Povežite se sa nama

FOKUS

Lukšiću prijesto ili robija

Objavljeno prije

15 godina

na

miloluksic

 Priča o milionu koji je, za pola sata, promijenio 33 adrese uzburkala je, u utorak, ovdašnju javnost a uveselila ostatak svijeta. Ravnodušan je, na izgled, ostao samo Igor Lukšić, potpredsjednik i dugogodišnji ministar finansija u Vladi Crne Gore. ,,Ne vidim ni jedan razlog zašto bi se bilo ko ovim bavio”, kaže čovjek koji je u ovaj posao založio cijelu karijeru: premijerska fotelja ili optuženička klupa. Svjesno. Političar u njemu nadjačao je i ekonomistu i pjesnika, vjerujući da će ga poslušnost, a ne znanje i talenat, dovesti na sanjani prijesto. Da je drugačije, Lukšić bi ono što se događalo 13. marta prošle godine pretočio u basnu.
POZORIŠTE ZA DJECU: Naprimjer: na livadi su vuk, koza i jare. Među njima je i (kozina) glavica kupusa.Vuk kozi duguje 44 takve glavice koje mu je ona uzajmila iz golog straha. Rok za vraćanje prve četvrtine duga upravo je dospio. Koza ima obavezu da nahrani jare. Jare se vuka plaši. On ih samo prijeteći gleda. Koza uzme glavicu, pokaže je jaretu, kaže mu ,,jedi”, i stavi kupus ispred vuka. Vuk glavicu šapom zakotrlja nazad. ,,Jedna manje”. Koza ponovo uzme glavicu, pokaže je jaretu a stavi ispred vuka. I on je ponovo vrati. ,,Dvije manje”. I tako sve do jedanaest. Ozbiljan glas sa razglasa objašnjava djeci: Koza je od vuka dobila 11 glavica. Baš je bogata. Jare je pojelo 11 glavica. Baš je sito. Vuk je kozi vratio 11 glavica. Baš je dobar. Koza će mu opet pomoći ako bude trebalo.Djeca aplauzom pozdravljaju čaroliju, a ispod kozinog kostima izvlači se – vuk. Ostali glumci, nijesu  kostimirani. Dok gladno jare mekeće na pozornici vuci, rođena braća, od djece naplaćuju ulaznice. Od nečega se mora živjeti. Ipak, svako od gledalaca stariji od tri godine zna da je na pozornici korišćen samo jedan rekvizit. Zašto Lukšić i njegovi u Vladi, partiji, državnim preduzećima i medijima pokušavaju ubijediti pola miliona punoljetnih Crnogoraca da je u njihovoj predstavi, na pozornici između državnog Trezora, Regionalnog vodovoda i Prve banke, bilo 11 glavica kupusa (ili 11 miliona eura, za brojanje je svejedno)? Misle da su građani blesavi, pa slijepo vjeruju vukovima?

NIŠTA NIJE FIKTIVNO: ,,Pogrešna je pretpostavka da je novac fiktivno vraćen”, podučava nas Lukšić objašnjavajući kako je toga dana Prva banka vratila 11 miliona državi, a Trezor razdužio vladine obaveze prema Regionalnom vodovodu. Tako što ih je deponovao na njihov račun u Prvoj banci. Da bi povjerovali ministru finansija koji u Vladi premijera Mila Đukanovića naplaćuje dugove od bankara Mila Đukanovića neophodno je više detalja i činjenica. Na primjer: zašto je Trezor, baš kada je Prva banka morala vratiti dug državi, ,,silom na sramotu” trpao novac na račun Regionalnog vodovoda. Medijska arhiva pokazuje  da to preduzeće lani u proljeće nijeizvodilo prevelike radova na realizaciji ovog projekta, a posebno ne nešto što bi vrijedilo skoro šestinu cijelog posla. Međutim, da se taj novac nije našao na računima u Prvoj, oni ne bi imali odakle da državi plate prispjelu ratu. Tada bi Lukšić bio dužan da započne postupak preuzimanja založenih akcija braće Đukanović i njihovih partnera. Za Aca bi to bio veliki finansijski gubitak, za Mila dokaz da je za vođenje privatnog biznisa jednako nesposoban koliko i za upravljanje državnom ekonomijom. Dinamika odliva novca prispjelog na račun Regionalnog vodovoda dala bi nam jasniju sliku o aferi. Nije svejedno da li je 11 miliona potrošeno u roku od tri dana ili tri mjeseca. ,,Nijesmo imali zastoja zbog eventualnog kašnjenja u plaćanju”, tvrdi Miodrag Pejović, predsjednik UO Regionalni vodovod pokušavajući da sačuva obraz Vladi i Prvoj banci. ,,Odgovorno tvrdimo da je Prva banka sve naše naloge izvršila u cijelosti i u roku”, kažu zvaničnici tog preduzeća. Lukšić, pak, tvrdi da je Prva banka u jednom momentu klijentima dugovala 30 miliona eura – novac koji su im skinuli sa računa ali ga nijesu proslijedili tamo gdje ga je poslao vlasnik. Ali to ne govori domaćoj javnosti, već piše zvaničnicima EK. Njih je malo teže držati u neznanju. Nama prodaje maglu ubjeđujući nas da je, čak i kada potkrada klijente, ,,način na koji je Prva banka koristila depozite, stvar njene poslovne politike”. Ne priliči to jednom pjesniku. Možemo stvari da postavimo i ovako: ako je sa transakcijama u trouglu Trezor – Vodovod – Banka sve bilo u redu, zašto onda izgradnja regionalnog vodovoda kasni više od godinu dana? Zbog kiše, ili zato što je novac namijenjen tom poslu kružio k’o kiša oko Kragujevca. Zašto je Vlada dala proljetos Regionalnom vodovodu sedam miliona ,,da premosti” do kredita iz Arapskih Emirata, iako je on odobren tek za narednu fazu ovog projekta. To bi trebalo da znači, da je neko unaprijed potrošio dio namjenski izdvojenog novca. Odnosno da je tih sedam miliona neđe ,,oteklo” kroz cijevi položene između Skadarskog jezera i jadranske obale. Pare su ko kupus – možete ih pojesti samo jednom.

ZAROBLJAVANJE ZAKONA: Opet, ministar Lukšić tvrdi kako je operacija ,,ništa fiktivno” sasvim zakonita. Zapravo, čini se kako mu CBCG daje alibi za tu tvrdnju. Teško je zamisliti da bi Ljubiša Krgović i njegovi saradnici bez riječi posmatrali kako se pare iz državnog Trezora odlivaju na nezakonit način. Pošto nijesu reagovali, a detaljno su upućeni u sve transakcije iz državne kase, moglo bi biti da je ova finansijska vrteška organizovanau skladu sa ovdje važećim zakonima. To je, kaže profesor Milan Popović, ne čini pravno valjanom. ,,Ako je potpredsjednik Lukšić u pravu – pa je sve ovo urađeno u skladu sa važećim propisima – problem postaje još veći. Tada imamo na djelu grupu povezanih lica, od predsjednika Vlade, preko ministara, javnih funkcionera, suvlasnika Prve banke koji ne samo da privileguju privatne interese u odnosu na društvo i državu, nego su u tu svrhu izvršili ono što se u pravu prepoznaje kao tzv. zarobljavanje zakona. A to je mnogo teži prekršaj od kršenja zakona”. Dok čekamo da saznamo šta o tome misli vrhovna tužiteljica Ranka Čarapić sagledajmo, u najkraćem, aktuelne posljedice prošlogodišnje seobe novca između državne kase i Prve banke. Kada u Ulcinju, Baru, Kotoru ili Herceg Novom ostanete bez vode, ili vam u Petrovcu struja nestane na tričavih 15 sati, dok skoro isto toliko putujete od Bara do Beograda, ili u Nikšiću čekate da Željezara, konačno, započne proizvodnju bez tona prašine koje dave grad, ako su Vam umjesto penzije dali obavještenje da isplata jeste danas, ali tek za nekoliko sati – sjetite se Prve banke. Prošetajte do nje. Naše pare su već tamo.

IZMEĐU CENTRALNE I PRVE BANKE
Uzalud je budiš

Zvanična priča o Prvoj banci CG, godinama ima dvije potpuno različite verzije. Jedna je javna – puna hvala i divljenja, a druga tajna – o problemima, nezakonitostima i neznanju koji su od momenta kada je Aco Đukanović 2005. postao značajan akcionar, a potom i preuzeo komande nad tadašnjom Nikšićkom bankom proizveli monstruma sposobnog da uništi finansijski sistem u Crnoj Gori. O odnosima Đukanovićeve banke sa Đukanovićevim državnim institucijama govori i hronologija (neuspjelih) mjera koje je CBCG izricala Prvoj. Većina podataka koji slijede do sada nijesu predočeni crnogorskoj javnosti. Makar ne u zvaničnoj formi.
– Sveobuhvatnom i ciljnom kontrolom Prve banke tokom 2006. CBCG je utvrdila pojedine nepravilnosti u poslovanju manjeg stepena… i predložila mjere za njihovo otklanjanje.
– U prvoj polovini 2007. CBCG je utvrdila da postupanja Prve
banke, u značajnijoj mjeri nijesu u skladu sa propisima, aktima poslovne politike banke, bankarskom praksom i primjenom propisanih kriterijuma o vrsti mjera za ozdravljenje banke.
– Ciljnom kontrolom poslovanja, u novembru 2007, CBCG je utvrdila da u periodu između dvije obavljene kontrole Prva banka nije otklonila nepravilnosti već se upustila u nesigurne i nesolidne poslove …
– CBCG je početkom 2008. (13. februara) preduzela prema banci prinudne mjere. Takođe, od Prve banke je zahtijevano da, u obavljanju kreditne aktivnosti, prekine sa odobravanjem kredita koji nijesu u skladu sa propisima…
– Sljedeća kontrola uslijedila je nakon stupanja novog Zakona o bankama, sredinom 2008. Nakon završene kontrole (Izvještaj od 29. avgusta 2008.) CBCG ocjenjuje da je Prva banka visoko izložena riziku likvidnosti. Takođe je ocijenjeno da utvrđene nepravilnosti u poslovanju banke mogu ugroziti interese deponenata i povjerilaca.
– CB je početkom novembra 2008. obavila kontrolu Prve banke sa ciljem da utvrdi da li je banka otklonila ranije utvrđene nepravilnosti. Tokom trajanja kontrole, već u prve dvije sedmice, CB je utvrdila da je likvidnost banke kritično nedovoljna zbog nemogućnosti banke da podrži sve obaveze koje dospijevaju za plaćanje, kao i da je rizik likvidnosti banke visok zbog neusklađenih dospijeća i gotovinskih tokova aktive i pasive. Utvrđeno je da Prva banka ne izvršava sve naloge za plaćanje izdate od strane nalogodavaca, odnosno da ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje i domaćem i ino platnom prometu – Krajem 2008. godine, 12. decembra, Vlada je odlučila da kreditom od 44 miliona eura obezbijedi likvidnu poziciju Prve banke. Banci je naloženo da odmah napravi Plan namjenskog korišćenja ovih sredstava prihvatljiv za CBCG, s tim što se dobijeni novac može trošiti tek kad CB odobri ovaj plan. Međutim, i pored brojnih preporuka CB o preduzimanju dodatnih aktivnosti, namjeni i dinamici korišćenja sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom, Banka je ta sredstva koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica CB su zapravo bila onemogućena da neposredno prate korišćenje novčanih sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade.
– CB je 24. decembra 2008. donijela novo Rješenje kojim je Prvoj banci naložena prodaja dijela aktive kako bi najkasnije do 31. januara 2009. obezbijedila minimum 150 miliona likvidnih sredstava (ni ta obaveza nije izvršena – prim. Monitora). Svi podaci su preuzeti iz aneksa na (odgovori na dodatna pitanja) Upitnik EK koji je Vlada sačinila u aprilu ove godine. Kao odgovorno lice u ovom dokumentu naveden je Igor Lukšić dok je rukovodilac grupe koja je pripremala odgovore bio njegov pomoćnik iz Ministarstva finansija Milorad Katnić. Sa iste adrese, crnogorskoj javnosti servira se potpuno drugačija priča o Prvoj banci.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

4 dana

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

3 sedmice

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo