Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Laž i sjećanje

Objavljeno prije

na

Udarnici mu pomažu, ali niko krupno ko’ vođa ne izvrće stvari. Razmahao se u prazničnom broju svoje i Šarićeve novine od riječi. Evo šta je Đukanović ispričao samo u jednom stupcu. Ostalih petnaestak prepustimo istoriji. MĐ: DPS je prije svega partija koja je ovom narodu vratila državu i dostojanstvo.

Crna Gora je jedina jugoslovenska republika koja je ostala u savezu sa Miloševićem, nakon sloma SFRJ. Time je potrla državnost povraćenu ustankom partizana i odlukama AVNO-ja. Na čelu Vlade koja je srušila Crnu Goru sumnjivim referendumom 1992. bio je Milo Đukanović.

Savez Crne Gore sa Srbijom bio je u temelju laž o kontinuitetu Jugoslavije, što je srpsko-crnogorskom vrhu bilo glavno uporište za napad na susjede. Đukanović je organizovao i referendum o nezavisnosti. Ali, pošto je sa drugovima satro Crnu Goru. Moralno – gurnuo je u zločin i rat. Materijalno – uništio je njenu ekonomiju korupcijom, ortačkim privatizacijama i neznanjem. Na propasti Crne Gore lično je profitirao i postao jedan od najbogatijih političara u svijetu.

MĐ: Partija je…Crnu Goru kao jedinu ex JU republiku sačuvala od rata i međuetničkog istrebljenja.

Makedonija se osamostalila bez ispaljenog metka. U Sloveniji je rat trajao nekoliko dana. A Đukanovićev je DPS od 1991. do 1995. vojevao. Sačuvao je Crnu Goru isto kao Milošević Srbiju. Ratovali su junački na tuđoj teritoriji. Đukanovićevi ratni drugovi danas su u Hagu, osumnjičeni za zločin genocida.

Jeste li čitali stenograme iz tog doba. Na vanrednoj sednici Vlade, 3. oktobra 1991. tokom pohoda na Dubrovnik, Đukanović je izjavio: “Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo takve protivnike, kao što su oni, pobjeđivali tokom čitave naše istorije”.

Crna Gora je sa Srbijom devedestih bila agresor i u Dubrovniku, i u Vukovaru, i u Sarajevu, i u Srebrenici. Na svojoj je teritoriji etnički čistila Bukovicu, držala ratne logore, isporučivala izbjeglice Ratku Mladiću. Za to niko iz njenog vrha nije odgovarao.

Kako se samo DPS vojska trudi da izmjesti Đukanovića iz ratnog fokusa. U prvoj su fazi uništavali arhive, snimljene TV dnevnike, intervjue štampane devedesetih. Sada diskredituju svjedoke – od Slobodana Pejovića prave Radovana Karadžića, od Miodraga Perovića i Milana Popovića zločinačko udruženje.

Džaba spomenici i pomoć koalicionih partnera dok ljudi hrabro svjedoče. Na njima je, ustavari, najveća odgovornost. Ako ućute sve će potopiti Đukanovićeva laž. Pogledajte samo kako majstor koristi predstavnike antiratne Crne Gore – izvlači jednog po jednog za prljanje onih koji se nijesu dali.

MĐ: Zar ne vidite koliko je kritičara vlasti u ovih 20 godina nesrećno što ih niko nije utamničio.

Zamislite – kritičare kažnjava zato što ih ne stavlja iza rešetaka. Bolesna logika ili Đukanović otkriva suštinu sistema: oponenti zaslužuju zatvor. Kao u svakoj diktaturi.

Tamničio je Đukanović, ali se ni toga ne sjeća – nepodobne policajce, političare, sumnjive Albance. Samo grupa od dvdeset jednog pripadnika opozicione SDA bila bi dovoljna da sagne glavu i zaćuti. Nakon što je zvjerski mučena, većina je osuđena na dugogodišnju robiju. Amnestirani su tek tokom Dejtona i pritisaka međunarodne zajednice. Jedan od njih je u zatvoru ostao bez vida. I sada ga gone Đukanovićevi sudovi. Nije kao neki saborci prešao u sljedbenike, usudio se na sjećanje.

MĐ: DPS neće nikome prinositi nijednu žrtvu, nijednu krupnu ni sitnu ribu.

Đukanoviću se ponekad omakne istina, a strahovi eksplodiraju. Zahtjev za hvatanjem krupnih riba je prije svega zahtjev za vladavinom prava, za odgovornošću, demokratijom i smjenjivom vlasti.

Vođa ne može da ispuni taj uslov Brisela i Vašingtona. Svi znamo – on je krupna riba koju traže. Prvo su ga izmjestili sa državne funkcije. A kako se budu zahuktavali pregovori, sve žešće će se stezati obruč, tražiće da odgovara. U početku kao Sanader, za korupciju. A onda će doći na red ono što ne zastarijeva – deportacije i rani radovi sa Miloševićem.

Kako vođa da ispunjava uslove Brisela za vladavinom prava, kako da hapsi samog sebe? Prevelik obrt i za Đukanovića. Mogao je da preskoči Miloševićevu sjenku devedesetih. Ali od sebe pobjeći ne može.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Oduševljenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro

 

 

U Briselu su oduševljeni progresom koji je Crna Gora napravila za samo tri mjeseca, pohvalio se premijer. Toliko je mnogo urađeno za kratko vrijeme da „svi kažu“, prenosi Spajić, kako je njihov „subjektivni osjećaj“ da su prošle tri godine a ne tri mjeseca. „Oduševljeni su i reformama koje smo pripremili“.

Ajde da povjerujemo premijeru, pa da se zapitamo zašto u Podgorici nema tog i tolikog oduševljenja? Možda je razlog što o pripremljenim reformama, izgleda, znamo manje nego oni  u Briselu. Ili je u pitanju to  što smo ovdje u (ne)prilici da umjesto subjektivnog osjećaja živimo stvarnost.

Ta stvarnost nije baš idilična. U parlamentu slušamo optužbe za korupciju visokopozicioniranih zvaničnika sektora bezbjednosti i pravosuđa. Ispred njega, najavljuju se štrajkovi. Djeca stradaju u sirotinjskim udžericama. Željeznički saobraćaj obavlja se autobusima. Zimska turistička sezona je propala. I ljetnja je u opasnosti pošto pripreme uveliko kasne, tvrde oni koji od tog posla žive. Službeno proslavljamo tuđe državne praznike. Gradske ulice pokušavaju se imenovati po ljudima koji simbolizuju vrijeme zločina, afirmacije kriminala i diskiminacije po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Sudovi progone medije i kolumniste koji problematizuju angažman zvanične Rusije, Srbije i SPC u Crnoj Gori. I ima toga još.

U Podgorici je, desetak dana, boravio tim Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Posjeta je prošla prilično nezapaženo, pošto je domaća javnost bila zaokupljena prethodno pomenutim dešavanjima.   Od gostiju iz MMF mogli smo čuti i pročitati nekoliko zanimljivih, ako ne i zabrinjavajućih, stavova.

Privredni rast će značajno usporiti ove godine u odnosu na 2023. godinu. Javni dug će narednih godina rasti, i u nominalnom iznosu i u odnosu prema BDP-u. Inflacija će nastaviti da pada, ali će ostati iznad prosjeka eurozone… Iz saopštenja MMF-a saznajemo da u posljednji čas usvojeni Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma jeste bio neophodan, ali nije i dovoljan uslov da Crna Gora trajno izbjegne stavljanje na sivu listu Radne grupe za finansijske akcije (FATF) članica EU.

„Implementacija praktičnog i potpuno operativnog okvira za sprječavanje pranja novca i fninasiranje terorizma je od suštinskog značaja“, stoji u saopštenju.  Samo su, čini se, rijetki u Crnoj Gori svjesni koliko je to zahtjevan posao u koji treba uključiti kompletan državni sistem.

U istom tekstu možemo pročitati kako MMF baš i nije oduševljen premijerovom idejom da Crna Gora postane oaza kriptovalutnog biznisa. „Potrebni su odgovarajući supervizorski kapaciteti za razumijevanje kompleksnih globalnih rizika povezanih sa takvim inovacijama”, poručeno je. Uz pojašnjenje: “Digitalizacija i razvoj kripto imovine i fintech inicijativa treba da budu praćeni pravnim okvirom koji je usklađen sa novim smjernicama tijela koja postavljaju standarde kao što su Bazelski odbor za superviziju banaka, Odbor za finansijsku stabilnost (FSB), Evropska centralna banka (ECB) i Radna grupa za finansijske mjere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma (FATF)”.

Ne zvuči baš jednostavno kao mantra koju ovih dana ponavljaju formalni i neformalni promoteri budućeg ekonomskog programa 44. Vlade: “zelena energija + kriptorudarenje = finansijsko blagostanje”.

Uostalom, dok je premijer na zajedničkom presu najavio kako će njegova vlada, uz pomoć MMF-a, kreirati obećani program reformi, šef njihove delegacije kaže kako oni nijesu vidjeli program Evropa sad 2, pa ga ne mogu ni komentarisati. Zato je  saopštio kako „država nije nadoknadila gubitak prihoda nastao zbog programa Evropa sad 1”. Mada to može uraditi “opštim oporezivanjem”.

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dječji snovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako još ne znamo koliko je, uglavnom mladih, otišlo iz Crne Gore između dva popisa, ono makar možemo naslutiti zašto odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan

 

Nije lako biti vlast.

Uzmimo za primjer Janka Odovića ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U njegovom resoru posla ima preko glave a on, prema sopstvenom priznanju, u njega i nije ponajbolje upućen. Prosto, nije ga sve to  interesovalo dok nije saznao za dodijeljenu funkciju u izvršnoj vlasti. Sad se trudi i muči.

Nekima se  ne dopada ono što ministar radi. Na već čuvenoj lameli c, umjesto obavještenja o zabrani gradnje pojavili su se posteri sa Odovićevim likom i porukom rušiš dječje snove. A ministar je samo pokušao da provede odluku iz, da provjerimo, marta 2019.  Prije nego je shvatio da tu još postoje neke pravne komplikacije.

Moguće, ne samo zato, još  je teže biti ministar pravde. Kad je prethodni šef tog resora Marko Kovač odbio da provede sudsku odluku o izručenju srpskog državljanina koga na Kosovu optužuju za ratne zločine, tadašnji opozicionar Andrej Milović konstatovao je da bi ministrov postupak mogao ugroziti saradnju Crne Gore sa državnim institucijama u Prištini.

Onda je Milović postao ministar pravde. I odbio je da Turskoj izruči njenog državljanina optuženog da je vođa velikog kriminalnog klana umiješanog u brojne zločine. To je naljutilo  prethodnika. “Očigledno se bivšim pripadnicima Vojske Jugoslavije i veteranima kosovskog rata nije poklanjala pažnja u smislu poštovanja ljudskih prava, koju vidimo da Milović i te kako ima za turskog državljanina…”, oglasio se Kovač.

Premijer Milojko Spajić zabrinuo se da bi odluka njegovog bliskog saradnika iz PES-a i vlade mogla ugroziti odnose Crne Gore i Turske. Dovesti u pitanje ekonomsku pomoć i očekivane investicije iz Ankare.

Da premijer vodi računa o tim stvarima čuli smo, neku noć. U  intervjuu javnom servisu. Spajić je objašnjavao kako bi odustajanje od izdavanja crnogorskih aerodroma u višedecenijski zakup (koncesiju) moglo naljutiti Svjetsku banku. Pošto je jedna od firmi koje rade pod njenim okriljem savjetnik vlade u tom poslu. Koji je, otprilike, započet kada je donijeta odluka o rušenju lamele c. I jednako ostao nezavršen.

Da se na čas vratimo onom Kurdu sa turskim državljanstvom, koji je u Crnu Goru došao sa falsifikovanim ličnim ispravama. Zbog toga je, nakon što je otkriven, odslužio dosuđenu zatvorsku kaznu.

Kada je ministar pravde odbio da ga izruči Turskoj, ministar policije se pohvalio kako je ponovo uhapšen. Jer je u Crnoj Gori koristio ona falsifikovana dokumenta. “Ovaj slučaj je samo jedan u nizu koji pokazuje našu odlučnost da se suočimo sa komplikovanim izazovima i neprestano radimo na očuvanju sigurnosti i pravde u našoj zemlji”, saopšteno je iz kabineta Danila Šaranovića.

To je saopštenje, zbog onog jedan u nizu, podsjetilo na nedavni slučaj službenice M.P. Zapravo, M.P, nije službenica, nego je do pred kraj prošle godine bila  pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje.  Iako je  još 2014. osuđena zbog falsifikovanja diplome Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Dakle, pravosnažno osuđena zbog lažne diplome, M.P. je nastavila da rukovodi našim  sistemom javnog zdravlja. Pored ostalog, kao rukovoditeljka sistema menadžmenta kvalitetom IJZ i predsjednica Komisije za akreditaciju Ministarstva zdravlja. Ovi što su je prijavili tužilaštvu zbog lažne diplome nijesu se intersovali za ishod suđenja. Oni što su je osudili nijesu nikoga obavijestili o presudi. Tako funkcioniše sistem.

Saznali smo, u međuvremenu, da je uz diplomu M.P pribavila i falsifikovano uvjerenje o njenoj nostrifikaciji u Ministarstvu obrazovanja. To uvjerenje nestalo iz njenog ličnog dosijea u Institutu, nakon što je neko medijima dostavio njegovu fotokopiju. Otprilike, tvrde verzirane kolege, u isto vrijeme kada je lažna biohemičarka svratila do firme da izvrši primopredaju dužnosti.

Niko iz ove priče nije uhapšen. Istraga je u toku. Baš kao i u slučaju lamele c. Nadležni ćute o investitorima, izvođačima i svim onim malim i velikim šarafima sistema koji su omogućili da stanovi u zgradi kojoj je “presuđeno” rušenje budu prodati i uknjiženi na ime novih vlasnika – (ne)savjesnih kupaca.

I to  valjda, pokazuje koliko je onaj (uhapšeni) turski državljanin opasan po Crnu Goru i njen pravni poredak. Ima veze i sa rušenjem dječjih snova. Ako ne znamo koliko je mladih otišlo iz Crne Gore između dva popisa,  možemo naslutiti dio razloga zbog kojih odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan.

Iz vlasti se trude da ostanu tu đe su. Koliko god da im je teško.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Čestitka

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS je opet propustio šansu da se reformiše. Samo da nove vlasti ne propuste svoju da napuste Đukanovićev koncept, i istinski reformišu ključne institucije. Da i njima Đukanović ne tvitne čestitku

 

Đukanović je zadovoljan. Čudo neposredne demokratije, poduprijeto tehnološkim napretkom, kako su prve unutarstranačke neposredne izbore najavljivali iz DPS-a, završeni su taman kao da je Đukanović rezultate izvukao iz rukava. Bez promjena. Danijel Živković ostaće predsjednik stranke, dok su za potpredsjednike izabrani: Ivan Vuković, Aleksandra Vuković Kuč i Abaz Dizdarević.

„Nema se šta mnogo mijenjati“, saopštio je  Živković. „Što se tiče tih programskih ciljeva, nema se šta mnogo mijenjati, jer smo mi utemeljili ono što je osnovna platforma u Crnoj Gori”, poručio je. O kojoj platformi Živković priča, nije razjasnio. Platforma Skaj aplikacije mjesecima svjedoči kako je funkcionisala Crna Gora pod vlašću DPS-a. Podzemlje i nadzemlje, stopljeni u jedno.

Ali ima jedna promjena u odnosu na to Đukanovićevo doba, podsjetio je  Živković: „Što se tiče načina političkog djelovanja u narednom periodu, to će se razlikovati jer smo u opoziciji“.  Samo još da podmladak DPS-a shvati zašto su tamo.

Đukanović im je čestitao: „Uvjeren sam u ispravnost i perspektivu politike Partije koja je bila i ostala okosnica državotvornog puta Crne Gore, kao i građanskog i evroatlantskog karaktera zemlje. Takva politika mora pobijediti. Nove, mlade snage garant su uspjeha. Srećno”. Sreća će im, ako ne žele da ostaraju u opoziciji, svakako trebati. Pošto „ne vide“  razloge zbog kojih im je koalicioni kapacitet i dalje na nuli.

Jedna druga čestitka, doduše,  to je dovela  u pitanje.  Kada je ministar pravde Andrej Milović čestitao novoizabranom podmlatku DPS-a, bilo je i  onih koji su se zapitali znači li to moguću saradnju PES-a i DPS.a . Iz PES-a su se ogradili od Milovićeve čestitke nazvavši je ličnim činom, dok je premijer Spajić čestitku okarakterisao kao sportski čin Milovića.

Ima i onih koji misle da je Milović čestitkom htio skrenuti pažnju javnosti sa nečeg važnijeg, potencijalno štetnijih tema.  Kojih, možemo samo da nagađamo.

Ono što je vidljivo je da u vlasti ima problema. Sa sve Milovićem. Borba  Demokrata i PES-a, oko bezbjednosnog sektora, zahuktava se. Ove sedmice premijer je saopštio da Zoran Brđanin ostaje direktor Uprave policije, uprkos zahtjevu ministra policije za njegovo razrešenje, nakon što parlament nije usvojio Brđaninove izvještaje.

“Ne bih volio da se igram galimatijasa kojeg se igrala 43. Vlada. Mislim da postoji prostor i za dogovor i za razgovor s Brđaninom, kao i načini koji su civilizovani i primjereni demokratskoj i evropskoj praksi…”, saopštio je.

Iako je nova vlast, pozivajući se na zakone i legalnost, ispoštovala presudu suda, i Brđanina vratila na mjesto šefa policije, sa kog ga je smijenila Abazovićeva vlada, ostalo je upitno koliko je zakonito bilo to što je parlament razmatrao njegove izvještaje mnogo kasnije od uobičajenog, i tek nakon što je vraćen na poziciju, koristeći taj mehanizam za njegovu ponovnu smjenu. U odluci suda navodi se da to što parlament nije razmatrao izvještaje kada su podnešeni, znači da su usvojeni.

Premijeru je odgovorio ministar policije iz redova Demokrata, Danilo Šaranović, pozvavši se na obavezu izvršne vlasti da ispoštuje odluke parlamenta.

Jasno je da se Demokrate i Evropa sad ne spore zbog zakonskih odredbi, već za kontrolu nad sektorom koji je nakon Sporazuma o formiranju vlasti pripao Demokratama. Prvi znak te borbe bila je upravo izjava ministra pravde Andreja Milovića da šef Specijalnog policijskog odjeljenja Predrag Šuković mora biti smijenjen. Za izlazak iz svojih nadležnosti, nagađalo se zbog ćutanja premijera,  imao je podršku Spajića. No i u tom odnosu izgleda nije sve bajno. Premijer je ove sedmice saopštio da ga Milović nije obavijestio o odluci da ne izruči optuženog državljanina Turske Binali Camgoza, za kog mediji tvrde da ga ANB vidi kao  opasnost po nacionalnu bezbjednost Crne Gore. “Ubuduće će me pitati za sve bitne odluke”.

DPS ne propušta prilike da se reformiše. Samo da nove vlasti ne propuste svoju da napuste Đukanovićev koncept, i istinski reformišu ključne institucije. Da i njima Đukanović ne tvitne čestitku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo