od ukupno 22 stranice teksta. „Ova Vlada ima konkretan cilj koji se odnosi na unapređenje standarda naših građana i to kroz sprovođenje programa Evropa sad 2.0. Navedeni cilj postići ćemo oslobađanjem investicionog potencijala, razvojnim projektima koji će dati zamajac novim poslovnim prilikama, sveobuhvatnom poreskom reformom, oslobađanjem poslodavca dijela troškova rada kao najznačajnijeg fiksnog troška, što će pospješiti otvaranje novih radnih mjesta, kao i eliminisanjem biznis barijera, uz drastično smanjenje sive ekonomije.”

Sto dana kasnije sve je više onih koji sumnjaju da program Evropa sad 2,  barem u pisanom obliku, uopšte postoji. Tim prije što se neka od obećanja, kako vrijeme prolazi, čine sve nerealnija.  Sve su glasnija upozorenja o ogromnim rizicima eventualnog provođenja tog programa po modelu Evropa sad 1 po javne (budžetski prihodi) i lične finansije građana Crne Gore (održivost penzionog sistema).

Možda premijer i njegovi najbliži saradnici, Generalni sekretar Vlade Branko Krvavac i ministar finansija Novica Vuković, u glavi imaju taj program, ali javnost o tome još ništa ne zna. Ne znaju ni poslanici koji bi morali imati odlučujuću riječ, pošto Spajić kaže da program ES2 podrazumijeva usvajanje ili izmjene 50-tak zakona.

Idemo dalje. Istog dana  kada je izabrana, Vlada je donijela  odluku o odlaganju popisa zakazanog za 1. novembar prošle godine. Spajić je u nekoliko narednih dana uspio da izbalansira suprotstavljene zahtjeve zagovornika neodložnog održavanja popisa i njegovog bojkota, pa je on održan bez ozbiljnijih tenzija i primjedbi na terenski rad popisivača.  Današnje stanje u  Crnoj Gori bilo bi mnogo drugačije, gore, da je popis upriličen onako kako je bila naumila Abazovićeva vlada.

Ovih sto dana  iza nas predstavljaju, čini se, period sa najmanje tenzija i manifestovanih podjela u društvu po osnovu vjere i nacije  od usvajanja DPS-ovog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u decembru 2019. godine. Vlada i njen predsjednik dali su tome značajan doprinos.

Spajić može biti zadovoljan načinom na koji je tokom pregovora o formiranju vlade i održavanju popisa pacifikovao najveći dio sebi nenaklonjenih kolaicionih partnera (ZBCG, dijelom i Demokrate) ali i iz opozicije. Ona, sa izuzetkom URA, živi u nadi – od BS do DPS – da bi “uskoro” mogla postati dio vladajuće većine. Skupa sa koalicijom ZBCG. Ili umjesto nje.

Spajić je tako tolerisao iskakanja Andrije Mandića iz zakonskih i okvira definisanih koalicionim sporazumom koji se tiču državnosti Crne Gore i poštovanja njenih međunarodnih obaveza i prioriteta (igra sa zastavama u parlamentu, izborni dan u Srbiji u Vučićevom štabu, čestitke i delegacija ZBCG na neustavnom danu RS). “Svim zastavama želim sve najbolje i da svako svoju zastavu zakači – koju god misli da treba”, lakonski je premijer prokomentarisao nezakoito postupanje predsjednika Skupštine. Onda se povrnuo:  “Naravno uz državnu koja je obavezna zakonom”. Na sličan način je previdio sukob ministra odbrane Dragana Krapovića sa njegovim kolegom iz Hrvatske Ivanom Anušićem i otkazivanje dogovorenog sastanka u Tivtu.

Zato je u Briselu, na sastanku sa Generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, saopštio i ono što je moralo zaparati uši pobornicima srpskog sveta, u Beogradu i kod kuće. “U našem dubokom nacionalnom interesu je da održimo mir na Kosovu. Isto važi i za Bosnu i Hercegovinu. Naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne je od najveće važnosti za Crnu Goru”, izjavio je Spajić.

Analitičari primjećuju  kako je aktuelni premijer, za sada, napravio poslovnu  distancu od zvaničnika SPC. Posebno ako se stvari posmatraju u odnosu na njegove prethodnike Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića.

Sindikati su postali najveća opozicija aktuelnoj Vladi. PES je  došao na vlast na talasu obećanja o većim platama i penzijama, kraćem radnom vremenu i punoj zaposlenosti. Poslije sto dana mandata Spajićeve Vlade to su i dalje  obećanja na dugom štapu. Prosvjetni radnici i zaposleni u javnoj upravi i pravosuđu nijesu dobili povišice koje im pripadaju po Granskom kolektivnom ugovoru potpisanom sa prethodnom Vladom, pa najavljuju štrajk. Zapravo, prosvjetari su svoju obustavu rada već i formalno zakazali.

Nezadovoljnih ima i među penzionerima koji nijesu obuhvaćeni selektivnim povećanjem penzija do iznosa od 450 eura. Sve češće i glasnije gunđaju poljoprivrednici i farmeri. Glas privrednika tek treba da čujemo, kada bude jasnije šta tačno podrazumijevaju reforme koje najavljuju iz Vlade. Počev od ograničenja trgovačkih marži na prilično široku paletu životnih potrebština i usluga koju je, istina kao mogućnost o kojoj se razmišlja u kontekstu suzbijanja inflacije, najavio potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Iako Crna Gora nema prostorni plan, krovni strateški dokument razvoja države, Vlada najavljuje ubrzane aktivnosti za pripremu i izgradnju dva autoputa i četiri brze ceste, ukupne vrijednosti “šest do osam milijardi eura”.

“U januaru će biti raspisano šest javnih tendera za izradu idejnih rješenja za sve preostale dionice autoputa Bar – Boljare, za jadransko-jonski autoput, za brze autoceste Bijelo Polje – Pljevlja – Sarajevo, Bar – Ulcinj – Albanija, od obilaznice oko Budve – Luštica – Hrvatska, Andrijevica – Peć”, najavio je premijer krajem prošle godine. Za sada je, kazao je nedavno, napravljen devet od neophodih 45 koraka kako bi sve te ceste bile završene do 2030. godine.

Žurba je, kažu, tolika da će se država odreći pomoći EU za izgradnju dionice autoputa Mateševo – Andrijevica (oko 220 – 240 miliona eura, odnosno, 40 odsto troškova gradnje). To nije mali novac. Javnosti nije prezentovano koliko bi nas usporila EU procedura i kada se planira da, građen o našem trošku, taj dio autoputa bude gotov. Otud brojne spekulacije. Sažeto, sumnjičavi misle da učešće EU u finansiranju dionice eutoputa nije sporno zbog vremena potrebnog da se taj novac dobije, nego zbog obaveze da se, ukoliko se on koristi, autoput ugovara i gradi po EU procedurama i standardima. A to, kažu, možda remeti neke ranije dogovorene aranžmane.        

Problemi sa poštovanjem procedura (razmirice oko novog razrješenja direktora UP Zorana Brđanina, zahtjevi da Skupština većinu vladinih zakona usvaja po skraćenoj procedure bez javne rasprave, kontroverzan pokušaj rušenja lamele c u Podgorici, tajno decembarsko zaduženje veće od 150 miliona, ) pokazali su se kao jedan od većih hendikepa vlade u prvih 100 dana mandata. Uz konstantno prepucavanje Spajića i ministra pravde Andreja Milovića sa čelnicima URA o (ne)zakonitosti rada bivših i sadašnjih čelnika izvršne vlasti,  nedefinisan plan rada i netransparentno (tajno) donošenje odluka…

U u svakom slučaju dovoljno je razloga za  oprez i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može nas odvesti na razne strane.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IZABRAN VDT: Šanse i zamke za Milorada Markovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjem novog VDT u punom mandatu Crna Gora je napravila tek prvi, formalni, korak na dugom putu izbavljenja tužilačke organizacije iz blata korupcije, kriminala i nezakonitog političkog uticaja. Pred Markovićem je težak zadatak. Pitanje je da li je kadar da mu odgovori

 

Pravnik Milorad Marković izabran je za Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore. Prvog, poslije skoro pet godina v.d. stanja, nakon što je mandat istekao njegovom prethodniku Ivici Stankoviću.

Markovića je parlamentarna većina izabrala nakon četvrtog konkursa, većinom od 61 poslanika. Uz poslanike vladajuće većine (PES, Demokrate, ZBCG, SNP, Civis, dio albanskih nacionalnih partija), za njegov izbor glasali su i opozicioni poslanici albanskih i Bošnjačke stranke, URA, Socijaldemokrate, Ujedinjena i jedna nezavisna poslanica (sa izborne liste PES-a).

Tročetvrtinska podrška u Skupštini ukazuje da je novi VDT dobio snažnu podršku zakonodavnih vlasti. Ujedno, bila je to jasna poruka da su poltički predvodnici  izgubili elementarno povjerenje u tužilačku organizaciju, nakon što smo još od premijera Duška Markovića čuli kako je Tužilaštvo, mimo zakona i Ustava, postalo samostalna, četvrta grana vlasti u Crnoj Gori.

Reklo bi se da je dominantno nepovjerenje u tužilaštvo opravdano. Pošto, izgleda, tako misle i u Tužilačkom savjetu, krovnoj instituciji tužilačke organizacije.

“Smatram da je u ovom trenutku za neophodni nastavak reforme Tužilaštva potrebno da Vrhovni državni tužilac bude osoba koja nema obaveze prema drugim tužiocima, koja nije profesionalno sazrijevala u tom okruženju i nije dio njihove mreže solidarnosti koja je najsnažnija brana većoj odgovornosti”, ocijenio je uoči glasanja Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta i predsjednik Upravnog odbora NVO Instituta Alternativa.

Slične stavove čuli smo i na saslušanju kandidata za VDT-a pred skupštinskim Odborom za politički sistem, upravu i pravosuđe.  Slaven Radunović (NOVA) pritvrdio je Markoviću da je njegova prednost to što ne dolazi iz tužilaštva, posebno ako se zna, kako je rekao, da je to sistem koji je ozbiljno obolio. “Jedan od razloga zbog kojeg je Nova srpska demokratija odlučila da Vas podrži je to što nemate stečenih obaveza prema kumovima, prijateljima, i što ste sve ove godine posmatrali šta se tamo dešava i siguran sam da ste imali vremena da snimite sve  probleme, mnogo bolje nego oni koji sjede tamo”, kazao je Radunović.

Milorad Marković nije komentarisao tu prednost.  Odgovorio je na pitanje da li mu je mana to što nije prošao kroz sistem kojim treba da upravlja u narednih pet godina.

“Ja ispunjavam zakonske uslove da budem VDT, pošto imam preko 22 godine pravničkog iskustva. I Venecijanska komisija je dala stav da na mjesto VDT-a može doći lice van tužilačke organizacije, kao nada za novi početak. Mislim da je mnogo  bitniji materijalni uslov – profesionalna nepristrasnost, stručni i moralni kredibilitet”, kazao je novoizabrani VDT pozivajući da se o njegovoj kandidaturi sudi na osnovu biografije i ponuđenog programa rada.

Marković je, podsjetimo, bio jedini kandidat koji se prijavio na konkurs za izbor VDT, u januaru prošle godine, koji je Tužilačkom savjetu dostavio program rada. Iako to nije bio dio tražene dokumentacije, pokazalo se kao dobar potez koji ga je favorizovao u odnosu na druge kandidate.

Potvrdio je to Stevo Muk u razgovoru za Dan. “Njegova biografija ujedinjuje iskustva iz akademskog i nevladinog sektora, kao i dugogodišnjeg neposrednog rada sa državnim tužilaštvom i tužiocima. Riječ je o jedinom kandidatu koji je poslanicima predstavio program rada, a koji predstavlja dobru osnovu za dalje unapređenje rada tužilaštva. Sve su to bili razlozi da još ranije, na sjednici Tužilačkog savjeta, podržim upravo Markovića za VDT-a.”

Novoizabrani VDT svoj program opisuje kao “široki strateški dokument”. Kaže da je u njemu identifikovao nedostatke u radu državnog tužilaštva: neadekvatan zakonodavni okvir i njegova primjena, nedovoljan broj tužilaca, nedostatak strateškog pristupa, neuspostavljen sistem funkcionisanja državnog tužilaštva… “Svi rezultati u prethodnom periodu postignuti su zbog individualnog doprinosa pojedinih tužilaca i njihove velike žrtve. Individualni doprinos je veoma značajan, ali neophodno je strateški nastupiti kako bi se obezbijedila održivost sistema”, istakao je Marković. Pa pomenuo neke od mjere koje bi trebale voditi ka realizaciji njegovog programa i jačanju institucije Državnog tužilaštva.

Uz unaprjeđenje zakonske regulative, Marković je naveo potrebu poboljšanja kadrovskih i tehničkih kapaciteta tužilaštva, uspostavlajnje sistema kontrole, evoluacije i ujednačavanje prakse u državnom tužilaštvu, sprječavanje curenja informacija… Taj je stav privukao pažnju poslanika pa je Marković ponudio detaljnije objašnjenje. “ Curenje informacija je velika boljka crnogorskog društva. Ne treba dirati u slobodu medija, javnost ima pravo da zna ali je sporno što ne postoji sistem zaštite podataka, ne samo u tužilaštvu nego i u sudovima i policiji. Ovo sve govorim pod pretpostavkom, jer ne znamo još uvijek odakle su curele poruke iz skaj aplikacije ili obične (SMS) prepiske. Treba navesti da veliki broj ljudi ima uvid u te prepiske”, kazao je.

Pokazalo se da su u NVO sektoru Markovićevu biografiju analizirali mnogo detaljnije od većine poslanika. I da su u njoj pronašli neke detalje koji problematizuju njegov izbor.

Milorad Marković je radio na Pravnom fakultetu u Podgorici i kao konsultant na projektima EU, Savjeta Evrope, OEBS-a, UNDP-a. Sarađivao je na projektima sa domaćim i stranim nevladinim organizacijama, navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji. “Mnoge današnje sudije i tužioce učio sam, kao student, kako se pišu optužnice i presude”, pohvalio se novi VDT.

Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković podsjetila ga je da je za NVO Centar za monitoring i istraživanja nadgledao finansiranje kampanje političkih blokova na referendumu o nezavisnosti Crne Gore 2006. i izbora 2020, iako to ne navodi u biografiji, pa upitala da li je ikada izjavom osudio ili kritikovao afere Snimak, Koverta, ili neki drugi slučaj finansijske zloupotrebe partija i nezakonitog uticaja na birače.  “Jeste li ikad napisali neku krivičnu prijavu”, pitala je Ćalović Marković novog tužioca, naglašavajući interes za njegov budući odnos, kao čelnika Državnog tužilaštva, prema Milu Đukanoviću, Miodragu Davidoviću i Branu Mićunoviću.

“Imena su za VDT nebitna. On prema svima mora da postupa jednako, kada god za to postoji sumnja – bila ona osnovana ili ne”, odgovorio je Marković, potvrđujući da o izbornim zloupotrebama nije javno govorio, ali jeste pisao u izvještajima CeMI-ja koji ga je, kao pravnika, angažovao za nadgledanje izbornih procesa.

“Nijesam želio ličnu promociju”, rekao je. I napomenuo kako ga je angažman u međunarodnim organizacijama sprječavao (ugovornim klauzulama) da javno komentariše i kritikuje.

Uoči izbora VDT javnost je saznala, iako su neki možda tu informaciju imali i ranije, da je Milorad Marković sin pokojnog Milisava Miće Markovića, pomoćnika ministra policije u vrijeme ratnog zločina deportacije izbjeglica – Bošnjaka iz Crne Gore u BiH, gdje je veliki broj njih ubijen.

Milisav Marković je u Podgorici optužen za ratni zločin, skupa sa više tadašnjih funkcionera i službenika crnogorske javne i tajne policije (SDB). Političari su zaobiđeni u tom postupku. Najveći dio sudskog postupka proveo je u Beogradu, “nedostupan”, odnosno u bjekstvu. U sudnici se pojavio tek nakon potpisivanja sporazuma između Crne Gore i Srbije o izručenju vlastitih državljana. Negirao je optužbe, tvrdeći da o deportacijama nije znao ništa, a dugogodišnji proces završen je oslobađajućom presudom za sve optužene. Krivica je pala na teret države. I na žal porodica otetih, deportovanih i ubijenih. Njihovi najmiliji ostali su bez pravde, A neki i bez obilježenih grobova.

Sada Milorad Marković treba da ispravi tu nepravdu.

Pošto su ratni zločini i danas jedna od otvorenih rana ne samo crnogorskog pravosuđa, nego sveukupnog društva, a od Državnog tužilaštva se očekuje da pomogne njihovom zaliječenju tako što će identifikovati i procesuirati zločince, na pravno utemeljen način. A ne onako kako je to uradila Vesna Medenica – podižući optužnice bez sadržaja, tako da su zločini u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom Lazu, baš kao i deportacija izbjeglih Bošnjaka, ostali nekažnjeni.

Iz HRA su upozorili da je državni tužilac i međunarodni sudija Mauricio Salustro, koga je Evropska komisija 2014. godine angažovala da analizira rad crnogorskog državnog tužilaštva i sudova, kritikovao pravne kvalifikacije državnog tužilaštva i pristup krivičnom gonjenju u tim predmetima, dok je stavove suda na kojima su zasnivane oslobađajuće preude ocijenio kao „očigledno pogrešne“ i „bez presedana“.

“Treba razmotriti da li kod Markovića postoji konflikt interesa po ovom pitanju, s obzirom da je njegov pokojni otac bio optužen za ratne zločine pa oslobođen upravo u jednom od ovih predmeta”, upozorili su iz HRA. Skupština je na to odgovorila izuzetnom podrškom Miloradu Markoviću.

On tvrdi da će procesuiranje svih ratnih zločina biti njegovo lično, ali i strateško opredjeljenje Državnog tužilaštva. I prioritet. “Ukazujem da je moj pokojni otac za života pravosnažno oslobođen krivične odgovornosti u jednom predmetu ratnog zločina”, kazao je Marković negirajući  mogućnosti svog konflikta interesa u tim predmetima.

Imenovanjem novog VDT u punom mandatu Crna Gora je napravila tek prvi, formalni, korak na dugom putu izbavljenja tužilačke organizacije iz blata korupcije, kriminala i nezakonitog političkog uticaja. Milorad Marković ima težak zadatak. Pitanje je da li je kadar da mu odgovori. Zato znamo – crnogorskom tužilaštvu nedostaje sve osim obećanja. I velikih očekivanja javnosti.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo