Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kraljica poroka

Objavljeno prije

na

Turistička prijestonica Crne Gore utvrdila je ovog ljeta poziciju najpoželjnijeg mjesta na Jadranu za ljubitelje dobrog noćnog provoda. Proklamovani elitni turizam nije se primio u Budvi. Izuzetne prirodne ljepote budvanske rivijere i veliki broj pješčanih plaža nijesu bili dovoljni da se ostvari verbalno zalaganje države za razvoj visokog turizma. Budva je ostala centar masovnog turizma u Crnoj Gori sa najvećim brojem kapaciteta u privatnom smještaju i samo par hiljada u hotelima raznih kategorija. Najavljivane dobrostojeće turiste iz evropskih zemalja zamijenila je nova klijentela, gomile mlađeg svijeta željnog turbo zabave. Budva je postala epicentar razuzdanog noćnog života i sinonim ludog ljetnjeg provoda. Najzanimljivji dio odmora nije kupanje i sunčanje po predivnim pješčanim plažama, već život noću, zabava i đuskanje po diskotekama koje u Budvi niču kao pečurke poslije kiše. NEVIĐENO: Gotovo da nema turističkog mjesta u Evropi koje na malom prostoru ima takvu koncentraciju diskoteka, otvorenih i zatvorenih, noćnih i plažnih klubova, barova, otvorenih šankova i kafića raspoređenih od Starog grada do okolnih brda i duž gradskog šetališta pored poznate Slovenske plaže.
U kasnim noćnim satima u budvanskim diskotekama vri kao u košnicama. Različita muzika lupa na sve strane budvanskog akvatorija. „Budva je ludnica neviđena. Noćni život – bruka, izlasci, kafići, diskoteke, muzika, pevači…,” piše turista na jednom internet forumu.
Brojne agencije organizuju posebne ture iz svih krajeva bivše Jugoslavije u aranžmanu koji nudi jednonoćni provod pod nazivom „Budva by night”.
Ponuda dubrovačke agencije Guliver koja u svom programu pod nazivom „Izleti – Dubrovnik rivijera” nudi turistima po cijeni od 230 kuna program Noćni izlazak Budva izazvala je burnu reakciju među tamošnjim turističkim poslenicama. Oni se pitaju da li su more i zidine drevnog grada jedino što turisti žele, treba li poraditi na drugačijoj ponudi koja uključuje noćni život i kako je to Budva postala dio dubrovačke rivijere kamo se šalju nezadovoljni turisti….
Tekst primamljive ponude Gulivera, tvrde, uvredljiv je za Dubrovčane. „Noćni život Dubrovnika baš i nije ono što vi očekujete od ludog ljetnjeg provoda? Ne brinite, jer mi vas vodimo u Budvu, metropolu crnogorskog ljetnjeg turizma”!

PRLJAVI PLES: Budva nudi baš sve. Sinonim noćnog provoda odavno je čuveno gradsko šetalište uz Slovensku obalu.
Glavnu atrakciju šetališta predstavlja niz otvorenih diskoteka u kojima uz jake svjetlosne efekte i zaglušujuću disko i folk muziku polugole djevojke izvode erotski ples oko šipke. Ispred Plavog i Crvenog Trokadera, Ambijenta, Majamija, Rafaela, Malteza,Vile Manojlović, Bombe, na stotine ljudi od 11 sati uveče pa do 1 iza ponoći igra i pije preskupa pića uživajući u uvijanju i „prljavom plesu” djevojaka.
Razgolićene plesačice i na ulazu mame posjetioce. Buka je nepodnošljiva, svake noći turističkom prijestonicom trešte narodnjaci, razni muzički „biseri”, što gluplji to bolji.
Ove su diskoteke meka za naše gastarbajtere i biznismensku elitu, koja u društvu napucanih silikonskih ljepotica troši prilične svote novca. Masa ljudi, često i sa djecom, tiska se okolo i sve to sa zanimanjem posmatra i slika za uspomenu.
Šetalište, iz čiste radoznalosti i sa nevjericom da takvo mjesto postoji u jednoj Budvi i u Crnoj Gori, posjećuju stranci: Italijani, Englezi, Rusi.
Prizori umornih izazovno obučenih plesačica i njihovih lascivnih pokreta i polupijanog svijeta koji se ljulja u ritmu turbo folka, podsjećaju na scene iz krimi filmova sa dalekog istoka.
Uz diskoteke na promenadi postavljen je veliki broj improvizivanih tezgi i privremenih objekata u kojima se prodaje najraznovrsnija roba, od hrane, preko suvenira, knjiga, jeftine odjeće, pa sve do turističkih aranžmana i izleta. U oblacima dima od roštilja, pica i palačinki, uz buku ringišpila i svakojakih čuda sa Jadranskog sajma, na ovom mjestu caruje neukus.

Na svim lokalnim izborima, sve stranke, pa i DPS, obećavale su ukidanje ovog buvljaka.To nije učinjeno. Šetalište ispunjava obaveze prema glasačima. Obećane su tezge, restorani, picerije, diskoteke u zamjenu za glasove vlasnika i njihovih familija.
Od uličnih prodavaca robe, hrane i zabave Opština ubira više od milion eura prihoda, kojih se teško odriče. Tu je i uobičajeni reket ili investicija lokalnih službenika u ortakluku sa prijavljenim vlasnicima.
Zakupci lokala uz plažu mahom su iz partije na vlasti ili članovi njihove uže rodbine. Uz lokal obično ide i plaža, tako da je duga Slovenska plaža, zajedno sa šetalištem, najveći otvoreni tržni centar Budve. Tu se ostvaruje najveći prihod od turističke sezone, mahom izvan kontrole.
DECIBELI TRESU STARI GRAD: Muzika trešti i uz drevne zidine Starog grada gdje na otvorenim barovima neka druga klijentela, urbani svijet, mlađi i stariji, đuska uz posve druge tonove. Burni noćni život uz veći nivo decibela odvija se uprkos protivljenju starograđana. Gužva je neopisiva. Gradskim trgom nemoguće je proći. Posvuda su stolovi i stolice lokala Mocart, Astorija, Konkovado, Emporio, Mogren, Hemingvaj, Palma.
Nečistoća grada neopisiva. Ulice su masne, klizave, nema kiše da ih opere, kada grad to ne čini. Nikada Budva nije bila tako prljava i zapuštena kao ovog ljeta. Kada oko 1 sat poslije ponoći muzika utihne, svi se sele u zatvorene diskoteke. Tu je Trocadero, ludnica na tri sprata koja može da primi nekoliko hiljada ljudi.

Na početku se pušta pristojna disko muzika, ali poslije sat, dva, padaju maske i, do ranih jutarnjih sati, kreću narodnjaci bez kojih prave zabave nema.

Budva dobija nove noćne klubove na do juče nezamislivim mjestima. Nedavno je u podrumu stambene zgrade u centru grada otvorena diskoteka Sparta koju posjećuju poznati domaći likovi. Na vratima zgrade već su okačeni oglasi o prodaji stanova.
Veliku popularnost, međutim, stekao je novootvoreni noćni klub pod vedrima nebom na brdu Topliš iznad Budve. Ruski Mirax otvorio je diskoteku Miracle lounge nakon što je ambiciozni plan Opštine za izgradnju najvećeg vodenog grada u regionu propao.
Na oko 5.000 kvarata Rusi su izgradili takozvani Action park, sa dva bazena, restoranom i zabavnim parkom.
Iako je još uvijek nedovršeno gradilište, noću se Miracle lounge transformiše u veliku glamuroznu diskoteku koja može da primi na hiljade posjetilaca. Za kratko vrijeme na brdu Topliš organizovane su brojne žurke i koncerti poznatih svjetskih i domaćih muzičkih zvijezda sa programom koji se odvija do zore. Iako nema dozvolu za rad kao zatvoreni noćni klub, Miracle lounge uživa protekciju.

To je jedina diskoteka na otvorenom koja radi uz glasnu muziku do zore. Na buku sa Topliša koja remeti dogovoreni noćni mir žale se mještani i vlasnici drugih barova i diskoteka. Bez uspjeha.
Na pitanje zašto je Budva noću tako popularna, najčešći odgovor koji smo dobili bio je da se nigdje u regionu, i u konkurenciji sa drugim turističkim zemljama, u diskotekama i barovima ne može sresti toliko lijepog mladog svijeta.
Rijeke mladih dugonogih djevojaka i dobro stilizovanih momaka u potrazi za ludom zabavom, imidž su budvanskih letnjih noći.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo