BiH se konačno mora probuditi iz ove noćne more koja traje 30 godina. Odlazak Dodika je prilika za to. Imamo li dovoljno hrabre političare za potpunu promjenu političke paradigme ostaje da se vidi

MONITOR: Da li ste bili  iznenađeni nizom poteza Milorada Dodika i vladajuće koalicije u RS, kojima su odnosi u BiH vraćeni na „dejtonske osnove“? Kako razumijete Dodikove razloge da, kako je sam rekao, rehabilutuje odnose sa SAD?

KOJOVIĆ: Nisam bio iznenađen. Političar čijih je 57 kompanija samo u prošloj godini dobilo 140 miliona KM poslova u tenderskim- budžetskim poslovima, je sasvim sigurno spreman na sve da zaštiti svoju slobodu i  poslovnu imperiju. Republika Srpska, Srbi, hrišćanstvo, retorička mržnja prema Bošnjacima, nacionalni interesi- sve su to za njega samo dimne bombe i kamuflaže za zaštitu njegove lične političke i finansijske moći. Njegovi, ako se to može nazvati tako, pregovori sa američkom administracijom,  tiču se njegove slobode i njegovih para, a ne pitanja statusa Republike Srpske ili životnog standarda građana Republike Srpske. On nije pregovarao o otplati duga Republike Srpske koja u sljedećoj godini mora vratiti 1.6 milijardi KM za kredit sa londonske berze, o najmanje dvije presude arbitražnog suda u DC-iju teške skoro 2 milijarde KM, o odluci Njemačke da obustavi 1.5 milijardu KM infrastrukturnih projekata u RS-u…On s njima-Amerikancima, pregovara o sebi i o svom novcu. Naravno, puno bolje i ozbiljnije ta njegova borba za sebe zvuči ako je nazovete političkim terminom – rehabilitacija odnosa.

MONITOR:  Potpisan je i Pojedinačno prilagođeni prigram partnerstva (ITPP) sa NATO, u čemu je učestvovao i zamjenik ministra odbrane BiH iz Dodikove SNSD-Aleksandar Goganović. VP Krisitijan Šmit je zaključio da SNSD želi da izađe iz izolacije, a deo RS opozicije ovo smatra još jednim dokazom da Dodik sve podređuje ličnim interesima. Šta bi, po Vama, u ovom momentu mogli biti ti lični interesi?

KOJOVIĆ: BiH će postati članica NATO saveza. BiH je interesna zona NATO pakta. To svi znamo. I Dodik i opozicija u Republici Srpskoj, pa i ptice na grani, kako kaže prof. Haverić. Svako ko vjeruje drugačije živi u zabludi ili skuplja dnevno političke lajkove.

 MONITOR: Bivši predsjednik RS izjavljuje da su centri moći SAD i Rusija, a da je Evropa „skrajnuta“. Rekao je i da je njegov tim već dugo sarađivao sa Trampovim ljudima, očekujući njegovu pobedu. On, je ovih dana putovao u Bjelorusiju gdje je imao niz važnih sastanaka. Da li Dodik pokušava da igra neku svoju novu političku igru, pripremajući i novu političku budućnost ili se tek trudi da se održi u aktuelnoj situaciji?

KOJOVIĆ: Iskreno, previše u javnom prostoru pričamo o Dodiku.Razumijem da je to do momenta pravosnažne presude bilo opravdano- ali mislim da se sada moramo okrenuti budućnosti, onome što dolazi nakon Dodika. Ne smijemo propustiti priliku da građanima BiH damo šansu za neke nove politike, politike u kojima BiH i Republika Srpska neće biti u stalnom političkom sukobu, politike koje neće izazivati uznemirenost i strah među građanima BiH i koje će nas ujediniti da zajedno gradimo našu zemlju. I da je vodimo u sigurno, prosperitetno i civilizacijski prirodno okruženje – EU. BiH se konačno mora probuditi iz ove noćne more koja traje 30 godina. Odlazak Dodika je prilika za to. Imamo li dovoljno hrabre političare za potpunu promjenu političke paradigme ostaje da se vidi. Naša, bosanskohercegovačka parola mora biti – bratstvo u različitosti. To je društvo kakvo moramo izgraditi, tačnije, obnoviti u BiH.

MONITOR: U Sloveniji se vodi istraga protiv „povezanih lica“ za koja se smatra da su prala novac kupovinom nekretnina i akcija, a za račun Dodika i članova njegove porodice. Koliko to može da zabrine Dodika koji-gotovo pararelno sa ovom istragom, pravi niz ustupaka „zapadnim centrima moći“?

KOJOVIĆ: Vrlo je vjerovatno da će posljedica pada Dodikove autokratske vladavine biti veliki broj krivičnih procesa protiv njega. I političkih-kao što je onaj koji se još sprema u Tužilaštvu BiH, a tiče se vrlo ozbiljnog krivičnog djela – napad na ustavni poredak, pa do finansijskog kriminala. Mislim da je upravo to, u najvećoj mjeri, sadržaj razgovora koje Dodik zove rehabilitacija odnosa sa SAD-om.

MONITOR:  SAD su pozdravile izbor Ane Trišić Babić za v.d. predsjednice RS- koju opoziciona liderka Jelena Trivić naziva „NATO lobistom“. Da li je izvjesno da će kandidat SNSD za Predsjednika RS, Srđan Karan, biti pobjednik novembarskih izbora?

KOJOVIĆ: Ana Trišić Babić je izuzetno kvalitetna osoba u profesionalnom, a ja bih, privatno, dodao i u ljudskom smislu. Nažalost, da li pod pritiskom ili zbog nekih drugih razloga, pristala je da bude pion u Dodikovoj šahovskoj partiji i time je izgubila veliki dio političkog ugleda koji je imala u očima Trojke. Sasvim je sigurno-i svjestan sam toga,da nije ni malo lako u atmosferi straha kakva vlada u Republici Srspkoj, slijediti moralne imperative. Ali u ovakvim vremenima, nama su neophodni upravo takvi ljudi. Nema sumnje da SNSD-ova izborna mašinerija može uraditi puno i za kandidata kakav je Siniša Karan. Mi u BiH smo potpuno svjesni da pobjednike političkih izbora u BiH određuju ne samo glasači nego i brojači glasova. I nema sumnje da će i na ovim izborima biti tako. Ali se nadam da su građani Republike Srpske u posljednjih par mjeseci imali priliku vidjeti ko je i šta je Dodik i da su svjesni da ne moramo živjeti ovako kako živimo zadnjih decenija i da se politika ne mora svoditi na stvaranje vještačkih međuetničkih tenzija i ustavnih kriza i da zajedno možemo raditi da svima život bude bolji i ljepši i da ima nekog smisla.

 MONITOR: Zbog Dodikovih anti-BiH poteza, Trojka-u kojoj je i Vaša Naša stranka, raskinula je koaliciju sa SNSD. Da li će se odnosi sada popraviti i da li ćete povući zahtjev za smijenom dva SNSD ministra?

KOJOVIĆ: Ne. To se neće dogoditi. SNSD je, po izjavama Dodika, antievropska i antibosanska stranka. Kad se to promjeni i mi ćemo promjeniti odnos prema SNSD-u. Tu promjenu moramo vidjeti u praksi, a ne samo čuti ili pročitati u njihovim saopštenjima.

MONITOR: Da li se Dodik i vladajuća koalicija u RS-nizom odluka koje su po volji Zapada, udaljava od zvaničnog Beograda i Aleksandra Vučića- čiju je politiku vojne neutralnosti ranije odlučio da slijedi?

KOJOVIĆ: Dante, u Božanskoj komediji, piše da je u paklu vidio posebno zastrašujuće mjesto rezervisano za ljude koji su u teškim vremenima izabrali neutralnost. Ali, da se vratimo u našu stvarnost. Vojna neutralnost je međunarodni sporazum u kojima druge države prihvataju vašu vojnu neutralnost. To nije i ne može biti jednostrana izjava države. To je infantilno shvatanje geopolitike i nepoznavanje međunarodnog prava. Dopustite da se osvrnem i na ideju tog Vulinovog srpskog svijeta. Trideset godina mi na Balkanu živimo u noćnoj mori te ideje-velike Srbije. Srbija je ratovala protiv Slovenije, protiv Hrvatske, protiv BiH, protiv Kosova. Pokušali su zaratiti u Sjevernoj Makedonij, u Crnoj Gori…I niti jednom se politička elita u Srbiji nije pitala-da nije možda do nas. Oni i danas vode te ratove političkim sredstvima. Nema sumnje da su studenti svojom herojskom i impresivnom borbom protiv Vučića probudili veliki dio javnosti u Srbiji. Mi u BiH sada, nakon Dodika, imamo šansu da se probudimo iz te noćne more i okrenemo evropskoj budućnosti. Ako se to dogodi, pred svima nama su bolji dani.

Odluke Šmita nikad nisu bile formalno- pravno sporne

MONITOR: Odluke Kristijana Šmita više nisu formalno sporne u RS. On je u najnovijem izvještaju SB UN, kako mediji saznaju, napisao da su sporovi u BiH ostali „ograničeni na političku sferu“. Da li je pozicija Šmita-odlukama Dodika i SNSD, sada faktički potvrđena u punom kapacitetu i šta to znači za BiH i odnos Rusije prema VP, dok se, istovrijemeno, pojavljuju i  glasovi o njegovom skorašnjem odlasku iz Sarajeva?

KOJOVIĆ: Prije svega, odluke Šmita nikad nisu bile formalno- pravno sporne. Svaka odluka je implementirana odmah. One su se problematizirale samo u političkoj retorici Dodika i SNSD-a. Sudovi i organi Republike Srpske su ih poštovale. SNSD je pitanje Šmita problematizirao na svim relevantnim mjestima-UN, EU, PIC pa su pisali čak i njemačkom parlamentu: i svuda su dobili isti odgovor-da je Schmidt Visoki predstavnik i da ima bonske ovlasti. Ta cijela trakavica oko legitimnosti Visokog predstavnika neodoljivo podsjeća na debatu sa nekim ko vjeruje da je Zemlja ravna ploča.

Nastasja RADOVIĆ

Rješenje bi bilo uvezivanje četiri velika trgovinska lanca sa Ministarstvom poljoprivrede, farmerima i poljoprivrednim proizvođačima, da u narednoj godini tačno znamo šta ćemo proizvoditi, kolike su to količine i kako ih plasirati na tržište

MONITOR: Ponovo su poljoprivrednici skrenuli pažnju na svoje probleme prosipanjem mlijeka.

LAKIĆ: Problem datira odranije, to nije situcija samo sa ovom godinom. Viškovi se javljaju, pretežno sa proljeća i sa jeseni. Višak mlijeka na jesen javlja se i zbog kraja turističke sezone (u sezoni pretežno postoji potreba za uvozom sirovog mlijeka). Tada se dešava veći otkup i dolazi do gužve na tržištu.

MONITOR: Koliko je država uključena u rješavanje tog problema sa viškovima?

LAKIĆ: Ministarstvo poljoprivrede  nema strategiju već se bavi gašenjem požara koje uglavnom izazove ono samo. Sektor stočarstva vode nekompetentni ljudi koji ne mogu, jer ne znaju, stvoriti uslove za siguran plasman i kakvu takvu sigurnost kada je proizvodnja u pitanju. Farmeri su prepušteni sami sebi i u ovom trenutku ministarstvo ne zna ili neće da nas zaštiti.

Država je minimalno uključena u probleme mljekara, otkupljivača i marketa. Osim nedovoljne komunikacije, Ministarstvo poljoprivrede u jednom dijelu podstiče proizvodnju a u drugom ne pokušava naći rješenje za tržišne viškove. Ovih dana slušali smo iz Ministarstva da se to mlijeko trebalo prodati sirarima, da proizvedu zalihe sira koje bi se prodale u ljetnjem periodu, tokom turističke sezone. Mislim da to nije rješenje. Problem vidim i u otkupljivačima, tri velike mljekare Srna, Nika i Lazine. Svoje pogone ne žele modernizovati i dodati novi vid proizvodnje. U Crnoj Gori nemamo ni proizvodnju maslaca, voćnih jogurta, kefira… Proizvodnjom tih dugotrajnih proizvoda bi se riješili ovi tržišni viškovi. Ovako gube samo farmeri, markete to i ne dotiče.

Svaki trgovac će posegnuti za jeftinijim proizvodom iz uvoza, plasirati ga na naše tržište i gledati da zaradi što više. Isti slučaj je sa našim mljekarama koje se baziraju na proizvodnju jogurta i to se na godišnjem nivou kreće do 75 odsto proizvodnje jer se sa ovom proizvodnjom ostvaruje ekstra profit. Završni računi tri velike otkupljivačke kompanije su dosta veliki. Bez obzira što je došlo do tržišnih viškova trebalo je otkupiti mlijeko od farmera u Nikšiću i Danilovgradu. Trebali smo podijeliti teret te proizvodnje, to je bio i moj stav prema ministarstvu, da smo se svi trebali odreći zarade od nekih 30 odsto i da se to mlijeko otkupi. Moglo se i podijeliti građanima besplatno ali da se ne dozvoli prosipanje jer je to najgora varijanta.

MONITOR: Koje bi bilo dugoročno rješenje?

LAKIĆ: Rješenje bi bilo uvezivanje četiri velika trgovinska lanca sa ministarstvom i sa farmerima, sa poljoprivrednim proizvođačima, da u narednoj godini tačno znamo šta ćemo proizvoditi, kolike su to količine i kako ih plasirati na tržište. Često se čuje da su naši proizvodi skuplji od uvoznih. To nije tačno. Trgovci spuštanjem cijena žele privući građane.  Ti mliječni proizvodi su u zemljama izvoznicama dosta skuplji , na nivou naših proizvoda. Svaka trgovina plati te proizvode unaprijed i želi ih ovdje prodati kako ne bi ostvarivali štetu i onda su oni izloženiji, vidljiviji, zauzimaju veći prostor na policama. Domaći proizvodi su često nevidljivi u nekome ćošku, loše izloženi.

MONITOR: Koje su sve prednosti domaćih proizvoda?

LAKIĆ: Mlijeko koje danas dođe iz Poljske u Crnu Goru je „umorno mlijeko“, prođe veliki broj kilometara dok se otkupi i preradi. Ono pasterizovano dođe u Crnu Goru, opet se pasterizuje. Treba govoriti o kvalitetu  domaćeg i mlijeka iz uvoza. Pozivali smo veterinarsku upravu da ispita proizvode iz uvoza. Vidimo u okruženju da je od ispitanih 10 uzoraka 80 odsto neispravnih, gdje je dodavana voda. U Bosni se stoka gaji GMO hranom. Takvo mlijeko ne bi smjelo ući u Crnu Goru, ali Uprava za bezbjednost hrane ne vodi računa o tome. Nijednom nije poslala to mlijeko na ispitivanje u Sloveniju ili i Hrvatsku, da se utvrdi da li u tom mlijeku postoji takve supstance. U Crnoj Gori nemamo takvu laboratoriju. Ako bi se takvo mlijeko ili meso našlo u Crnoj Gori, trebalo bi biti označeno da se koristi ta hrana.

MONITOR: Kako se dešava da je mlijeko iz Srbije ili BIH jeftinije od onog iz Crne Gore?

LAKIĆ: Imali smo sastanke sa ministrom Đeljošajem na tu temu. Radi se o damping cijenama. Crna Gora ima zakone koji to zabranjuju. Primjer je da je jogurt jedne mljekare iz BiH u Trebinju, Bileći, Gacku bio 1,29, a na našim policama 79 centi. Tako da se lako može zaključiti da se radi o dampinškim cijenama. Mljekare iz okruženja imaju određeni višak i oslobađaju se njega tako što ga prodaju po jeftinim cijenama. Mi nemamo mogućnost da tako radimo. Naše mljekare imaju problem sa izvozom mlječnih prerađevina. Kada pokušaju izvesti prerađeno mlijeko u vidu jogurta ili nekih drugih prerađevina nailaze na problem. Proizvodi se zadržavaju od sedam do 10 dana na granicama. Tako da ga zbog rokova ne mogu plasirati na tim tržištima. Svaka država štiti svoje tržište. Mi ne.

MONITOR: Vidite li vi kao proizvođač da država ima neku strategiju i brigu da se nadomjesti taj ogromni uvoz hrane za koji se daje preko milijardu?

LAKIĆ: Imamo teškoće kod malih proizvođača, njima se otkup ne vrši nedjeljama. Posljednjih godina prelaze da rade u javni sektor.Tako da imamo sada veliki broj fiktivnih gazdinstava, ne proizvode ništa, registrovani su, imaju uslove ali čekaju neko bolje vrijeme. Imamo ugašena sela, zatvorene škole, posabno po sjeveru.

Godinama slušamo tu priču da imamo najveće subvencije od strane države, što nije tačno. Imamo najmanje subvencije u regionu. Imamo samo jednu veću subvenciju za proizvedeni litar mlijeka koja se kreće do 20 centi za ekstra kvalitet mlijeka, a nije svo mlijeko takvog kvaliteta. Ta subvencija traje već par godina ali imamo najava da će ove godine da se smanjuje zbog ulaska u EU. Najviše se uvozi iz zemalja okruženja, posebno Srbije gdje su subvencije mnogo veće. Tamo se iz državnog budžeta za poljoprivredu izdvaja pet odsto. U Crnoj Gori-  dva odsto. Od toga samo 0,8 odsto ide za direktna davanja, poljoprivrednim proizvođačima.  A to nas najviše interesuje –  koliko ćemo dobiti na osnovu proizvedenoga.

Imamo i problem da ni jedna kreditna institucija sem IRF-a ne prepoznaje poljoprivrednike, a tu su i kamate koje su velike u odnosu na zemlje okruženja.

Sve to nam govori i statistika. Popis je pokazao da su pretežno staračka domaćinstva u poljoproivredi. EU već uvodi određene pravilnike za narednih 15 godina da bi se smanjio broj staračkih domaćinstava za nekih 25 odsto, a mi još uvijek ne pričamo o tome.

MONITOR: Kako ste vi zadovoljni poslom?

LAKIĆ: Do prošle godine imao sam 40 krava na farmi. Radimo kao porodica, imali smo jednog radnika. To je rad 365 dana, 24 sata, bez dana odmora, praznika, bez bolovanja… Ipak taj posao ima benefite, ima potencijal. Ono što je problem što naša veterinarska uprava ne prati stanje u zemljama okruženja niti adekvatno reaguje da bi zaštitila stočni fond u Crnoj Gori. Zbog prošlogodišnje kju groznice morali smo ubiti stoku. Ono što je zabrinjavajuće je da i danas na terenu imamo prisutnu kju groznicu, plavi jezik, crni prišt ili antraks na određenim lokacijama. O tim stvarima se mnogo i ne govori. Kada o tim temama pričate javno, iz institucija vas doživljavaju kao neprijatelje.

MONITOR: Koliko država pomaže nakon takvih slučajeva kao što je bila epidemija tokom prošle godine?

LAKIĆ: Prošle godine smo vidjeli nemoć države da nema sistemsko rješenje kada se dese takvi problemi. Država je isplatila štetu po pitanju bolesti kod onih grla gdje se to utvrdilo. Međutim, mi smo na farmi imali mnogo grla gdje nije bilo utvrđeno a imali smo smrtnih slučajeva. Izbjeglo se plaćanje velikog broja grla. Dosta je i kasnilo.

Imamo problem sa malim posjedima, sa usitnjenim parcelama. Nijedan crnogorski proizvođač nema dovoljno svoga zemljišta a nemamo državnog zemljišta koje bi mogli uzeti u zakup na duže.

Država ima mehanizama da nas uveže sa IRF-om, Razvojnom bankom međutim mi tamo nailazimo na prepreke zbog neposjedovanja hipoteke, garancije po pitanju kredita. Imamo problem sa ogromnom dokumentacijom koja je predviđena za IPA fondove. Očekujemo da poljoprivrednik sa Žabljaka dođe u Podgoricu, gdje mu da završi svu dokumentaciju treba mjeseca dana, da je stalno dopunjava.

Dešava se kada se sve uloži da dođete u situaciju da ne možete da plasirate svoj proizvod, kao ovo sada, a banke traže novac. Svi se od toga ograđuju. U posljednje vrijeme Ministarstvo zaviruje  u tuđi džep – šta ko vozi, šta jede, gdje se kreće. I farmeri su dio neke zajednice, neko to prati i kaže – oni žive dobro. Pa kako treba da živi čovjek koji drži 100 krava? A ako je tako dobro zašto se toliko ljudi zapošljava u ministarstvu, pa im je i to malo nego se planira još zaposljenja? Ako je dobro u poljoprivredi  usmjerite ih ovamo, dajte im povoljne kredite, a ne u sektor gdje će donositi odluke kako treba ovi drugi da rade, koji rade to godinama.

Predrag NIKOLIĆ

Svaka mala pukotina u ovom sistemu, od protesta do međunarodnog pritiska, ima potencijal da stvori lančanu reakciju kojom će se Vučićev režim urušiti unutar sebe, jer nije utemeljen ni u kakvoj ideologiji, već u čistom bezakonju, korupciji, lopovluku, neznanju i nepatvorenoj sili. A pukotina je svakim danom sve šira

MONITOR: Prošlo je oko godinu i po dana od napada na Vas i na Dinka Gruhonjića. Utisak je da vas i dalje ne ostavljaju na miru. Desio se i upad u prostorije NDNV i prijetnje novinarima portala Autonomija, kojem je Vaše udruženje osnivač. Kakve su posljedice: pravosudne – za počinioce – i one koje Vas, pretpostavljam, pogađaju kao osobu i novinarku?

LALIĆ: U Srbiji, gde su sve poluge vlasti i društvenog uređenja bukvalno u rukama jednog čoveka – pravda ne postoji. Zarobljena je kao i sve druge institucije. Tako ni u slučaju provale u naše prostorije (uprkos jasnim snimcima troje počinilaca), izostala je bilo kakva reakcija istražnih i pravosudnih organa. Činjenica da je ovaj upad u NDNV bio samo još jedna „pokazna vežba“ režima i  zastrašivanje, najbolje govori o tome pod kakvim okolnostima radimo i protiv čega se borimo. No, ne dozvoljavam da me to odveć „pogađa“, jer trenutno imamo mnogo važnija posla – borbu za povratak u okvire demokratskog, funkcionalnog i slobodnog društva.

MONITOR: U intervjuu koji ste u aprilu 2024. dali za Monitor, rekli ste da samo pritisci međunarodnih organizacija i onih iz EU mogu efikasnije da Vas zaštite. Kako danas gledate na efekte podrške koju ste od njih dobili?

LALIĆ: Podrška međunarodnih organizacija NDNV-u ne izostaje, ponajviše zahvaljujući EFJ i drugim esnafskim organizacijama koje pomažu da naš glas i naši problemi stignu i do EU zvaničnika. To nam predstavlja i jedini zaštitni okvir, bez kog bi nas Vučićev režim u potpunosti ugasio, a nas pohapsio ili proterao. Dosadašnje reakcije EU na građansku borbu protiv korupcije-koja je direktno odgovorna za smrt 16 ljudi, doživljavane su kao minimalne i simbolične. Dolazak Ursule fon der Lajen je stvorio politički pritisak, ali realna promena sistema zavisi od kontinuiranog međunarodnog nadzora i unutrašnje mobilizacije građana. Međutim, upravo dok vam ovo pišem, Evropski parlament je usvojio rezoluciju/izveštaj o polarizaciji i povećanoj represiji u Srbiji, a koji jasno i argumentovano navodi sistemske zloupotrebe i poziva na mere i odgovornost.

MONITOR: Vašem udruženju se, ponekad, prigovara da se suviše „bavi politikom“. Isticali ste da je Nezavisno društvo novinara Vojvodine već 35 godina posvećeno – konstantnoj borbi za ljudska prava i jasnoj i glasnoj osudi svakog nacionalizma na post-jugoslovenskom prostoru. Kako  vidite domete te borbe za opštedruštvene ciljeve?

LALIĆ: Borba za ljudska i medijska prava, otvoreno suprotstavljanje negiranju ratnih zločina i ukazivanje na pretnje nacionalizma je neotuđiva od politike, jer je upravo od toga sačinjena zvanična politika Republike Srbije koju predvodi večiti radikal Aleksandar Vučić. Naša borba je društvena, nikada stranačka, tokom koje kontinuirano ukazujemo na sve anomalije našeg društva, nevezano ko se u tom momentu nalazi na vlasti. Ona međutim, nije bila nikada teža nego danas, ali je i neophodnija nego ikada. Sada ona podrazumeva i ogromne bezbednosne rizike, usled kojih smo kolega i programski direktor NDNV Dinko Gruhonjić i ja više puta morali biti relocirani iz Srbije, da živimo pod stalnim pretnjama i na naslovnim stranama tabloida koji na nas svako malo raspišu lov. Uprkos tome, ne pada nam na pamet da od nje odustanemo.

MONITOR: Novi Sad je godinu dana na medijskoj mapi svijeta, nakon tragedije na Željezničkoj stanici u kojoj je smrtno stradalo šesnaestoro ljudi.. Zašto EU sporo reaguje na „naše muke“?

LALIĆ: EU reaguje sporo jer interesi stabilnosti i geopolitičke strategije očigledno nadmašuju ljudsku dimenziju tragedije. Takođe, sve otvorenije koketiranje Vučićevog režima sa Rusijom pokazuje da zvanična Srbija nije iskrena u svojim „stremljenjima“ ka Evropi. Nažalost, veliki deo srpskog društva deli ovaj Vučićev sentiment ka „majci Rusiji“, a protiv su „trule Evrope“. Tako postavljene činjenice sa pravom otvaraju pitanje zašto bi se EU borila za napredak i demokratske vrednosti u Srbiji, kada iz nje učestalo stižu glasovi da bi oni bili sretniji u čeličnom zagrljaju Vladimira Putina. Ipak, kao što rekoh, sve se to menja zahvaljujući poslednjem izveštaju EP, koji sada jasno stavlja fokus na odgovornost vlasti, ukazujući da međunarodna politika ne može više ignorisati otvorenu diktaturu u svom neposrednom susedstvu.

MONITOR: Isticali ste značaj građanske „medijske pismenosti“ za racionalno usvajanje informacija. Primjer izjave glavnog urednika Informera, Dragana J. Vučićevića, da su novosadske žrtve „šatro žrtve“, pokazuje da se stiglo do socijalno-patološkog nivoa ponašanja i uređivanja u medijima koji otvoreno rade za vlast. Očekuje se novi REM – uz malo nade da će i ovaj odlučivati po zakonu. Kako doći do „funkcionisanja institucija“?

LALIĆ: Dragan J. Vučićević nije samo „šatro“ novinar, već i „šatro“ ljudsko biće. Njegova televizija je direktan krivac za sistemsko uništavanje ne kritičke, već misli kao takve. Nažalost, društvo u kom po zvaničnoj statistici imate 20 posto građana sa samo osnovnim obrazovanjem, a polovina kompjuterski nepismena, vrlo je podatno manipulaciji i spinovima. Isto tako, građanska medijska pismenost i kritičko promišljanje ostaju ključni alati da se odupre propagandi i destabilizaciji društva. I zato su „mediji“, odnosno propagandna glasila režima, fatalniji po građane Srbije i od samog Vučića. Oni su ti koji su zaduženi da od glasača naprave jednu muljavu, nejasnu masu bez moždanih impulsa koje su im prethodno spržili svojim dezinformacijama, lažima i sumanutim konstrukcijama.

Nemam nikakvih očekivanja od novog sastava REM, jer je,-po meni, jedini način da Srbija krene na put oporavka je bukvalno fizičko čupanje kablova svim tim septičkim jamama sa nacionalnim frekvencijama, kompletna restrukturacija RTSa, gašenje svih tabloida i lustracija svih „novinara“ koji su učestvovali u zaglupljivanju i besomučnom laganju sopstvenih gledalaca/čitalaca.

MONITOR: Otkrila se povezanost holandske Junajted grupe – koja je vlasnica više medijskih firmi u Jugoistočnoj Evropi, sa ispunjavanjem želja Aleksandra Vučića. Radi se, prije svega, o TV N1 i TV Nova. Razgovor čiji je sadržaj objavio istraživački tim holandskog OCCRP-a, pokazao je da direktori UG i našeg državnog Telekoma, Sten Miler i Vladimir Lučić, sarađuju da bi smenama u privatnoj kompaniji pomogli Vučiću. Uprkos reakcijama, postavljaju se novi direktori. Javnost spekuliše da UG-UM možda dobijaju pravo na 5G ili se radi o ličnoj koristi. Šta Vi mislite?

LALIĆ: Mnogo je važnije pitanje šta će za Srbiju značiti ukoliko se mediji UG zaista ugase ili budu preuzeti od strane vlasti. Trenutni medijski mrak će postati još mračniji, a građani Srbije će ostati bez elementarnog prava na informisanost. Ovo je možda do sada i najskandalozniji pokušaj vlasti da ućutka i ono malo slobode što nam je preostalo. O spekulacijama ne mogu da odgovorim, jer sam novinar koji radije barata isključivo činjenicama.

Režim u Srbiji funkcioniše po obrascu „savremenog fašizma“

MONITOR: Napisali ste da je u Srbiji na djelu „savremeni fašizam“. U Njemačkoj AFD uživa najveću podršku,  u Francuskoj vlade traju sve kraće i ultradesnica se nada brzom dolasku na vlast, bilo je najavljeno da će Vladimir Putin u EU, u Budimpešti, dočekati Donalda Trampa, a primirje u Gazi se krši… Da li režim u Srbiji ima razloga za strah od brzog gubitka vlasti?

LALIĆ: Režim u Srbiji funkcioniše po definiciji i obrascu „savremenog fašizma“ jer kombinuje autoritarni monopol nad državnim institucijama, kontrolu nad medijima i sistematsko ucenjivanje opozicije i građanskog društva. Tu su i kult vođe, nacionalizam, propaganda, nasilje kao legitimno političko sredstvo i slično. Za razliku od demokratskih država gde ekstremna desnica dolazi na vlast kroz legitimne izborne procese, ovde vlast ne zavisi od podrške birača u slobodnim izborima, već od potkupljivanja, ucenjivanja i varanja. Uprkos globalnim trendovima, mislim da je režim u Srbiji trenutno najranjiviji. Fašistički sistemi opstaju dok je kontrola diktatora potpuna, ali kolabiraju čim se bar jedna ključna poluga vlasti oslabi. Svaka mala pukotina u ovom sistemu, od protesta do međunarodnog pritiska, ima potencijal da stvori lančanu reakciju kojom će se Vučićev režim urušiti unutar sebe, jer nije utemeljen ni u kakvoj ideologiji, već u čistom bezakonju, korupciji, lopovluku, neznanju i čistoj, nepatvorenoj sili. A pukotina je svakim danom sve šira.

Novi Sad je promijenjen nepovratno.

MONITOR: Zahtjev studenata u blokadama da se raspišu vanredni parlamentarni izbori, kao da nije u fokusu Predsjednika Srbije. On otvoreno podržava one djelove akademske zajednice lojalne njegovoj politici. – kao što je Patrik Drid, dekan na novosadskom DIF-u.  Koliko je „slučaj nadstrešnice“ promijenio Novi Sad i Vojvodinu?

LALIĆ: Ubistvo 16 naših sugrađana promenilo je Novi Sad nepovratno. Sigurna sam, koliko god je nezahvalno predviđati kuda će nas odvesti ovih 11 meseci protesta, da Novosađani više nikada neće dozvoliti da SNS ikada više osvoji vlast u našem gradu. Prezir koji Vučić oseća prema multinacionalnoj Vojvodini očigledan je još od njegovih radikalskih početaka, i on neće prestati sa njenim urušavanjem sve dok od nje ne napravi dovoljno čist „srpski svet“, gde ekstremni nacionalizam postaje jedini dokaz patriotizma, a svi koji mu se protive – „autošovinisti i separatisti“. Uništavanje obrazovnog sistema i medija u Srbiji krenulo je odmah po dolasku SNS na vlast, jer njima ne pogoduju obrazovani, misleći građani. Patrik Drid, džudista kog Novosađani znaju isključivo kao izbacivača iz noćnih klubova, model je „intelektualca“ po Vučićevom ukusu, a kojim režim zamenjuje nepodobne profesore i nastavnike. Nedavno je, “zbog pretnje multietničosti i različitih istorijskih uticaja” najavljeno i otvaranje Fakulteta srpskih studija u Nišu, tako da će Vučićeva Srbija biti valjda jedina zemlja na planeti gde možete postati diplomirani nacionalista, magistar šovinizma ili master Srbin po zvanju.

Nastasja RADOVIĆ