Šta se, u stvari događa u Ukrajini? Hoće li upravo tamo biti finalno odmjeravanje snaga Putina i Obame? Je li ovo novi hladni rat Ruske Federacije (RF) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD)? Hoće li Ukrajina biti ključna za uspostavljanje novog međunarodnog poretka?
Ovo su pitanja koja se postavljaju pošto su odnosi između dvije nuklearne sile, RF i SAD, teško poremećeni krizom koja razdire najveću evropsku državu Ukrajinu. Nešto što je počelo kao reakcija na odustajanje od sporazuma sa Evropskom unijom (EU), jer je tadašnji predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič procijenio da saradnja sa Rusijom njegovoj zemlji može da donese veće finansijske koristi i sigurnije snabdjevanje energentima, nastavilo se svrgavanjem tog istog šefa države i uspostavljanjem nove vlade u Kijevu u atmosferi pobune i prijetnje izbijanja sukoba između dvije nekadašnje sovjetske republike.
Nove vlasti u Kijevu, čiji je jedan dio krajnje desni, suočeni su sa haotičnim stanjem u istočnim i južnim djelovima Ukrajine i katastrofalnom ekonomskom situacijom. Odmetnulo se većinsko rusko stanovništvo na poluostrvu Krim, a u industrijskom i energetskom srcu zemlje na istoku Ukrajine gdje je ruski jezik dominantan, nemiri su sve češći.
Predsjednik RF Vladimir Putin je dobio ovlašćenje od ruskog parlamenta da može da upotrebi silu u zaštiti sunarodnika u Ukrajini. Više od 15.000 ruskih vojnika u iznajmljenim bazama na Krimu kontroliše poluostrvo. Povremeno iz Kijeva stižu alarmantne vijesti da se aktivnosti ruske armije ne ograničavaju samo na Krim.
Evropa nije bila suočena sa dubljom vojnom konfrontacijom od vremena ratova u bivšoj Jugoslaviji. Vlasti u Kijevu uživaju podršku SAD, EU i NATO. Ruski državnici se naglašeno konsultuju sa kolegama iz Narodne Republike Kine, još jedne nuklearne sile.
Između ruske Crnomorske flote i ukrajinskih snaga na Krimu do sada nisu zabilježeni oružani sukobi. Ukrajinske baze na kopnu su i dalje blokirane, a ključni objekti okupirani. Na vojnom aerodromu Beljbek u blizini Sevastopolja, ruski vojnici ispalili su hice upozorenja kada im se približila grupa nenaoružanih ukrajinskih oficira. Nakon kratkog razgovora ukrajinski vojnici su se vratili u kasarnu.
Vojni komentatori, međutim, smatraju da na Krimu ne postoji opasnost od izbijanja oružanog sukoba između Rusije i Ukrajine, jer oružane snage Ukrajine imaju malu operativnu sposobnost. Oprema je uglavnom zastarjela, još iz sovjetske ere. Vojska već mjesecima nije primila plate i veliko je pitanje kakav je borbeni moral ukrajinskih vojnika.
Puk specijalnih snaga Ukrajine odbio je naređenje iz Kijeva da interveniše na Krimu. Njima je nova vlast na Krimu garantovala da će zadržati svoje činove i da će ubuduće redovno dobijati plate. U Vašingtonu su se u ponedeljak žurno založili za uvođenje ekonomskih i vojnih sankcija Moskvi kao odgovor na korišćenje vojnih snaga Rusije na Krimu. Iz Bijele kuće je poručeno da suspenduju bilateralne trgovinske i investicione ugovore kao i vojno angažovanje sa Rusijom zbog krize u Ukrajini.
Prije toga, zemlje Zapada predvođene SAD već su obustavile pripreme za samit Grupe osam (G8), najmoćnijih zapadnih zemalja i RF, koji je trebalo da bude održan u junu u Sočiju.
„Prisustvujemo propasti politike poboljšanja odnosa sa Rusijom”, izjavio je Nil Gardner, iz vašingtonske konzervativne Heritidž fondacije. Gardner je imao u vidu politiku obnavljanja veza i saradnje između dvije države započetom dolaskom predsjednika Baraka Obame na vlast.
Drugi su, međutim, zauzeli poziciju sačekaj i vidi. Majkl Ohanlon iz Brukings Instituta za strateške studije u Vašingtonu, kaže da se na odnose između dvije države mora gledati u širem kontekstu. „Osnovna stvar koju treba da imamo na umu je da, čak i ne sviđalo nam se ono što je Putin do sada učinio, to je moguće popraviti”, rekao je Ohanlon.
U međuvremenu, Obamina administracija vaga opcije za okončanje onoga što smatra ruskom agresijom. One obuhvataju bankarske sankcije, zamrzavanje sredstava i zabranu izdavanja viza, iako su detalji još nepoznati. Neki eksperti vjeruju da je „lopta zapravo u ruskom dvorištu”. Rusija u velikoj mjeri snabdijeva Evropu prirodnim gasom. Ima mišljenja i da nije u interesu Zapada da uvede sankcije Moskvi pošto je rast izvoza članica EU usmjeren upravo ka Rusiji.
Na pomen sankcija SAD, savjetnik predsjednika RF Sergej Glazjev je poručio kako će u tom slučaju Rusija napustiti dolar kao rezervnu valutu. ,,Mi ćemo biti primorani da pređemo na drugu valutu i stvorićemo sopstveni sistem plaćanja. Imamo fantastične trgovinske i ekonomske odnose sa našim partnerima na istoku i jugu, a mi ćemo naći način ne samo da resetujemo našu finansijsku zavisnost od SAD, a iz ovih sankcija koje dolaze izvućićemo prednost za sebe “, rekao je Glazjev.
Upućeni smatraju da je malo vjerovatna vojna intervencija koju bi NATO predvođen SAD preduzeo protiv Rusije. Mišljenje je da je poslije decenije konflikata na Bliskom Istoku američka vojna mašinerija iznurena i doprinijela je porastu duga SAD.
Kristofer Galdieri, sa američkog koledža Sent Anselm izjavio je da su mogućnosti Vašingtona ograničene. „Ukoliko lider veoma udaljene velike i moćne države odluči da preduzme vojne akcije protiv manjeg i slabijeg susjeda, malo toga može da uradi bilo koji predsjednik (SAD) kako bi to spriječio”, rekao je on.
Evropska komisija je u srijedu trebalo da ponudi paket pomoći Ukrajini vrijedan više od milijardu eura. Prethodno su SAD obećale Ukrajini zajam od milijardu dolara. No, Ukrajini na naplatu zaključno sa 2015. godinom stiže 35 milijardi spoljnog duga. U ovom trenutku ta zemlja duguje 140 milijardi dolara stranim povjeriocima. Ukrajina je na putu ekonomske propasti a pitanje je koliko mogu da to spriječe njeni susjedi sa Zapada, pošto se i EU nalazi u ekonomskim problemima.
Gledajući u budućnost, ekonomska saradnja i pomoć Rusije su od ključnog značaja za Ukrajinu u cilju rješavanja mnogobrojnih problema. Upravo sada, Ukrajinci moraju da izračunaju (shvate) šta je najbolje za njihovu državu i razriješe probleme političkim dijalogom i pregovorima. Istovremeno, SAD i države Evrope moraju raditi sa Rusijom, , a ne protiv, kako bi razriješili ukrajinsku krizu.
Zašto je Ukrajina, najveća evropska zemlja, toliko primamljiva i za Istok i za Zapad? Evropi je sa svojih 46 miliona stanovnika zanimljiva kao potencijalno golemo tržište; SAD kao ključna karika u stiskanju lanca oko Rusije; NATO-u kao mjesto odakle se svaki metar Rusije može vojno nadzirati. Sa druge strane, za Rusiju je Ukrajina linija odbrane po dubini prema Zapadu.
Nepovjerenje između Rusije i Zapada je bezgranično. Uz dobre razloge na obje strane. Tu se susreće i jedan realni konflikt interesa. Ukrajina, to znači granica između Istoka i Zapada.
Ukrajina je za Vladimira Putina zaštitni zid, koji okružuje njegovu tvrđavu. Ovo je „velika igra” o kojoj je govorio i Radjard Kipling, znameniti engleski književnik (1865 –1936). Velika igra za prevlast u centralnoj Aziji, koju su u 19. vijeku vodile Velika Britanija i Rusija.
Analitičari ističu i da je možda Zapad svo ovo vrijeme radio na podjeli Ukrajine na zapadni i istočni dio. Po logici – bolje pola Ukrajine na našoj, nego cijela na ruskoj strani.
Liberalni ruski komentator Fjodor Lukjanov pak smatra da je Ukrajina već doživjela slom. Po njemu ovo je kraj Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike, tj. države koja se „izlegla” iz Sovjetskog Saveza i tokom 23 godine sačuvala osnovne crte savezne republike. Sada je početak nove ukrajinske epohe i za sada niko ne može sa sigurnošću predvidjeti dalji razvoj situacije.
Po Lukjanovu, ukrajinska politika se od 1991. do 2014. gradila na neformalnom koalicionom principu koji podrazumijeva okretanje prema Evropi, ali uz očuvanje cjelokupnog dizajna (prije svega ekonomskog) naslijeđenog od prethodne države. Nacionalni identitet se pothranjivao iz zapadnog dijela zemlje. Međutim, takav identitet u njegovom izvornom vidu nisu mogli prihvatiti ostali stanovnici Ukrajine, smatra Lukjanov, koji je i viši saradnik Savjeta za spoljnu i odbrambenu politiku u Moskvi.
Istočni regioni su služili kao ekonomska baza. Upravo na njih se misli kada se govori o sovjetskom nasljeđu. Misli se na industrijska preduzeća i na čitav kompleks trgovinsko-ekonomskih i duhovnih veza sa Rusijom. Takav model više ne može da funkcioniše iz mnogih razloga. Glavni razlog je taj što se tako više ne može obezbijediti čak ni minimalni razvoj zemlje, jer se sve svodi na samoopsluživanje vladajućih slojeva koji su endemski korumpirani.
Po Lukjanovu Rusija je sada u teškoj dilemi. Stanje je slično onome u baltičkim zemljama početkom raspada Sovjetskog Saveza, samo su ovdje razmjere mnogo veće, jer će se Moskvi obraćati za pomoć žitelji Ukrajine koji gravitiraju prema Rusiji.
Zbignjev Bžežinski, američki strateg, je još 1998. pisao da bi Rusija bez Ukrajine „postala dominantno azijska imperijalna država”. Po Bžežinskom Rusija kontrolom nad Ukrajinom postaje „moćna imperijalna sila” i u Evropi i u Aziji. On vidi opasnost u potencijalnom njemačko-ruskom sporazumu, čiji bi cilj bio istiskivanje SAD iz regiona. Zato Vašington pokušava da Rusiju drži što je dalje. A ukoliko Evropljani zbog Ukrajine pokvare odnose sa Rusijom, to je dobro za SAD, zaključio je Bžežinski.
Milan BOŠKOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice