Povežite se sa nama

MONITORING

MALE HIDROCENTRALE OD EKOLOŠKE ŠTETE DO BOGAĆENJA POJEDINACA: Prazna korita pune džepove miljenika vlasti

Objavljeno prije

na

hidroelektrane

Bajkovite pejzaže balkanskih zemalja, areala netaknute prirode, jezera, rijeka i bistrih planinskih potoka, ponegdje već smjenjuju slike suvih korita i nestalih životinjskih i biljnih vrsta. Bujaju samo novokomponovani bogati vlasnici malih hidroelektrana, na štetu prirode i o trošku građana. Ako se ostvari plan graditelja, bankara i vlada, da se od Slovenije do Albanije izgradi 3.000 malih hidroelektrana, Balkan bi mogao ostati bez jednog od najvrednijih resursa – vode.

Pod izgovorom korišćenja obnovljivih izvora energije, iako kapaciteti planiranih malih elektrana simbolično utiču na energetske bilanse, kroz subvencije isisava se novac iz državne kase. U Crnoj Gori je i većina ovih koncesionih poduhvata dostupna uglavnom ljudima bliskim vrhu vlasti. Svojevrstan trougao u „antinatura koaliciji” tvore – bankari. Rukopis je gotovo istovjetan u čitavom regionu.

Da je posljednji čas da se ovo zaustavi pokušava da ukaže organizacija Balkan River Defence (Odbrana balkanskih rijeka). Oni ističu da je važnost balkanskih rijeka i u tome što su, zahvaljujući još slobodnim vodotocima, stanište za 69 životinjskih vrsta koje nigdje drugo ne postoje, te da u njima živi i 40 odsto evropskih puževa i školjki.

Slovenački biolog Rok Rozman, osnivač organizacije Odbrana balkanskih rijeka za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor kaže: „Na rijekama između Slovenije i Grčke predviđeno je 3.000 brana (velikih i malih). Ako se ovi planovi ostvare, ne samo lokalno stanovništvo, nego i Evropa će izgubiti posljednje netaknute i slobodne rijeke. Kontrast, da sjeverna i zapadna Evropa uklanjaju više od 3.000 brana, dok se u jugoistočnom dijelu pokušava izgraditi 3.000 novih, mnogo govori”.

On navodi da su hidroelektrane izgubile zeleni i obnovljivi status posljednjih godina, jer mnoge studije jasno pokazuju da je hidroenergetika krajnje destruktivna za okolinu, staništa i vrste, te kulturnu baštinu i održivi način života.

„Opšta slika je jasna: gradnjom brana ne planira se pomoći regionu da dobije više energije ili postane zelen u smislu proizvodnje, riječ je o pranju novca i korupciji. Međunarodni fondovi i velike hidrokompanije ne mogu graditi nove brane bilo gdje drugdje, pa su došli na Balkan, gdje zakonodavstvo EU još ne postoji i korupcija je i dalje široko rasprostranjena. Zbog toga se ne smije tolerisati gubitak posljednje divljine zbog dobiti već bogate manjine”, kaže Rozman.

Da je na teritoriji između Slovenije i Albanije planirana izgradnja gotovo 3.000 novih brana, objavljeno je i u studiji Finansiranje HE u zaštićenim područjima Jugoistične Evrope, koju su u martu prezentovale međunarodne organizacije EuroNatur i RiverWatch u saradnji sa lokalnim partnerima sa Balkana.

U studiji se navodi da su od 2005. godine Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Evropska investiciona banka (EIB) i Grupa Svjetske banke odobrile kredite i garancije od 727 miliona eura za 82 hidroelektrane na Balkanu. Ovo uključuje 37 projekata u zaštićenim područjima, kao što su nacionalni parkovi i Natura 2000 područja. Novac koji plasiraju komercijalne banke igra ključnu ulogu u omogućavanju kontroverznih projekata. Njihovo finansiranje je teže pratiti, ali autori studije su identifikovali 158 takvih slučajeva, od kojih su 55 u zaštićenim područjima. Najaktivnije komercijalne banke sa identifkovanim kreditima su austrijska Erste & Steiermaerkische banka i italijanska Unicredit grupa, od kojih je svaka finansirala po 28 projekata. U odjeljku Crna Gora pominje se i porodična Prva banka koja finansira posao familije Đukanović sa obnovljivim izvorima energije.

U Crnoj Gori se trenutno, prema podacima Ministarstva ekonomije, električna energija proizvodi u 20 malih hidroelektrana (mHE). Pet je u vlasništvu Elektroprivrede Crne Gore, dvije u zajedničkom vlasništvu EPCG i norveškog NTE-a, a 13 su izgradile privatne kompanije od početka primjene programa podsticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Zaključenim ugovorima o koncesiji, planirana je izgradnja ukupno 53 male elektrane.

Upravo ove male HE, kojima u najvećem broju rukovode kompanije sa licima povezanim sa vlašću, su pod lupom javnosti. Građani Andrijevice, Plava, Berana, Bijelog Polja, Murina, Gusinja, sela Bukovica i Štitarica, tokom prošle i ove godine, organizovali su brojne proteste zbog nezadovoljstva gradnjom mHE. Pitali su Vladu kako mogu da žive bez vode i tražili da se uvede zabrana na gradnju novih postrojenja.

„Uzeta nam je čitava rijeka, korita skoro da nema, sva je ukroćena u cijevi. Od izvora do kraja mjesne zajednice sagrađene su četiri centrale”, priča za CIN-CG/Monitor Vesko Davidović, predsjednik Mjesne zajednice Šekular kod Berana.

Sličan je pejzaž i u Plavu gdje je podignuta mala hidroelektrana na Babinopoljskoj, a druga na Hridskoj i Treskavičkoj rijeci. Mještani kažu da je ostala pustoš – korita suva, riblji fond uništen.

„Dva puta smo im osporili gradnju, ekološki elaborat je vraćen na doradu jer je bio nepismen”, kaže za CIN-CG/Monitor Nikola Vemić iz Ekološkog pokreta Donja Bukovica. On objašnjava da su na dva skupa, koja su organizovali, okupili nekoliko stotina ljudi. „Doveli smo stručnjake, profesore iz Novog Sada, Zagreba, Škotske koji su pobili njihove navode o tome da neće biti ekološke štete”, priča Vemić.

Crnogorska Vlada posao oko malih HE pravda Direktivom EU iz 2009. godine, prema kojoj bi države članice do 2020. godine trebalo da troše bar 20 odsto energije iz obnovljivih izvora. Vlada je taj prag podigla na 33 odsto.

Na iskustvo zemalja EU često se pozivaju i vlasnici mHE. Citiraju da u Evropi postoji 24.000 malih elektrana, te da je Norveška iskoristila 100 odsto vodnih potencijala, Francuska i Italija 86 odsto, Njemačka i Austrija 88 odsto.

„Ne smijemo smetnuti s uma da nije isto podsticati izgradnju malih hidroelektrana u Zapadnoj Evropi i na Balkanu. Rijeke Zapadne Evrope nijesu više u prirodnom stanju, dok veliki broj na Balkanu jeste”, objašnjava biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD. On navodi da su „rijeke na kojima se grade mHE u Crnoj Gori potoci naspram velikog broja evropskih rijeka”. Staviti malu rijeku u cijev dugu nekoliko kilometara je uzimanje života tom prostoru i ekološki zločin.

Milija Čabarkapa iz NVO Green Home, kaže da je teško, kada se govori o izgradnji mHE, definisati glavne ekološke probleme: „Populacije nekih vodenih vrsta se smanjuju (ribe, vodeni insekti, vodene grinje, pijavice…). Mnoge vrste moraju da migriraju i prilagode se novim uslovima. Ukoliko im to uspije, stabilne populacije formiraće tek poslije decenije ili kasnije. Pojedina staništa biće trajno izgubljena”.

On objašnjava da se izgradnjom vodozahvata sprečava uzvodna migracija ribe i drugih organizama. „Ribe se u pritokama mrijeste. Kako se mHE obično grade samo na pritokama velikih rijeka, onemogućava se mrijest ribe. S obzirom na to da je predviđena gradnja većeg broja mHE na svim većim pritokama velikih rijeka u Crnoj Gori, uništavanjem manjih mrestilišta smanjiće se populacija ribe u pritokama i u velikim rijekama”, kaže Čabarkapa.

Iz Koalicije 27, koja okuplja nevladine organizacije Green Home, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Sjeverna zemlja, Društvo mladih ekologa Nikšić i Zelena akcija/Friends of the Earth iz Hrvatske, nedavno su apelovali da se sve procedure odobravanja projekata, dodjele ekoloških saglasnosti i energetskih dozvola za mHE bez odlaganja obustave i uradi revizija već učinjenog. Oni tvrde da je većina koncesija dodijeljena bez validnih osnova, vodnih i bioloških, uz nepostojanje odgovarajućih planskih dokumenata, strateških smjernica i preciznih podataka o uticaju na životnu sredinu.

„Najveći problem je što nema procjene ekosistemske vrijednosti vodotokova koji se daju na koncesiju za takve projekte”, kaže za CIN-CG/Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon. On objašnjava da nije prepoznat značaj rijeka za život ljudi i lokalnu zajednicu, kao i potencijal za druge svrhe, kao što su vodosnabdijevanje, navodnjavanje, razvoj ribolovnog i drugih vidova turizma…

„Bez osnovne analize nadležni proglase da je javni interes da se grade mHE, što je apsurd, naročito ako je riječ o rijekama sa pitkom vodom, što je u svijetu prepoznato kao najvažniji prirodni resurs”, ističe Perović.

I biolog Iković ističe da je glavni problem to što Crna Gora nikad nije uradila studiju kojom se ocjenjuje stepen uticaja planiranih malih hidoelektrana na životnu sredinu i zdravlje građana. „Male HE su isplanirane u skladu sa interesima povezanih i uz to privilegovanih pojedinaca čime je interes građana sasvim zanemaren. Koncesionaru se izdaje na korišćenje čitavo slivno područje jednog toka tako da on sam bira na kojem će mjestu vršiti zahvat, a standardi zaštite životne sredine, upravljanja prostorom i poljoprivredom se usaglašavaju sa zahtjevima investitora”, kaže Iković.

On objašnjava da se definisanje ekoloških posljedica doživljava kao puka forma. „Stvarna, suštinska primjena standarda zaštite životne sredine je često okarakterisana ‘antidržavnim gestom’ jer su male hidroelektrane posao od ‘javnog interesa’, a povlašćeni investitor je već uložio novac pa ‘nema smisla’ da se odustane bez obzira na to što će to da uzrokuje nepovratnu štetu za građane i prirodu. Na ovaj način rukovodioci ustanova, svjesno ili ne, služe povlašćenim investitorima”, tvrdi Iković.

Iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine na pitanje da li su nekog investitora odbili, navode slučaj mHE Đurička 1 u Plavu, nosioca projekta Plava Hidro Power iz Ulcinja, jer nije definisana zona sanitarne zaštite, pa se nije moglo utvrditi da li ima direktnog uticaja na vodoizvorište Jaseničke rijeke.

Očigledno da ekološka saglasnost do sada nije bila prepreka investitorima za gradnju. Uglavnom se ponavljalo „da nema negativnih uticaja na životnu sredinu i biodiverzitet”. Ekolozi i mještani godinama protestuju, jer se to pokazalo netačnim.

Iz Ministarstva ekonomije su kazali da planom za ovu godinu nije predviđeno izdavanje energetskih dozvola u oblasti hidroenergije, „osim za rekonstrukcije postojećih i izgradnju objekata na vodovodnim sistemima – dakle u oblastima koje apsolutno ne mogu biti dovedene u pitanje sa aspekta životne sredine”.

„Aktivnosti u prethodnom periodu sprovođene su u skladu sa važećim propisima, tako da ne postoji razlog za vanrednu reviziju”, navode iz Ministarstva uz najavu da će moratorijum biti na snazi i tokom 2019. godine.

Pored ekoloških problema, sve se više ističe i finansijska opravdanost mHE za državu i građane. Prema Zakonu o energetici, građani su dužni da plaćaju porez na nove obnovljive izvore energije u sklopu svojih računa za struju. Početkom 2017. ovi porezi su učetvorostručeni. Kompanije koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora imaju podsticajne cijene i garantuje im se otkup proizvodnje tokom 12 godina. Izmjenama zakona prošle godine ukinut je i PDV na isporuku proizvoda i usluga za izgradnju električnih postrojenja za proizvodnju električne energije sa instaliranom snagom od 10MW, gdje vrijednost investicije premašuje pola miliona eura.

„Primjer biznisa mHE je među najboljim pokazateljima ‘zarobljene države’ u sektoru energetike – kada javne politike kreirate tako da budu u privatnom, a ne javnom interesu”, kaže za CIN-CG/Monitor Ines Mrdović iz MANS-a. Ona ukazuje na to da građani finansiraju profit privatnim investitorima, u zemlji u kojoj nema dovoljno bolnica, vrtića, škola, dnevnih centara…

„Šema koju Vlada sprovodi pod izgovorom dostizanja ciljeva u obnovljivim izvorima energije, pokazuje da se radi o biznisu privilegovanih pojedinaca, koji su bliski lideru DPS-a Milu Đukanoviću i vrhu te partije. Do sada se pokazalo da su samo privilegovani u tom biznisu, a primjer kompanije Hidroenergija Montenegro je veoma slikovit. Ta firma je imala studije o gradnji mHE u Beranama godinu prije nego je pokrenut tender za dodjelu koncesija, na kojem je pobijedila. U kasnijim godinama Vlada je firmi pomjerala rokove za ispunjavanje obaveza iz koncesionog ugovora, a nakon što su sagrađene mHE pokazalo se da je izostala bilo koja značajnija korist za lokalnu i ukupnu društvenu zajednicu. Štaviše, mHE su sagrađene tako da je mještanima bukvalno oteta voda iz rijeka, čime im je ugrožen život na tim područjima”, ističe Mrdović.

Prema podacima MANS-a, subvencije koje plaćaju građani čine više od polovine ukupnih prihoda vlasnika mHE. U periodu od 2014. do 2017. te firme su državi platile 12 puta manje za koncesije u odnosu na subvencije koje su platili potrošači. Ukupan prihod vlasnika malih HE bio je više od devet miliona eura, a od toga su subvencije građana 4,7 miliona. Troškovi koje su ove kompanije isplatile državi na ime koncesija iznose samo 430.000 eura.

Pozivajući se na Nacionalni akcioni plan korišćenja energije iz obnovljivih izvora, iz MANS-a su izračunali da će do 2020. naknada koju građani plaćaju za struju proizvedenu u mHE dostići iznos od gotovo 27 miliona eura.

Iz Ministarstva ekonomije su nam odgovorili da se „u ovim kvazianalizama veoma često prenebregava vrijednost investicija, koja je u ovih 13 objekata iznosila preko 40 miliona eura, da ukupan prihod ne predstavlja profit investitora, već da iz njega treba da pokrije i troškove amortizacije i operativne troškove, plati koncesionu naknadu”.

„Koncesiona naknada jeste bitan, ali nije najvažniji element eksploatacije prirodnih dobara jednog društva. U navedene dvije i po godine tih 4,7 miliona eura supstituisalo je uvoz električne energije u vrijednosti od oko tri miliona eura, omogućilo preko 80 radnih mjesta u zemlji, podiglo privrednu aktivnost u lokalnim zajednicama i stvorilo preduslove za dalji infrastruktirni razvoj tih krajeva”, ističu iz ministarstva.

Iz Ministarstva tek sada najavljuju promjenu politike: „Izdavanje energetskih dozvola je stopirano s obzirom na činjenicu da je Crna Gora veoma blizu ispunjenja zadatog nacionalnog cilja od 33 odsto OIE u ukupnoj finalnoj potrošnjii energije, ali i kako bi preispitala neophodnost daljeg finansijskog podsticanja izgradnje objekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije. Vlada će u narednom periodu nastojati da privlači investitore spremne da preuzmu tržišni rizik”, kažu iz Ministarstva ekonomije.

Lijepo sročeno, ali ne objašnjava do kada će trajati uspostavljeni harač miljenika vlasti preko subvencija. Na drugoj strani, potraga za novim investitorima i nove poreske olakšice alarm su da se sprema novi napad na ekosistem.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

MONITORING

PREDSJEDNICI SUDOVA STRAHUJU DA MOŽE DOĆI DO ZAGUŠENJA PREDMETIMA: Sudove čeka vanredno stanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi se nakon 25. maja polako vraćaju u redovan rad, ali će ih sačekati neriješeni predmeti prije i tokom Vladinih mjera

 

Dok se stanje sa korona virusom polako dovodi u red, sudije strahuju da bi u njihovim institucijama tek mogla da izbije kriza nakupljenih predmeta.

Za vrijeme trajanja Vladinih vanrednih mjera  usljed epidemije virusa COVID-19, sudovi su postupali samo u predmetima za koje nije bilo potrebno prisustvo stranaka. Suđenja  su održavana samo u hitnim slučajevima. Suđenja u ostalim predmetima odlagana su do dalje odluke suda. No, iako je stanje u sudovima bilo neredovno, građani, advokati i tužioci redovno su pokretali postupke pred sudskim instancama. Zbog toga će sudije nakon ublažavanja mjera u sudnicama (koje su predviđene za 25. maj), pored predmeta koje su odložili ranije, morati da rade na predmetima koji su podnijeti tokom trajanja epidemije, ali i onim koji budu oformljeni nakon 25. maja. To bi u osnovnim, višim i sudovima za prekršaje, koji procesuiraju veliki broj predmeta, moglo značiti „zagušenje“ sudija.

Iako u Vrhovnom sudu Crne Gore tvrde da je za vrijeme epidemije smanjen priliv predmeta u sudovima, predsjednici sudova, pogotovo onih u gusto naseljenim područjima, strahuju od velike gomile predmeta.

Sudija Alija Beganović, predsjednik bjelopoljskog Suda za prekršaje, smatra da  sudije nakon vraćanja u normalan rad čeka zahtjevan  posao. ,,Naravno,  ovo vrijeme će doprinijeti većem broju neriješenih predmeta. Sudije će biti u obavezi da učine dodatne napore da se nakon vraćanja suda u redovan rad zakažu sva ta suđenja u što je moguće kraćem roku. To će biti realnost svih sudija u Crnoj Gori, prvenstveno onih koji postupaju u prvom stepenu“, kazao je Beganović za Monitor.

Osnovni sud u najvećoj opštini na sjeveru Crne Gore – Bijelom Polju je, na primjer, već počeo sa pripremama za  rad nakon 25. maja, kako u njihovim sudnicama ne bi došlo do nagomilavanja predmeta.

„Sud će nakon početka uobičajenog režima, intenzivirati rad u granicama mogućeg. Rasprave i pretresi će biti zakazivani u većem broju nego ranije. Sa  posebnim režimom u odnosu na predmete hitne prirode koji imaju prioritet. Vrijeme godišnjih odmora za sudije i službenike koje je do sada bilo u julu i avgustu, djelimično će se skratiti u tom periodu ili pomjeriti za kasnije  kako bi se, što je moguće više, ublažile posljedice prekida redovnog režima rada nastalog kao posljedica epidemije korona virusa“, kazao je Monitoru predsjednik bjelopoljskog Osnovnog suda Radule Piper.

Njegov sud je  do 16. marta (kada su Vladine mjere stupile na snagu) imao 1.237 neriješenih predmeta, dok je nakon toga (do 11. maja) pristiglo još 494 predmeta. Piper je saopštio da njihov pravosudni sistem nema opciju da izdvoji rezultate obrade predmeta pristiglih nakon 16. marta, ali da su nakon Vladinih mjera od ukupnog broja predmeta riješena 494 predmeta.

Većina predsjednika osnovnih sudova će postupiti kao Piper, ukoliko dođe do zagušenja od kojeg strahuju, ali još nijesu preduzeli konkretne mjere. Predsjednici sudova koji inače ne obrađuju veliki broj predmeta, poput kolašinskog ili pljevaljskog, smatraju da kod njih nema straha da će doći  do zagušenja.

Podgorički Sud za prekršaje, koji obrađuje najveći broj predmeta iz svoje nadležnosti, mogao bi doći u nezgodnu poziciju jer je dvoje njihovih sudija izabrano u druge crnogorske sudove, a njihova radna mjesta još nijesu popunjena.

Predsjednica tog suda Nada Bjeković uvjerena je da će i u narednom periodu „uz puni angažman sudija, efektivnost i efikasnost u radu, odgovornost, trud i rad svojih saradnika obavljati posao tako da postignu odlične rezultate“. Vidjećemo.

Od vanrednog stanja u procesu rada strahuje i podgorički Viši sud, koji u redovnim uslovima obrađuje najveći broj predmeta iz svoje nadležnosti. Portparolka tog suda Aida Muzurović pojasnila je da oni ne strahuju od priliva predmeta iz drugostepene nadležnosti, koji obično čine većinu ukupnog broja predmeta, jer su sudije drugostepenih odjeljenja radile neprekidno s obzirom da se u tim slučajevima uglavnom ne zahtijeva prisustvo stranaka.

Do problema će doći u prvostepenom krivičnom (predmeti Višeg tužilaštva) i specijalnom (predmeti Specijalnog tužilaštva) referatu, gdje se održavaju glavni pretresi, a na kojima nerijetko prisustvuje veliki broj stranaka u postupku (okrivljeni, advokati, javnost).

„Preuranjeno je govoriti o mjerama koje će se preduzeti. To će zavisiti od priliva predmeta, ali treba očekivati određene redukcije u planu godišnjih odmora, a ako se ni tim mjerama „zagušenje“ ne bude moglo izbjeći, razmisliće se o prekovremenom radu kroz radne subote i slično“, kazala je  Aida Muzurović za Monitor.

Smatra  da im više od angažovanja sudija problem može biti prostor.

„Ukoliko mjere za održavanje fizičke distance i dalje budu na snazi, neće se moći koristiti kancelarije za suđenja sa više okrivljenih, a ni sudnice za suđenja sa velikim brojem okrivljenih, pa će pronalažanje adekvatnih prostora biti najizraženiji problem u budućem periodu“, objašnjava Muzurovićeva.

Zagušenje očekuju i osnovni sudovi u Podgorici i Nikšiću, najnaseljenijim gradovima u Crnoj Gori. Samo u Podgorici je od 16. marta (do 8. maja) pristiglo 1.499 predmeta.

Predsjednik nikšićkog suda Vukota Vujačić smatra da će se redukovani rad njegove institucije značajno odraziti na ukupne rezultate suda, ali i na poštovanje rokova.

„Uvjeren sam da će sudije ovog suda prema novonastalim okolnostima nastojati da efikasno rješavaju sve predmete u radu i da će nastojati da ažurno postupaju u zaduženim predmetima poštujući odredbe procesnih zakona i tako  ublažiti efekte smanjenog rada… U tom smislu povećaće se i obim posla drugih državnih službenika u sudu, prevashodno savjetnika i pripravnika, koji će pomoći sudijama u izradi nacrta odluka i time doprinijeti ukupnim rezultatima rada suda“, kazao je Vujačić za Monitor.

Iz PR službe Vrhovnog suda Crne Gore, kojim predsjedava Vesna Medenica, nijesu željeli da detaljnije komentarišu način organizacije nižih sudova nakon popuštanja mjera u sudnicama. Samo su saopštili da organizaciju posla samostalno obavljaju predsjednici sudova.

„Što se tiče organizacije rada sudova, o njoj predsjednici sudova samostalno odlučuju, kako bi se presude donosile blagovremeno. Predsjednik suda može, u skladu sa Zakonom o sudovima, izmijeniti godišnji raspored poslova u slučaju većeg broja predmeta. Takođe, predsjednik suda može donijeti odluku o radu u smjenama (u sudovima u kojima to nije uobičajena praksa), ili donijeti odluku o prekovremenom radu sudija, ako broj predmeta to zahtijeva“, saopšteno je Monitoru iz Vrhovnog suda.

Ne treba zaboraviti glavno: pravo i pravda u Crnoj Gori odavno su  u vanrednom stanju.

 

Neće dirati plate sudijama „prepoznatim po radu“

 

Na osnovu Vladine Odluke o obračunskom koeficijentu za fiskalnu 2020. godinu, koja će biti primijenjena prilikom obračuna majske i junske plate, predsjednicima sudova i sudijama (funkcionerima „A“ i „B“ kategorije), biće umanjene majska i junska zarada  50 odsto.

Grupom poslova „A“ obuhvaćeni su predsjednici Vrhovnog i Ustavnog suda Crne Gore. U grupi poslova „B“ su predsjednici: Apelacionog, Upravnog, Višeg, Privrednog, Osnovnog i Višeg suda za prekršaje. U ovoj grupi su i sudije Vrhovnog, Ustavnog, Apelacionog, Privrednog i Upravnog suda

Iz Vrhovnog suda saopštili su da se odluka neće odnositi na sudije koje su prepoznate po velikom broju predmeta – sudiju Višeg suda za prekršaje, sudiju Osnovnog suda, sudiju Suda za prekršaje, kao i na predsjednika Suda za prekršaje.  Kazali su  i da su ova radna mjesta klasifikovana u grupu poslova „C“.

Saopštili su da Vrhovni sud „ne može da prejudicira da li će smanjenje zarada u maju i junu uticati na motivaciju rada sudija“.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRODAVAČICE I PRODAVCI NA PRVOJ LINIJI: Kad utihnu aplauzi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako najizloženiji virusu, prodavačice i prodavci tokom prvih dana pandemije,  nerijetko su radili i bez zaštitnih maski i rukavica. Ovih je dana Unija poslodavaca Crne Gore obnovila inicijativu da se ukine neradna nedjelja za zaposlene u trgovini „zbog teške ekonomske situacije u zemlji”. Tako bi, na kraju korone, mogli da ostanu i bez jednog slobodnog dana koji su jedva dobili

 

O njima su vlasti u doba korone govorile malo, ili tek posredno, kad bi se neko zbog javnog zdravlja zabrinuo da li se trgovinski lanci pridržavaju propisanih mjera za zaštitu od virusa, i jesu li prodavnice dovoljno snabdjevene hranom. O zaposlenima  u trgovinama, njihovom položaju  i njihovom zdravlju, mnogo se manje brinulo. Ili gotovo uopšte nije. A prodavačice i prodavci su heroji proljeća korone. Iako najizloženiji virusu, tokom prvih dana pandemije, nerijetko su radili i bez zaštitnih maski i rukavica. Poznato je – uglavnom se radi o ženama. Ali nije se pretrglo sa javnom brigom o tome ko im čuva djecu dok ne rade vrtići, a one danonoćno stoje na svojim radnim mjestima. Uz sve, ovih je dana Unija poslodavaca Crne Gore obnovila inicijativu da se ukine neradna nedjelja za zaposlene u trgovini „zbog teške ekonomske situacije u zemlji”. Tako bi, na kraju korone, heroine i heroji korone mogle da ostanu i bez onoga što su jedva nedavno dobili – jednog slobodnog dana u sedmici. I ostanu najdiskriminisanija kategorija na tržištu rada. Za nagradu.

„Javna je tajna da su žene koje čine većinu zaposlenih u trgovinama i prije pandemije bile izložene neplaćenom prekovremenom radu, diskriminaciji, da mnoge nisu mogle da koriste praznike, slobodne dane, vikende, da su im zarade minimalne, da često potpisuju po njih nepovoljne ugovore i da ne mogu da računaju na pravnu zaštitu na radu”, podsjeća Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava. Ona napominje da su radnice  u trgovinama tokom prvih dana pandemije bile u stalnom riziku od zaraze, te da je to prošlo i bez pomena. „Bile su izložene gužvama, bez ikakve zaštitne opreme. A nekako se ova populacija žena uporno nalazi ispod radara inspekcije rada, a evidljiva je i za donosioce odluka”.

Da je trgovina jedan od sektora u kojima se radna prava odavno grubo krše, konstatuje i Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata (USSCG). „Zaposlenima u trgovini decenijama unazad misaona imenica predstavljala je uživanje prava na tzv. „tri osmice“ – osam sati rada, osam sati odmora, osam sati sna, posebno ovih osam sati rada. Prinuđeni da, usljed visoke stope nazaposlenosti u zemlji, sačuvaju svoja radna mjesta po svaku cijenu, zaposleni u trgovini su mahom pristajali na neograničeno radno vrijeme, rad bez prava na sedmični odmor, odmor u dane praznika i rad za zarade koje su daleko ispod državnog prosjeka”, kaže ona, istovremeno izražavajući zabrinutost zbog obnovljene inicijative Unije poslodavaca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

KORONA POD KONTROLOM, HAPŠENJA SE NASTAVLJAJU: Boravak u pritvoru i dalje rizičan za zdravlje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Savjet za građansku kontrolu policije je upozorio da je za farbanje pritvorskih  prostorija korišćena boja koja može biti štetna za zdravlje. Na upozorenje da nije nužno one, koji se hapse zbog nepoštovanja preventivnih mjera,  zadržavati u neuslovnim protorijama, niko ne haje

 

Tokom proteklih sedam dana otkriveno je dvoje inficiranih korona virusom. U subotu je u Kliničkom centru Crne Gore preminuo 63-godišnjak pozitivan na virus. To je osma žrtva kod nas. Oporavljenih je 261, oboljelih od virusa 55, a hospitalizovanih nema (podaci od četvrtka 7. maja).

Preko hiljadu ljudi je uhapšeno zbog nepoštovanja mjera koje je izdalo Nacionalno koordinaciono tijelo za suzbijanje zaraznih bolesti. Prekršioci plaćaju od 400 do 4.000 eura, izriču im se kazne kućnog pritvora, ali prije toga većina njih bude smještena u zatvore u kojima znaju da provedu i više  dana.

Podaci dostupni Savjetu za građansku kontrolu policije, koje prvi put objavljuje u Monitoru,  govore da je od početka protivepidemijskih mjera samo u CB Podgorica procesuirano 495, a lišeno slobode 309 građana. To znači da je svega 37 odsto građana procesuirano u redovnom postupku, bez hapšenja, objašnjavaju iz Savjeta. Građanin koji je lišen slobode popodne ili predveče, prije jutra, nije išao kod državnog tužioca. Mnogima je i nakon toga nastavljeno zadržavanje. Od 48 do 72 sata u pritvoru je boravilo 140 građana, a 170 njih je zadržano do 24 sata.

,,U trenutku našeg razgovora (četvrtak ujutru), u CB Podgorica je zadržano 39 građana od čega 14 zbog  kršenja zdravstvenih propisa, a kapaciteti pritvorskih prostorija su 16 osoba/kreveta. Ostali su raspoređeni i čuvaju se po kancelarijama policijskih službenika. To nije adekvatan prostor za duži boravak zadržanih osoba, posebno ne preko noći. Građani pred tužioca i sudije izlaze iscrpljeni, bez odmora i koncentracije što se odražava i na kvalitet pravde”, kaže za Monitor predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar-Saša Zeković.

Građani u većini slučajeva priznaju krivicu, potpišu sporazum kojim se obavežu na plaćanje kazne i kućni pritvor, da što prije napuste pritvor.

Monitor je prošlog mjeseca pisao o nalazima Savjeta u kojima se konstatuje da stanje u pritvorima nije dostojno za boravak čovjeka.

Iz Savjeta  su apelovali na v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića da razmotri tužilačku praksu intenzivnog određivanja zadržavanja građana zbog nepoštovanja mjera. Te da ih zbog nepostojanja prostornih i higijenskih uslova u jeku epidemije koriste samo kao izuzetnu mjeru.

,,Tužioci nijesu pokazali razumijevanje. Nastavili su sa intenzivnim zadržavanjem onih koji krše zdravstvene propise. Policijski pritvor je i u vrijeme epidemije legitimna i potrebna opcija krivično-pravnog postupka ali zadržavanje građana, kod ovih mjera, treba sprovoditi kao krajnje sredstvo”, ističe Zeković.

Dok za tužilaštvo nema riječi hvale, Zeković ističe da  tokom epidemije nije registrovan nijedan slučaj zlostavljanja i mučenja. To je napredak u radu policije.

Savjet je obnovio apel vrhovnom državnom tužiocu, ukazujući da nema  opravdane potreba da se građani  drže u pritvoru preko noći i po nekoliko dana. „Posebno ne onda kada je pritvor već popunjen pa se zadržana lica obezbjeđuju po službenim kancelarijama policije. Materiju građana, koji su u pritvoru zbog kršenja zdravstvenih mjera, treba rješavati brzo i puštati ih čim prestaje potreba za tim”.

Na neuslovnost pritvora – dijeljenje istog kreveta, pokvarene česme, prljavi madraci i ćebad – se, bez efekta, upozorava godinama. Tokom epidemije to je povećalo rizik po zdravlje. Ipak, za manje od mjesec, nešto se uspjelo unaprijediti. Savjet konstatuje:,,Sve prostorije su imale odgovarajuće osvjetljenje. Popravljene su česme pa je pristup vodi osiguran u svakoj prostoriji za zadržavanje. Ćebad su oprana i mogu se koristiti, a madraci imaju odgovarajuću presvlaku. Sanitarni odvodi su otčepljeni, a sapun je dostupan u svim toaletima. Jedan broj česmi i dalje nije u funkciji a sanitarne prostorije zahtijevaju dalja unaprjeđenja. Uveden je, što je posebno za pohvalu, video nadzor na nedostajućim mjestima”.

Na brzu ruku obavljeno je i krečenje prostorija za zadržavanje. Tu je iskrsnuo novi problem. Korištene su uljane boje, za koje proizvođači ne preporučuju da se  koriste za unutrašnje, već samo za spoljne zidove.

,,Imajući u vidu da je prostor za zadržavanje slabo provjetren, Savjet je ocijenio da boravak u svježe ofarbanim prostorijama podiže nivo rizika i preporučio da se prostorije za zadržavanje CB Podgorica uz povećano provjetravanje ne koriste narednih 48 sati zbog emisije štetnih gasova. Savjet, u čijem je redovnom sastavu i zdravstveni stručnjak, ocjenjuje da duža izloženost isparenjima iz ovih boja individualno može da dovede do narušavanja zdravlja u smislu akutnih respiratornih alergijskih reakcija i drugih individulanih štetnih posljedica, a može i da pogorša već postojeće bolesti respiratornog trakta i da dovedu do akutnog trovanja procesom inhaliranja”, navodi se u Izvještaju Savjeta.

Monitor je, krajem prošle godine pisao, o sličnom slučaju u podgoričkoj školi Štampar Makarije. Zbog korištenja uljanih boja u svlačionicama, usljed neodgovornosti investitora i nedostatka adekvatne kontrole  ministarstava sporta i prosvjete, učenici preko tri mjeseca nijesu mogli koristiti svlačionice u sklopu sportske sale.

Da se vlastima omililo hapšenje i mimo mjera govori i slučaj  Velimira Čabarkape (29) iz Pljevalja. On je uhapšen a  državni tužilac u Pljevljima mu je odredio zadržavanje u trajanju od 72 časa jer je zaključio da se u njegovoj Fejsbuk objavi od 2. maja stiču elementi krivičnog djela povreda ugleda Crne Gore. Čabarkapa je satirično obradio državnu himnu Crne Gore: Oj svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro,
Sinovi smo tvog kokaina i čuvari tvog heroina…

Akcija za ljudska prava (HRA) ukazala je da je Čabarkapa objavio klasičan primjer satire na temu od javnog interesa, sa dovoljnom činjeničnom osnovom, kakav štiti sloboda izražavanja: ,,On je u svojoj satiričnoj obradi govorio o opštepoznatoj činjenici šverca narkotika kroz Crnu Goru, o kojoj su međunarodne organizacije već izvijestile u brojnim izvještajima. Takođe, tekst je očigledno inspirisan i nedavnom zapljenom pola tone kokaina na crnogorskom brodu Budva u Hamburgu”.

Iz HRA su se pozvali na presude suda u Strazburu, kao i na slučaj iz Hrvatske, gdje je odbačena krivična prijava protiv nedjeljnika Novosti zbog objavljivanja pjesme Lijepa naša haubico. O utemeljenosti kritike govori i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2019. godinu u kome se navodi da je ,,trgovina drogom nadaleko najznačajnija i najprofitabilnija kriminalna aktivnost lokalnih organizovanih kriminalnih grupa i pokretač je mnogih drugih kriminalnih aktivnosti kao što su ubistva, ubistva vezana za kriminalne klanove i trgovinu oružjem…”.

Sve ovo je nastavak politike koja nas je u najnovijem izvještaju Fridom hausa svrstao u zemlje koje nisu demokratske. Crna Gora i Srbija, prvi put od 2003, nisu demokratske države, zaključak je izvještaja ove organizacije.

Crna Gora i Srbija su u izvještaju za 2020. godinu svrstane u kategoriju vlada u tranziciji ili hibridnih režima – u kojima je vlast zasnovana na autoritarizmu kao posljedici nepotpune demokratske promjene.

,,U Crnoj Gori i Srbiji, novinari, opozicioni političari, kao i drugi za koje se smatra da predstavljaju neprijatelje vlasti suočeni su sa stalnim uznemiravanjima, zastrašivanjima, čak i nasiljem’’, piše u Izvještaju.

Iz DPS-a su odgovorili, preko poslanika Andrije Nikolića: ,,Mišljenju Fridom hausa o stanju demokratije u Crnoj Gori doprinijele su nevladine organizacije prepoznate kao protivnici vlasti i lišene objektivnosti i mjere u svojim kritikama’’. To je standard vladajuće partije.

Vladini spiskovi imena osoba u samoizolaciji, kritikovani od strane nevladinih organizacija,  i domaćih i stranih medija  naprasno su nestali sa Vladinog sajta. Objašnjenja nema.

 

Politika i litije

 

U Beranama je u srijedu organizovana Đurđevdanska litija,  uprkos mjeri zabrane javnih okupljanja tokom epidemije korona virusa.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama kazali su da ih je o ovome  obavijestio  CB Berane. U tužilaštvu utvrđuju da li je to bio organizovan događaj, i ako jeste, ko ga je organizovao.

Istog dana je u Skupštini Crne Gore ta litija pozdravljena od strane Demokratskog fronta.  Milan Knežević je pozvao mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija da na praznik Svetog Vasilija Ostroškog 12. maja zakaže litiju u Nikšiću: ,,Kako se može u Voli, a ne može se u crkvu’’, pita Knežević.

,,Na hiljade i hiljade ljudi znaju da se ovo sve radi zbog vaše izborne kampanje i da je ovaj napad na SPC, napad da ne dozvoljavate ljudima da uđu u hramove samo u funkciji zaustavljanja litija. Pokušaj da se zaustavi i zloupotrijebi borba protiv korona virusa tako što ćete se obračunati sa crkvom’’, izjavio je u Skupštini lider DF-a Andrija Mandić.

Dok DF koristi crkvu sa nadom da će preko litija doći do vlasti,  vlast ne najavljuje nove mjere o vjerskim službama.  Na to je početkom sedmice reagovala MPC: „U  posljednjim mjerama koje je NKT objavio nijednom riječju se ne pominje crkva ni vjerski obredi  – a nema šta od društvenih djelatnosti nije pomenuto”.

U Austriji, jednoj od prvih zemalja, koja je počela sa popuštanjem mjera, sa vjerskim službama će se početi od 15. maja. Obavezno je držanje rastojanja, nošenje maske, obezbjeđenje 20 kvadrata prostora po osobi, dezinfekovanje kvaka i svih predmeta koje vjernici dodiruju.

Masovna okupljanja, vlade mnogih zemalja u Evropi, su zabranile najmanje do septembra.

Predrag NIKOLIĆ

 

 

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo