Povežite se sa nama

MONITORING

SUKOB UNIVERZITETA I VLADE OKO VISOKE MEDICINSKE ŠKOLE U BERANAMA: Izbori pa obrazovanje

Objavljeno prije

na

Otkada je Radmila Vojvodić došla na mjesto rektorke Univerziteta Crne Gore odnosi ove institucije i vlasti, koji su bili i inače dobri, postali su još bolji. No na početku drugog mandata dolazi do promjena. Krajem prošlog i početkom ovog mjeseca osjetno je blago zahlađenje. Razlog je Visoka medicinska škola u Beranama. Na UCG su se naprasno sjetili autonomije, a iz Vlade su im pokazali koliko je ona u Crnoj Gori ograničena.

Na UCG su nedavno odlučili da se Viša medicinska škola preseli iz Berana u Podgoricu. Ključni razlog je nepostojanje uslova da se u Beranama sprovodi kontinuirana kliničko-praktična nastava, koja po direktivama EU mora činiti najmanje polovinu ukupnog školovanja. To je zaključeno tek nakon 12 godina rada ovog fakulteta u Beranama. Kako jedino glavni grad ima Klinički centar, premješteni fakultet u Podgorici je početkom maja dobio akreditaciju.

Ova odluka UCG ujedinila je građane Berana i za kratko vrijeme je potpisano preko 5.000 potpisa da se jedna od rijetkih preostalih institucija ne seli iz ovog grada.

Još na početku ove studijske godine, u oktobru, studenti u Beranama su zaprijetili da će tražiti povraćaj novca koji daju za školarinu. Naime, tada su obaviješteni da je zbog odustajanja dvije profesorice iz Beograda da dolaze u Berane planirano da se dio nastave prebaci na Medicinski fakultet u Podgoricu . Dekan Medicinskog fakulteta iz Podgorice Goran Nikolić je beranskim studentima tada ponudio i participaciju za prevoz do Podgorice. Studenti su se bunili i postavljali nezgodna pitanja kao ono zašto na fakultetu koji postoji 12 godina nije stvoren domaći kadar? Već im se nudi da zbog nedolaska dva profesora putuju u Podgoricu.

Nakon odluke o izmještanju fakulteta iz Berana nezadovoljstvo je eskaliralo. Potpisana je peticija, a studenti su zaprijetili ispisivanjem i naplaćivanjem školarine od po 1.000 eura.

Za ovaj potez optuživana je rektorka, uprava Medicinskog fakulteta, Udruženje medicinskih sestara… Naglašeno je da je 70 odsto studenata ovog fakulteta sa sjevera, te da većina njih nema sredstava da se školuje negdje drugo, kao i da fakultet nije značajan samo za Berane već za čitav sjever države.

Kritike su išle i u pravcu toga da se fakultet seli u Podgoricu zbog finansija. U pitanju je profitabilan studijski program na kome 300 studenata plati školarinu od 300.000 eura.

Prelomila je Vlada, odnosno premijer Duško Marković. On je poništio odluku UCG o premještanju fakulteta i ocijenio da taj zahtjev nije propraćen adekvatnim razlozima. Marković je zaključio ,,ne trebaju nam za Sjever deklaracije, nego realna politika”.

Ovog puta domete DPS real-politika su osjetili i na UCG. Pa je rektorka odluku Vlade ocijenila kao zbunjujuću. ,,Mi na Univerzitetu Crne Gore ne znamo da igdje u evropskom prostoru visokog obrazovanja postoji škola za visoke medicinske sestre gdje se praksa ne obavlja u kliničkom centru”, kazala je Vojvodićeva.

Ona je čak i ,,pecnula” Vladu kazavši da vjeruje da će Sjever jednog dana biti tako razvijen da će u Beranama ,,nići” kliničko-bolnički centar i tada će, gdje god bila, kako je rekla, svesrdno podržati postojanje Visoke medicinske škole uz njega.

Ono što je još značajnije, posebno za preko 300 studenata koji studiraju u Beranama, je rektorkino pitanje kako će taj fakultet dobiti licencu jer nema međunarodnu verifikaciju, odnosno nije akreditovan.

Dekan Medicinskog fakulteta Goran Nikolić je ranije naglasio da jedino u Podgorici postoje uslovi za funkcionisanje ove visoke obrazovne ustanove koji su u skladu sa standardima Evropske unije i da je jedina šansa za opstanak ove škole preseljenje u glavni grad, u protivnom ona bi morala biti zatvorena.

Od osnivanja 2005. Visoku medicinsku školu u Beranama završilo je preko 350 studenata iz Crne Gore i okruženja. Uprava UCG sada tvrdi da je praksa potvrdila da obrazovanje medicinskih sestara u Visokoj školi u Beranama nije potpuno.

Nada Rondović, iz Nacionalnog udruženja sestara upozorava na iskustva Hrvatske i Slovenije koja opominju da je zbog obrazovanja sestara, koje nije u skladu sa direktivama EU, onemogućeno priznavanje kvalifikacija medicinskim sestrama, kao i mobilnost van granica njihovih država.

Ovo bi trebalo da interesuje studente u Beranama s obzirom na to da posao čeka preko 100 ljekara i medicinskih radnika sa višom školom. Iako u crnogorskim ustanovama nedostaje doktora i ostalih medicinskih radnika. Da apsurd bude veći Zavod za zapošljavanje je od ove godine počeo da promoviše legalni način da se ovdašnji medicinari zaposle u Njemačkoj. Po principu, kad već ne možemo riješiti naš, bar da sredimo njemački deficit medicinskog kadra.

Senat Univerziteta Crne Gore pozvao je Vladu da preispita odluku da sjedište Visoke medicinske škole ostane u Beranama, uz predlog da se ove godine ne vrši upis nove generacije, a da ranije upisani studenti nastave studije u toj opštini.

Zanimljivo je da se u saopštenju Senata nemušto pominje ,,duh dobre saradnje”i poziva na ,,poštovanje akademskih standarda i ustavnog principa autonomije univerziteta”.

Što se tiče autonomije, premijer je već odlučio. Nastavio je stopama svoga prethodnika koji je preko UCG kupovao socijalni mir, omogućilo se svakom ko hoće da studira, a bez osnovne infrastrukture i kadra pootvarani su fakulteti širom države. Posljedica je pad nivoa akademskog znanja, te sve veći broj nezapošljenih sa fakultetskim diplomama.

Lijepo je premijer poručio rektorki: ,,Navedena potreba usaglašavanja sa direktivama Evropske unije ne može biti razlog koji bi opredijelio Vladu za saglasnost u ovom trenutku”. Što opet ne znači da neće biti i drugačijih trenutaka, a i pooštrenih direktiva. Samo da prođu izbori u Beranama, zakazani za mart iduće godine.

DPS fakulteti

Visoka medicinska škola u Beranama je, kao prvi studijski program na sjeveru, otvorena 2005. godine. Gradska bolnica, dom zdravlja, te srednja medicinska škola sa tradicijom, uticali su da se ovaj studijski program Medicinskog fakulteta iz Podgorice, otvori u ovom gradu. Procvat Berana kao univerzitetskog centra desio se nakon što je DPS, 2006, osvojio vlast u ovoj opštini. Tada su u Beranama otvorene još tri falultetske jedinice Učiteljski fakultet, Engleski jezik, Primijenjeni računari, kao i privatni Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama. U gradu je tih godina bilo četiri hiljade studenata, a sa obećanjima o novim programima i pratećoj infrastrukturi se nije stajalo. San o univerzitetskom centru na sjeveru trajao je samo dok DPS nije izgubio vlast u ovom gradu 2014. godine. Nakon poraza partije, država je počela da povlači studijske programe iz Berana. Navodno nisu bili rentabilni. Ostala je jedino Visoka medicinska škola, kojoj sada prijeti ista sudbina. Za razliku od Berana, u Bijelom Polju i dalje postoji pet fakultetskih jedinica. Očigledno im na rentabilnosti daje i činjenica da je DPS na vlasti u Bijelom Polju već 25 godina.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo