Povežite se sa nama

MONITORING

RUŠI SE ZGRADA ZETA FILMA U BUDVI: Umjesto kuće filma – hotel Casino

Objavljeno prije

na

budva

Za početak oktobra najavljeno je rušenje zgrade Zeta filma, simbola nekadašnjeg kulturnog i društvenog života Budve. Dvospratna poslovna zgrada, smještena u centru grada, nadomak Starog grada, sagrađena je daleke 1965. godine po projektu Milana Popovića, crnogorskog arhitekte sa najvećom zbirkom stručnih nagrada za svoja autorska djela.

Nakon 53 godine ovo zdanje crvene fasade i bogatih sadržaja koji su se smjenjivali u zavisnosti od izbora vlasnika prostora, biće sravnjeno sa zemljom da bi na isto mjesto bila podignuta gabaritna komercijalna građevina sa 12 spratova.

Zgrada Zeta filma bila je sjedište kulturnih institucija Budve. U njoj je sedamdestih godina smještena prva i jedina crnogorska filmska i distributerska kuća, prva velika bioskopska i pozorišna sala, kasnije i gradska biblioteka, uprava festivala Grad teatar, Radio Budva i mnoge druge društveno-političke organizacije. Nosila je i naziv Dom kulture – Gojko Krapović, po nekadašnjem predsjedniku Opštine.

Zeta film je formiran kao jedino preduzeće za proizvodnju i promet filmskih ostvarenja u Crnoj Gori. Za Zeta film se vezuju počeci crnogrske kinematografije i distribucije filmova. Sjedište u Budvi sagrađeno za te potrebe posjedovalo je vrhunsku opremu, depoe za čuvanje filmske trake, montažne sobe, media room, male i velike sale za projekciju, brojne kancelarije i pomoćne prostorije.

U vrijeme kada se očekivalo da Zeta film postane i prva crnogorska kinoteka, banula je privatizacija, koja nije zaobišla ovu instituciju od opšteg, lokalnog i državnog značaja.

Među nekoliko zainteresovanih filmskih kuća iz regiona, stigla je i ponuda iz Italije. Međutim, budući vlasnik Zeta filma unaprijed se znao. Bio je to poznati Branislav Brano Mićunović, koji je sa svojim rođakom, Predragom Mićunovićem, 2004. godine u procesu vaučerske privatizacije postao većinski vlasnik Zeta filma.

U svom novostečenom objektu Mićunović je ubrzo ugasio sve kulturne institucije. Pozorišnu i bioskopsku salu u koje su generacije Budvana odlazile, pretvorio je u nadaleko poznatu, blještavu diskoteku Trocadero. Otvorio je kockarnicu i iselio gradsku biblioteku koja se odjednom, nakon više od vijeka svog postojanja, sa sve bogatim knjižnim fondom, našla na ulici.

Očekivano rušenje zgrade Zeta filma, nakon 14 godina Mićunovićevog gazdovanja logičan je slijed razmišljanja da jednom gradu ne treba nikakva kultura, da stara vrijedna djela arhitekture treba jednostavno minirati i na tom mjestu graditi stanove, kockarnice, apartmane…

Zeta film je kuluturna memorija grada, ističu Budvani, primjer moderne, na liniji svih arhitektonskih rješenja tog vremena u crnogorskom graditeljstvu.

Nevjerovatno ludilo rušenja starih objekata koji predstavljaju najbolje primjere crnogorske arhitekture jednog perioda, da bi se gradili ,,novi i ljepši” zadesilo je i Budvu. Počev od rušenja hotela, starih primorskih kamenih kuća sa vrtovima i tropskim baštama, parkova…čime se u potpunosti zatire duh ovoga primorskog grada.

Rušenje Zeta filma jedan je od težih udaraca u tom smislu, iako duže od decenije ova zgrada ne služi svojoj nekadašnoj svrsi, nego najnižim vidovima jeftine zabave i problematičnog poslovanja.

Ne pamti se da su iz Ministarstva kulture u protekloj deceniji pokušali da spriječe prenamjenu djelatnosti Zeta filma, koji je dio istorije crnogorskog i jugoslovenskog filma. Ko je odgovoran što je oko 20.000 stanovnika Budve, prosječno najbogatijih građana Crne Gore, pogrešnom privatizacijom ostalo bez pozorišta, bioskopa, biblioteke. Što je uništen ogroman fond filmova Zeta filma. Prema svjedočenju zaposlenih, odmah nakon promjene vlasništva, kamioni sa vrijednim materijalom i tehničkom opremom iz Budve odlazili su za Podgoricu…

Na lokaciji Zeta filma gradiće se Hotel Casino. Filmsku djelatnost, pozorište, bioskop, knjige, zamijeniće apartmani i kockarnice u centru turističke metropole. To je vrhunska simbolika kulturnog, urbanističkog i moralnog sunovrata koji je zadesio Budvu.

Mićunović gradi soliter sa 12 spratova ukupne bruto površine 15.123 kvadrata, po projektu arhitekte Đorđa Gregovića iz Petrovca.

Građevinsku dozvolu investitoru, Zeta film Budva, za gradnju kondo hotela izdao je Pavle Radulović, samo mjesec dana nakon stupanja na funkciju ministra održivog razvoja i turizma. Požurilo se kako bi se preduprijedile posledice uvođenja moratorijuma na gradnju stanova u užoj zoni Budve, koji je pripremala nova lokalna uprava u ovom turističkom gradu. Kondo hotel je zapravo mimikrija za apartmane namijenjene prodaji i dobar izgovor za korišćenje privilegija koje za izgradnju hotela visoke kategorije obezbjeđuje država.

Time je ministar Radulović stavio potpis na dokument kojim se jedan od rijetkih preostalih simbola budvanskog gradskog života, kuća namijenjena filmu ruši da bi se gradili stanovi i kockarnice.

Mnogi Budvani ne kriju razočarenje zbog rušenja Zeta filma.

Profesorica Božena Jelušić, potpredsjednica URA za Monitor iznosi svoje impresije: ,,Sudbina Zeta filma je očigledan pokazatelj kakav odnos imaju tranzicioni dobitnici ikakav je njihov sistem vrijednosti pogotovo kada je u pitanju kultura i humanističke vrijednosti na kojima jedno društvo počiva…. Zeta film je kutija uspomena, trenutak uzleta crtanog filma (prvog crtanog filma), crnogorske škole dokumentarnog filma, Živkovih filmova.. Zeta film je bila najbolji distributer i jugoslovenskih filmova, poput Amadeusa, Dr. Živaga i mnogih drugih i tom svojom djelatniošću spajao je istok i zapad, sjever i jug na svjetskoj sceni”.

Ona podsjeća kako je Zeta film bio Dom kulture u kojem su mladi i svi stvaraoci mogli da žive i da se razvijaju, dok je bioskop bio natalitetski impuls Budve, u njegovoj prostranoj i udobnoj sali sticala su se mnoga poznanstva i sklopili mnogi brakovi.

,,Nadala sam se da će novi vlasnik umjeti da prepozna kulturološki potencijal i te zgrade i te velike priče, da će privatni investitor, ako već neće društvo, umjeti to da nastavi. Da je više sreće Crna Gora bi barem dobila mecene. Vlasnik koji ima dovoljno svega, mogao je da napravi iskorak u tom smislu, morao je biti svjestan vrijednosti Zeta filma kao nematerijalne baštine. Nažalost nije”, kaže Jelušićeva.

Mićunovićeve građevinske ambicije ovdje se ne završavaju. Prije godinu dana kupio je od kompanije Atlas invest, Duška Kneževića, atraktivnu zgradu stare Pošte, koja se nalazi neposredno pored Zeta filma. Nova nekretnina kojom je zaokružio svoje carstvo u strogom centru Budve, pored gradske luke, ima 288 kvadrata i dvorište od 172 m2.

Kontroverznim planom DUP-a Budva-centar na toj lokaciji predviđena je zgrada sa 8 etaža, pa se očekuje rušenje ove lijepe male kuće pored Starog grada.

Centar Budve dobija neko novo obličje. Njen dugo čuvani mediteranski duh nestaje u nezadrživom naletu sumnjivog kapitala, pohlepe, malograđanštine i neznanja.

Branka PLAMENAC

Komentari

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo