Obrazovati, suštinski, čitave generacije, za svaki školski sistem znači, prije svega, najviše truda uložiti na kvalitetno i što obuhvatnije opismenjavanje, jer je to bit estetskog i etičkog karaktera jednog društva (naroda/države). Moglo bi se reći: „Dajte mi knjigu koju čitaju vaša djeca i reći ću vam na kom ste civilizacijskom stupnju!” Ili: „Dajte mi da napravim obrazovni program za jezik i književnost i stvoriću vam državnu kulturu!” Otuda pitanje: koliko i šta čitaju naši srednjoškolci? INTERNETSOFIJA: U osnovnim se školama uči, kako sama riječ kaže, osnovno. „Djeca dođu u srednju školu ne naučivši kako se književno djelo čita”, kaže Slobodan M. Čurović, profesor srpskog jezika i književnosti. „Ona su učena da u djelu koje čitaju traže i nađu zadato (formu, pouku, ideju), da prepoznaju književne likove i razumiju fabulu, ne razvijajući kritički odnos prema pročitanome”. Umjeti čitati znači – vidjeti, osjetiti i čuti: doba, predio, čovjeka, običaj, nadu, želju, glas, smijeh, vapaj ili vrisak datog djela. No, kako motivisati učenike da čitaju? Profesor Čurović kaže: „Upravo tim povodom sam konstruisao izraz internetsofija, kojim želim reći da smo spremni po svaku cijenu prihvatiti tehničko-tehnološka dostignuća, bez obzira na to koliko nam i u kojim oblastima trebaju ili koliko smo psihološki i mentalitetski spremni i sposobni da ih koristimo. U svemu nalazimo prečice, lakše i kraće puteve, pa i kada su književna djela u pitanju. Žalosti me što danas učenik nema želju da otkriva nove svjetove ni u knjizi, ni u sebi samome. Njegov radoznalački duh je ubijen onog momenta kada je shvatio da mu Internet servira instant znanje, odnosno gotovu mudrost za koju je dovoljno da je zapamti čak i kada je ne razumije!”
Naravno, nije kriv Internet, nego onaj ko dopusti da mu kreativnost i traganje umru na kompjuterskim dugmadima, kaže Čurović.
Slično svjedoče i drugi profesori: interpretacije književnih djela, zatim filmovi snimani po književnim predlošcima, štampane skraćene verzije(!) romana, djela koja su u sveskama obrađivali i prepričavali starija braća i sestre, oduvijek je za ne-čitače bila jedina lektira. Sve to zamijenio je svemogući Internet i zbilja je frustrirajuće takmičiti se sa tom brzom sveznalicom i servirkom gotovog mišljenja i biti dovoljno ubjedljiv i vješt, pa navesti učenike da nedjeljama čitaju Anu Karenjinu, umjesto da za petnaestak minuta saznaju u koga se Ana zaljubila, kako joj se zvao sin i sve o vozu, ne shvatajući da ljepota ovog velikog romana nije samoubistvo zbog jednog oficira! Da je tako – najbolji romani bi bile novinske crne hronike.
Biljana Vučurović, profesorica jezika i književnosti u podgoričkoj Gimnaziji, kaže da profesor koji želi motivisati učenike da zaista čitaju, mora pokazati sav svoj kreativni potencijal: „Književnost nije izdvojena iz stvarnog života, ona je živa ma kad da je književno djelo napisano i stalno cirkuliše kroz naše živote, ulazi u našu psihologiju, utiče na formiranje stavova, cigla je u zidu našeg opšteg znanja i sposobnosti poimanja i sebe, drugih i svijeta”.
ZAVARAVANJE DANA: I nakon čitavih decenija rada u učionici, treba naći kopče koje će predavanje povezati sa savremenim trenutkom, te dokazati učenicima da njihov profesor nije „neupotrebljivo, staro gvožđe”. Profesor Čurović kao primjer takve kopče navodi stihove Partybreakers-a: „Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj…” To je malo lukavstvo koje je umio da iskoristi i navede učenike da o poeziji razmišljaju na drugačiji – sopstveni način, te da kasnije, sučeljavajući viđenja, otkriju stvarne dimenzije dobre poezije, shvatajući njenu svevremenost. „Dovijao sam se, priznajem”, kaže Čurović, ,,i trudio se da ih privedem knjizi, da sa njom zavaraju dan. Zavaravajući dan, ta su djeca, vjerujem, otklanjala sva samozavaravanja».
BUBAČI I ONI DRUGI: Na najjednostavnije pitanje koliko uopšte srednjoškolci čitaju, profesori listom odgovaraju: „Malo”!
Postoji određen broj onih koji čitaju sve zadato. To su tzv. učenici – radnici, ili kako to danas djeca kažu – bubači. Uz njih je tek nekolicina koji čitaju sa zadovoljstvom i žarom. U prve se možete pouzdati da su pročitali sve od prve do posljednje stranice, u ove druge – da znaju što su pročitali. Zatim su tu oni koji čitaju s vremena na vrijeme, vagajući što se dâ pročitati, a što ne. Takvi se zalijeću na poeziju, novele i pripovijetke, eventualno na Starac i more. Nešto što ima više od 800 stranica, poput Ane Karenjine ili, nedajbože, Tihog Dona, za njih je, brate, preteško! Takvi čitaju interpretacije književnih djela, iskreno ne razumijevajući o kojem se jadu tu uopšte radi, ali su prinuđeni zbog ocjene.
To je pokazala i naša anketa provedena među učenicima srednjih škola iz Kotora, Bara, Berana i Podgorice.
KIŠ, GETE I FRANCUSKA POEZIJA: Na molbu da sastave spisak djela koja će ocijeniti od 1 do 5, učenici prvih razreda su ovako odgovorili:
Rani jadi Danilo Kiš …………………….5
Starac i more Hemingvej……………… 4
Poezija – Petrarka, Dante, Bokačo…..3
Most na Žepi Ivo Andrić………………. 2
Antigona Sofokle………………………… 1
Učenici iz Bara, posebno iz Kotora, visoku ocjenu dali su pjesnicima i njihovim sonetima, oni iz Berana i dio njih iz Podgorice preferiraju Antigonu. Andrić se nije proslavio u ovoj anketi. Učenici vrijednuju djelo, ali su ubijeđeni da nije podobno za njihovu dob. Najmanje kolebanja i razlika ima u procjeni Danila Kiša. Ana: „Ja čitam, čitam, pa se uplašim. Onda skupim hrabrost, pa čitam dalje…”
Drugi razredi ovako su ocijenili pisce i njihova djela:
Faust Gete ………………….. 5
Ana Karenjina Tolstoj….. 4
Čiča Gorio Balzak ………. 3
Gorski vijenac Njegoš…….2
Revizor Gogolj…………….. 1
Gete je prosto opčinio ovu mladu čitalačku publiku i dobio je tek nekoliko četvorki. Tolstoj je, takođe, ocijenjen visokom ocjenom, ali je bolje ocjene dobio od mladića nego od djevojaka. Da nije Revizora, činilo bi se da je Njegoš ovdje eto – reda radi.
Ocjene učenika trećih razreda izgledaju ovako:
Poezija – Bodler, Rembo, Verlen……………5
Ujka Vanja A.P. Čehov ……………………… 4
Nečista krv B. Stanković……………………. 3
Seobe M. Crnjanski…………………………….. 2
Na Drini ćuprija I. Andrić ……………………1
Ovaj redosljed je rezultat i „zbrajanja poena” i „opšteg utiska”, uz napomenu da su se i Nečista krv i Seobe, ali i Na Drini ćuprija, našli na spisku samo zato što to jeste literatura predviđena za njihov razred. Inače, učenici bi radije čitali neke druge pisce. Na primjer Bulgakova, Pasternaka, Selindžera, Mana, Markesa…. Čak je i Orvel u ovim godinama zanimljiviji od Crnjanskog i Andrića.
Maturanti su jednostavno iz zadate lektire odabrali pet njima najdražih djela i uopšte nijesu htjeli da se zamaraju ocjenjivanjem „ka’ u školi”:
Proljeća Ivana Galeba Desnica ………………5+
Derviš i smrt Selimović ………………………..5
Braća Karamazovi Dostojevski………………5-
Čekajući Godoa Beket ………………………… 4+
Lelejska gora Lalić …………………………….. 4
DUHOVNI MISIONARI: „Nimalo me ne čudi tako visoka ocjena za Derviša i smrt. Znam da je taj roman uvijek čitan na pravi način i – masovno čitan! Mada bih, vjerujem, odmah uz njega odredila Prokletu avliju, a eto, na spisku uopšte nema Andrića!?”, kaže profesorica Vučurović, i zaključuje:
„To što se naše procjene razlikuju od učeničkih, shvatam kao kvalitet više i književnosti i učenika.”
S druge strane, profesor Čurović naglašava: „Dok sam predavao, vjerovao sam, i tako sam se vladao, da sam duhovni misionar ljepote, plemenitosti, dobrote i svih drugih univerzalnih kategorija, koje čovjeka čine čovjekom. Učionica je laboratorija u kojoj kao alhemičari od riječi, od osjećanja, od jezika, zvuka, glasa, miješate zlato za duše mladih ljudi pred vama. Ako su oni u stanju da opravdaju svoj književni izbor, da mi pokažu na čemu zasnivaju ove ocjene, makar sasvim drugačije mislio, nemam šta prigovoriti. Biću siguran da sam ih naučio kako se čita i moja misija je okončana. Uspješno!”
OTVORENOST
Božena Jelušić, jedan od autora čitanki za srednjoškolce, svjedoči o otvorenosti crnogorskog obrazovnog programa za maternji jezik i književnost:
„Naš je program najotvoreniji od svih u okruženju. Hrvatska, Slovenija i Srbija imaju takve programe da se užasneš – to su uski, vrlo nacionalno obojeni programi, autistične slike zemalja i društava koja su, očito, optrećena brojnim kompleksima. Mi sebi ne možemo, ali i ne treba, dozvoliti toliku zatvorenost i neobjektivnu, lažnu i idealizovanu sliku o nama kao velikim književnicima i posebno nadarenom rodu. Dok su, recimo u Srbiji, od 67 ili 68 pisaca predviđenih za izučavanje u školi, čak 60 srpski pisci, a samo njih nekoliko iz drugih naroda ili kultura, našim programom je napravljen jedan balans tako da trećinu pisaca čine svjetski pisci, zatim pisci iz okruženja, a preostalu crnogorski”.
„Ne postoje kanonska djela i pisci”, kaže Nađa Durković, urednica čitanki i udžbenika za jezik i književnost. „Postoje obrazovni ciljevi i ponuđeni pisci i djela. Na profesorima je da odaberu i odluče preko kojeg će pisca tj. djela postići zacrtani cilj.”
OZBILJNI ČITAOCI
Da li srednjoškolci zalaze u knjižare? Srednjoškolci su ozbiljni čitaoci i najkonkretnije znaju što žele da pročitaju i koja im knjiga treba, pokazala je naša anketa. Oni ne dolaze u knjižare masovno, ne čine najbrojniji dio publike, ali dolaze s razlogom. Zanimaju ih naši pisci mlađe i srednje generacije, neki strani naslovi i nove knjige „o kojima se govori”. Zato je, valjda, i moguće da je među najprodavanijim knjigama knjiga poezije Bukovski, čujem da si prebio Hemingveja – Dušana Đurovića.
NIKAD ČUO
Učenik Marko L.: ,,Načitali smo se, tokom ove četiri godine, i onoga što je stvarno prevaziđeno, puno opših mjesta, nacional-patetike i sličnog. Sjećam se kakav smor su mi bile narodna lirska i epska poezija, Marko Miljanov i još par nekakvih pjesnika, užas! Ali, bilo je i božanstvenih djela! Ok su mi, od naših, Ognjen Spahić i još par njih.. Starce nešto ne ljubim, možda malo Bulatovića, malo više Pekića i Lalića. Nisam vezan za Njegoša, ne volim Kovača…”
– A Krleža, Šćepanović, Lopičić, Brković, Sijarić, Zogović..?
„Nikad čuo! Strance, dajte mi strance! Šta da vam kažem: ja sam u patriotsko-književnom smislu težak slučaj!”
Nada BUKILIĆ
HORIZONTI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice