Svijet koji sam sebe oholo naziva „Slobodni svijet“, je konkvistadorski svijet, svijet kolonizacije i porobljavanja! Dovoljan je nepristrasan pogled na noviju istoriju, da bi se shvatilo kako je genocid u Gazi u skladu  sa praksom tog svijeta,  njegovim moralnim načelima i filozofskim principima

Gledao sam razaranje Gaze, dvije godine svakodnevno, hiljade ubijenih ljudi, bezbroj djece, (ko može biti tako bezdušan da broji ubijenu djecu a da mu srce ne prepukne?), izloženi neprekidnim bombardovanjima i prvi put se ozbiljno suočio sa pitanjem veličine i pokvarenosti čovjeka! Gledao sam bolesne, gladne, promrzle ljude kako besciljno tumaraju među ruševinama i gledao sam kako ljudi koji su ih ubijali preživjelima prekidaju dostavu vode, hrane, električne struje, goriva, ljekova. Gledao sam kako ljudi bombarduju bolnice, ubijaju i pacijente i liječnike, i porodilje i novorođene bebe. Gledao sam pokvarenost čovjeka dok kriminalizira ljude koji protestuju protiv počinitelja ovog genocida, i daju podršku njegovim žrtvama.  Gledao sam širom svijeta žestoke represije vlasti protiv ljudi koji zahtijevaju prolaz humanitarnoj pomoći Gazi na umoru. I gledao sam kako ni jedna država nije prekinula diplomatske odnose sa državom počiniteljem genocida, Gledao sam kako “Slobodni svijet“ stavlja veto na osudu genocida i kako, zajedno sa državama EU, počiniteljima genocida  šalje oružje vrijedno desetine milijardi dolara. I gledao sam veličinu čovjeka  u ponosu ljudi iz Gaze, koji se ne predaju i ne mole za milost! Na moje oči, genocid u Gazi prerastao je u pitanje morala i savjesti čovječanstva!

Pitanje budućnosti Gaze, postalo je neodvojivo od pitanja moralne budućnosti svijeta. Iluzija o nekakvim “evropskim vrijednostima“, rasprsla se u paramparčard. Pažljivije ispitivanje principa postojanja i načina djelovanja Zapadnih država, s jedne strane, i temeljnih postulata Zapadnog mišljenja s druge, u dlaku se poklapaju. Genocid u Gazi nije suprotan, nego je upravo sukladan političkoj i intelektualnoj tradiciji Zapadnog svijeta!  Debakl morala i krah  iluzije o evropskim vrijednostima nije se desio u odnosu Zapada prema genocidu u Gazi. Naprotiv,  takav odnos je konsistentan sa epistemološkim temeljima Zapadnog svijeta. To je suština i autentično stanje, referentna tačka moralnog i  političkog  smrtnog grijeha filozofije Zapada i konstanta njegovog odnosa prema Drugome.  Svijet koji sam sebe oholo naziva „Slobodni svijet“, je konkvistadorski svijet, svijet kolonizacije i porobljavanja! Dovoljan je nepristrasan pogled na noviju historiju, da bi se shvatilo kako je genocid u Gazi u skladu  sa praksom tog svijeta,  njegovim moralnim načelima i filozofskim principima. Genocid u Gazi je samo potvrdio karakter životne filozofije Zapada koja je oduvijek bila egoistična, rasistička i imanentno ekskluzivistička.

Prošle nedjelje vidio sam pogreb jedne civilizacije. Glasnije od nuklearne bombe, svijetom je odjeknula izjava predsjednika najmoćnije države Zapadne civilizacije:“Noćas će umrijeti jedna civilizacija i vratiti će se u kameno doba, gdje i pripada!“ Tom prijetnjom sahranjena je jedna civilizacija.  Iako je  prijetnja opozvana pola sata prije isteka ultimatuma, već je bilo prekasno i za spas te civilizacije i za pokajanje. Prijetnja se obistinila! Onaj isti koji je zaprijetio da će uništiti cijelu jednu civilizaciju i vratiti je u kameno doba, svojom besramnom blasfemijom cijelog ljudskog roda, definitivno je sahranio sopstvenu civilizaciju i vratio je u kameno doba.        Gdje i pripada.

Civilizacija kojoj je zaprijetio, svojim dostojanstvom i hrabrošću je potvrdila  veličinu čovjeka.

Ako je čovjek sličan svrgnutom kralju koji žudi samo da ponovo stekne izgubljenu veličinu iako zna da to ne može učiniti, zar je onda čudo što je u njemu sabrana takva protivrječnost!? Kakva zaprepašćujuća, fantastična kreatura je čovjek, kakva novotarija, monstruoznost, haotičan, protivrječan, ogroman, sudija svim stvarima, najveći zločinac, bijedni crv, nosilac istine, kolijevka laži, baruština zabluda i grešaka, slava i otpad Univerzuma!

Što više upoznajem čovjeka, to se više divim njegovoj veličini i stidim njegove pokvarenosti!

Ferid MUHIĆ

Vještačka inteligencija protiv Prirodne glupavosti! Od ishoda ovog meča vrlo vjerovatno zavisi odgovor  na pitanje pred kakvo čovječanstvo nije bilo postavljeno do sada.  Ne na pitanje kakva nas budućnost čeka, nego hoće li uopšte biti budućnosti za rod homo sapiensa

Da vam odmah odgonetnem značenje naslova: iako relativno nova, AI je već široko poznata skraćenica  sintagme “Artificial Intelligence“, u prevodu, “Vještačka inteligencija“. NS  je skraćenica koju do sada niste mogli znati, jer se prvi put sa njom srećete upravo u ovom tekstu. Koncipirana je kao pojmovni  kontrapunkt AI i označava sintagmu “Natural Stupidity“, u prevodu, “Prirodna glupavost“. Da bi se značenje ove novouvedene skraćenice tačno shvatilo, treba imati u vidu da je termin “glupost“, kao generički pojam, ovdje zamijenjenon terminom “glupavost“, koji se odnosi na osobinu pojedinca,. Glupost je anonimna, dok uz glupavost uvijek stoji konkretno ime.

Naslov je sada razjašnjen. Sva u superlativima, to je  najkraća moguća, ali najeksplozivnija najava najvažnijeg meča u historiji čovječanstva! Najbrutalnijeg, najkrvavijeg meča, u kom je od strane NS najavljeno da NS neće štediti nikoga, ni one koji se predaju,  ni žene, ni djecu, ni bebe u kolijevkam – najkrvavijeg meča koji je već ušao u prvu rundu! Vještačka inteligencija protiv Prirodne glupavosti! Od ishoda ovog meča vrlo vjerovatno zavisi odgovor  na pitanje pred kakvo čovječanstvo nije bilo postavljeno do sada.  Ne na pitanje kakva nas budućnost čeka, nego hoće li uopšte biti budućnosti za rod homo sapiensa!

Ako  čovječanstvo računa samo na AI – vještačka inteligneija, nema šansu u borbi sa Prirodnom glupavošću. Ni svi sistemi vještačke inteligencije zajedno, ne mogu proizvesti toliko gigabajta pameti, koliko samo jedan NS jednog čovjeka može proizvesti gigabajta mahnitog ludila.  Mjesecima slušamo eksperte i analitičare kako ignorišu činjenicu da situaciju u svijetu već duže vremena diktira  apsolutna dominacija NS faktora i i uzdaju se u analize bazirane na AI procjenama, ili, u najboljem slučaju, na filozofskim, sociološkim i politikološkim teorijama o zakonitostima društvenog razvoja i historije.  Rasčlanjuju logiku Novog svjetskog poretka, skiciraju tektonske promjene geopolitičke mape svijeta, tumače skriveme planove Svjetskog Uma, zavjereničke komplote Duboke države, lociraju složenu teleologiju uzroka, prave minuciozne prognoze raspleta – slušaš i diviš se!  Sve sam Nostradamus do Nostradamusa, Hegel do Hegela., Špengler do Špenglera! Daroviti i prosvijetljeni – vide što niko drugi ne vidi. Lažu! Ništa oni ne vide,  kao što ni niko drugi ništa ne vidi – nego izmišljaju. Bulazne! Kad ludost vidi on čega nema – to ona iz sebe same ispreda pređu ludila!

Uz sve to, nuklearno oružje posjeduju i o njegovoj upotrebi odlučuju  konkretni NS faktori a ne anonimna AI instanca. Zato niko i ne uzima u obzir rješenje koje nam je pred očima: Svjetska Komisija u kojoj su uključene sve države, popiše, sabere i demontira sav nuklearni arsenal svijeta! Uz trajnu zabranu proizvodnje. Država koja prekrši zabranu suočava se sa automatskim  i opštim prekidom svih odnosa od strane svih država svijeta na neodređeno vrijeme. Alternativa: podjela cijelog nuklearnog arsenala ravnomjerno, proporcionalno broju nstanovnika na sve države bez izuzetka, tako da ni jedna ne ostane barem, bez jedne nuklearne bombe.

To ne može! Zašto? Zato što će se osujetiti objektivni razvoj nesalomljivih zakonitosti historije, poremetiti ostvarenje plana Svjetskog Uma!? Ili zato što  bi uspostavilo princip ravnopravnosti svih država i promovisalo zdrav razum u modus njihove komunkacije!?

Rimska sentenca: „Potestas in populo, auctoritas in senatu!“ ponovo  se potvrdila, kao tačna, ali u svjetlu dominacije NS faktora, otkrila je jedan dublji sloj.  Moć jeste u narodu, autoritet vlasti jeste u Senatu!  Ali istinski izvor moći naroda nije u njegovoj brojnosti. Moć naroda je u sačuvanoj zdravoj pameti! Spontani pokret “No Kings“, potvrđuje da narod srećom, makar i sa zakašnjenjem, dođe sebi i svojoj zdravoj pameti. Uz njegovu podršku svugdje u svijetu, AI bi još uvijek mogla pobijediti u krvavom i odsudnom meču protiv NS!

Ferid MUHIĆ

Samo ako nedostaje snaga, vlast se iz nevolje uzda u pamet. Na vrlinu se ne oslanja i u vrlinu se ne uzdaje  politika nijedne  države. Kao što je rekao Imanuel Kant, osnivač racionalizma: Nema ništa smješnije nego očekivati nešto pravo od ovako krivog drveta od kakvog je izdjeljan čovjek

U politici svih država, na samom vrhu, stoji snaga  Što je država jača, to se njena politika manje oslanja na pamet. Samo ako nedostaje snaga, vlast se iz nevolje uzda u pamet. Na vrlinu se ne oslanja i u vrlinu se ne uzdaje  politika nijedne  države. U takvom svijetu, nije čudo što je za emotivnog čovjeka  život – tragedija; za racionalnog – komedija.

Najjača država ne vodi politiku  diplomatijom, nego ratovima.  Oslanjajući se na svoju moć koliko i na nemoć ostalih, ne zamara se planiranjem nekih ingenioznih projekata, ni inteligentnih strateških kombinacija kojima bi prikrila svoje strateške ciljeve. Država koja sebe smatra najjačom silom u svijetu, usvaja psihologiju drumskog razbojnika i djeluje u skladu sa njom, pribjegava  zločinima  bez   moralnih dilema i bez trunke griže savjesti. Bazirani na bezočnom pervertiranju činjenica i ignorisanju svih univerzalno obavezujućih pravnih propisa i etičkih normi, ovi zločini se vrše sa žalosnim odsustvom maštovitosti, ambicije za perfekcijom, bravurom i ponavljaju na beskrajno dosadan način po jednom te istom šablonu.

Kada je 1861. godine Džordž Bruks, oficir armije SAD, dobio naređenje da  uhvati Kočiza, legendarnog poglavicu Čirikaua Apača, on ga je optužio da je oteo jednog dječaka sa farme i pozvao ga da se dogovore o njegovom oslobađanju. Kočiz je poslao poruku da sa tim incidentom nema nikakve veze, ali da će svakako prihvatiti poziv. Da bi naglasio svoju dobri namjeru, na pregovore je došao sa svojim bratom, dva sina, dva bliska rođaka i suprugom. Čim su ušli u šator, Bruks je naredio da ih sve uhase. Kočiz je uspjeo umaći goniteljima. Bruks je poslao ultimatum, da će objesiti sve one koji su došli sa Kočizom, ako ovaj na vrati dječaka u roku od tri dana. Dječak nije bio vraćen, Bruks je javno objesio Kočizovog brata, dva njegova sina, dva rođaka i njegovu ženu. Desetak dana kasnije oteti dječak se pojavio živ i zdrav. Potvrdilo se da Kočiz nije imao nikakve veze sa njegovim nestankom. Neki historičari su izrazili sumnju da je navodno “kidnapovanje“ dječaka, bilo dio Bruksovog plana.

Kada je .7 novembra 1924. godine ubijen Boško Bošković, puštena je vijest da su ga ubili Bošnjaci komite, Jusuf Mehonjić i Husein Bošković. Nakon što su vlasti  pozvale narod na osvetu, pohapsili oko 209 viđenijih Bošnjaka, a sve Bošnjake tog kraja pozvali da predaju oružje, vlasti su pozvale lokalne Crnogorce i Srbe na osvetu. Iste noći počeo je masakr u Šahovićima, tri sela su zapaljena, ubijeno je oko 1000 nenaoružanih Bošnjaka, mahom žena, djece i staraca. Niko nikada nije bio kažnjen, ni pozvan na odgovornost. Kasnije se utvrdilo da navodni izvršitelji nemaju veze sa ubistvom i da je Boška Boškovića iz osvete ubio njegov dalji rođak.

Nakon što je optužen da posjeduje oružje za masovno uništenje, Irak je 2003. godine napadnut od najmoćnije države svijeta. Uz ogromna razaranja i preko 600.000 žrtava, građana Iraka, vješanje predsjednika Sadama Huseina, situaciju u Iraku koja se do danas nije normalizirala. I opet isti dosadni šablon: Nepobitno je utvrđeno da Irak nije posjedovao nikakvo oružje za masovno uništenje.

SAD i Izrael su nametnuli Iranu  mirovne pregovore oko korišćenja nuklearne energije. Usred pregovora, 28. februara 2026. ubili su ajatolaha Ali Hamneija i članove njegove uže porodice. Iako ne posjeduje nuklearno oružje, iako nikoga nije napao duže od 2.300 godina, Iran je proglašen za prijetnju ovim državama koje zajedno posjeduju hiljade nulearnih bojevih glava. I terorističkom zemljom, iako je Izrael silom i terorom protjerao milione Palestinaca s njihove zemlje da bi osnovao svoju državu koju je od tada znatno uvećao – terorom i genocidom bez presedana.

Za emotivnog čovjeka, život je tragedija. Za racionalnog – komedija.

Kao što je rekao Imanuel Kant, osnivač racionalizma: Nema ništa smješnije nego očekivati nešto pravo od ovako krivog drveta od kakvog je izdjeljan čovjek!

Ferid MUHIĆ