Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Gdje će Đukanović odvesti Crnu Goru

Objavljeno prije

na

sarkic

Da li je izjava predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da će Crna Gora preispitati odnose sa Evropskom unijom ako se Brisel bude premišljao o proširenju najava zaokreta u političkom kursu Crne Gore i da Đukanović planira da okrene leđa EU čim mu se za to ukaže prilika?

Omer Šarkić, bloger
Četiri alternative

– Kada je još 1997. godine došlo do sukoba „demokrate” Mila Đukanovića i „autokrate” Momira Bulatovića izjavio sam da bi i jedan i drugi proglasili Crnu Goru islamskom džamahirijom ako bi im to omogućilo da sačuvaju vlast. Podsjetiću vas da je Đukanoviću SFRJ bila bez alternative, pa SRJ, zatim je suverena Crna Gora bila bez alternative, da bi mu na kraju mantra godinama bila da je ulazak u EU „cilj koji nema alternativu”.

Mnogo prije posljednjih skeptičnih i prijetećih izjava Đukanovića o EU, nije mi promaklo da su udarni režimski, živositnujući i slični novinari počeli da vode diskretnu kampanju protiv EU, njenih institucija i pojedinih im zvaničnika. Još tada sam posumnjao da je to moguće priprema za novi zaokret Đukanovića, jer ti novinari ili „novinari” ništa ne rade slučajno. Sad već uopšte ne sumnjam da je Đukanović spreman na još jedan salto-mortale, ako mu se to omugući i ukaže prilika. Pritisnut poslovno-mafijaškim prijateljima i rođacima kojima u slučaju ulaska u EU ne bi mogao garantovati ličnu slobodu i sigurnost – u najmanju ruku sumnjivo stečenog a ogromnog kapitala, Đukanović je spreman na novi put i pravac „bez alternative”. Ako to uradi, to će mu biti prva veća pogrešna kalkulacija, koja će ga uprkos svim slabostima Briselske administracije koštati vlasti, možda i slobode. Ako do toga dođe čeka nas novi period propadanja, turbulencija, nestabilnosti i sukoba čiju cijenu će platiti građani. U tom slučaju krivicu ne snosi samo Đukanović već i sam Brisel koji je decenijama žmurio na sve ono što je Đukanović kao autokrata radio – podržavajući ga.

Goran Đurović, direktor Media centra
Simulirane reforme

-Posljednjim izjavama predsjednik DPS-a ozbiljno upozorava Evropsku uniju da mora mnogo više i odgovornije da radi ukoliko hoće Crnu Goru da primi u svoje članstvo. Stotine miliona eura i nebrojene ekspertske misije u Crnoj Gori, koje je Vladi i institucijama poklonila EU, nisu dale željeni rezultat, pa će onaj ko predstavlja slabu kariku u pristupu Crne Gore zajednici evropskih naroda, a to je po mišljenju Đukanovića upravo EU, morati da uradi više. Đukanović u svojim izjavama, koje uredno počinju da ponavljaju ministri i partijski funkcioneri, izjednačava odgovornost crnogorskih institucija i Evropske komisije za uspjeh ili neuspjeh pridruživanja naše države EU.

Odgovornost, naravno, nije i ne može biti ista. Institucije u Crnoj Gori nisu uradile dovoljno da iskoriste pomoć EU već su reforme simulirane. To je isključivo odgovornost Đukanovića i onih koji su na vlasti. Sada, kada se u procesu pridruženja suštinske promjene očekuju od institucija, Đukanović sve snažnije kritikuje Evropsku komisiju.

Izjave Đukanovića jasno ukazuju da se priprema teren za puni politički zaokret ukoliko Evropska komisija i dalje bude insistirala na suštinskom poštovanju vrijednosti i principa na kojima počiva EU. Oni kojima su bliže vrijednosti koje baštine Orban i Putin, teško mogu ispuniti očekivanja građana i Evropske unije i dovesti Crnu Goru do punopravnog članstva u EU.

Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje
Orban kao uzor

-Đukanovićeve poruke su sve kontradiktornije. On istovremeno naglašava da je Crna Gora lider u procesu evropskih integracija i najavljuje preispitivanje tog evropskog puta pravdajući to tzv. ,,kontraverzama” u EU. Predsjednik Đukanović podiže glas da neće takva EU “eksperimentisati” u regionu, a istovremeno eksperimentišući sam i sa partnerima u Crnoj Gori na takav način da nam se sve češće pominje ,,klauzula balansa” od same EU zbog izostanka rezultata u oblasti vladavine prava.

Dugo je trebalo da Crna Gora izabere EU kao jedan od svojih ključnih spoljnopolitičkih ciljeva. Mi moramo da stremimo ne samo standardima i najboljim praksama EU, već i vrijednostima, a bilo kakva vrsta političkog zaokreta na neku drugu stranu bila bi štetna za čitavo crnogorsko društvo. Jednostavno, takva odluka ne bi bila ni racionalna, niti u javnom interesu. Zato se nadam da ovakve njegove izjave služe samo više dnevno-političkim potrebama kao neka vrsta dokazivanja domaćoj javnosti i mjerenje granica dopuštenog u odnosu na EU, nego da se zaista radi o pripremi za prekid tog puta.

Naše istraživanje SPINoFACT od 2. aprila 2018. pokazuje da je jedna od najistaknutijih tema njegove kampanje bila Evropska unija, i to u afirmativnom kontekstu. Ukoliko je došlo ili će doći do bilo kakvih zaokreta on je dužan to da objasni svojim biračima koji su ga birali na toj platformi, a potom i cjelokupnoj javnosti.

U evropske integracije nas niko nije uvukao silom, već je to bio svjesno odabran spoljnopolitički prioritet države, koji sada sa pozicije predsjednik Đukanović dovodi u pitanje samo zbog činjenice da neko ukazuje na naše nedostatnosti i probleme. Iz tog razloga je Đukanoviću bliži danas uzor Orban, koji rizikuje da svoju zemlju stavi u degradirajući položaj u EU, nego oni čelnici država članica EU koji se bore za evropske vrijednosti.

Umjesto da ozbiljno shvatimo upozorenja Brisela i aktivno radimo na ispunjavanju domaćih obaveza kako bi se iskoristio maksimalno period isteka mandata aktuelnom sastavu Evropskog parlamenta i Evropske komisije koja je naklonjena integraciji Zapadnog Balkana u EU, predsjednik Đukanović građanima i građankama osvjetljava neki novi, nesigurni put i lavirint, demantujući sam sebe, a bez ikakve činjenične argumentacije.

Duško Kovačević, kolumnista i analitičar
Sezonsko mijenjanje spoljnopolitičkih obrazaca

-Ako u omnipotentnoj politici Mila Đukanovića postoji neka stabilnost, predvidivost, konzistentnost, onda je to svakako njegovo hronično i sezonsko mijenjanje ideološko-političkih i spoljnopolitičkih obrazaca, a sve u naporu jednog dugog i autokratskog preživljavanja, i to smo bezbroj puta aksiomatski konstatovali za ove tri decenije, zar ne?

On je majstor (ili dobar psiholog) igre koja odvajkada Crnogorce drži u vlasti: Svjetske teme, epohalne i dalekosežne, sudbinski preokreti nacije i sve ono što stoji naspram „trivijalnih” potreba svakodnevnog čovjeka, a što smo takođe konstatovali toliko puta. Međutim, u toj Đukanovićevoj odanoj privrženosti čestim promjenama političke paradigme, postoji još jedna konzistentnost i tradicija, i ona čitavu stvar dramatično usložnjava: Milo je od 1996. bespogovorni i vjerni zastupnik Vošingtona, i to će ga pratiti do danas, kao lisicu rep.

U trećoj od svojih Meditacija Dekart se pita da li subjekat može smatrati sebe kao autora svih ideja koje sadrži, dok nam se na istoj bazi nameće pitanje – da li je Đukanović autor svih svojih ideja i zaokreta ili mu ponešto sugeriše takozvana američka „duboka država” („deep state”), kao što je, recimo, eventualno okretanje leđa Europskoj uniji? Prema tome, svaku Đukanovićevu izjavu treba shvatiti ozbiljno jer (ne) znamo ko govori iz njega.

Još jedno pitanje je u svojoj biti „damoklovsko”, u kontekstu Đukanovićevog sve češćeg euroskepticizma u posljednje vrijeme, i zato je ovo pitanje Monitora odlično i intrigantno. Šta to znači kada iz današnje i aktualne perspektive kritiziramo Europsku uniju, bregzitsku i antiimigrantsku, posustalu i sve više populističku? Europsku uniju „nestašne djece” („enfant terrible”) poput Orbana i sve popularnijih političara koji nacionalnu državu vraćaju u „modernu”. Bojati se da će „gospodar”, ako nastavi hod novom stazom, o kojoj upravo govorimo – postati još veća legenda koja izgara za dostojanstvenom i istinski suverenom državom. Znate i sami kako se kult tako lako prima u Crnoj Gori. Pogotovo ako ste uvijek korak ispred protivnika.

Balša Brković, pisac
Evropske vrijednosti ne prijaju autoritarnim vladarima

– U suštini Đukanović ne liči na Evropejca, jednako danas kao što to nije bio ni 1991, u vrijeme služenja Miloševiću. Čak i kada je, prije deset-petnaestak godina njegova retorika bila euforično proevropska, bilo je jasno da je riječ o fingiranju, naprosto takav je bio trenutni politički kontekst…

Evropske vrijednosti nikako ne prijaju autoritarnim vladarima. To je kontekst u kojem oni sebe ne vide, jer, zapravo, kao takvi nisu ni mogući. Tako da, što god on pričao i najavljivao, nemam dilemu: on nije suštinski zagovornik/pripadnik evropskog kruga vrijednosti… Kod njega je to samo prostor za manipulaciju, za ucjenjivanje ovog ili onog inostranog partnera. Zato u njegovoj glavi, sudeći prema izjavama, jednako vrijede Turska, Kina, Rusija i Evropska unija. Od ova četiri političko-ekonomska modela Đukanović nije moguć samo u jednom – onom evropskom. I mislim da će u godinama koje slijede ovo o čemu govorim biti sve vidljivije. Ali, ključno pitanje za ovo društvo je – kako će građani reagovati na tu vrstu prevare?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

MONITORING

ILEGALNI PUTEVI CIGARETA PREKO CRNE GORE: Šverc ispod dima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija se redovno hvali uspješnim pretresima i krivičnim prijavama protiv švercera duvana. To bi lijepo zvučalo kad se ne bi znalo da se svake godine  iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider regiona u švercu

 

 

Uprava policije je ove sedmice  ponosno saopštila: „Pljevljima pretresom kuće i pomoćnih objekata koje koristi G.P. pronađeno je 7.830 paklica cigareta bez akciznih markica, vrijednosti 11.700 eura, za koje se sumnja da su bile namijenjene nedozvoljenoj trgovini“.

Zatim su sumirali rezultate za prvih šest mjeseci ove godine, i konstatovali kako su sprovodeći aktivnosti u borbi protiv nedozvoljene trgovine cigaretama i krijumčarenja cigareta, nadležnim tužiocima podnijeli krivične prijave protiv 42 osobe i zaplijenili skoro 25.000 šteka cigareta vrijednosti oko 400.000 eura.

To bi lijepo zvučalo kada se ne bi znalo da se svake godine iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider u u regionu kada se radi o tom poslu.

Prema zvaničnim podatacima Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Crna Gora je u središtu šverca duvana  koji je glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu  gdje se prave i lažne marke cigareta proizvode i zatim krijumčare preko Luke Bar u različite zemlje EU, na Bliski istok i u Afriku.

Ovaj izvještaj Globalne inicijative tretira žarišta organizovanog kriminala u  Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini,  Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. U njemu se navodi da se crnogorske cigarete  švercuju širom regiona. Nelegalno se proizvode i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, i posebno Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje.

Kosovo je  regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u centralnu Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz porozni prelaz ka Crnoj Gori, navodi se u tekstu organizacije čije je sjedište u Ženevi.

Naglašava se da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta. Inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz grada pod Rumijom.

Tokom prošle godine bilo je zaplijenjeno više od 43 miliona cigareta koje su ušle u Luku Bar. Teško je, kako kažu, iznijeti procjenu količine falsifikovanih cigareta, navodno proizvedenih u fabrikama u Podgorici i Mojkovcu, koje se otpremaju iz Bara.

Izvor blizak službenicima Luke  rekao je da je izvoz cigareta toliko veliki i povezan sa uticajnim ljudima, da u Luci navodno postoje skladišta koja su isključivo namijenjena za čuvanje švercovanih cigareta, dok se privatne kompanje bave punjenjem i pražnjenjem kontejnera.

Navodno je posao toliko razrađen da ga je moguće ostvariti jedino u dosluhu sa Lukom i carinskim službenicima i policijom, stoji u izvještaju Globalne inicijative.

U tom dokumentu piše da su, navodno, klanovi „Mojkovac“ i „Grand“  najveće grupe umiješane u šverc cigareta iz Bara. „I pretpostavlja se da ostvaruju bliske kontakte sa važnim ličnostima u Vladi i bezbjednosnim službama“ – piše u izvještaju GI koji su prenijeli mediji.

Cigarete koje se utovaruju u Baru odlaze uglavnom u Libiju, Egipat, Liban i na Kipar.

Prema podacima iz istrage koju je provela Evropska služba za suzbijanje prevara, brodovi stižu prazni na predviđena odredišta, dok cigarete najvjerovatnije završe preusmjerene na crnom tržištu EU.

Cigarete bivaju ili ilegalno istovarene na teritoriji EU ili se prebacuju na druge brodove na otvorenom moru, van domašaja carina ili obalskih patrola, odakle se švercuju nazad u EU.

Od početka 2015. presretnuto je osam brodova sa važnim teretom cigareta natovarenih u Baru zbog krijumčarenja u Grčku i Španiju. Na šest brodova pronađene su cigarete čije je odredište bila Libija, jedan je plovio ka Kipru a jedan ka Libanu. Sveukupno, konfiskovano je gotovo 350 miliona cigareta koje su prevozili ti brodovi, što iznosi skoro 70 miliona eura, kada se uračunaju carinjenje, taksa i porez na dodatu vrijednost.

Monitor je ranije pisao o kakvim međunarodnim razmjerama šverca se radi, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6.

U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona.

Naš nedjeljnik je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. Naravno, ne u onom obimu kao devedesetih godina, kada je to bio najjači mafijaški posao na Balkanu.

Još je  neispričana priča ko je sve bio u toj velikoj balkanskoj mreži, koliko spletki, intriga, ubistava i krvi je bilo. Crna Gora je nezaobilazni dio te priče. Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema našem dobro obaviještenom izvoru,  ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore, bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina. Kako objašnja, ako bi razlika u nabavnoj  i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara.

Razlika je bila mnogo veća. Marlboro je, na primjer,  u Velikoj Britaniji prodavan za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Naš obaviješteni izvor kaže da je preko Crne Gore prometovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo italijanskoj mafiji.

Ovaj izvor je vrlo detaljno opisao kako je novac stečen od prodaje cigatreta iznošen diplomatskom poštom iz Crne Gore na Kipar i u Grčku, i kako se preko Engleske i Beliza prao i vraćao u Crnu Goru.

Prema poslednjim informacijama iz sjedišta Evropske unije u Briselu, Crna Gora u tome i dalje prednjači. Uprava policije je na nedavnoj konferenciji, pritisnuta međunarodnim istragama i činjenicama, kao i imperativom da se ispunjavaju zahtjevi iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24, saopštila da šverc cigareta i dalje predstavlja veliki problem u Crnoj Gori.

Na  novinarsko pitanje da li je država Crna Gora umiješana u taj šverc, odgovorili su da nemaju takva saznanja. Tih saznaja nije bilo ni kada su o švercu cigareta progovorili rožajski policajci, koje su zbog toga otpustili sa posla, pa su, pod međunarodnim pritiskom, poslije morali sve da ih vrate na posao.

Naša država nije izuzetak. Naš izvor tvrdi da većina balkanskih država svoje budžete u dobroj mjeri puni na taj način što učestvuje u organizovanju šverca cigareta i švercerskih puteva raznih drugih roba. To  ukazuje na dubinu sprege kriminalnih organizacija i vladajućih struktura u državama na Balkanu.

                                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNOGORSKE POLITIČKE (NE)PRILIKE: Tu trava ne raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-ova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili

 

Dogodine u ovo doba biće raspisani parlamentarni izbori 2020. Kako trenutno stvari stoje, imaju dobre šanse da budu jednako slobodni i demokratski kao i svi prethodni. Nikoliko. Zato što vrijeme neumitno teče i zato što opozicija, iako to nije neumitno, nije u stanju ni oko čega da se dogovori. I, naravno, zato što će vlast i dalje raditi sve ono što oko izbora redovno radi. Jer je tako u mogućnosti.

Gotovo je nestvarno sa kolikom dozom kratkog pamćenja i isto takve pameti većina na političkoj sceni ovih dana razmatra predloge i priloge o načinu na koji će naredni izbori biti održani. Kao da je kolektivna demencija razorila i sjećanja i mentalne sposobnosti ljudi da, dok planiraju naredni, imaju u vidu prethodni korak. Da, recimo, ožive slike sa izbora 16. oktobra 2016. kako bi znali odakle kreću.

Višemjesečno otezanje DPS-a oko formiranja vlade izbornog povjerenja, uobičajeni mehanizmi sabiranja ‘sigurnih glasova’, kupovina, obećanja, zastrašivanja, i oni ljudi koji čuče oko biračkih mjesta i bilježe ko je došao, a ko nije…U vlasti je tada ispravno  procijenjeno – malo je. Na dan izbora desio se “državni udar”. Do dana današnjeg niko, pa ni Specijalni Milivoje Katnić nije objasnio: zašto informacija da je Crna Gora spašena od pokolja, kad je već ,fala taliku, spašena, nije mogla da bude objavljena – sjutra. Specijalni je ranije uz Pajinu pomoć sve raskrinkao, na vrijeme pohapsio koga je htio, osujetio je svaki mračni plan, mogli su crnogorski birači do sljedećeg jutra bez informacija o udaru. Da nije trebalo posijati strah.

Na dan izbora Agencija za elektronske komunikacije je zahtjevala od operatera da isključe komunikaciju putem aplikacija Viber i WhatsApp. Dvije godine i sedam mjeseci kasnije, Ustavni sud je ocijenio da nije po Ustavu da Agencija ima takva ovlaštenja.

Evoropski posmatrači rekli su da je sve bilo fer i demokratski. Državni udar i blokada inretnet aplikacija pomenuti su negdje pod tačkom ‘razno’. Nemaju oni istu vlast tri decenije pa dijelom ne razumiju, a dijelom ih je baš briga ako je glas Marice Perove zavisio od toga hoće li ili neće dobiti tuđu njegu i pomoć. I imaju pravo. To nije njihov, nego posao stanovnika Crne Gore i njihovih političkih predstavnika. Oni ovih dana, malo je reći, blistaju.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 9. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

DANAK NEZDRAVOM ŽIVOTU I SIROMAŠTVU: Svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica – GOJAZNI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najviše gojazne djece ima u prigradskim naseljima, tamo kod nas živi sirotinja. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna

 

Repovi gladnih vremena opstaju, pa se i dalje često računa, naročito kad je riječ o maloj djeci, da koji kilogram više znači da su “napredna”. Prazne kalorije, nedostatak fizičke aktivnosti, malo vitamina, sjedjenje za kompjuterima, ali i siromaštvo u međuvremenu su doveli Crnu Goru u vrh evropske ljestvice po broju gojazne djce.

Ovih dana je objavljeno da su posljednji podaci istraživanja Evropska inicijativa za praćenje dječje gojaznosti, koje je rađeno među djecom od sedam godina, pokazali kako su svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica gojazni. Istraživanje je, kako je objasnila specijalista higijene u Institutu za javno zdravlje  dr Enisa Kujundžić, urađeno uz podršku i po metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije.

Po njenim riječima, najčešći uzrok gojaznosti kod djece je neadekvatna ishrana, u smislu nepravilnog ritma obroka, posebno preskakanje doručka.„Konzumiranja hrane visoke energetske gustine, a nutritivno siromašne, kao što su slatkiši, grickalice, bezalkoholni zašećereni napici, nedovoljno fizičke aktivnosti i sna, provođenje više od dva sata ispred tv-a, kompjutera i drugih medija takođe uzrokuju gojaznost“, precizirala je Kujundžić.

Rezultati istraživanja su pokazali da je u urbanim djelovima Crne Gore duplo više djece sa prekomjernom težinom nego u ruralnim, odnosno da je takve djece u prigradskim naseljima za 50 odsto više nego na selu.

Da prekomjernu tjelesnu težinu ima svako šesto dijete u Crnoj Gori, piše i u Programu mjera za unapređenje stanja uhranjenosti i ishrane u Crnoj Gori sa Akcionim planom 2019-2020. godine.

Crna Gora se, piše u tom dokumentu, 2015. godine pridružila Evropskoj inicijativi za praćenje gojaznosti kod djece, a već 2016. Institut za javno zdravlje sproveo je prva mjerenja na uzorku od 1.900 djece uzrasta sedam godina. “Rezultati su pokazali da je 18,1 odsto dječaka pregojazno, dok je 22,8 odsto gojazno. Slično kao kod dječaka isti procenat djevojčica 18,1 odsto ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok je 11,9 odsto djevojčica gojazno”, piše u Programu mjera za unapređenje ishrane.

“Gojaznost i predgojaznost se danas smatraju najčešćim poremećajem zdravlja u dječijem uzrastu u Evropi”, istakla je prof. dr Milica Martinović, u martu ove godine  na naučnoj tribini u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, gdje je održala predavanje na temu: Gojaznost školske djece u Crnoj Gori – spoznaje i izazovi.

Prof. Martinović je ukazala da su prekomjerna težina – predgojaznost i gojaznost definisane kao neuobičajeno ili prekomjerno nagomilavanje masti, koje može da ugrozi zdravlje i predstavlja kompleksan metabolički poremećaj. Gojaznost povećava rizik od pojave raznih oboljenja, naročito metaboličkog sindroma, hipertenzije, srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2, određenih vrsta kancera, astme i brojnih drugih bolesti. Broj predgojazne/gojazne djece i adolescenata uzrasta od pet do 19 godina u svijetu je 2016. iznosio je oko 340 miliona, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.

Po podacima Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore stanje je još gore nego prema podacima koje je sada objavio Institut za javno zdravlje. Nihovo istraživanje u 40 osnovnih škola iz svih djelova Crne Gore. koje je obuhvatilo 4.097-oro djece uzrasta od sedam do 12 godina. pokazalo je da je svako četvto dijete gojazno.

Da gojaznost djece uzima epidemiološke razmjere, konstatovano je i u aprilu prošle godine na nacionalnoj konferenciji Gojaznost djece u Crnoj Gori, prilike i izazovi. “Prevalenca prekomjerne kilaže, uključujući i gojaznost, iznosi 37 odsto u populaciji dječaka i 29 procenata u populaciji djevojčica. Što se tiče Evrope, Crna Gora se nalazi na nezavidnom četvrtom mjestu, nakon Španije, Grčke i Italije“, kazala je Mina Brajović, šefica kancelarije SZO u Crnoj Gori.

“U statističke podatke i istrazivanja ne bih se miješao, vjerujem da su podaci rađeni po njihovim metodama tačni. Definitivno postoji problem gojaznosti kod djece, usled smanjene fizičke aktivnosti, brze hrane, grickalica… Ali, ako pođemo od slučajnog uzorka, populacije koja dolazi u domove zdravlja na pregled, brojka mi se čini pretjerana“,  kaže za Monitor dr Slobodan Vukotić specijalista pedijatrije u Domu zdravlja u Podgorici. On primjećuje da više nema dječijih igara na otvorenom, ali i da znatan broj djece ide na plivanje,  fudbal i druge sportove koji su danas organizovani drugačije. “Ima roditelja koji puno ulazu u djecu i i to daje rezultate”, kaže dr Vukotić.

On napominje da je gojaznost možda izraženija kod djece u pubertetu, često kao posljedica stanja u porodici, svađa među roditeljima, razvoda, odlazaka na školovanje van zemlje. “Djeca su često sama u kući, roditelji rade i po nekoliko smjena i poslova, prepuštena su sebi, upadaju u depresije, ansioznosti… To utiče na ponašanje djece koja se povlače u sebe, ne žele da se druže, ne izlaze iz kuće, traže rješenje u hrani. Stres ih tjera da prekomjerno konzumiraju hranu”, objašnjava dr Vukotić, naglašavajući da je riječ o veoma kompleksnoj temi.

Koliko traženje rješenja za dječiju gojaznost može da bude teško i delikatno dr Vukotić ilustruje primjerom iz svoje ordinacije: “Danas mi, na primjer, majka gojazne tinejdžerke kaže: ‘Ja joj ne mogu ništa, osim da joj ukinem hranu, a tada je agresivna’.  Onda slijedi odbijanje  uputa za psihologa…“

Iako je   najviše gojazne djece u prigradskim naseljima, ni na jednom skupu na kojem je razmatran ovaj problem, ta činjenica nije posebno razmatrana. Za razliku od zapada, kod nas u predgrađima uglavnom ne žive bogati, nego siromašni. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna. Lagane supice su za druge, kod njih se sprema jelo sa teškom zaprškom, da zasiti. Kad se tome doda fakat da i djeca iz siromašnih porodica pripadaju generaciji koja živi ne ispuštajući mobilni telefon iz ruke – višak kilograma je neminovan.

Prema podacima od prije nekoliko godina, osamsto miliona ljudi u svijetu gladuje zato što nema dovoljno hrane, dok dvije milijarde gladuju, jer ne dobijaju dovoljno hranjivih sastojaka.  U svijetu, prema podacima UN-a, ima oko 150 miliona neuhranjene djece i 50 miliona djece koja imaju problema s gojaznošću.

Svjetska zdravstvena organizacija “skrivenu glad” definiše kao nedostatak ključnih vitamina i minerala, kao i nekih drugih važnih nutrijenata. Ona se javlja kada hrana koju ljudi jedu, iako može da napuni želudac, ne zadovoljava njihove prehrambene potrebe, odnosno nema dovoljno hranljivih sastojaka koji su ključni za rast, razvoj i optimalno funkcionisanje organizma. Najčešći su nedostaci gvožđa, vitamina A i joda. Vremenom to može da dovede do brojnih ozbiljnih zdravstvenih problema kao što je oštećenje vida, narušavanje imunog sistema i anemija.

Ovih dana britanski The Guardian je pisao o istraživanju koje je pokazalo da djeca mlađa od dvije godine u Nepalu dobijaju četvrtinu kalorija iz bezvrijedne hrane. Ljekari upozoravaju da je takva ishrana povezana sa zaostajanjem u razvoju i pothranjenošću. Istovremeno, Svjetska zdravstvena organizacija je pozvala na zabranu visokog nivoa šećera od voćnog pirea u hrani za bebe . Komercijalna hrana za bebe sadrži previše šećera, a visok sadržaj šećera, upozorili su, može predstavljati opasnost za prve zube i uticati na preferencije hrane u odraslom dobu. “Pire od jagode, maline i banane koji se prodaje za bebe od četiri mjeseca u Velikoj Britaniji nema glavni sastojak u imenu. To bi trebalo nazvati koncentrisanim pireom od jabuka (79 posto)  sa bananama (8 posto9 i malinom (5 posto) “, objasnili  su istraživači.

To što se veliki dio svijeta suočava sa nevoljama oko ishrane, nama ne može da olakša. “Problem je kompleksan i, pored  relevantnih institucija sistema, u ovu problematiku treba da se uključi svaki roditelj, svako dijete i svaki građanin”, kazala je dr Martinović na skupu u CANU.

„Na individialnom nivou, redovan ritam obroka, pravilan izbor namirnica, najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno, dovoljno sna su najvažnije mjere u prevenciji dječije gojaznosti“, objasnila je dr Kujundžić iz Instituta za javno zdravlje. Doktorka Milica Martinović, međutim, smatra da je napredak u borbi protiv gojaznosti spor i nekonzistentan, što, kako kaže, predstavlja izazov za zdravstvene sisteme i društvo u cjelini.

Nažalost, znamo kakvi su rezultati suočavanja našeg društva sa ozbiljnim iskušenjima.  Konzistentno nikakvi.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo