Povežite se sa nama

Izdvojeno

MANJAK PRIHODA U DRŽAVNOJ KASI: Vladi fali dana

Objavljeno prije

na

Polugodišnji prihodi od doprinosa, akciza i PDV-a manji su od planiranih. To je očigledan znak neravnoteže između vladinih ambicija i realnosti. Što prije premijer i društvo to private, cijena njihovog promašaja biće manja

 

 

Da je čudo, ne bi se ponovilo. Posebno ne dva mjeseca za redom. Budžetski prihodi tokom maja i juna, u najvažnijim kategorijama (PDV, doprinosi za PIO, akcize), bili su znatno niži od onoga što je Vlada planirala. I na osnovu čega su pravljene projekcije od čije realizacije zavisi egzistencija velikog broja građana Crne Gore, ali i neophodne investicije u infrastrukturu.

U maju su ukupni prihodi budžeta iznosili 199,5 miliona eura, što je bilo za 9,2 miliona manje od plana. Doprinosi za PIO iznosili su 27,1 milion eura umjesto planiranih 32,9 miliona. PDV je naplaćen u iznosu od 103,3 miliona, dok je plan bio 107,4 miliona, a akcize 31,1 milion, u odnosu na planiranih 32 miliona.  Situacija je u junu, dodatno pogoršana. Prema podacima Ministarstva finansija, u junu su svi ključni prihodi bili za 19,4 miliona eura ispod plana: PDV za 8,2, akcize za 10,7, a doprinosi za PIO za čak 14,8 odsto.

Isprva, Vlada je ignorisala činjenice i zabrinute komentare. Potom je iz Ministarstva finansija predočeno da su loši majski rezultati posljedica statističkih anomalija. Iz kabineta Novice Vukovića stiglo je obavještenje da je zvanični  izvještaj o državnim prihodima zaključen na dan 28. maj, zbog toga što je “Centralna banka Crne Gore uspostavila novi platni sistem, za čije je usklađivanje sa informacionim sistemom Poreske uprave bilo potrebno određeno vrijeme”. Po tom objašnjenju, prihodi od 29. maja panadalje računati su kao junski.

Kako se onda desilo da su tokom vladinog juna od 33 dana, državni prihodi ostali osjetno manji od onoga što su očekivali u Vladi?

Umjesto pojašnjenja stigla je nova jednačina sa više nepoznatih. Ministarstvo finansija pokušalo je opravdati nedostajuće prihode od PDV-a “pojačanim povraćajem PDV-a firmama, koji je u maju bio za 79% veći nego u istom mjesecu prethodne godine”. Znači li to da je država bila široke ruke pa je privredi vraćala ono što joj (još) ne pripada? Ili je problem bio prošlog maja kada je Vlada, moguće, škrtarila. Zbog čega je tadašnji povraćaj PDV-a bio za četiri petine manji od ovogodišnjeg u uporednom mjesecu.

Nakon što se pokazalo da majski minus u tri najvažnije prihodne stavke nije izuzetak, već znak uspostavljanja negativnog trenda koji je potvrđen i u junu, uz još veća odstupanja od plana, ministar Vuković daje novu preporuku: ne upoređujte državne prihode sa Vladinim ovogodišnjim planom, nego sa onim što je naplaćeno u istom periodu prošle godine.

Ta bi preporuka imala smisla da nije jedne sitnice. A ona se tiče dokazane nesposobnosti premijera Milojka Spajića i njegovih saradnika, predvođenih generalnim sekretarom vlade Brankom Krvavcem, da naprave valjana finasijska predviđanja i konstrukcije. Zato je ovogodišnji budžet osjetno veći od prošlogodišnjeg.

Ti planovi se, sudeći po prvoj polovini godine, neće realizovati. Izdaci budžeta za period januar-maj iznosili su 1,14 milijardi eura i za nepunih 84 miliona su niži od plana. Vlada je taj novac “uštedjela” ne realizujući obaveze iz Zakona o budžetu za 2025. godinu. Moguće je da nije plaćeno nešto što nije ni realizovano iz kapitalnog budžeta. Ali, izvjesno je da Vlada neke svoje obaveze odlaže na štetu budžetskih korisnika ili onih koji su već zaradili svoj novac radeći neki posao za državu, pa sada čekaju da ga naplate. I onda izmire svoje obaveze prema partnerima, dobavljačima…

Zahvaljujući manjim rashodima, deficit državnog budžeta za pet mjeseci nije 106, kao što je to planirano, nego 45 miliona eura. Da se poslužimo receptom predloženim iz Ministarstva finansija, pa taj rezultat uporedimo sa prošlogodišnjim. Nakon perioda januar-maj 2024. državni budžet bio je u suficitu (plusu) od nepuna 34 miliona. Razlika je, znači približno 80 miliona eura. Na štetu države i njenih građana.

Lošim planiranjem država je napravila skoro pa dramatičan raskorak između predviđenih rashoda i ostvarenih prihoda. Tako je sužen prostor, ili ga više nema, za angažman na planu zaštite standarda građana. Akcija “limitirane cijene” izdahnula je u tišini, a još tiše nam je predočeno da se Vlada ne može odreći dijela prihoda koje ostvaruje oporezujući voće i povrće po najvećoj PDV stopi od 21 odsto.

Iz Vlade su pokušali sakriti da su prekršili vlastito obećanje (i obavezu) da će novac dobijen proljetošnjom emisijom obveznica trošiti samo za vraćanje dugova i investicije. Pozajmljeni novac se, pokazuju podaci, lagano krcka. To budi sumnju da će novo zaduženje biti neophodno mnogo prije nego je to planirano, a da se tada već ni od povjerilaca neće moći sakriti da će uzajmljeno otići u direktnu budžetsku potrošnju.

Alternativa je ono na čemu se sada, skoro pa panično, radi. Spajić i ekipa pokušavaju pronaći imućne a na poštovanje procedura neosjetljive investitore, kojima bi se, praktično za trajno, ustupile lokacije na kojima bi odgovorna vlast planirala ekonomsku budućnost ove zemlje. Od zona za razvoj elitnog turizma do lokacija za gradnju izvora obnovljive energije. Paralelno, rasprodaje se državna imovina (brodovi) i nude u višedecenijski zakup nezamjenljivi infrastrukturni resursi (aerodromi). Samo da bi se koncesionim naknadama i rastom potrošnje pokušale nadomjestiti budžetske rupe koje su direktna posljedica neodgovorne ekonomske politike aktuelne vlasti. U čemu ne zaostaju nego prednjače u odnosu na dobar dio svojih prethodinka. Evropa sad 2 je najrječitiji primjer takve politike.

Fond PIO je ostao bez značajnog dijela prihoda, što državu košta stotine miliona. Sa tendencijom stalnog rasta troškova. Za uzvrat, dobili smo model u kome penzija ne predstavlja odraz prethodno zarađenog i uplaćenog u penzioni fond, već vrstu socijalnog programa koji teži uravnilovci. Tako što će se ogromna većina penzija svesti na minimalac, nezavisno da li iza njih stoji 15 godina stražarske službe ili 40 godina rada u ordinaciji, učionici ili menadžmentu nekog (tada) uspiješnog preduzeća.

I prosječna plata se lagano primiče minimalcu. Što ne znači da država i od jednih i od drugih neće uzimati sve više i više. Povećanjem poreza, poskupljenjem komunalnih usluga (negdje je u opticaju i ideja njihove privatizacije), najavljenom legalizacijom, uz naplatu državnih i lokalnih dažbina, za desetine hiljada ilegalno podignutih objekata.

Praveći se da ne vidi očigledno, Vlada je ipak počela sa korekcijom optimističkih projekcija. Izvršna vlast više se ne nada ovogodišnjem rastu BDP-a od 4,8 odsto. Sada se nadaju da će ukupne ekonomske aktivnosti do kraja godine rasti za 3,5 odsto. Uz mogućnost da i taj skroman rast ostane nedostižan.

Opet, korekcije su mahom kratkoročne. Ispravljaju se projekcije čiju je nerealnost nemoguće sakriti. Ostalo se ne dira. Tako iz kompanije Fidelity Consulting ukazuju da je Vlada zdržala plan po kome će prihodi od naplate doprinosa naredne godine porasti za šest odsto u odnosu na ovogodišnje planove, uprkos tome što je ona u prvoj polovini godine za 11 odsto manja od tog plana. Bilo bi to još jedno čudo.

Tim prije što su direktne strane investicije manje od očekivanih, a turistička sezona ne obećava projektovani rast od osam odsto. Sada će vlast kao svoj uspjeh predstaviti ako rezultati budu približni prošlogodinjim. A za njih smo, lani, zaključili da su neočekivano loši. Mada je to “neočekivano” upitno, pošto su pojedini znalci iz turističke privrede mnogo ranije upozoravali da će nam se nerad, javašluk i odsustvo strategije bolno osvetiti.

Pred Vladom je jasan zadatak: hitno sprovesti valjanu analizu i prilagoditi budžetsku politiku realnim kapacitetima privrede. U suprotnom, čekaju nas nova zaduženja i produbljivanje fiskalnog deficita. Taj račun bi, neminovno, došao na naplatu onima koji odavde ne mogu pobjeći: građanima i domaćoj privredi.

 

Budžetski prihodi Crne Gore – januar–jun (2024 vs. 2025, u milionima €)

Mjesec Prihod 2024 (ostvareno) 2025 (plan) 2025 (ostvareno) Razlika vs plan (%) Razlika vs 2024 (%)
Jan PDV 72,6 87,9 85,2 −3,1% +17,3%
PIO 39,4 28,3 27,1 −4,2% −31,2%
Akcize 21,3 25,5 23,9 −6,3% +12,2%
Feb PDV 71,2 84,6 82,6 −2,4% +16,0%
PIO 37,8 26,5 24,3 −8,3% −35,7%
Akcize 21,7 26,7 26,3 −1,5% +21,2%
Mar PDV 98,6 96,7 97,8 +1,1% −0,8%
PIO 39,2 27,8 25,8 −7,2% −34,2%
Akcize 30,8 31,4 29,9 −4,8% −2,9%
Apr PDV 112,3 99,8 106,0 +6,2% −5,6%
PIO 43,1 24,4 21,0 −13,9% −51,3%
Akcize 38,5 36,4 36,4 0,0% −5,5%
Maj PDV 99,0 107,4 103,3 −3,8% +4,3%
PIO 40,0 (procjena) 32,9 27,1 −17,7% −32,2%
Akcize 31,7 32,0 31,1 −2,8% −1,9%
Jun PDV 122,0 (procjena) 126,3 115,9 −8,2% −5,0% (procjena)
PIO 33,5 (procjena) 33,6 28,6 −14,8% −14,6% (procjena)
Akcize 39,0 (procjena) 40,0 35,7 −10,7% −8,5% (procjena)

UKUPNO – januar–jun (I–VI):

Prihod 2024 (I–VI) 2025 (plan) 2025 (ostvareno) Razlika vs plan Razlika vs 2024
PDV 575,7 M € 602,7 M € 590,8 M € −11,9 M € (−2,0%) +15,1 M € (+2,6%)
PIO 233,0 M € 180,3 M € 154,0 M € −26,3 M € (−14,6%) −79,0 M € (−33,9%)
Akcize 183,0 M € 192,0 M € 183,3 M € −8,7 M € (−4,5%) +0,3 M € (+0,2%)

Ako brojke zamijenimo slovima:

  • PDV raste u odnosu na 2024, ali blago zaostaje (oko dva odsto) u odnosu na ovogodišnji plan.
  • Doprinosi za PIO bilježe najveći pad – više od −33% u odnosu na 2024, i −14,6% u odnosu na plan za 2025. Uz uočenu nelogičnost da zaposlenost, zvanično, raste a planirani prihodi se ne ostvaruju, nedostatak prihoda u penzionom sistemu predstavlja jedan od najvećih rizika za državne finansije.
  • Akcize su, i pored povećanja obuhvata i iznosa naknada, približno identične kao lani, ali su prikupljeni prihodi takođe ispod plana za 2025.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLAST PONAVLJA MJERE, CIJENE RASTU: Limitirana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prve akcije limitirane cijene do danas troškovi prehrambenih proizvoda iz Sindikalne potrošačke korpe (135 namirnica) porasli su sa 570 na 645 eura. To je 75 eura ili nekih 12 odsto. Ili, više od desetog dijela minimalne zarade

 

Nakon ljetnje pauze, Vlada se vratila akciji Limitirane cijene pokušavajući tako da stane na put ¸za većinu građana sve teže podnošljivom, rastu cijena.

„Dijalogom smo došli do rješenja“, pohvalio se potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj predstavljajući nove-stare mjere. Do njih je Vlada došla,  kazao je, nakon razgovora sa predstavnicima Privredne komore, trgovaca i proizvođača. „Akcija će biti skoro ista kao što je bila prethodna, skoro isti proizvodi, sa rokom do 31. marta“, naveo je Đeljošaj.

U odnosu na akciju koja je počela u septembru prošle godine, spisak artikala koji će pojeftiniti proširen je peletom za grijanje. Ali na njemu više nema svježeg voća i povrća. Iz Vlade objašnjavaju da je to urađeno „zbog zahtjeva poljoprivrednih proizvođača, jer su se žalili da su oni bili na udaru tih cijena“.

Ta konstatacija pokazuje kako se u timu premijera Milojka Spajića uzdaju u kratko pamćenje potrošača.  Pa vjeruju da su zaboravljeni proljetošnji podaci da se u Crnoj Gori voće i povrće prodaje uz obračun pune/najveće stope poreza na dodatu vrijednost (PDV) od 21 odsto. U Hrvatskoj  se, na primjer, na voće i povrće naplaćuje PDV po stopi od pet odsto.

Kad je ta informacija postala javna, iz Vlade su obećali da će razmotriti uvođenje slične mjere i u našim trgovinama. Potom se od smanjenja PDV-a na voće i povrće – odustalo. Nije to jedini primjer da ovdašnji kupci plaćaju namete kojima je jedini smisao punjenje državne kase.

Za jedan takav slučaj saznali smo proljetos (Reflektor, TV Vijesti). Nakon konstatacije Miloša Vukovića da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu. Nema informacije da je urađeno nešto na korist domaćih potrošača. Kada su proizvođači, već, postali žrtve uvozničkih lobija i dampingovanih cijena.

Da neko ne pomisli da se anomalija besmislenih nameta odnosi na dva, tri ili desetak specifičnih proizvoda. Tokom akcija bojkota trgovina s početka ove godine, iz jednog od ovdašnjih trgovačkih lanaca predočen je podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize…) koji utiču na cijenu proizvoda. Čineći ih skupljim, bez izuzetka.

Vlada je te prozivke dostojanstveno odćutala. Razumljiv potez, ima li se u vidu da je najveći dio narativa o uspjesima Spajićeve Vlade zasnovan na tvrdnjama da je povećanje plata i penzija (Evropa sad I i II) u Crnoj Gori dovelo da značajnog povećanja standarda. Kontinuiran rast cijena i inflacija, približno dvostruko veća od prosječne u euro zoni, ne idu u prilog tim tvrdnjama.

Tu se Vlada našla  pred teško rješivim rebusom vlastitog populizma. Dovede li njena ekonomska politika do obuzdavanja inflacije, zaustavljanja ili pada cijena osnovnih životnih potrepština u maloprodaji, imaće zadovoljnije građane ali i  veći manjak novca u državnoj kasi. I obrnuto: svako poskupljenje donosi dodatni novac u trezor.

Otud se i borba protiv skupoće vodi administrativnim mjerama, na račun marži veletrgovaca i maloprodavaca. Tako će i limitiranje cijena za sedamdesetak proizvoda (800 – 900 artikala, prema vladinoj računici, mada iskustvo prethodnih akcija ukazuje da je popis bitno kraći) biti izvedeno na račun prihoda prodavaca.

To bi, kažu, trebalo dovesti do pojeftinjenja odabranih artikala za nekih 15 do 20 odsto. Nije malo ako ste svakodnevni kupac mlijeka i mlječnih proizvoda, potrepština za bebe ili redovan konzument baš onih vrsta svježeg i prerađenog mesa koje su se našle na vladinom popisu. Nije ni mnogo kada vam iz trgovine treba, recimo, pasta za brijanje ili brijači za jednokratnu upotrebu.

„Izbor proizvoda izvršen je na osnovu podataka o njihovom udjelu u potrošačkoj korpi prosječnog domaćinstva, učestalosti upotrebe i značaju za svakodnevni život i zdravlje stanovništva, s posebnim fokusom na domaće proizvode“, saopštili su iz Vlade. Na prvi pogled, insistiranje na domaćim proizvodima moglo bi biti od koristi proizvođačima. Tamo gdje ih ima. Ograničene marže mogle bi donijeti nižu maloprodajnu cijenu a to bi, sljedstveno, trebalo privući potrošače. Pod uslovom da se prevaziđe problem koji baš i nije tako mali.

Pitanje je, naime, kako privoljeti prodavce da ne favorizuju artikle koji im ne donose očekivanu (oni bi rekli – neophodnu) zaradu. Ukoliko se još desi da, podstaknuti nižim cijenama, potrošači počnu više koristiti domaće proizvode na račun uvezene ponude, trgovci će trpjeti još veće gubitke. Neće mnogo trebati da se dosjete i nađu način da domaće proizvode sa ograničenom maržom skrajnu na najmanje vidljive police  ili ih „ubijede“ kako je neophodno da podijele teret limitiranih marži, tako što će sniziti svoje cijene prema trgovcima. U konačnom, moguće je i da iz ponude eliminišu proizvode koji im ne donose željeni profit.  U tim iskustvima treba tražiti razloge zbog kojih su domaći proizvođači voća i povrća tražili da ih zaobiđe vladina akcija.

Iz te perspektive, akcija limitirane cijene može konfrontirati trgovce i domaće  proizvođače. Ne bi bilo prvi put da Vlada za rezultat svojih poteza povučenih u dobroj namjeri dobije još veći problem.

Olakšavajuća okolnost, iz perspektive vlasti, ogleda se u tome što nemamo većih trgovačkih lanaca iz inostranstva. U pitanju je još jedan vladin rebus: dok ih priziva na dolazak (slučaj Lidl) nadajući se da će donijeti niže maloprodajne cijene, u Vladi (ne)znaju da bi ti lanci bili najglasniji kritičari administrativnog ograničenja trgovačkih marži. I da bi njihove primjedbe imao ko da čuje i uvaži.

Upravo se tako nešto dešava na relaciji Srbija – strani trgovački lanci – Evropska komisija.

Njemački dnevnik Handelsblat, pozivajući se na izvore iz holandskog koncerna Delez, piše da ta kompanija planira da do kraja godine zatvori 25 prodavnica svoje srpske flijale Maxi, koja svake nedelje u centralu šalje izveštaje o milionskim gubicima.

“Nisu u pitanju greške menadžmenta niti oštra konkurencija, već je to politička volja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. On je krajem avgusta izdao uredbu koja neselektivno određuje trgovinske marže trgovaca. Time je pogođen i njemački trgovinski lanac Lidl“, piše njemački dnevnik a prenosi N1. Centralna mjera srpske uredbe je, slično ovoj u Crnoj Gori, ograničenje marži za dio asortimana.  „Pošto trgovci od toga moraju da podmire i sve troškove, poput zakupa, energije, marketinga i osoblja, sa takvim ograničenjem teško da mogu da posluju profitabilno“, navodi se u tekstu uz zaključak „da bi, srednjoročno, strani lanci u potpunosti mogli da napuste Srbiju“.

Strani maloprodajni lanci su o nevoljama u Srbiji obavijestili zvaničnike svojih zemalja i EU. Da je problem izbiljno shvaćen svjedoči nedavni Izvještaj EK o napretku.

U dijelu posvećenom Srbiji stoji: „Vlada je značajno intervenisala na tržištu uvođenjem, u veoma kratkom roku, ograničenja trgovačke marže od 20 odsto za širok spektar proizvoda, počev od 1. septembra 2025. godine, na period od šest mjeseci. Ova mjera dodatno je povećala neizvjesnost u poslovnom okruženju i mogla bi negativno uticati na investicione odluke i konkurentnost tržišta.“

Sličnih primjedbi nema u Izvještaju koji se tiče Crne Gore, mada je naše iskustvo sa limitiranjem marži duže od onoga u Srbiji. S tim što je kod nas u pitanju navodni dogovor sa trgovcima, a kod sjevernog susjeda odluka jednog čovjeka. Da li je ta razlika u Izvještajima motivisana odsustvom interesa ( u Crnoj Gori nema maloprodajnih lanaca sa sjedištem u EU) ili nekim političkim razlozima, druga je priča. Koja će se možda pričati kada pregovaračka poglavlja 4 i 8 (Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, odnosno, Konkurencija) dođu na dnevni red pregovora Podgorice i Brisela.

Teorija i praksa poznaju niz neželjenih efekata politike ograničavanja marži. Od „izvitoperenosti tržišta“, preko slabljenja konkurentnosti, smanjenja investicija, mogućih nestašica i suženog izbora artikala, sve do sukobljenosti sa važećom politikom i principima EU. Zainteresovani će lako naći detalje svake od navedenih teza. I još nekoliko koje nijesmo naveli.

Zato se preporučuje, a prema propisu na kome se temelji vladina Odluka o limitiranju cijena i propisuje, da se takva odluka donosi samo u posebnim situacijama i sa ograničenim rokom trajanja (Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi). U stvarnosti, to postaje tradicija od koje „privremeno“ odustajemo samo tokom ljetnje tursitičke sezone. Da strancima uzmemo koji euro više.

Dodatno, taj Zakon eksplicitno zapovijeda da se odluke o ograničavanju cijena „moraju preispitivati periodično, a najmanje jednom u tri mjeseca“ (član 4). Vladina Odluka oročena je na četiri mjeseca i dvije nedjelje preko. Tek da ne bude izuzetak u kontinuiranom kršenju pravila i propisa tokom mandata  premijera Spajića.

Druga strane medalje limitiranih cijena morala bi biti korist koju potrošači dobijaju na račun dijela profita trgovačkih lanaca. Đeljošaj od zimus ubjeđuje javnost da je (tadašnja) akcija “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”.

Podaci iz Sindikalne potrošake korpe koju, kvartalno, objavljuje Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja pri SSCG, nudi drugačiju perspektivu. Po njima, trošak za prehrambene proizvode prosječne porodice u Crnoj Gori u trećem kvartalu ove godine (jul – avgist – septembar) iznosi 645 eura. To je 65 eura više od procijenjenih troškova za iste artikle u prethodnom tromjesječju. U odnosu na septembar prošle godine kada je Spajićeva vlada pokrenula prvu turu limitirane cijene rast je 75 eura.

Mjereno od oka, to je povećanje od nekih 12 odsto. Ispada kako cijene osnovnih životnih namirnica baš i nijesu limitirane. Ali Vlada jeste. Uz mnoštvo drugih ograničenja, i načinom na koji doživljava vlastitu ulogu. Inače premijer ne bi u parlamentu, na premijerskom satu, od poslanika tražio: „Vi nastavite dijalog, ali pustite mene da radim, da bi ovi građani imali da jedu“. Limitirano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DISCIPLINOVANJE POLITIČKIH DISIDENATA U SPC-U: Patrijarh i sinod kao ruka države 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić, izazvao je bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve koji se usude podržati studente, ili se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a

 

Dok Srbiju potresaju protesti više od godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu (kada je stradalo 16 osoba i još niko nije odgovarao) sve veći broj eminentnih ličnosti staje na stranu studenata i borbe za pravdu. Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić je izazvao bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve (SPC) koji se usude podržati studente, ili, u najmanju ruku, se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a.

Sinod SPC-a (crkvena vlada) formirao je 7. oktobra Posebnu komisiju koja treba da ocijeni kako vladika Justin Stefanović vodi Eparhiju žičku sa sjedištem u Kraljevu. Navodno postoje optužbe da na “upitan način” upravlja svojom jurisdikcijom. Vučićevski Srpski telegraf tvrdi da se „protiv Justina pobunila bratija manastira Studenica — koju je pokušao da komercijalizuje”.  Navodno je manastirski konak nuđen za iznajmljivanje kao hotel na svjetskim booking platformama. Vučićevci tvrde da Justin „sprovodi teror nad monasima”, vodi „biznis sa manastirskim vinom”, „mulja sa zemljištem na Kopaoniku”….

Sinod je obavezao Komisiju da posjeti vladiku 23. oktobra iako je on tražio odgađanje posjeta za 3. novembar zbog “ličnih obaveza” i odsustva više saradnika. Mitropolit Justin je u objavljenom pismu Sinodu tražio uvid u “izveštaj komisije Patrijaršijskog Upravnog odbora iz jula ove godine a koji se odnosi na kontrole od 25. marta do 9. maja ove godine u Eparhiji”. Julski izvještaj pominje “krajnje zabrinjavajući sadržaj” o stanju u Eparhiji. Za postojanje izvještaja Justin  je saznao iz odluke o dolasku Posebne komisije da izvrši “dodatni pregled”.

Interesantan je i sastav Posebne komisije. Rukovodilac je mitropolit bački Irinej Bulović, jedna od udarnih “duhovnih” pesnica vučićevskog režima, i uzdanica Kremlja i KGB Moskovske patrijaršije. Bulović je poznat i po biznisu koji je daleko veći od onog koji se zamjera Justinu. Bulović je poznat i kao duhovni otac sadašnjeg srbijanskog patrijarha i pisac raznih “patriotskih saopštenja” na zvaničnom sajtu SPC-a. Tokom zadnjeg boravka u Moskvi Irinej je sa patrijarhom „informisao“ ruskog diktatora Vladimira Putina da se u Srbiji dešava „obojena revolucija“.

U komisiji je i vučićevski profašistički episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je u utorak od policije dobio rješenje suda o privremenom oduzimanju spomenika zločincu i naci-kvislinškom komandantu Pavlu Đurišiću. Spomenik je iz Gornjeg Zaostra ljetos prvo prebačen u lokalnu crkvu, pa onda prenešen u manastir Đurđevi stupovi kod Berana. Policija za sada nije uspjela pronaći spomenik koji je Metodije, koji Đurišića gotovo smatra za svetosavskog sveca, očigledno sakrio. Metodije je ljetos odlikovao srbijanskog gospodara ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca prvog reda. Dodijelio je i zahvalnice najzagriženijim funkcionerima vučićevskih partija u Crnoj Gori. Tokom lokalnih izbora u Beranama Metodije je javno pozivao da se glasa kandidatkinja braće Vučić za gradonačelnicu.

U Komisiji je  crkvenom biznisu veoma sklon i materijalno situiran protojerej-stavrofor Velibor Džomić. On je ranije služio u Crnogorsko – primorskoj mitropoliji pod vladikom Amfilohijem. Tokom boravka u Podgorici razvio je prisne odnose sa ljudima iz podzemlja ili tzv. kontroverznim biznismenima. Često je navođeno da je redovno u društvu kriminalno – obavještajnog miljea pri vrhu Đukanovićevog režima. U DPS režimskim medijima je dugo stajala zabrana kritike djelovanja i prenošenja skandaloznih izjava Dzomića pod izgovorom da “on je sada na našoj strani”.

Iako je formalni razlog za istragu i dolazak komisije Justinovo upravljanje eparhijom,  očigledno je da je glavni razlog istrage njegova  podrška građanima i studentima, kao i osuda režimske represije nad srpskim narodom posljednjih godina.  Justin je u februaru bio potpisnik pisma koje su šestorica SPC episkopa uputila patrijarhu Porfiriju Periću. U pismu, koje je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović, osuđene su pljuvačke izjave kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih botova i portala koji su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Kao jedini episkop od šestorice koji ima sjedište u Srbiji, ubrzo je počeo dobijati patrijaršijske inspekcije iz Beograda dok su ga kvazicrkveni portali počeli napadati, kao i Joanikija, i tražiti njegovo pokajanje i povlačenje potpisa ako ne želi smjenjivanje. U julu se episkop Justin oglasio nakon policijske represije nad studentima i ostalim demonstrantima tokom protesta u Valjevu i drugim gradovima njegove eparhije. Rekao je “moć nije data radi nasilja… zloupotreba sile ne može doneti mir” i da su “hapšenja i prebijanja rane o kojima govorimo” javno. Krajem oktobra Justin je u manastiru Studenica ugostio i studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dao im prenoćište na putu za Novi Sad gdje je obilježena godišnjica pada nadstrešnice. Ugošćavanje studenata muslimanske vjeroispovjesti i služenje iftar večere istima je izazvalo bijes nacionalista i kriminalaca i vjerovatno ubrzalo istragu protiv njega. Za sada se Patrijaršija još nije oglašavala za zaključcima i odlukama. U međuvremenu su studenti episkopu Justinu poslali podršku i zahvalnost što je uz njih.

Nisu samo članovi Posebne komisije politički aktivni u borbi za “srpski (krimo) svet”. Nedavno se predsjedniku Jakovu Milatoviću javno obratio Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije preko eparhijskog portala reagujući na navodno obrazloženje povodom posthumnog odlikovanja mitropolita Amfilohija u Podgorici. Fotije je poručio Milatoviću da je pročitao predsjednikovo obraćanje i da “čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem”. Fotije tvrdi da je Milatović rekao da je Amfilohije samo Crnogorac i da ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore. Fotije dalje kaže i da je Milatović izjavio da je Amfilohije litije pokrenuo 2019/20. “da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio”. Fotije je na kraju zaključio da je Milatovićev stav o litijama “čista laž”. Sve bi se ovo i moglo shvatiti kao političko polemiziranje da je išta od ovoga Milatović stvarno rekao. Tekst Milatovića koji je dostupan online i u video obliku ne sadrži ni jednu tvrdnju Fotija koju on pripisuje Milatoviću. Milatović nigdje nije izjavio da se Amfilohije izjašnjavao kao Crnogorac, ni da su litije organizovane da se potvrdi samostalnost zemlje i udaljavanje od Srbije. Ovakvo “čudom se čudim” saopštenje koje je napisano na “čistoj laži” kako sam autor reče pripisujući je Milatoviću, nije ni malo pobudilo Sinod da se pozabavi javnim blamiranjem vlastitih episkopa. Valja se podsjetiti i da se Bulovićev Sinod ranije  oglašavao oko svega i svačega. Episkopu pakračko – slavonskom Jovanu Čulibrku zabranio da dovodi u sumnju komunističko – udbašku brojku o navodnih 700 hiljada žrtava logora Jasenovac koju je vrh SPC prihvatio kao nebesku informaciju. Izgleda da Fotijeve javne izmišljotinje i pripisivanje istih drugom može proći Bulovićevu cenzuru bez problema.

S druge strane, paroh barski Jovan Plamenac je još aprila 2023. javno opisao dešavanja u Sinodu i Patrijaršiji. Plamenac je napisao da je srbijanski vladar (koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja) „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA (Bezbedonosno informativna agencija) i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovđe si snimljen”. Plamenac je rekao da je to razlog ćutanja episkopata SPC-a na francusko-njemački sporazum o Kosovu i da se “u narodu raspaljuju sumnje i priče da je patrijarh ucijenjen”. Plamenac je nedavno dobio zabranu SPC-a da nastupi na javnom skupu u Beogradu o vantjelesnoj oplodnji.

Ostaje da se vidi kako će se dalje ponašati crnogorski mitropolit Joanikije, koji za sada principijelno ćuti na dešavanja u Srbiji nakon što je potpisao pismo šest episkopa u februaru ove godine. Njemu se takođe može desiti da mu Bulović (sa Markom Parezanovićem) pošalje Posebnu komisiju.

Sinod i Arhijerejski sabor (uz mig Andrićevog venca) lako mogu i ukinuti Mitropoliju crnogorsku ako im se hoće i bez pitanja ikoga u Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST NEĆE DRAGOLJUBA  DUŠKA VUKOVIĆA U AGENCIJU ZA AUDIOVIZUELNE USLUGE: Ničiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinara Vukovića su zbog besprekornog profesionalnog angažmana predložile renomirane nevladine organizacije iz oblasti medija, no upravo je to i problem vladajućoj većini koja taj izbor nikako da aminuje

 

 

Da  političari ponekad znaju biti iskreni, pokazala je protekle sedmice predsjednica Administrativnog odbora Jelena Nedović, poslanica Pokreta Evropa sad (PES). Ona je na konferenciji Agencije za audiovizuelne usluge (AMU) preložila nevladinim organizacijama da batale sa predlaganjem Duška Vukovića za člana Savjeta AMU te da kao mjeru kompromisa predlože drugog kandidata: ,,Možda se poslanici usaglase oko tog drugog kandidata jer, ipak, na kraju krajeva, zakon je takav da se u parlamentu bira kandidat”.

Novinara Vukovića su zbog besprekornog profesionalnog angažmana predložile renomirane nevladine organizacije iz oblasti medija, no upravo je to i problem vladajućoj većini koja taj izbor nikako da aminuje.

Posljedica te opstrukcije je da je Savjet AMU od kraja prošle godine u krnjem sastavu sa samo tri od pet članova Savjeta. ,,Vladajuća većina je Agenciju, planski i uz kršenje zakona, ostavila na ivici kvoruma da bi je držali zarobljenom, i to kada se Crna Gora suočava sa ozbiljnim stranim dezinformacionim kampanjama s ciljem da zaustave njen put ka EU i osnaživanje pozicije u okviru NATO. Nezavisni regulator, posebno u ovakvom kontekstu, ne smije biti talac partijskih kalkulacija”, poručili više puta iz NVO(Media centar, Institut za medije, Centar za građansko obrazovanje, Centar za istraživačko novinarstvo, Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Ul Info, Bjelopoljski demokratski centar, Multimedijal Montenegro, NOVA – Centar za feminističku kulturu, Đakomo Adriatic, Centar sjevera, Sua Sponte Bar).koje su predložile Vukovića.

Opstrukcija AMU od strane vladajuće većine traje već 15 mjeseci. Prvo je sam konkurs za izbor članova Savjeta, nakon što je istekao mandat  predstavniku nevladinih organizacija iz oblasti medija Milanu Radoviću i Crnogorskog P.E.N. centra Rajku Todoroviću, kasnio. Iako je konkurs trebalo da se raspiše polovinom prošle godine, predsjednik Skupštine Andrija Mandić je to učinio u januaru ove godine, ali je ubrzo poziv povukao, objašnjavajući da to čini ,,zbog tehničke greške”. Od tada  Vukovića i i Nika Martinovića, predloženog kandidata ispred Crnogorske akademija nauka i umjetnosti (CANU), poslanici tri puta ne biraju bez ikakvog objašnjenja. Jednostavno im se može.

,,Ne uživam u ulozi lakmus papira koji pokazuje istinski sadržaj i kvalitet aktuelne vlasti, ali ta vlast, izgleda, uživa u tome da ne poštuje zakone koje je sama donijela. Volio bih da znam šta je u mome liku i djelu toliko problematično za parlamentarnu većinu što me čini nepodobnim za člana Savjeta AMU. Tokom konsultativnog saslušanja na sjednici Administrativnog odbora niko od prisutnih nije o meni rekao ništa loše, niti se sporio sa mnom oko nečega. Neki članovi/ce Odbora su samo navirili i nijesu mene i gospodina Nika Martinovića udostojili ni pozdrava, a onda su svi, bez obrazloženja, bili uzdržani kad se glasalo”, kaže za Monitor Duško Vuković.

Posljednji izbor kandidata za Savjet AMU propao je 30. jula kada poslanici na plenumu nijesu dali podršku Vukoviću i Martinoviću. Prije  glasanja u Skupštini, a nakon konsultativnog saslušanja kandidata na Administrativnom dobru, na mjesto direktora Direktorata za medije pri Ministarstvu kulture i medija ostavku je podnio Neđeljko Rudović.On je tada kazao da vladajuća većina hoće, po uzoru na one prije njih, političku kontrolu nad Javnim servisom i regulatornim tijelom. Ukazao je da postoje najave da će se članovi upravljačkih tijela Radio televizije Crne Gore (RTCG) i AMU ponovo birati po mjeri političke podobnosti i poslušnosti.

Dva člana Savjeta Agencije za audiovizuelne usluge (AMU) moraju biti hitno izabrana, navodi se u Izvještaju koji je objavila Evropska komisija 4. novembra.

,,Skupština je u julu imenovala tri nova člana Savjeta RTCG-a, ali je više puta propustila da imenuje dva člana Savjeta AMU, čime je značajno prekoračen rok propisan Zakonom o audiovizuelnim medijskim uslugama. Skupština je dva puta poništila konkurs za izbor članova. Dodatno, i u trećem ponovljenom pokušaju, u julu 2025., Skupština ponovo nije imenovala članove Savjeta AMU. Ovakvo stanje onemogućava punu primjenu zakonskog okvira i može imati posljedice po poglavlje 10 u pregovorima sa EU. Crna Gora mora hitno imenovati preostale članove Savjeta AMU“, poručuje se u Izvještaju EK.

Iz Brisela u kontinuitetu upozoravaju da je standard EU da Agencija za audiovizuelne medijske usluge mora biti profesionalna i nezavisna od partijskog uticaja. Medijski zakoni usvojeni u junu 2024. u sklopu tkz. IBAR zakona su stvorili preduslove da se ispuni taj standard EU. Zato je Evropska komisija privremeno zatvorila pregovaračko Poglavlje 10 – Informatičko društvo i mediji. Međutim, ukoliko iz vlasti nastave sa dosadašnjom praksom iz EU prijete ponovnim otvaranjem privremeno zatvorenog Poglavlja 10.

Blokadom Agencije vladajuća većina jasno poručuje da je odluka o snaženju, profesionalizaciji i nezavisnosti ove institucije bila samo privremena, a da je težnja za kontrolom stalna. O kakvoj se neozbiljnosti radi, govori i činjenica da je poslanica Nedović nakon što je njena izjava o ,,kompromisu” izazvala smijeh u sali dala dodatno objašnjenje: ,,Nijesam rekla da predlože drugog kandidata, nego da je eventualno postojalo više prijavljenih kandidata, možda bi se jedan od njih izabrao i imali bi potpun Savjet. Samo da se ispravim jer sam pogrešno shvaćena i kolegama u publici je to očigledno bilo smiješno”.

Iako bi političari željeli da biraju dok ne izaberu one koji su njima po volji, sudeći prema najavama tu vrstu izbora neće imati. Nevladine organizacije koje su ga ranije podržale istakle su da i dalje čvrsto stoje iza kandidature Dragoljuba  Vukovića za člana Savjeta AMU, pa će ga i po četvrti put preložiti. Nadaju se da ni CANU neće odustati od svog kandidata.

,,Pošto oni koji me žele vidjeti u Savjetu AMU ne kane odustati, a ja nemam obraza da se povučem, ostaje da vidimo kako će se ova studija slučaja okončati. U međuvremenu nijesam učinio ništa što bi me diskvalifikovalo kao čovjeka i profesionalca”, kaže Vuković za Monitor.

Goran Đurović, direktor Media centra, jedne od organizacija koja je predložila Vukovića, kaže da političke partije i dalje da imaju kontrolu nad institucijom koja može da ,,sankcioniše medije kada krše zakon, kada šire govor mržnje ili da zabrani emitovanje sadržaja medija iz država regiona kada se podstiče mržnja, diskriminacija, vrijeđaju pripadnici etničkih zajednica, kao što je slučaj sa medijam iz Srbije, Pink, Happy”.

I pored upozorenja Skupština još nije raspisala javni konkurs za izbor nedostajućih članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge. Četvrti po redu za kandidate koje predlažu medijske NVO i CANU.

Skupština je početkom oktobra trebala da raspiše i javni konkurs za člana Savjeta iz reda Univerziteta, jer Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama nalaže da se poziv objavi šest mjeseci prije isteka mandata. Poziv bi trebalo raspisati i u decembru, jer za dvoje članova mandat ističe u junu naredne godine.

Savjet  trenutno ima tri člana, od propisanih pet, a čine ga dr Branko Bošković, predstavnik Univerziteta (mandat traje do aprila 2026. godine),Edin Koljenović, predstavnik NVO koje se bave zaštitom ljudskih prava i sloboda (mandat traje do juna 2026. godine) i prof. dr Andrijana Nikolić, predstavnica udruženja komercijalnih emitera (mandat traje do juna 2026. godine).

Ako novi kandidati ne budu po volji vladajuće većine, zna se šta slijedi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo