Povežite se sa nama

MONITORING

MAJKE I DRUGE NEPRAVDE: Kad država laže

Objavljeno prije

na

Vlada je ukinula naknade za majke sa troje i više djece. Svašta je time pokazala. Oholost vlasti odlučne da gaji i gazi podanike, ne da poštuje građane. Bahatost fizički jačega, onu sa slike oklopljenih policajaca koji štite bunkere vlasti od žena koje po zimi, ispod ćebadi, spavaju na ulici pokušavajući da se izbore za pravo koje im je država dala.

Pored toga, potez je prebogat političkim porukama. Građani ima da znaju ko se ovdje pita. Trenutni sticaj političkih okolnosti ne smije nikoga da zavara da bilo ko osim DPS-a može odlučivati. Usput se otkotrljalo i zrno osvete SDP-u zbog udruživanja sa opozicijom. Tu je i packa Bošnjačkoj stranci, čiji su amandmani bili važan dio zakona, da zna đe joj je mjesto i da sjedi i ćuti. Što revnosno radi. Nije za zanemarivanje ni poruka da su protesti kakvi se kod nas obično viđaju besmisleni.

Na kraju najvažnije: pravnu državu i pravnu sigurnost građani Crne Gore mogu da sanjaju i o njoj da slušaju ode u prigodnim proevropskim ili predizbornim prilikama. U stvarnosti ne postoji.

Obavještavajući javnost o odluci Vlade ministar finansija Darko Radunović kazao je da je Odlukom Ustavnog suda Vlada zadužena da u roku tri mjeseca predloži novo rješenje za majke sa troje i više djece koje su ostvarivale pravo na naknade po tom osnovu. Revnosno je vlada poslušala Ustavni sud iako je na sprovođenju odluke mogla da radi do avgusta.

,,Shodno tome je Vlada pristupila izradi zakona o izvršenju odluke Ustavnog suda kojim se utvrđuje pravni status korisnica tih naknada, i otklanjaju diskriminatorske posljedice primjene neustavnih odredbi, a samim tim pravednija raspodjela sredstava socijalnih fondova”, kazao je Radunović.

Većina majki sa troje i više djece vratiće se tamo gdje su i bile – da primaju penzije ili na Zavod za zapošljavanje. „Poseban paket”, pripremljen je za žene koje su napustile posao i vremenski je ograničen. Zakonom je, kako je pojasnio ministar, predviđeno da korisnice koje su pravo na naknadu ostvarile po osnovu radnog staža, kojima je radni odnos prestao na njihov zahtjev i koje su tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa imale prosječnu zaradu do 200 eura primaju neto iznos od 193 eura mjesečno, uvećan za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Neto iznos 264 eura mjesečno, uvećan za doprinose, primaće korisnice naknada koje su tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa zarađivale prosječno od 200 do 350 eura, a neto iznos od 336 eura dobijaće žene koje su zarađivale više od 350 eura.

„Za ovu grupu predviđeno je da se obezbijede sredstva za isplatu doprionosa za PIO za vrijeme dok su ostvarivale pravo na naknade”, istakao je Radunović.

Korisnice stare od 55 do 61 godinu naknadu u bruto iznosu primaće do sticanja uslova za odlazak u penziju, dok one starosti od 45 do 55 godina naknadu primaju pet godina, a one od 33 do 45 naknadu primaju tri godine.

Korisnice naknada koje su u trenutku ostvarivanja tog prava bile korisnice prava na penziju, vraćaju se kod Fonda PIO da bi ponovo koristile pravo na penziju.

Žene koje su bile u evidenciji Zavoda za zapošljavanje i tamo imale pravo na neku naknadu – vratiće se u nadležnost Zavoda.

Kad je ministar finansija podvukao crtu, račun je pokazao da je ,,mjesečno opterećenje budžeta prije ovih izmjena bilo 4,2 miliona eura, a nakon usvajanja novog zakona biće dva miliona i 50 hiljada eura”. Država će da uštedi dva miliona i 150 hiljada. Najveći poreski dužnici, njih 67 sa najnovije crne liste Poreske uprave duguju državi preko 44 miliona eura. Koncesionari duguju oko 14 miliona. Sve miljenik do miljenika.

Na istoj sjednici kad je ,,sprovela odluku Ustavnog suda”, odnosno ukinula naknade majkama Vlada je utvrdila Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti.

Javna rasprava o izmjenama trajala je pet dana, od kojih su tri bila radna. Premijeru Dušku Markoviću protest povodom skraćivanja javne rasprave o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti uputila je grupa od 31 nevladine organizacije. Prethodno je 14 NVO apelovalo na ministra Purišića da ne skraćuje rok. Bez rezlutata.

Svašta su predstavnici Vlade nadrobili o povećanju, na primjer, naknade za novorođenče korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, režimski mediji su objavili kako je dječiji dodatak porastao za dvadeset odsto.

,,U cilju pojačane brige o najmlađima, predviđeno je povećanje iznosa dječijeg dodatka za djecu korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, djecu korisnika dodatka za tuđu njegu i pomoć, djecu korisnika lične invalidnine i za djecu bez roditeljskog staranja za 20 odsto”, objašnjeno je iz Vlade. Puk je trebao da shvati da je Vlada, eto, morala da ukine naknade za majke, ali da silno brine o sirotinji.

Gredom je pomenuto da je predviđeno brisanje norme koja je propisivala dječji dodatak za djecu čija su oba roditelja na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. To je takođe bio jedan od propisa koji je u parlamentu izglasala ,,neprincipijelna većina”. Iz Ministarstva je ranije pojašnjeno da je ovo pravo trebalo da počne da se primjenjuje od 1. jula, ali je norma izbrisana zato što je diskriminatorska. Pored toga, nijesu došli do broja ljudi, odnosno djece koja bi po ovom osnovu dobila dodatak, ali ,,u sistemu” nije bilo takve evidencije.

Sve detalje o tome šta je povećano, a šta ukinuto nije uspjela da sazna ni poslovično obaviještena Pobjeda. Saznali su da ,,povećanje dječijeg dodatka od dvadeset odsto” zapravo znači da će djeca korisnika MOP-a umjesto dosadašnjih 19, kad zakon bude usvojen dobijati 23,68 eura. Petnaest centi više po glavi đeteta za svaki dan u mjesecu.

Za pet-šest eura biće bogatiji korisnici dodatka za njegu i pomoć. Sa 25,50 eura primanje im je povećano na 31,87. Korisnik uvećanog dodatka za njegu i pomoć primaće 39,57 eura. Djeca bez roditeljskog staranja primaće 39,57, a do sada je taj iznos bio 31,80.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić objasnio je da će materijalno obezbjeđenje porodice moći da prima više ljudi nego do sada. Vlada je velikodušno odlučila da će to pravo moći da koriste i bogataši koji imaju dva grla stoke, koji do sada nijesu imali pravo na socijalu. Za oko dvije hiljade broj korisnika MOP-a povećaće se, kazao je Purišić, zbog ukidanja naknada za majke sa troje i više djece.

I tako, Vlada, prosto, radi šta joj padne na pamet i šta joj je volja. Teško je zamisliti nešto gadnije od njenih obrazloženja, ali umovanja pravnih stručnjaka su blizu tome da budu još teža za podnijeti. Jednom su prava majki sa troje i više djece stečena, pa se ne mogu ukudati, jednom, ipak, mogu. Društvo nam je takvo da i najbolnije nepravde uspije da pretvori u otrcanu priču. Sjetićete se: kad je odluka poslanika da sami sebi daju pravo na visoke penzije nakon ,,odsluženja” dva mandata u parlamentu ,,pala” na Ustavnom sudu, onima koji su je do tada dobili ostala je k’o od baba. U ,,najboljim godinama”, nekadašnji poslanici sad, na primjer, rade kao univerzitetski profesori i primaju neustavnu penziju. Stečeno pravo.

Na drugoj strani pravde, tamo negdje blizu majki su, recimo, radnici nekadašnjeg Radoja Dakića. Oni čitavu deceniju prema pravosnažnim presudama potražuju po 77 neisplaćenih mjesečnih zarada. Sa kamatama to oznosi oko 50 miliona eura. Nema države da te presude izvrši. Otkad spor traje devet ,,dakićevaca” je izvršilo samoubistvo, a 500 ih je preminulo, 1800 porodica čeka rješenje.

Pet radnika dobilo je spor protiv države pred sudom u Strazburu, njima je država pristala da plati. Jasno se vidi logika: Strazbur je Strazbur, domaći sud je trla baba lan.

Stvar oko izvršenja sasvim je drugačija u slučaju neodgovornih penzionera koji ne plate dvadeset eura računa za vodu. Pa im javni izvršitelj blokira penziju da se nauče pameti.

Pravda je ovdje čvrsta kao lim. Mogli bi je zvati Limenka.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠVERCOVANE CIGARETE I VLAST: Koju igru igraš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ima posla za parlamentarni Anketni odbor. Da li ćemo od njihovog rada imati koristi, drugo je pitanje. Odgovor na njega vrijedi desetine miliona koji mogu završiti u državnom budžetu, ili u džepovima švercera i njihovih pokrovitelja

 

 

Poslanici vladajuće većine donijeli su odluku o osnivanju Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanju državnih organa i drugih subjekata u vezi sa švercom cigareta u Crnoj Gori.

“Cilj Anketnog odbora nije zamjena za pravosudne organe, već vršenje Ustavom utvrđene nadzorne funkcije Skupštine…“, saopštio je, u ime jednog od predlagača (Demokrate), poslanik Boris Bogdanović. „Odbor će istražiti veze između organizovanog kriminala i državnih struktura, analizirati ekonomsku štetu nastalu usljed gubitka poreskih prihoda i predložiti sistemske mehanizme za sprečavanje budućih zloupotreba. Takođe, kroz parlamentarnu kontrolu, biće identifikovane političke odgovornosti svih onih koji su svojim nečinjenjem ili aktivnim djelovanjem omogućili dugogodišnje funkcionisanje šverca cigareta.”

Prethodno je opoziciona URA parlamentu uputila gotovo identičnu inicijativu, predlažući osnivanje istoimenog anketnog odbora, sa istim brojem članova i rasporedom mjesta koja bi u njemu pripala poziciji, odnosno, opoziciji.

Rad Anketnog odbora podržaće i DPS (njima će, izgleda, pripasti i mjesto predsjednika odbora). “Kao što smo više puta kazali – nemamo problem da o ovoj i svim drugim temama iz prošlosti razgovaramo u Skupštini”, napisao je šef poslaničkog kluba DPS Andrija Nikolić na mreži X, ne propuštajući da naglasi kako je „jasno šta su stvarni politički motivi ove inicijative“.

Možemo pretpostaviti  na šta je mislio Nikolić pominjući stvarne političke motive. Počev od predstojećih lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom. Činjenica je, međutim, da je šverc cigareta bio, a čini se, i ostao na vrhu popisa ilegalnih poslova koji u Crnoj Gori. Nijesu malobrojni oni koji tvrde da su se u švercu cigareta preko  naše zemlje  promijenili samo organizatori i, eventualno, tranzitni putevi i krajnja odredišta švercovane robe. Taj ilegalni posao  oblikuje ekonomske, društvene i političke tokove u zemlji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Potreba za donošenjem tog zakona je jasna: prema podacima Zavoda za zapošljavanje, već dvije godine  Crna Gora „uvozi“ preko 25.000 sezonskih radnika, uz angažman više od 10.000 sezonaca sa ovdašnjeg tržišta rada, uglavnom studenata i đaka. Lako je pretpostaviti da je taj broj još veći, računajući neiskorijenjeni rad na crno. Problem je najuočljiviji tokom ljetnje turističke, poljoprivredne i građevinske sezone, kada ovdašnji poslodavci javno vape za radnom snagom.

Sličan problem postoji i u okruženju, ali su tamo pokušali da ga ublaže, ako se on već ne može trajno riješiti. Demografska kretanja ne idu u prilog zadovoljenja potreba na tržištu rada, dok i oni koji su kvalifikovani i voljni da rade, sve češće (i lakše) posao nalaze na bolje platežnim tržištima EU. Počev od Hrvatske. Tamo već postoji zakon koji poslodavcima omogućava da, uz finansijsku pomoć države, sezonskim radnicima ponudi određene finansijske benefite (minimalna plata, staž, zdravstveno osiguranje…) tokom perioda kada oni nijesu radno angažovani, kako bi im bilo na raspolaganju kada se ponovo ukaže potreba za njihovo radno angažovanje. To se pokazalo kao rješenje koje, u značajnoj mjeri, odgovara i poslodavcima i zapošljenima.

Crnogorske vlasti su najavljivale slično rješenje, ali smo  stigli tek do nacrta zakona. Dok potraga sa sezonskim radnicima za predstojeću sezonu  uveliko traje. Samo na ovonedjeljnom Sajmu sezonskog zapošljavanja u Podgorici zainteresovanima je ponuđeno više od dvije hiljade radnih mjesta. Što je samo djelić očekivane (uobičajene) potražnje.

Vladin prijedlog bio je pred socijalnim partnerima – sindikatima i poslodavcima – a sada mu, prema najavama, predstoji dotjerivanje,  javna rasprava, pa tek onda izrada prijedloga koji će biti upućen parlamentu na eventualno izglasavanje. Teško je očekivati da će sve to biti završeno na vrijeme za predstojeću sezonu.

Iz Ministarstva rada se još nadaju da će zakon stići na vrijeme i kažu kako se njegovim donošenjem želi postići efikasnije zapošljavanje domaće radne snage za sezonske poslove. “Pored toga, zakon ima za cilj suzbijanje sive ekonomije i omogućavanje fleksibilnijeg angažovanja radne snage“, navodi se u njihovom saopštenju, „Očekuje se da zakon doprinese unapređenju poslovnog ambijenta i tržišta rada u Crnoj Gori“.

Po onome što se do sada čulo, sindikalci nijesu pretjerano zadovoljni ponuđenim. “Ministarstvo je ponudilo samo poreze i doprinose, a to nije dovoljno da taj radnik sačeka narednu sezonu”, kazao je Srđa Keković, Generalni sekretar USSCG, objašnjavajući da su oni nudili hrvatski model, koji  podrazumijeva da neko odradi sezonu (šest, sedam ili devet mjeseci) a da za vrijeme kada nije angažovan prima neku naknadu i ima plaćene poreze i doprinose.

Istovremeno, i poslodavci zebu od mogućnosti da sav teret „izdržavanja“ sezonskih radnika van sezone može pasti na njihova pleća. Što baš i nije pretjerano isplativo, mada je, možda, bolje od neizvjesnosti da se naredne sezone neće moći pokrenuti posao zbog nedostatka radne snage. „Spremni smo da preuzmemo poreze i doprinose ako ih država nema u budžetu, ali mu nećemo dati platu (sezonskom radniku – prim. Monitora) za vrijeme dok nije angažovan“, kazao je predsjednik Crnogorskog turističkog saveza Žarko Radulović. Kao dodatni problem Radulović ističe to što ponuđena verzija zakona ne nudi dovoljno pomaka, odnosno olakšane procedure, prilikom zapošljavanja sezonaca iz inostranstva. A oni se, kaže, „pokazuju kao dobri radnici, zadovoljni su uslovima i spremni da rade za niže plate nego u bilo kojoj drugoj top destinaciji“.

Dok se o zakonu o sezonskim radnicima makar priča, neka druga obećanja su pala u zapećak. Poput formiranja Fiskalnog savjeta. Da ga imamo, a zakonska obaveza odavno postoji, nedavna rasprava premijera i profesora Ekonomskog fakulteta o uzrocima inflacije u Crnoj Gori bila bi poprilično izlišna. Sve bi mu to, prethodno, rekli članovi Fiskalnog savjeta. Ili bi stručna javnost zaključila kako smo napravili pogrešan izbor njegovih članova.

Vlada u najavljenom roku ne uspijeva realizovati ni obećanja koja su data međunarodnim partnertima (EU), čija je realizacija neophodna za dobijanje prvih tranši novca iz Plana rasta za zemlje Zapadnog Balkana.

Rok za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende Crne Gore 2024.-2027, koja je zimus usvojena u Briselu,  istekao je 28. februara 2025. Trenutna procjena je da je Crna Gora u potpunosti ispunila 10 koraka, dok su četiri  djelimično ispunjena, predočila je članovima Vlade ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

Među tim „djelimično ispunjenim“ obavezama nalazi se i Prostorni plan Crne Gore, uz prateće propise. Na tom dokumentu radi se još od vremena Vlade Duška Markovića (2016.-2020). Završetak se najavljuje već poodavno ali dokument nikako da dođe pred poslanike. Odnosno na javnu raspravu koja bi trebala da prethodi finalnom prijedlogu Prostornog plana.

Razna su tumačenja zašto ovaj, krajnje neophodan, posao traje neuobičajeno dugo. Uz hroničnu sporost administracije, postoje i spekulacije o mnogobrojnim parcijalnim interesima potencijalnih investitora kojima bi valjalo udovoljiti.  Tako što će se nešto dodati Planu ili, na način da se njegovo donošenje još prolongira dok neko nešto ne završi. Na primjer, kupi poljoprivredno zemljište koje će budućim Planom postati građevinsko.

Za sada su to samo priče. Nepostojanje važećeg Prostornog plana Crne Gore onemogućava donošenje planova nižeg reda, među kojima je i novi PP Podgorice i, odnedavno kao njegov sastavni dio, projekat Velje brdo o kome su nam sa puno entuzijazma govorili premijer i ministar urbanizma Slaven Radunović.

Još jedna obaveza iz Reformske agende – reforma izbornog zakonodavstva – čeka rasplet aktuelnih političkih razmirica vlasti i opozicije. Kao što je čekala i prethodna tri-četiri izborna ciklusa. Vlast se mijenjala, ali model nije: opozicija traži reforme izbornih pravila kako bi većini smanjila prostor za zloupotrebe, vlast traži izgovore da tu priču prolongira. I tako ukrug. Jedinstveni su samo u tome da partijama nikad nije dosta državnog novca, a da su tzv. otvorene liste dobar prijedlog. Za neko bolje vrijeme.

Imamo i set neispunjenih „obećanja“ koja nam niko nije dao. U formalnom smislu. Ali se ispunjenje tih očekivanja podrazumijeva kao neophodan dio najavljene normalnosti.  Na vrhu ove liste nalaze se zakoni u vladi i Skupštini, koji bi normirali ponašanje izabranih političkih predstavnika u svakodnevnim, ali i nekim manje uobičajenim okolnostima (prava i obaveze tehničke vlade), smanjujući njihov pravo na improvizaciju i, nazovimo je, domišljatost. U vladinom posjedu je jedna, pomalo problematična, verzija zakona o vladi, dok  sličnog dokumenta koji bi uredio rad parlamenta nema u najavi.

U državi koja skoro tri godine ne može da okonča izborni proces u jednoj lokalnoj samoupravi sa otprilike 1.500 upisanih birača, ništa od navedenog ne predstavlja iznenađenje. Što bi rekli, vlast dlaku mijenja ali ćud nikada.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljkiIreni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Na odluku Etičkog odbora novinar i pisac Brano Mandić se satirično osvrnuo u tekstu O čemu govorimo kada govorimo o sisama, objavljenom u oktobru prošle godine. Ne sluteći da će ga zbog ovog citata policija uputiti na sud: ,,Kakva sreća za jednu novinarku da bude cilj ili po grčki telos, a ne po srpski telo, odnosno objekat žudnje jednog matorog jarca koji omladini pokazuje kako bez njega nema udarca niti emisije bez kafanske dosjetke kojom ćemo relaksirati atmosferu pošto smo još napeti od trodecenijskog antisrpskog proganjanja. Ako nam napetost dalje naloži, možemo reći i da je to ispod suknje cilj, a ne objekat, pa pohvaliti i oko gaća, i ispod kaiša i oko struka, jer tako to mi na Palama po Grigoriju Palami tumačimo, a u Nikšiću po svetom Nilu Sorskom.”

Deset dana nakon objave teksta profesor Stamatović je, preko advokatske kancelarije Šušić, podnio prijavu Odjeljenju bezbjednosti Podgorica.

Osnovno državno tužilaštvo procijenilo da nema elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. I sve bi se, kao i mnogi skandali do sada, tako i završilo da nije bilo revnosne policije.

Mandić je, protekle sedmice, svojom kolumnom obavijestio javnost da mu je ,,policija upala u tekst”.

Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv Mandića. Obaviješten je od suda da se mora pojaviti na saslušanju 16. aprila uz prijetnju dovođenjem. U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka navodi se da je prekršio Zakon o Javnom redu i miru Crne Gore, i to u članu 7 stav 1: „Ko na javnom mjestu vrijeđa drugog ili se drsko ponaša, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 100 eura do 400 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”

Ispad profesora Stamatovića, koji je verifikovan odlukom Etičkog odbora UCG, tako dobija novu dimenziju. Policijskog i sudskog progona novinara i pisca za kolumnu u kojoj je s pravom kritikovao profesorov seksistički govor i odobravanje istog od strane najznačajnije visokoškolske institucije u državi.

Da nije po srijedi nešto što liči na represiju i nedemokratiju, tvrde iz policije. Saopštili su da su postupili na zakonit način, bez namjere podrivanja ili targetiranja pojedinca, uz jednak odnos prema svim građanima.Napominjući da će u konačnom Sud za prekršaje cijeniti osnovanost podnijete prekršajne prijave.

Srećom po policiju, uključio se i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović zatraživši od policijskih službenika (pravnika) koji se bave prekršajnom oblašću da nedvosmisleno utvrde sve okolnosti osnovanosti podnošenja zahtjeva za pokretanje ovog prekršajnog postupka.

Objasnio je da će se službenici Uprave policije sa posebnom pažnjom i senzibilitetom odnositi prema svim događajima u kojima policija cijeni opravdanost zahtjeva, ,,a koji se odnose na pojačanu kritiku prema licima koja su dužna da trpe veći pritisak javnosti, odnosno razumijevanje upotrebe specifičnih tehnika i stilova novinarskog izražavanja prilikom društvenog komentarisanja”.

Šćepanović je naložio rukovodiocima svih organizacionih jedinica Uprave policije da bez odlaganja u svim postupanjima koja uključuju medijske radnike primjenjuju principe zakonitosti, proporcionalnosti, transparentnosti, objektivnosti i zaštite javnog interesa, kao i opšteprihvaćena načela medijskog diskursa zagarantovana međunarodnim pravom i konvencijama.

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su u ovakvim slučajevima neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koje, kao i u Mandićevom slučaju, vlast, kada joj treba, baštini i danas.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je recimo nakon devet mjeseci izviđaja, krajem 2023. godine, utvrdilo da u  stavovima sveštenika SPC Ognjena Femića, sadržanim u autorskom tekstu na portalu IN4S pod naslovom Ujedinjenje ili ukrajinizacija nema elemenata krivičnog djela. Institucija ombusmana reagovala je zbog tog teksta.

Isti aršini i literarne slobode nijesu  važile za publicistu i istoričara Bobana Batrićevića koji u autorskom tekstu u avgustu 2023, kritikovao stavove  velikodostojnika SPC u Crnoj Gori. Nakon pritiska javnosti, VDT je konačno u martu 2024, odustalo  od gonjenja istoričara i kolumniste Batrićevića.

Da novoj vladajućoj većini nije strano kopiranje pritisaka iz DPS doba ili aktuelnih iz Vučićevog sistema, govori i tekst sa portala Press, koji je blizak Pokretu Evropa sad.Naslov teksta – Da li je Brano Mandić dobio 12,5 hiljada eura od države da ,,Normalizuje” ili profesora zove ,,matorim jarcem”? A u samom tekstu se pored saopštenja policije, podsjeća da je ,,krajem prošle godine nevladina organizacija ‘Žuta kornjača’ Branislava Mandića  od Ministarstva kulture i medija dobila 12.524 eura za portal ‘Normalizuj.me”, piše portal Press, a prenosi portal Gradske televizije.

Mandić se odavno zamjerio moćnicima i braniteljima prošle i ove vlasti. ,,…đavo nije skriven već se ukazao u punom kapacitetu izvršne vlasti koju smo prepustili budalama. Jedina stvar koja je tragičnija od navedenog je to što sve govori da baš takve budale zaslužujemo”, piše Mandić u jednoj od kolumni.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo