Spreman je na sve, a opet Đukanović umije da iznenadi. Dan, dva nakon Berana – tog koplja u srcu DPS-a – podigao se i krenuo na Budvu. Više bi razloga moglo biti za to. Jedan je, možda, put u Vašington. Da pokaže kako se bori protiv kriminala. I to u sopstvenim redovima. Naš Vučić.
Od Vašingtona Đukanović očekuje ruku. U sjenci Ukrajine ima nade. Ma koliko mala, Crna Gora bi mogla biti važna Zapadu u ovom momentu – da obilježi još tu liniju na Mediteranu, dok se oko Crnog mora sve komeša. U Vašingtonu čak stidljivo pominju i poziv Podgorici za članstvo u NATO ove godine. Samo prije nekoliko sedmica to je izgledalo nemoguće zbog problema sa korupcijom i tajnim službama. Prema izvoru iz vrha vlasti, zapadne diplomate ovdje opet prisluškuju, a vrhovi nekadašnjeg KGB-a slobodno mešetare po Crnoj Gori. Po primorju neki od njih posjeduju i vrijedne nekretnine.
Sve je to mutilo Đukanovićevo savezništvo sa Vašingtonom i Briselom. Ali, u brojnim međunarodnim krizama – od Kosova do Krima – on zna da zaigra i izvuče korist za sebe, što ga je održalo ne jednom dok je stajao nad provalijom. Uprkos aferi Snimak, materijalu o krađi iz Berana, gušenju slobodnih medija i endemskoj korupciji, saveznici bi opet mogli da ga izvuku.
Hapšenjem Rađenovića, Đukanović utjeruje strah i svojima. U DPS-u više ne znaju šta je sljedeće – Mugoša i Gvozdenović, Radojičić iz Nikšića ili rukovodeća ekipa Bara… Da je pravde u ovoj zemlji, zbog KAP-a i ugovora sa Deripaskom, gdje je Crna Gora već pretrpjela štetu od oko milijarde (a mogla bi biti i veća zbog arbitraža u inostranstvu u kojima Rusi traži stotine miliona), Đukanović i njegovi ne bi izlazili iz sudnice. Ali oni su zaštićeni kao rijetke vrste.
Jedan profesor sa Jejla za svrgnutog ukrajinskog predsjednika kaže – on je imao sudije i tužioce spremne da počiste sve dokaze o njegovim kriminalnim radnjama. To je Janukoviča ohrabrivalo na nove krugove zloupotreba. A ko bi mu stao na put – ostajao bi bez posla, biznisa, ili bi zaglavio u zatvoru. U tom sistemu svi su zavisili od volje predsjednika.
Nema ništa pogubnije od selektivne pravde, mača kojim vođa može sjeći koga hoće preko tužilaštva koje kontroliše. To se najbolje vidjelo na primjeru CKB-a, gdje Milka Ljumović i Bosa Tatar plaćaju zbog Miodraga Perovića, Monitora i Vijesti. Ali, sada sa privođenjem Jelice Petričević vođa može reći saveznicima da ni ove iz Prve ne štedi. Što braco ima poseban status, manje je bitno.
Kada američki profesor opisuje Ukrajinu, kao da govori o Crnoj Gori. Kaže, ukrajinsko bogatstvo u rukama je ljudi koji mogu stati u osrednji lift. Svaka vrsta pluralizma, pa i više imućnih, neprihvatljiva je za Janukoviča. On je bio glavni oligarh, među najbogatijim u Evropi. Desetine milijardi dolara jednostavno su isparile iz budžeta i velikih preduzeća.
Ali ako imate i svu moć i svo bogatstvo, sistem neminovno puca. Kad lider mnogo uzima, državi ne ostaje mnogo. Januković se zbog bankrota zemlje okrenuo ka Rusiji, jer je Moskva davala više od Brisela. To ga je odnijelo. I naš se premijer kao kockar zadužuje da bi održao budžet, ali familija nezajažljivo nastavlja da kupi kajmak iz velikih poslova. Pogledajte samo šta radi mlađani Blažo, koji je tek ušao u posao. Šta mu tek otac sprema.
Da se vratimo Budvi: tamo je Svetozar Marović stvorio feud. Nakon Zavale i hapšenja ranijeg opštinskog vrha, politički je postao zmaj od papira. Ali, nije zaustavio poslove. Naprotiv, Marović se konsolidovao i krenuo u velike projekte sa novim opštinskim funkcionerima i stranim prijateljima. Budvanski klan je tako ostao jedan od rijetkih u osiromašenoj zemlji, koji ekonomski može parirati prvoj familiji. A kao Janukovič, Đukanović ne podnosi pluralizam.
Na kraju – posljednjim hapšenjima Đukanović pokušava da zamagli poraz u Beranama i nametne novu temu. Upadom u štabove DPS-a, opozicija nije pokazala samo ono što smo znali – da Đukanović hajdučijom i krađom glasova osvaja vlast. Već i ono što se činilo nemogućim – da ga, uprkos svemu, mogu poraziti. Kad se oponenti okupe i organizuju. Ako tako zaigraju u Podgorici, čudo bi moglo snaći Đukanovića.
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ