Povežite se sa nama

FOKUS

Šta čekaju Čarapićeva i Veljović

Objavljeno prije

na

Policije i tužilaštva Srbije i Hrvatske uskoro bi trebalo da održe sastanak – tema će biti i optužbe Ratka Kneževića u umiješanost kontroverznog srpskog biznismena Stanka Subotića Caneta i duvanskog kartela u organizaciji više ubistava na Balkanu tokom proteklih skoro dvije decenije. „U sklopu istrage ubistva Pukanića koji se vodi u saradnji sa hrvatskim istražnim organima ispituje se uloga Stanka Subotića Caneta. Na stolu će se naći i navodi Ratka Kneževića”, kazao je sagovornik Blica koga beogradski dnevnik opisuje kao „dobro upućeni izvor” iz MUP-a Srbije. ĐUKANOVIĆ ĆUTI: Direktor crnogorske policije Veselin Veljović najavio je da će „shodno objektivnim mogućnostima, određeni navodi koje su Ratko Knežević i Stanko Subotić iznijeli u polemici biti predmet provjera”. Direktor Veljović je dodao da će „u okviru tih aktivnosti biti ostvarena saradnja sa srpskom, a po potrebi i sa policijama drugih država”. Glavni akter drame, premijer Milo Đukanović, ćuti.

Izvor Blica iz MUP Srbije je, međutim, kazao da se crnogorska policija „u posljednje vrijeme nije posebno interesovala” dokle se stiglo u istrazi ubistva Pukanića, niti se obraćala srpskom MUP-u sa nekim zahtjevima ili predlozima.

U Hrvatskoj je, takođe, već bilo pritužbi da crnogorski istražni organi nedovoljno sarađuju u istrazi ubistva Pukanića.

Glavni državni tužilac Crne Gore Ranka Čarapić dosad se nije oglasila povodom Kneževićevih optužbi, iako je on naveo da je tzv. duvanski kartel, koji su predvodili Stanko Subotić, Milo Đukanović i Jovica Stanišić, organizovao ubistva. ,,Niko me nije kontaktirao nakon izjava koje sam dao medijima”, izjavio je Knežević podgoričkom Danu.

„Provjerićemo navode Ratka Kneževića u kojima optužuje Stanka Subotića,” rečeno je Blicu u vrhu srpske policije. MUP Srbije u stalnom je kontaktu sa specijalnim tužiocem Miljkom Radisavljevićem. U policiji navode da se u konsultacijama sa tužilaštvom sve provjerava. Radisavljević je izjavio da će ta institucija ispitati sve Kneževićeve navode u kojima optužuje Subotića i druge za ubistva i šverc duvana.

Tužilac Radisavljević je za Blic iznio da tužilaštvo vodi istragu protiv još jednog kontroverznog srpskog biznismena – Sretena Jocića, poznatijeg kao „balkanski kralj kokaina” za ubistvo Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića. „Sve relevantne činjenice vezane za to su predmet našeg interesovanja,” kazao je tužilac.

Prethodno je i republički javni tužilac Slobodan Radovanović kazao da Knežević svakako zavrjeđuje pažnju srpskog tužilaštva i da će sve „izjave Kneževića biti uzete u obzir i provjerene”.

KNEŽEVIĆEVO SVJEDOČENJE: Pred Specijalnim sudom se od maja 2008. odvija proces protiv Subotića (u odsustvu) i još 14 pripadnika njegove grupe optuženih da su od 1995. do kraja 1996. nelegalnim uvozom i prodajom cigareta na teritoriji Srbije pribavili imovinsku korist u iznosu od 56.211.303 njemačkih maraka i 7.859.123 američkih dolara. Opuženima prijeti im kazna od dvije do 12 godina zatvora. Srbija je za Subotićem raspisala Interpolovu potjernicu.

Dušan Davidović, direktor Centra za prevenciju kriminala Instituta za kriminološka istraživanja, kaže da za hapšenja vodećih ljudi iz duvanskog kartela moraju dobro da se prikupe dokazi, jer bi u suprotnom to bila sramota za istražne organe.

„To je razlog što se na primjer u Italiji te istrage vode obazrivo, jer se čeka da se sa čvrstim dokazima pritjeraju uza zid. Đukanović ima politički imunitet, a Subotić se sklonio u Švajcarsku, koja je poznata kao utočište za kriminalce, jer tamošnje vlasti teško odlučuju za ekstradiciju. Andrija Drašković (još jedna ličnost koju povezuju sa duvanskom mafijom) čeka italijansku optužnicu”, iznio je Davidović. On tvrdi da je istraga protiv duvanskog kartela evropski interes i da istražni organi u Italiji i Njemačkoj tačno znaju šta je radio Subotić, šta Milo Đukanović, a šta Andrija Drašković.

Prema procjenama u Beogradu značajnu pomoć srpskim pravosudnim organima mogu da predstavljaju dosadašnja Kneževićeva svjedočenja pred istražnim organima u inostranstvu. Naime, o svemu što mu je poznato o švercu cigareta, kanalima kojima su one prebacivane, tajnim računima, kao i o ljudima koji su bili uključeni u cio posao, Knežević je već dao izjavu italijanskoj Direkciji za borbu protiv mafije.

SUBOTIĆ I CRNOGORSKA VEZA: Specijalno tužilaštvo za borbu protiv mafije u Bariju optužnicom je obuhvatilo šverc cigareta koji se odvijao iz pravca Crne Gore ka Italiji. Osim Subotića, terete se i Branko Vujošević, Veselin Barović, Dušanka Pešić-Jeknić, Miroslav Ivanišević, ali i Andrija Drašković, koji je prošle godine u okviru ove istrage proveo dva mjeseca u italijanskom zatvoru, kao i Brano Mićunović, koji je označen kao šef mafije u Crnoj Gori.
Tužilaštvo u Bariju tereti Subotića da je osigurao specijalne avione kojima je iz Crne Gore prebacivan novac zarađen na švercu cigareta i da je preko svog preduzeća Dulwich prao novac duvanskog kartela.
Leo Sisti, novinar italijanskog nedjeljnika Espreso čiji je tekst početkom juna o švercu cigareta iz Crne Gore u Italiju izazvao svjetsku pažnju, smatra da je optužnica u Bariju dobro potkrijepljena dokazima s obzirom na to da je rezultat dugotrajne istrage u 12 zemalja. Nije se odvijala samo u Italiji i Crnoj Gori, već i u Srbiji, Hrvatskoj, Grčkoj, Njemačkoj, na Kipru, u Holandiji, Lihtenštajnu, Arubi i Sjedinjenim Državama. Tužilac Šelzi je, pozivajući se na postojeće ugovore i međunarodne konvencije, uputio zamolna pisma svim tim zemljama.

Sisti, koji je počeo da piše o „crnogorskoj vezi” krajem 1990-tih kada je i cio slučaj izbio na vidjelo, kaže da su, koliko zna, za istragu bile korisne i izjave novinara Pukanića.

„Ti članci su sada pripojeni sudskim dosijeima u Bariju, a to je pravo brdo dokumenata na više stotina hiljada stranica. Sudski dosijei obuhvataju zapise prisluškivanih razgovora, uglavnom preko mobilnog telefona, koje je Dušanka Pešić-Jeknić, bivša predstavnica crnogorske trgovinske misije u Milanu, vodila između 2000. i 2002, s ljudima umiješanim u šverc. Među njima i sa sadašnjim premijerom Crne Gore Milom Đukanovićem, kome ne može da se sudi zbog diplomatskog imuniteta, kao i sa drugim ljudima koji su učestvovali i u švercu i protiv kojih je podignuta optužnica, kao što je Miroslav Ivanišević, bivši crnogorski ministar, ili Veselin Barović zbog uloge koju je igrao dok je bio trgovinski direktor MTT,” iznio je Sisti u nedavnom intervjuu za Blic.

Prvo ročište u postupku za šverc cigareta. je održano 3. juna. Nijedan optuženi nije bio prisutan pred sudijom Rosom Kalijom di Pinto. Sljedeće ročište će biti održano 11. novembra 2009.

Za to vrijeme se odvija veoma intenzivna saradnja srpskog MUP-a sa nadležnima u Hrvatskoj, sa kojima se radi istraga ubistva Pukanića i Franića.

RANIJE PRIJETNJE: Krajem jula su direktori srpske i hrvatske policije Milorad Veljović i Oliver Grbić razgovarali u Bezdanu pri čemu je najznačajnija tema bilo ubistvo Pukanića i najnoviji podaci iz istrage atentata na vlasnika zagrebačkog Nacionala. Potom je u vrhu srpske policije nezvanično potvrđeno za Blic da je sa kolegama iz Hrvatske postignut najznačajniji dogovor – da se u istrazi Pukanićevog ubistva ide do kraja.

„Razotkrivanjem neposrednih ubica Ive Pukanića i njihovih logističara, kao i nalogodavca Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam, i njegovog kuma Slobodana Đurovića otvorena je Pandorina kutija. U toj kutiji nije samo ubistvo Pukanića i njegovog saradnika Nike Franjića, već i mnoga druga krivična djela koja bi tek mogla da budu razotkrivena, kazao je izvor Blica.

Ubistvo Pukanića u oktobru prošle godine bio je ključna tačka uspostavljanja saradnje srpske i hrvatske policije. Mjesecima se i u hrvatskom i u srpskom MUP intenzivno radilo kako uhapsiti Sretena Jocića, osobu za koju se sve vrijeme znalo da je povezana sa ubistvom Pukanića i koja predstavlja sponu između izvršilaca ubistva i glavnih nalogodavaca zločina.

Kako piše Blic, srpska policija i tužilaštvo će u istrazi za ubistvo Pukanića i Franića, ispitivati i tvrdnje Ratka Kneževića. Knežević je tvrdio da se Pukaniću još ranije javio Veselin-Vesko Vukotić, Nikšićanin koji je u Crnoj Gori optužen za ubistvo u Kotoru. Navodno je Vukotić prenio kako mu je obećano da će, ukoliko ubije njih dvojicu (Pukanića i Kneževića), postupak u Kotoru biti obustavljen. Vukotić je odnedavno u pritvoru u Srbiji poslije izručenja iz Belgije i on može biti ispitan o tome.

SUSRET U BARU: Srpska policija posjeduje podatke po kojima su Stanko Subotić i Sreten Jocić intenzivno održavali kontakte od ljeta 2007. Posljednji njihov susret, prema pretpostavkama policije, odigrao se nekoliko nedjelja prije ubistva Ive Pukanića, i to u kući Slobodana Đurovića, kuma Sretena Jocića, u Baru.

Jocić je od aprila u Specijalnom zatvoru u Beogradu. Njegov kum, Đurović „Kardinal” je ubrzo poslije ubistva Pukanića uhapšen na hrvatskoj strani granice sa Srbijom. Subotić je demantovao da poznaje Jocića.

Jocić je u inostranstvo pobjegao 1995, pošto je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je dvojicu policajaca podstrekao na ubistvo Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombaš. Upravo u to vrijeme počeo je Subotićev uspon u poslu sa cigaretama.

Zna se sigurno da je Jocić pretprošlog ljeta bio u Crnoj Gori jer je njegov boravak tada bio obilježen hapšenjem njegovog tjelohranitelja zbog nošenja oružja. S druge strane, vjeruje se da je u isto vrijeme i Subotić, za kojim je u junu te godine srpski Specijalni sud raspisao međunarodnu potjernicu zbog šverca cigareta, bio u Crnoj Gori.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo