Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Gdje će Đukanović odvesti Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Da li je izjava predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da će Crna Gora preispitati odnose sa Evropskom unijom ako se Brisel bude premišljao o proširenju najava zaokreta u političkom kursu Crne Gore i da Đukanović planira da okrene leđa EU čim mu se za to ukaže prilika?

Omer Šarkić, bloger
Četiri alternative

– Kada je još 1997. godine došlo do sukoba „demokrate” Mila Đukanovića i „autokrate” Momira Bulatovića izjavio sam da bi i jedan i drugi proglasili Crnu Goru islamskom džamahirijom ako bi im to omogućilo da sačuvaju vlast. Podsjetiću vas da je Đukanoviću SFRJ bila bez alternative, pa SRJ, zatim je suverena Crna Gora bila bez alternative, da bi mu na kraju mantra godinama bila da je ulazak u EU „cilj koji nema alternativu”.

Mnogo prije posljednjih skeptičnih i prijetećih izjava Đukanovića o EU, nije mi promaklo da su udarni režimski, živositnujući i slični novinari počeli da vode diskretnu kampanju protiv EU, njenih institucija i pojedinih im zvaničnika. Još tada sam posumnjao da je to moguće priprema za novi zaokret Đukanovića, jer ti novinari ili „novinari” ništa ne rade slučajno. Sad već uopšte ne sumnjam da je Đukanović spreman na još jedan salto-mortale, ako mu se to omugući i ukaže prilika. Pritisnut poslovno-mafijaškim prijateljima i rođacima kojima u slučaju ulaska u EU ne bi mogao garantovati ličnu slobodu i sigurnost – u najmanju ruku sumnjivo stečenog a ogromnog kapitala, Đukanović je spreman na novi put i pravac „bez alternative”. Ako to uradi, to će mu biti prva veća pogrešna kalkulacija, koja će ga uprkos svim slabostima Briselske administracije koštati vlasti, možda i slobode. Ako do toga dođe čeka nas novi period propadanja, turbulencija, nestabilnosti i sukoba čiju cijenu će platiti građani. U tom slučaju krivicu ne snosi samo Đukanović već i sam Brisel koji je decenijama žmurio na sve ono što je Đukanović kao autokrata radio – podržavajući ga.

Goran Đurović, direktor Media centra
Simulirane reforme

-Posljednjim izjavama predsjednik DPS-a ozbiljno upozorava Evropsku uniju da mora mnogo više i odgovornije da radi ukoliko hoće Crnu Goru da primi u svoje članstvo. Stotine miliona eura i nebrojene ekspertske misije u Crnoj Gori, koje je Vladi i institucijama poklonila EU, nisu dale željeni rezultat, pa će onaj ko predstavlja slabu kariku u pristupu Crne Gore zajednici evropskih naroda, a to je po mišljenju Đukanovića upravo EU, morati da uradi više. Đukanović u svojim izjavama, koje uredno počinju da ponavljaju ministri i partijski funkcioneri, izjednačava odgovornost crnogorskih institucija i Evropske komisije za uspjeh ili neuspjeh pridruživanja naše države EU.

Odgovornost, naravno, nije i ne može biti ista. Institucije u Crnoj Gori nisu uradile dovoljno da iskoriste pomoć EU već su reforme simulirane. To je isključivo odgovornost Đukanovića i onih koji su na vlasti. Sada, kada se u procesu pridruženja suštinske promjene očekuju od institucija, Đukanović sve snažnije kritikuje Evropsku komisiju.

Izjave Đukanovića jasno ukazuju da se priprema teren za puni politički zaokret ukoliko Evropska komisija i dalje bude insistirala na suštinskom poštovanju vrijednosti i principa na kojima počiva EU. Oni kojima su bliže vrijednosti koje baštine Orban i Putin, teško mogu ispuniti očekivanja građana i Evropske unije i dovesti Crnu Goru do punopravnog članstva u EU.

Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje
Orban kao uzor

-Đukanovićeve poruke su sve kontradiktornije. On istovremeno naglašava da je Crna Gora lider u procesu evropskih integracija i najavljuje preispitivanje tog evropskog puta pravdajući to tzv. ,,kontraverzama” u EU. Predsjednik Đukanović podiže glas da neće takva EU “eksperimentisati” u regionu, a istovremeno eksperimentišući sam i sa partnerima u Crnoj Gori na takav način da nam se sve češće pominje ,,klauzula balansa” od same EU zbog izostanka rezultata u oblasti vladavine prava.

Dugo je trebalo da Crna Gora izabere EU kao jedan od svojih ključnih spoljnopolitičkih ciljeva. Mi moramo da stremimo ne samo standardima i najboljim praksama EU, već i vrijednostima, a bilo kakva vrsta političkog zaokreta na neku drugu stranu bila bi štetna za čitavo crnogorsko društvo. Jednostavno, takva odluka ne bi bila ni racionalna, niti u javnom interesu. Zato se nadam da ovakve njegove izjave služe samo više dnevno-političkim potrebama kao neka vrsta dokazivanja domaćoj javnosti i mjerenje granica dopuštenog u odnosu na EU, nego da se zaista radi o pripremi za prekid tog puta.

Naše istraživanje SPINoFACT od 2. aprila 2018. pokazuje da je jedna od najistaknutijih tema njegove kampanje bila Evropska unija, i to u afirmativnom kontekstu. Ukoliko je došlo ili će doći do bilo kakvih zaokreta on je dužan to da objasni svojim biračima koji su ga birali na toj platformi, a potom i cjelokupnoj javnosti.

U evropske integracije nas niko nije uvukao silom, već je to bio svjesno odabran spoljnopolitički prioritet države, koji sada sa pozicije predsjednik Đukanović dovodi u pitanje samo zbog činjenice da neko ukazuje na naše nedostatnosti i probleme. Iz tog razloga je Đukanoviću bliži danas uzor Orban, koji rizikuje da svoju zemlju stavi u degradirajući položaj u EU, nego oni čelnici država članica EU koji se bore za evropske vrijednosti.

Umjesto da ozbiljno shvatimo upozorenja Brisela i aktivno radimo na ispunjavanju domaćih obaveza kako bi se iskoristio maksimalno period isteka mandata aktuelnom sastavu Evropskog parlamenta i Evropske komisije koja je naklonjena integraciji Zapadnog Balkana u EU, predsjednik Đukanović građanima i građankama osvjetljava neki novi, nesigurni put i lavirint, demantujući sam sebe, a bez ikakve činjenične argumentacije.

Duško Kovačević, kolumnista i analitičar
Sezonsko mijenjanje spoljnopolitičkih obrazaca

-Ako u omnipotentnoj politici Mila Đukanovića postoji neka stabilnost, predvidivost, konzistentnost, onda je to svakako njegovo hronično i sezonsko mijenjanje ideološko-političkih i spoljnopolitičkih obrazaca, a sve u naporu jednog dugog i autokratskog preživljavanja, i to smo bezbroj puta aksiomatski konstatovali za ove tri decenije, zar ne?

On je majstor (ili dobar psiholog) igre koja odvajkada Crnogorce drži u vlasti: Svjetske teme, epohalne i dalekosežne, sudbinski preokreti nacije i sve ono što stoji naspram „trivijalnih” potreba svakodnevnog čovjeka, a što smo takođe konstatovali toliko puta. Međutim, u toj Đukanovićevoj odanoj privrženosti čestim promjenama političke paradigme, postoji još jedna konzistentnost i tradicija, i ona čitavu stvar dramatično usložnjava: Milo je od 1996. bespogovorni i vjerni zastupnik Vošingtona, i to će ga pratiti do danas, kao lisicu rep.

U trećoj od svojih Meditacija Dekart se pita da li subjekat može smatrati sebe kao autora svih ideja koje sadrži, dok nam se na istoj bazi nameće pitanje – da li je Đukanović autor svih svojih ideja i zaokreta ili mu ponešto sugeriše takozvana američka „duboka država” („deep state”), kao što je, recimo, eventualno okretanje leđa Europskoj uniji? Prema tome, svaku Đukanovićevu izjavu treba shvatiti ozbiljno jer (ne) znamo ko govori iz njega.

Još jedno pitanje je u svojoj biti „damoklovsko”, u kontekstu Đukanovićevog sve češćeg euroskepticizma u posljednje vrijeme, i zato je ovo pitanje Monitora odlično i intrigantno. Šta to znači kada iz današnje i aktualne perspektive kritiziramo Europsku uniju, bregzitsku i antiimigrantsku, posustalu i sve više populističku? Europsku uniju „nestašne djece” („enfant terrible”) poput Orbana i sve popularnijih političara koji nacionalnu državu vraćaju u „modernu”. Bojati se da će „gospodar”, ako nastavi hod novom stazom, o kojoj upravo govorimo – postati još veća legenda koja izgara za dostojanstvenom i istinski suverenom državom. Znate i sami kako se kult tako lako prima u Crnoj Gori. Pogotovo ako ste uvijek korak ispred protivnika.

Balša Brković, pisac
Evropske vrijednosti ne prijaju autoritarnim vladarima

– U suštini Đukanović ne liči na Evropejca, jednako danas kao što to nije bio ni 1991, u vrijeme služenja Miloševiću. Čak i kada je, prije deset-petnaestak godina njegova retorika bila euforično proevropska, bilo je jasno da je riječ o fingiranju, naprosto takav je bio trenutni politički kontekst…

Evropske vrijednosti nikako ne prijaju autoritarnim vladarima. To je kontekst u kojem oni sebe ne vide, jer, zapravo, kao takvi nisu ni mogući. Tako da, što god on pričao i najavljivao, nemam dilemu: on nije suštinski zagovornik/pripadnik evropskog kruga vrijednosti… Kod njega je to samo prostor za manipulaciju, za ucjenjivanje ovog ili onog inostranog partnera. Zato u njegovoj glavi, sudeći prema izjavama, jednako vrijede Turska, Kina, Rusija i Evropska unija. Od ova četiri političko-ekonomska modela Đukanović nije moguć samo u jednom – onom evropskom. I mislim da će u godinama koje slijede ovo o čemu govorim biti sve vidljivije. Ali, ključno pitanje za ovo društvo je – kako će građani reagovati na tu vrstu prevare?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo