Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ko je ko u zataškavanju deportacija

Objavljeno prije

na

Sudstvo i VDT, udruženim kriminalnim poduhvatom zataškavanja nalogodavaca i izvršilaca ratnog zločina, ispisali su 17. maja pretposljednje poglavlje farse u slučaju deportacija.

Objavljeno je da je Apelacioni sud tog dana potvrdio presudu Višeg sud u Podgorici od 22. novembra prošle godine kojom su devetorica bivših policajskih funkcionera i službenika oslobođeni za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.142 st.1 KZ-a SRJ, a na osnovu čl. 373 t. 2 ZKP-a – jer, piše u obrazloženju, „nije dokazano da su počinili krivično djelo za koje su optuženi”.

Iz presude proizilazi da su sa teritorije Crne Gore, tada u sastavu SRJ, maja 1992. izvršili nezakonito preseljenje ili deportaciju civila u „Srpsku Republiku BiH”, kao i uzimanje talaca za razmjenu ratnih zarobljenika, protivpravno zatvaranje i lišavanje prava na suđenje; ali, uprkos dokazanom krimenu, odgovornost optuženih sudski ne postoji. Naime, kao pripadnici MUP-a Republike Crne Gore, „nijesu imali neophodno svojstvo da bi za to mogli biti krivično-pravno odgovorni”, a to je „pripadništvo vojnoj, političkoj, ili administrativnoj organizaciji strane u sukobu ili postupanje u službi strane u sukobu”.

Takva presuda je izrečena/potvrđena uprkos najjasnijoj mogućoj definiciji iz čl. 142. st. 1 KZ-a SRJ kojom se odgovornost za izvršioce ratnog zločina uopšte ne uslovljava pripadnošću oružanim snagama ili postupanjem u službi jedne od strana u sukobu. Propisuje se krivica za svakog „ko naredi ili izvrši” i u sudskim presudama sada nesumnjivo utvrđen zločin, bez obzira na (ne)pripadanje ili na (ne)djelovanje u službi strane u sukobu.

Uostalom, da li su optuženi – pomoćnici ministra untrašnjih poslova za Službu državne bezbjednosti (SDB) i Službu javne bezbjednosti Boško Bojović i Milisav Marković; načelnik Sektora za poslove SDB-a u Herceg Novom Radoje Radunović; operativni radnik Sektora za poslove SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač; rukovodilac Sektora za poslove SDB-a u Ulcinju Božidar Stojović; načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom Milorad Ivanović; komandir Stanice milicije u Herceg Novom Milorad Šljivančanin; načelnik Centra bezbjednosti u Baru Branko Bujić; načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Glendža – bili i pripadnici oružanih snaga?

Republički Zakon o opštenarodnoj odbrani, na snazi maja 1992, definisao je u čl. 109. zadatke MUP-a, uključujući: pripreme planova odbrane; mobilizaciju; obuku kadrova za rad u ratnim uslovima; ratnu organizaciju i brojno stanje milicije; opremanje i obučavanje ratnog sastava milicije; obavljanje stručnih poslova bezbjednosti u Teritorijalnoj odbrani (TO), itd.

Upravo je na osnovu čl. 124 st. 2 Zakona o opštenarodnoj odbrani Momir Bulatović, republički predsjednik Predsjedništva, 1. oktobra 1991. izdao Naređenje o mobilizaciji jedinice MUP-a – a njen komandir je bio u deportacijama optuženi Milisav Marković – radi „izvršenja borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu”.

Drugo važno, ali ne presudno pitanje, jeste: da li je Crna Gora postupala „u službi strane u sukobu”, konkretno „Srpske Republike BiH”?

Republika Crna Gora (odnosno SRJ) i Republika BiH, najkasnije od 27. aprila 1992. nijesu ni de iure u bilo kakvim državno-pravnim vezama – tog dana je proglašena SRJ, usvojen je Ustav srpsko-crnogorske federacije i SFRJ je prestala da postoji; BiH je prethodno proglasila nezavisnost, a 19. maja primljena je u Ujedinjene nacije (UN).

Momir Bulatović je svjedočio – i priložio, ne zaboravimo, pismene dokaze o tome – da ga je resorni ministar odbrane Vlade Mila Đukanovića 26. maja 1992. informisao da je „800 pripadnika JNA i TO iz Crne Gore” još na području tada nezavisne i međunarodno priznate BiH – na tzv. hercegovačkom ratištu. Te snage, koje su djejstvovale na strani bosanskih Srba, većinom su se nalazile pod Komandom 4. vojne oblasti, sa sjedištem u Titogradu.

Premda su crnogorski rezervisti na području Hercegovine u kontinuitetu još od kraja septembra 1991, svježe snage su upućene svega tri dana uoči priznanja nezavisnosti BiH od članica tadašnje Evropske zajednice i SAD-a. Bulatović je, na bazi sudu priloženog Akta Predsjedništva RCG br.01-1, svjedočio da je 3. aprila 1992. „izvršena mobilizacija dvije jedinice građana Crne Gore koji su upućeni na ratište u Hercegovinu”…

Vojne aktivnosti takvog obima i iz Crne Gore na teritoriji BiH ni u to vrijeme nijesu se mogle zamaskirati, kao što to dvije decenije kasnije pokušavaju VDT, Viši i Apelacioni sud – odnosno, zamjenica specijalne tužiteljke Lidija Vukčević, te predsjednice prostupajućih vijeća Milenka Žižić i Radmila Mijušković.

Savjet bezbjednosti UN-a je 15. maja 1992. od SRJ i Hrvatske, posebnom Rezolucijom 752, na bazi iscrpnih dokaza o njihovoj vojnoj involviranosti, zatražio da opozivom trupa poštuju teritorijalni integritet BiH, da bi, zbog neispunjenja zahtjeva, Rezolucijom 757 od 30. maja 1992. Srbiji i Crnoj Gori zaveo sankcije – trajale su tri i po godine.

Sve i da ove činjenice nijesu dostupne crnogorskom pravosuđu, presuda za deportacije sadrži ocjenu da je „u konkretnom slučaju, nesumnjivo utvrđeno da su oštećeni bili civili, da su protivpravno lišeni slobode, a potom vraćeni u BiH, i to lica srpske nacionalnosti zbog izbjegavanja vojne obaveze, a lica muslimanske nacionalnosti zbog razmjene za zarobljene srpske teritorijalce”. Šta je to ako ne najmanje: pomoć, usluga, podrška „u službi strane u sukobu”?

Nekoliko provjerljivih zapažanja je objavila NVO Akcija za ljudska prava. U presudi je nedvosmisleno utvrđeno da su, iako je VDT optužene teretilo samo za nezakonito preseljavanje državljana BiH, izvršeni i drugi ratni zločini iz čl. 142. st. 1 KZ-a SRJ: protivzakonita zatvaranja, uzimanje talaca i lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje.

„Sa tim zaključcima sud nije uradio ništa”, ocjenjuje se, „iako ZKP izričito navodi da sud nije vezan za prijedloge tužioca u pogledu pravne ocjene djela”. Pravilo o identitetu optužbe i presude (čl. 369 st. 2 ZKP) ne vezuje sud pravnom kvalifikacijom utvrđenih činjenica od strane tužioca, jer se izvršenje pravde obezbjeđuje tačnom i potpunom kvalifikacijom u skladu sa maksimom iura novit curia („sud zna pravo”).

Kada Viši i Apelacioni sud tvrde da kod optuženih nije postojala namjera da bošnjačke muškarce deportuju radi ubistava, odnosno, da ih nijesu hapsili i izručili „na diskriminatorskim osnovama”, onda ruše čl. 9 Ustava kojim su „opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka” i „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom”.

„U međunarodnom pravu, uključujući praksu ICTY-a, nema zahtjeva da djela, poput deportacija i prisilnog premještanja, budu preduzeta sa diskriminatornom namjerom kako bi bila kažnjiva”, navodi Akcija za ljudska prava.

Ali, šta je sve to u odnosu na klasično krivotvorenje kojim je pribjegao Viši a potvrdio Apelacioni sud? Tvrde da se čl. 17 Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) odnosi samo na raseljavanje unutar države a ne i deportaciju izvan granica države. U čl. 17. st. 2 i komentaru Protokola II piše suprotno: „civili ne smiju biti prisiljeni da napušte svoju teritoriju iz razloga koji su u vezi sa sukobom”, a komentar ovog člana glasi da se „prisilnim premještanjem izvan granica države bavi stav 2”.

Takvo postupanje sudova pripremilo je VDT. Ono preko dvije decenije operativno zataškava nosioce i razmjere zločina u kojem je, bez krivice i suđenja, pobijeno vjerovatno najmanje 86 ljudi.

Na početku te mračne operacije je Vladimir Šušović, 1992 – 1998. vrhovni državni tužilac. Umiješan je u zločin – do lakata ili do grla, kako ko voli; sudski dokazi su ionako lišeni metafora. I to: Informacija o preduzetim mjerama MUP-a prema raseljenim licima sa područja BiH, Br. 05-129 od 24. novembra 1992, gdje ministar Nikola Pejaković potpredsjednika Skupštine izvještava da je policija deportovala u skladu sa „stavom nadležnog tužilaštva u RCG”; zatim, u Odgovoru na poslaničko pitanje, Kabinet Ministra unutrašnjih poslova RCG, Br. 278/2 od 8. aprila 1993, Pejaković ponavlja da su deportovali uz saglasnost Šušovićevog tužilaštva („U tada otvorenoj dilemi uz konsultacije s nadležnim tužilaštvom, donijeta je odluka…”, str. 2 Odgovora); svjedok Momir Bulatović je 12. novembra 2010. pred sudom kazao da su policija i Šušović kontaktirali „non-stop”, itd.

Postupajuća tužiteljka Lidija Vukčević, ne samo da Šušovića nije teretila ili, što je odbrana predlagala, pozvala ga za sudskog svjedoka – a uprkos dokumentima MUP-a koje je sama predložila za dokazni materijal – nego je i negirala „svjedočenje Bulatovića” da su „obavljane konsultacije sa državnim tužilaštvom”.

Zvanično, ali i nezvanično, Šušović joj je jedan od nadređenih; već dva mandata sjedi u Tužilačkom savjetu (TS). Šefica Lidiji Vukčević je specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović, koja je do 1996. bila Šušovićeva savjetnica. Vlada Mila Đukanovića je te godine Ivanovićevu imenovala za tužilačku funkciju. Mandat vrhovnog državnog tužioca Šušović takođe duguje neposredno Đukanoviću; sada sjedi i u jednoj od komisija Košarkaškog saveza kojim predsjedava Đukanović.

Sudskim poravnanjem sa kraja 2008. u parnici rodbine deportovanih protiv države i aktuelnom drugostepenom presudom bez krivaca – utvrđen je zločin koji je Šušović godinama istraživao bez ikakvih rezultata. ,,Državni tužilac sproveo je te aktivnosti i njegov stav je bio da tu nije urađeno ništa što bi konstituisalo krivičnu odgovornost bilo kog radnika MUP-a”, svjedočio je Momir Bulatović.

Dok se navodno bavio deportacijama, Šušović se 1997. vajkao da ,,teško dobijam dokumentaciju od MUP-a”. Ministar unutrašnjih poslova tada je bio Filip Vujanović. Prethodno je, kao ministar pravde, Vujanović bio obavezan da kontroliše zakonitost Šušovićevog rada. Možda su Vujanovića impresije o Šušovićoj zakonitosti držale i 2008. i 2012, kada je „istaknutog pravnika” predložio za člana TS-a, gdje je – predsjednik Komisije za kodeks tužilačke etike.

Vujanović je sa još manje skrupula 9. marta 2008. tvrdio da su izbjeglice Bošnjaci u Crnoj Gori „imali drugi dom, primani su otvorenog srca i sa punom srdačnošću, njima je učinjena pomoć da se sigurni vrate svojim domovima”. Supruga, Svetlana Vujanović, predsjedava Apelacionim sudom koji je i potvrdio oslobađajuće presude za deportacije. Upravo je ona – zbog razmijenjenih teških optužbi u jednom drugom predmetu – bila razlog da Vesna Medenica naglasi da je na skupštinskom Odboru za politički sistem i pravosuđe kazala da oslobađajuću presudu za deportacije ,,neću komentarisati zato što će imati epilog na Vrhovnom sudu”.

Tako bi se, nepunih šest godina kasnije, taj predmet opet našao u Medeničinoj neposrednoj jurisdikciji, a već je u njemu odigrala najbizarniju od svih uloga: jednovremeno je vodila krivičnu istragu protiv državnih službenika i branila državu od parničnih tužbi po istom zločinu.

Do 18. oktobra 2005, uprkos obilju dokaza, VDT kojim je rukovodila Medenica, nije pokretalo postupak za deportacije, da bi – iz razloga da se prekinu procesi po tužbama porodica – tek tada uslijedio zahtjev za sprovođenje krivične istrage. Za njenog mandata optužnice nijesu ni podignute, a na parnicama je VDT branilo državu.

Preko zastupnika iz VDT-a Mednica je anticipirala oslobađajuću presudu. Osporavala je na parnicama tužbene zahtjeve porodica ,,nepostojanjem uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica i njihovih smaknuća”; prevedeno, to što su ljudi nezakonito uhapšeni i izručeni njima neprijateljskim formacijama, zbog kojih su se i sklonili u Crnu Goru, nema nikakve veze sa činjenicom da su potom pobijeni!

ICTY je, za Medeničine ,,uzročno-posljedične veze”, još 2002. utvrdio standard međunarodnog prava Ustavom obavezujući i za sve u crnogorskom pravosuđu:

,,Ratni zločin nije nužno neko planirano djelo niti plod neke politike. Ne traži se uzročno-posljedična veza između oružanog sukoba i počinjenja zločina, ali se u najmanju ruku traži da je postojanje oružanog sukoba u znatnoj mjeri uticalo na sposobnost počinioca da počini zločin, njegovu odluku da ga počini, način počinjenja zločina ili cilj sa kojim je počinjen. Stoga je za zaključak da su krivična djela usko povezana sa oružanim sukobom dovoljno ako se utvrdi da je počinilac djelovao u službi oružanog sukoba ili pod okriljem oružanog sukoba” (Presuda IT-96-23). Pred nama je udruženi kriminalni poduhvat.

Komandna odgovornost

Kako smo isticali svih ovih godina, od kada su 2009. počela suđenja, postoji hiljadu razloga zbog kojih su vlasti poricale, relativizovale i-ili zataškavale deportacije, ali je u javnosti kao najvažnija prepoznata komandna ili hijerarhijska odgovornost Mila Đukanovića.

Svih devetorica optuženih pripadnika MUP-a su se nalazili u formacijskom sastavu njegove Vlade i službi. Đukanović je izabrao ili postavio, njemu su neposredno za rad odgovarali, ne samo tadašnji ministar policije Pavle Bulatović (pokojnik, navodno, prema presudi, izdao naredbu za deportacije), već i njegovi pomoćnici: optuženi Boško Bojović i Milisav Marković.

Vrlo precizno saopštavamo činjenicu da pokojni Pavle Bulatović nije 1991. birao svoje, sada optužene pomoćnike, već ih je, na osnovu čl. 86 st. 4 Zakona o državnoj upravi SR Crne Gore, posebnim rješenjima postavljao upravo Đukanović (vidi faksimil za Bojovića).

Štaviše, Bojoviću i Markoviću je Đukanović obnovio mandate i nakon saznanja o njihovim ulogama u deportacijama, dok su svi drugi sada optuženi unaprijeđeni i nastavili su posao u MUP-u ili državnoj službi. Đukanović je u istrazi o deportacijama rekao: „Ako su pojedinci iz MUP-a smatrali da, eventualno, imaju saglasnost ministra, a to znači i saglasnost Vlade, to je njihov problem”. Sud je sada utvrdio da je saglasnost Pavla Bulatovića – postojala. K tome, Momir Bulatović je svjedočio u istrazi da je u inkriminisanom periodu „šef SDB-a Bojović gotovo dnevno bio u kontaktu sa Đukanovićem: svaki put su zajedno dolazili kod mene”. Bojović je prvooptuženi za deportacije. Premda je izdat nalog za izručenje iz Srbije, jedini tamo nije hapšen; nije se nikad pojavio na suđenju, niti je u obnovljenom postupku Viši sud uopšte izdavao nalog za prinudno dovođenje.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VIDRA, DIVOKOZE I MI: Nemoćnom sistemu džaba zakoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidra koja je u subotu iz okoline Crnog jezera usnimljena u urbanoj sredini, pronađena je, odmah sjutradan, mrtva i ostavljena pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili. Pažnju javnosti izazvala je i vijest da su poslije 40 godina na Orjenu primijećene divokoze. Ostaje nada da neće proći kao bezazlena, i zakonom zaštićena vidra

 

Prije nekoliko dana na Žabljaku je usnimljena vidra koja je iz svog staništa, okoline Crnog jezera, došla u urbanu sredinu. Taj snimak je podijeljen preko društvenih mreža, a propratili su ga oduševljeni komentari građana. Sjutradan, ta plašljiva, bezazlena i zakonom zaštićena vidra, pronađena je mrtva pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili.

„Slučaj stradale vidre govori o nivou društvene svijesti u Crnoj Gori. Nevjerovatno je kako je obesmišljen odnos ljudi prema drugim živim bićima i kako je od oduševljenja pojavom vidre došlo do njenog tragičnog kraja”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

On ukazuje da je proganjanje i maltretiranje vidre snimanjem i praćenjem, samo po sebi, vid terora nad živim bićem. „Odavno govorimo o tome koliko je važno u obrazovni sistem uključiti, na primjer, humanu ekologiju, kako bi se shvatila odgovornost ljudi u ekosistemu i neophodnost brige za sva živa bića. Ili, ekološku psihologiju koja bi mogla uticati na unapređenje ekološke svijesti i bolje razumijevanje suživota u ekosistemu”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kažu da su preduzeli radnje u okviru svojih nadležnosti. „Nalazom veterinara utvrđeno je da vidra nema prostrijelne, ubodne rane, niti bilo kakve fizičke povrede. U cilju rješavanja slučaja, na našu inicijativu, a uz podršku Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Centra za ekotoksikološka ispitivanja, izvršiće se toksikološke analize kako bi se utvrdilo eventualno trovanje”.

To nije u potpunosti tačno. Falila je pravovremena reakcija nadležnih službi, koje su, svjesne opasnosti, bile dužne da vidru odmah bezbjedno vrate u njenu prirodnu sredinu. Kao što je to učinjeno, isto prije par dana, u slučaju divojareta koje se spustilo na put Mojkovac – Đurđevića Tara, a na koje su nadzornici Nacionalnog parka Durmitor, odnosno služba zaštite, naišli, preuzeli ga i odnijeli  u njegovo stanište.

I biološkinja Belma Šestović, stručna saradnica za zaštitu faune sisara u JP NPCG, ocijenila je da je mrtva vidra još jedan dokaz da ne umijemo da se odgovorno ponašamo prema raznolikosti biodiverziteta. „Ne dešava nam se prvi put ovakav  slučaj. Ubrzo će biti poznato kako je životinja stradala. Evroazijska vidra je poluakvatični sisar, pa nije čudno što je viđena na kopnu. Za nju je poznato da prelazi velike površine u potrazi za hranom prelaskom iz jednog vodotoka u drugi”, istakla je ona.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROMI I DISKRIMINATORNI ZAKON O IZBORU ODBORNIKA I POSLANIKA: Od margine do margine  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o izboru odbornika i poslanika diskriminiše Rome. Na izjašnjenje nadležnih na inicijativu NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca za donošenje izmjena i dopuna tog zakona, kojima bi se obezbijedilo njihovo učešće u političkom životu Crne Gore, moraće da čekaju još. Manipulacija tom zajednicom traje decenijama

 

,,Sve dok romska zajednica ne bude imala autentičnog predstavnika u  Skupštini Crne Gore, domu gde se kroji njihova sudbina, ako se tamo ne čuje njihov glas, ne možemo očekivati suštinske promjene od kojih će ona  dugoročno imati koristi”, kaže za Monitor Serđan Baftijari, jedan od osnivača NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca i student na master studijama na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Iz Phiren amence krajem prošle godine podnijeli su inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika kako bi se obezbijedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Kako su objasnili, sadašnja verzija zakona diskriminiše Rome.

Ta se inicijativa oslanja na odredbe Okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojom se zemlje ugovornice, među kojima je i Crna Gora, obavezuju da će jemčiti prava nacionalnim manjinama i ravnopravnost pred zakonom. Ta konvencija zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije u oblasti ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, i obavezuje države potpisnice da usvajaju odgovarajuće mjere u te svrhe.

Crna Gora, imajući u vidu kako je romska zajednica godinama tretirana na svim nivoima, ne ispunjava preuzete obaveze. Ne poštuje ni Ustav, koji propisuje da su zajamčena prava pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih samouprava u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije.

Prema sadašnjem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izborne liste pripadnika manjinskih naroda ili zajednice stiču pravo na raspodjelu mandata ukoliko su osvojile najmanje 0,7 odsto ukupno važećih glasova na izborima. Još niži cenzus određen je za hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog malog broja Hrvata koji žive u Crnoj Gori (6021). Ta lista treba da osvoji 0, 35 odsto od ukupno važećih glasova.

Isto pravilo ne važi i za Rome, kojih u Crnoj Gori, prema zvaničnim statističkim podacima – posljednjem popisu stanovništva, ima tek nešto više – 6251. ,,Prema svim istraživanjima, Romi  žive na margini društva. Ukoliko bude postojala volja nadležnih organa da rade na ostvarivanju ciljeva koji su predviđeni novom Strategijom za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, a koja prepoznaje problem anticiganizma, realno je za očekivati da će položaj romske zajednice biti znatno bolji”, ističe Baftijari.

Uzimajući sve to u obzir, iz Phiren amence tražili su od Skupštine da se ista zakonska pravila primijene i na romsku nacionalnu manjinu.

Da bi do toga i došlo, prvo bi, kaže Baftijari, Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva trebalo da reaguje na njihov dopis, i da se potom, u plenumu Skupštine, usvoje izmjene i time otkloni diskriminatorna norma Zakona prema romskoj zajednici.

Iz PR službe Skupštine Monitoru objašnjavaju kako izgleda pravni tok tog procesa. Nakon što dobije inicijativu za donošenje zakona, predsjednik parlamenta je dostavlja poslanicima i Vladi, radi eventualnog podnošenja predloga zakona. ,,Zakonodavni odbor nije nadležan da razmatra akte podnesene u formi inicijative, već je shodno nadležnostima koje su za ovo radno tijelo utvrđene Poslovnikom Skupštine Crne Gore, ovlašćen da razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Skupština sa stanovišta njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore“, kažu.

Na 27. sazivu na Sedmoj sjednici Drugog redovnog zasjedanja, krajem decembra prošle godine, donijeta je Odluka o izmjeni Odluke o obrazovanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kojom je  rad tog privremenog radnog tijela produžen do 31. jula 2022. Do tada je ono, kako preciziraju, dužno da pripremi i podnese Skupštini na usvajanje predloge pristiglih zakona i drugih akata. ,,Između ostalog, tom je Odlukom propisano da Odbor ima zadatak definisanja Predloga Zakona o izboru odbornika i poslanika“, navode još iz Skupštine.

Drugim riječima, Romi će, na konačno izjašnjenje nadležnih, još morati da čekaju.

,,Sve dok pomenuti Odbor ne organizuje i uvrsti u tačku dnevnog reda ovo pitanje, ne možemo očekivati da će ono doći na red. Želim da verujem da će i predstavnici nove Vlade imati sluha da se pitanje političke participacije Roma konačno nađe na agendi. Na taj način poslali bi poruku, kako romskoj, tako i međunarodnoj zajednici da zaista žele da rade na inkluziji Roma u našem društvu”, napominje Baftijari.

Na zadatku je i Ustavni sud, koji, takođe po inicijativi NVO Phiren amenca, treba da odluči o ustavnosti jednog od članova Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se, između ostalog, u privilegovan položaj stavljaju pripadnici onih nacionalnih i etničkih zajednica koji postignu zakonom definisano učešće do 15 odsto od ukupnog stanovništva na državnom nivou i od 1,5 do 15 odsto na lokalnom. Malo je vjerovatno da Romi svoja politička prava, primjenom takvog zakonskog rješenja, mogu ostvariti u svim opštinama gdje žive. Osim u Podgorici i Beranama, gdje ih ima 2,14 odsto od ukupnog broja stanovnika, odnosno 1,56 odsto.

Kada rastumačimo pravni jezik, zaključak se sam nameće – Rome ni zakoni ne štite.

,,Ukoliko se romskoj zajednici ne omogući da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, šaljemo poruku da je anticiganizam  znatno zastupljeniji kod nas nego kod susjednih zemalja, i da se Romi tretiraju kao građani drugog reda. Svjedoci smo da se sa   raznih adresa šalju poruke da ne treba da prebrojavamo krvna zrnca, no, ako samo jedna zajednica ne može da ostvari zagarantovana prava, stiče se utisak da to zapravo i radimo”, upozorava Baftijari.

Bilo je sličnih inicijativa i ranije. I iz NVO Mladi Romi više puta su isticali da se sve dok Crna Gora ne bude garantovala Romima njihova prava, govori  o simulaciji, a ne stimulaciji njihove integracije  u društvo. ,,Osim simboličnog zapošljavanja u državnoj upravi, i to na pozicijama koje su bez uticaja, romska zajednica ne učestvuje u tijelima političkog odlučivanja. U resorima bitnim za poboljšanje položaja romske populacije, kao što su unutrašnji poslovi, obrazovanje, rad i socijalno staranje, nema zaposlenih Roma”, kazao je medijima Samir Jaha, izvršni direktor te NVO, mjesecima nakon što su i sami uputili zahtjev o izmjeni Zakona o izboru odbornika i poslanika u Skupštini.

Do sada svaka je bila bez uspjeha. Romska zajednica žrtva je manipulacija godinama.

,,Pored pitanja političke participacije treba raditi na smanjenju etničke distance prema romskoj zajednici. Jedan od načina da se to uradi je kroz obrazovanje i zapošljavanje. Vrijeme je da napravimo iskorak i pošaljemo jasnu poruku da u Crnoj Gori svi uživaju jednaka prava i da načelo nediskriminacije važi za sve. Ovo je trenutak da pokažemo da smo kao društvo sazreli i da zaista baštinimo evropske vrijednosti”, zaključuje Baftijari.

A Romima, pokraj nas, vrijeme i život teku – od margine do margine.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KORONA VIRUS: Omikron u naletu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je ove nedjelje zabilježen rekordni skok oboljelih od korona virusa od početka pandemije. Stručnjaci kažu da je ovo do sada najzarazniji soj virusa, ali da je blaži od dosadašnjih. Zdravstvene vlasti su revidirale mjere, a peti talas se tek očekuje tokom januara

 

Omikron je uveliko došao u Crnu Goru. U srijedu je zabilježen rekordni broj oboljelih, od početka pandemije, u jednom danu čak 1.507, dan prije 1.200 novooboljelih.

Ovo je bio alarm za Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje pa su predložili nove mjere za borbu protiv kovida. One su predviđale i zabranu rada restorana, kafića, kafeterija i sličnih ugostiteljskih objekata već od 30. decembra do 12. januara. Međutim da bi se ispoštovali ugostitelji i barem dijelom ublažili gubici, apel struke opet nije uvažen. Radno vrijeme restorana, kafića, ostalih ugostiteljskih objekata i hotela 31. decembra na 1. januar ograničava se do 1 sat poslije ponoći, a ostalim danima do 22 sata. Zabranjena su i okupljanja na otvorenom, kao i svadbe, žurke, festivali… Novina je i što će se od 2. januara za ulazak u Crnu Goru, osim potvrde o vakcinaciji ili odležanoj bolesti zahtijevati, u oba slučaja, obavezan i negativan PCR ili brzi antigenski test.

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić kazao je da je donijeta teška odluka, koja može imati veliki uticaj na privrednike koji su investirali novac u pripremu za Novu godinu. Ocijenio je i da će država zbog izostanka proslave Nove godine imati gubitak od preko 30 miliona eura. Smatra da je nađen najbolji kompromis i da su usvojene mjere one koje će dati razultat. ,,Dozvolili smo da ljudi proslave i ugostitelji ipak imaju ispunjenje investicija. Ali, i morali smo da brinemo o zdravlju građana, koje je uvijek na prvom mjestu”, poručio je on.

Podsjetimo da su protekle nedjelje, 21. decembra, predstavnici zdravstvenih vlasti, nakon dvonedjeljnog pada oboljelih, dozvolili svadbe uz prisustvo 100 osoba, kao i proslave u zatvorenom, lokalima je bilo omogućeno da će za vrijeme novogodišnjih i božićnih praznika moći da radi nakon ponoći. Mnogi su se nadali da će biti omogućene i proslave na otvorenom.

Međutim iz Evrope su stizala upozoranja na novi sok korona virusa. U Danskoj su zabilježeni rekordni slučajevi zaraženih kovidom. U Norveškoj su epidemiolozi upozorili da, ako se ne poduzmu protivmjere, mogli bi imati i do 90.000 do 300.000 zaraženih dnevno. Frode Forland, norveški epidemiolog, rekao je za Financial Times da očekuju oko 500 bolničkih prijema dnevno, gotovo dvostruko više nego u prethodnom talasu.

I u Crnoj Gori su stizali glasovi upozorenja. Iako je epidemiološka situacija bolja, to može biti samo privid, jer nam je omikron zakucao na vrata i po procjenama Svjetske zdravstvene organizacije sprema nam se nova oluja, izjavila je za RTCG šefica Kancelarije SZO u Podgorici, Mina Brajović.

,,Omikron nam je pred vratima i zato bih uputila apel i građanima i kreatorima politika koji pokušavaju da održe normalnim socijalni i ekonomski život da imaju u vidu da nam se sprema nova oluja”, kazala je ona.

Dosadašnja istraživanja, za koja naučnici napominju da su nedovoljna, govore da je ovo mnogo zarazniji ali i mnogo blaži soj virusa – hospitalizacija među omikron pozitivnima je za najmanje 40 odsto manja nego kod zaraženih delta sojem. Naučnici navode da je podatke potrebno uzeti sa rezervom jer je većina zaraženih mlađa od 40 godina i da zbog brzine kojom se širi bolnice i dalje mogu biti opterećene kada krene širenje među nevakcinisanom populacijom i starijima.

Primijećeno je i da su vakcine manje efikasne pri sprječavanju zaraze nego što je to slučaj sa drugim sojevima ali i dalje značajno štite od hospitalizacije i smrti. Treća doza ima istu efikasnost pri sprječavanju zaraze kao što su to dvije doze imale kod delta soja. Buster doza pokazala se izuzetno efikasnom pri sprječavanju hospitalizacija i smrti kod ranjivih grupa.

,,Postoje informacije, koje dolaze iz eminentnih institucija, koje pokazuju da omikron rezultira smanjenom hospitalizacijom, ali ako imate eksponencijalni rast onda krajnji učinak će biti veća hospitalizacija. A prijeti i opasnost da veliki broj zdravstvenog osoblja bude pogođen jer se ova varijanta toliko promijenila u svom šiljku da je rezistentna na antitijela koja smo stekli cijepljenjem ili preboljenjem”, rekao je za Jutarnji list Stipan Jonjić imunolog s Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Za sada u Crnoj Gori nemamo povećan broj hospitalizacija i smrtnih slučajeva. ,,Ono što znamo o omikron soju je da zasad nemamo povećan broj hospitalizacija i smrtnih ishoda, ali nam treba vremena da se to pravilno procijeni… Moramo biti oprezni i u naredne dvije nedjelje ćemo znati kakav uticaj može imati”, izjavio je za TV Vijesti direktor Instituta za javno zdravlje Igor Galić.

Da se nadamo da nam se kad je korona u pitanju, neće ponoviti ovogodišnji zimski i jesenji scenario. U Budvi je krajem februara proglašen dan žalosti zbog velikog broja preminulih gađana od korona virusa. Na Cetinju je u martu proglašen dan žalosti nakon što je u prvih deset dana tog mjeseca korona virusa umrlo 10 stanovnika tog grada. Zdravstveni radnici na Cetinju su isticali da ih ne čudi veliki broj zaraženih jer se građani ne pridržavaju propisanih mjera. Slučno je bilo i u ostatku Crne Gore.

U većini crnogorskih opština 22. mart je bio Dan žalosti u znak sjećanja na sve žrtve korona virusa pošto se navršavala godina od kada je u Crnoj Gori zabilježen prvi smrtni slučaj. Nakon mjesec i po, 1. aprila, otvorene su bašte kafića u 10 crnogorskih opština, a krajem maja prestala je da važi obaveza nošenja maske i na otrvorenom.

Galić je ponovio da je građanima najsigurnije da praznike proslave u krugu porodice. Kazao je kako očekuju da u januaru bude peti talas koji će imati najveći ,,pik”.

Pojedini naučnici tvrde da je virus oslabio i da je omikron soj početak kraja epidemije. A davno je i počela.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo