Povežite se sa nama

MONITORING

I ZVANIČNO U NATO: Ulazak na sniženje

Objavljeno prije

na

„Neka je vječna Crna Gora, neka je vječno savezništvo”. Tim je riječima premijer Duško Marković u ponedjeljak završio svoje obraćanje domaćinima u Vašingtonu, prisutnim saradnicima, građanima Crne Gore, Evropi, svijetu i istoriji.

Istim riječima su, dva dana kasnije, članovi podgoričkog Savjeta mladih DPS-a na stepeništu Vlade dočekali voljenog premijera. Da ga pozdrave, izljube, prigodno daruju i servilno izvijeste kako se njegove riječi „ovih dana duboko urezuju u glavu svakog mladog čovjeka”. Dok je delija Mihailo Anđušić raportirao premijeru, zorne DPS omladinke u rukama su držale bijelu tortu ukrašenu crvenom i plavom zastavom, sve sa slikom Duška Markovića i Jensa Stoltenberga, generalnog sekretara NATO-a. Skoro pa kao na vjenčanju.

„Hvala, hvala”, ljubazno se zahvaljivao premijer. Dostojanstven, a opet veseo i nasmijan, baš kako dolikuje čovjeku koga je u ovim istorijskim vremenima pripala čast i obaveza da predstavlja nas i našu zemlju. Gdje i kad god je to potrebno. Na briselskom aerodromu, u telefonskom razgovoru sa ruskim prankerom Vovanom (ili je to bio Leksus?), gdje su se, u pokaznoj vježbi mobilne diplomatije, jedan drugome predstavljali kao prvi ljudi Crne Gore, odnosno, Ukrajine. Koji sat kasnije, u sjedištu Alijanse, kada je iz prve ruke spoznao učinke lakat u rebra politike Donalda Trampa. Pa onda i u Vašingtonu, gdje je crnogorska delegacija deponovala tzv. instrumente pristupa, čime je i zvanično postala 29. članica NATO-a.

„Članstvo Crne Gore u NATO-u doprinijeće većoj integraciji, demokratskim reformama, trgovini, bezbjednosti i stabilnosti sa svim njenim susjedima”, poručili su iz Stejt departmenta uz poruku da prijem Crne Gore pokazuje kako vrata NATO-a ostaju otvorena svima koji ispune postavljene standarde i prihvate „rizike, odgovornosti i benefite članstva”.

Još se mastilo na potpisanim dokumentima nije osušilo, a iz Moskve su nas podsjetili na dio preuzetih rizika. „U kontekstu neprijateljske politike crnogorskih vlasti, ruska strana ostavlja sebi pravo da preduzme recipročne mjere”, saopšteno je iz Ministarstva spoljnih poslova Rusije, uz opasku kako „nastavak antiruske histerije u Crnoj Gori kod nas izaziva samo žaljenje”.

Vladajuća elita nije dozvolila da joj takve sitnice pokvare raspoloženje nakon što je ostvaren, kako je to ministar odbrane Predrag Bošković slikovito dočarao, „najvažniji spoljnopolitički cilj i strateška odluka u novijoj istoriji”. Pa, ako ste mislili da je „najvažniji spoljnopolitički cilj” članstvo u EU – vaša greška. Nije do DPS-a i njenih koalicionih saveznika. Bivših, sadašnjih i budućih.

Zato se u srijedu u Briselu našla visoka delegacija iz Podgorice, da podigne i pozdravi zastavu Crne Gore pred sjedištem Saveza. I da se slika. Nju su, prenose ovdašnji mediji, predvodili „Filip Vujanović, bivši premijer Milo Đukanović, ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović i ministar odbrane Predrag Bošković…”. Pa ko postavi pitanje – po kom protokolu je funkcija „bivši premijer” važnija od aktuelnih ministara – taj je dokazani neprijatelj naših evroatlantskih integracija i stremljenja.

„Danas je sve u znaku budućnosti, svjetlije budućnosti koja Crnu Goru čeka. Zato istoriju neću pominjati, osim što ću reći da je danas nesumnjivo istorijski dan za Crnu Goru”, kazao je Vujanović pa dodao, pogađate, ,,Neka je naša zastava vječno zavijorena na jarbolu NATO-a”.

I još je Vujanović besjedio o izazovima, „teškim i ponekad bolnim” odlukama i reformama. „Savladali smo mnoge prepreke i u ovom procesu postali bolja država i društvo”, poručio je čovjek koji je, kažu zakonito, tri puta biran za predsjednika Crne Gore.

Kada je na NATO samitu u Velsu, 2014. godine, dogovoreno da se poziv Crnoj Gori odloži, navedeno je kako se to radi zbog nedovoljnog progresa u okviru četiri ključne oblasti: vladavine prava, borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, reforme bezbjednosnog sektora i dijaloga sa javnošću usmjerenog ka boljem razumijevanju ciljeva i politika NATO-a.

Jesmo li, u međuvremenu, ostvarili dovoljan progres? Ili nas je članstvo u Alijansi zapalo „na popust i preko reda”, prema modelu o kome je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg govorio još u jesen 2015. godine, uoči samita u Briselu sa koga je Crnoj Gori upućen zvaničan poziv da se prikljući Sjevernoatlantskom savezu. On je tada, (baš) u Beogradu najavio kako miješanje Rusije može samo da pojača spremnost da se Crne Gora pozove i primi u NATO. ,,Težnja Crne Gore da postane članica NATO saveza tiče se samo Crne Gore i NATO-a. Niko drugi nema pravo da se miješa”.

Detaljnija analiza (eventualno) ostvarenog napretka u ključnim oblastima – od vladavine prava do boljeg razumijevanja ciljeva i politika NATO-a – mogla bi trajati, stranicama i danima. Tek u grubim crtama pomenimo da opozicija bojkotuje parlament zbog predizbornih neregularnosti i državnog udara na dan izbora. Da kriminalni klanovi miniraju pokretnu i nepokretnu imovinu konkurenciji i policiji, da u kriminalnim obračunima stradaju i „civili”, da postoje osnovane sumnje o visokopozicioniranim policijskim službenicima koje su korumpirali narko karteli. Da je Veselin Veljović, jedan od najbližih prijatelja i saradnika premijera Markovića i sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost, po mišljenju tužilaštva kriv za nesavjestan rad u službi koji je državu koštao deset miliona eura (afera Limenka) ali nije procesuiran samo zbog toga što je nastupila zastarjelost krivičnog djela. Ili iz nekih drugih razloga o kojima je tužiocima neprijatno da govore. Tek afere Telekom, Snimak, Limenka… još nijesu dobile sudski epilog. I po svoj prilici i neće dok je ove vlasti. Iako su sve bile aktuelne i u vrijeme kada nam je stiglo NATO upozorenje iz Velsa, i u sve njih su infiltrirani ljudi iz vrha vlasti.

O „dijalogu sa javnošću usmjerenom ka boljem razumijevanju ciljeva i politika NATO-a” izlišno je i govoriti. Umjesto toga, treba ukazati kako je DPS, po svoj prilici, i u postupak pristupanja NATO-a (sjećate se: „najvažniji spoljnopolitički cilj i strateška odluka u novijoj istoriji”) ugradio tempiranu bombu dovoljno snažnu da ga u nekom trenutku izvrgne ruglu i obesmisli čitav posao. Skupa sa svih 28 saveznika.

Prvi nam je na to ukazao crnogorski fizičar Dragan Hajduković. Citirajući Ustav (poslednji stav član 91) on je ustvrdio da je za usvajanje Zakona o potvrđivanju sjevernoatlanskog ugovora nedavno na Cetinju trebalo obezbijediti dvotrećinsku većinu (54 poslanika). Makar u prvom krugu glasanja, dok bi tek u drugom glasanju, nakon najmanje tri mjeseca, bila dovolja većina svih poslanika (41 glas). „Pošto je Skupštini prisustvovalo samo 46 poslanika, ona nije imala kvorum da usvoji zakon o pristupanju Crne Gore NATO-u”, konstaovao je Hajduković. Začuđen: „Nevjerovatno je da još niko nije zvanično tražio od Ustavnog suda da ocijeni da li je na Cetinju 28. aprila grubo prekršen član 91 Ustava Crne Gore”. I proročki raspoložen: „Pokušaću da budem prorok. Ustavni sud će mudro zaključiti da učlanjenje u vojnu organizaciju kakva je NATO nema ama baš nikakve veze sa upotrebom vojske… Dakle, ne očekujem uspjeh ali je potrebno da se zahtjev podnese, da ostane istorijski trag dostojanstvenog zahtjeva koji je odbijen ne po pravu nego po naređenju kome se ne mogu suprotstaviti ni sudije Ustavnog suda.”

Desetak dana kasnije na istu temu oglasili su se i poslanici DF-a i SNP-a. Podsjećajući da Sjevernoatlantski ugovor (član 5.) predviđa da će se oružani napad na jednu od članica Saveza smatrati napadom na sve njih, oni su Ustavnom sudu podnijeli inicijativu za ocjenu ustavnosti ovog Zakona. Ukoliko on ostane na snazi, kažu, „to bi značilo i da će svaka upotreba snaga Vojske Crne Gore, shodno članu 5. Sjevernoatlanskog ugovora i za potrebe NATO-a, biti ustavno i pravno neutemeljene jer nisu ispoštovane norme nacionalnog zakonodavstva”. Ne nadaju se, ipak, isuviše. Članstvo Crne Gore u NATO savezu biće preispitano, obećavaju, čim smijene aktuelni režim i dođu na vlast. Nijesu izgleda pročitali da je, prema potpisanom Sporazumu, NATO članstvo obavezno prvih 20 godina.

Vlast se zori kako smo prva članica NATO-a primljena poslije 2009. Anti-NATO opredijeljeni poslanici opozicije nadaju se da ćemo, nakon referenduma koji će oni organizovati, biti prva zemlja koja je pokrenula postupak istupanja iz Alijanse. Dragan Hajduković je već upozorio: bićemo prva članica NATO-a koja je to postala grubim kršenjem sopstvenog Ustava. Strani novinari pišu da Crna Gora postaje prva članica NATO-a koju je taj savez bombardovao.

Samo neka smo zdravo. I mi i naši saveznici – bivši, sadašnji i budući – i svi ostali. A mi i tihi. Jer, – onaj ko se ubuduće javno naruga NATO-u, mogao bi biti kažnjen do 10.000 eura, predviđa Krivični zakonik.

Granice bratske mržnje

„Primer opredeljenja Crne Gore krajnje je zanimljiv. Teritorijalno i vojnički ona skoro nema značaja, ali poziciono je na strateški važnom mestu”, piše novinar i (bivši) oficir Ljubodrag Stojadinović na Peščaniku: – Njeni zalivi i reljef omogućuju skoro potpunu kontrolu istočne regije jadranskih vrata. I ta okolnost izaziva otvorenu srdžbu Moskve, pravljenje inventara nepoželjnih Crnogoraca, proterivanje diplomata i bojkotovanje turističke ponude. Ali, sve je to samo nagoveštaj leda i glečera u odnosu sa Beogradom, ako Srbija napravi izbor koji bi Moskva smatrala nedovoljno prijateljskim. Inače se otud „bratstvo među pravoslavnim narodima” razmatra samo kao plesnivo nasleđe i uspomena na bezvredne emocije. I ovde se već jasno vidi da se Rusija prema Srbiji ponaša kao bezobzirni i jači korporativni partner, koji upravo ta otupela „bratska”osećanja koristi skoro kao jedini argument za imperijalno crpljenje ovdašnjih prirodnih dobara. (NIS, na primer, koji je rodbini prodat u bescenje)… Primer Crne Gore za nas nije primenjiv, niti je Srbija za bilo koga tako zanimljiva. Montenegro je taman na granici bratske mržnje. U stvari, ideja i jedne i druge sile je da Srbija ne ode ni na jednu stranu, pa kako joj bude. Jedino tako ona će biti na mestu konflikta, što će je držati u blizini obe velike sile. Niko ne bi znao šta da radi sa ovom zemljom ako se opredeli. Niti ako ostane neutralna, jer to ona nije. U svakom slučaju, niko od velikih nema ideju šta valja činiti sa Srbijom, kao što to ne zna ni ona sama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo