Povežite se sa nama

INTERVJU

MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2

Objavljeno prije

na

Program ES2 se tek ovih dana pokušava sastaviti. Naglašavam – pokušava, jer je teško sastaviti program koji u tako kratkom roku obećava nešto za šta je potrebna najmanje decenija mukotrpnih reformi

 

MONITOR: Vlada je prošle nedjelje usvojila tzv. tehnički rebalans budžeta za 2023. Šta govori taj dokument?

VUKOVIĆ: Nakon detaljnog pregleda predloženog rebalansa, jasno se uočava da su prihodi u tehničkom rebalansu budžeta svjesno potcijenjeni. Ova strategija ima za cilj vještačko povećanje planiranog deficita, čime se priprema osnova za stvaranje PR priče o 44. Vladi kao spasitelju javnih finansija, pošto su navodno zatekli deficit od 216 miliona eura.

Uzimajući u obzir javno dostupne mjesečne izvještaje o ostvarenim prihodima budžeta do septembra 2023. godine i modelirane projekcije do kraja godine, procjenjujem da će stvarni deficit biti značajano manji, dok postoji čak i mogućnost da ćemo na kraju 2023. godine zabilježiti suficit.

Ako znamo da je suficit na kraju septembra iznosio 176,4 miliona eura, projektovani deficit nove Vlade od 216 miliona eura zvuči zbilja “naduvano”, što znači da je tehnički neadekvatno pripremljen.

MONITOR: Iz nove vlade stižu ozbiljne primjedbe na zatečeno stanje u javnim finansijama i, istovremeno, veoma optimističke najave brzog rasta plata, penzija, zapošljenosti. Kako?

VUKOVIĆ: Kontradiktornost izjava oko stanja javnih finansija pokazuje da ljudi koji su zadužili ozbiljna mjesta u izvršnoj vlasti ne barataju elementarnom ekonomskom logikom.

Sve su prilike da stanje u javnim finansijama nije tako loše kako se želi predstaviti, prvenstveno zbog drastičnog porasta prihoda budžeta koji su uzorkovani ratom u Ukrajini, galopirajućom inflacijom te jednokratnim prihodima budžeta (hedžing, ekonomska državljastva i donacije EU).

MONITOR: Izvršenje predizbornih obećanja PES-a počinje, kažu, sa januarskim povećanjem iznosa minimalne penzije. Kako gledate na taj potez?

VUKOVIĆ: Niko nije protiv povećanja penzija; naprotiv, smatram da treba povećati penzije. Međutim, povećanje minimalne penzije bez povećanja ostalih penzija je nepravedan potez koji govori da nosioci izvršne vlasti ne razumiju princip pravednosti.

Sistem socijalnog osiguranja u Crnoj Gori dizajniran je na principima međugenerecijske solidarnosti i distributivne pravde, što znači da sadašnje radne generacije svojim doprinosima finansiraju penzije trenutnih penzionera, s nadom da će i njih, kada dođe vrijeme za to, finansirati naredne generacije te da, sa pravom, mogu očekivati srazmjerno povećanje penzija za sve penzionere.

Kada se pojavi situacija da penzioneri koji su decenijama plaćali veće doprinose ne dobiju očekivano povećanje penzija kao njihove kolege koji su izdvajali niže iznose doprinosa, osjećaj nepravde je neizbježan jer se mogu osjećati izdanima od sistema u koji su vjerovali a koji su izdašno finansirali tokom svog višedecenijskog radnog vijeka.

MONITOR: Minimalna penzija jednaka minimalnoj zaradi?

VUKOVIĆ: Izjednačavanje minimalne plate i minimalne penzije predstavlja trijumf kratkoročnih političkih ciljeva nad dugoročnim ekonomskim posljedicama. Ovakva odluka pokazuje nedostatak razumijevanja temeljnih ekonomskih veza i međuodnosa između tržišta rada i penzijskog sistema.

Indikativno je da je ova mjera donešena bez ikakve analize ili javne razmjene argumenata, što govori da donosioci odluka ne razumiju posljedice ovakvih odluka na tržište rada.

Može se očekivati podnošenje velikog broj zahtjeva za prijevremeno penzionisanje jer se ljudima jednostavno ne isplati da rade osam sati  kada mogu da primaju penziju koja je približno identična kao njihova zarada. Ovo će stvoriti dodatni pritisak na penzioni sistem, koji je i sada u problemu da bude samoodrživ.

Naravno, povećaće se crno tržište rada, što će u krajnjem dovesti do smanjenja registrovane zaposlenosti.

MONITOR: Upravo se rast zaposlenosti, uz povećanje plata i penzija, navodi kao jedan od pozitivnih iskoraka „post DPS„ vlasti. Šta je taj rast donio?

VUKOVIĆ: Najveću zaslugu za porast broja zaposlenih ima ruska agresija na Ukrajinu, jer se sada strani državljani evidentiraju kao zaposleni. Tako imamo rekordne naplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, PDV-a, akciza i poreza na dobit kompanija.

Prema analizi koju sam radio, koja upoređuje projektovane i ostvarene prihode budžeta od februara 2022. do 31. avgusta 2023. godine, zapaža se značajna dodatna akumulacija u četiri glavne kategorije prihoda državnog budžeta (PDV, akcize, porez na dobit i doprinosi za Fond PIO) u odnosu na projektovane vrijednosti od početka rata u Ukrajnini.

Ukupno, prihodi su premašili modelom projektovane vrijednosti za 338 miliona eura, s rastom od 81 miliona eura u toku 2022. godine i izuzetnim porastom od 257 miliona eura u 2023. godini. Za očekivati je da u 2023. godini, ove četiri kategorije prihoda porastu na oko 380 miliona eura u odnosu na modelom projektovane.

Dakle, izuzetno visoka naplata prihoda budžeta, naročito u 2023. godini, u najvećoj mjeri je rezultat „jednokratnog“ eksternog događaja (rat u Ukrajini) i dolaska preko 120.000 ljudi, koji u največoj mjeri imaju snažnu kupovnu moć (troše kao 250.000 građana Crne Gore), što pravi ogromne distorzije na crnogorskom tršištu a na štetu najvećeg broja građana Crne Gore. Oni zbog te činjenice plaćaju veće cijene roba i usluga, sa posebnim akcentom na enormno uvećanje cijene stanova, kako za prodaju, tako za rentu.

MONITOR: Iz vaših navoda proizilazi da država (vlast) i njeni građani imaju dobrih razloga da različito gledaju na te uticaje?

VUKOVIĆ: Vlada trlja ruke dok građani trljaju džepove kako bi pronašli dodatni euro za finansiranje sve skupljeg života. Odlazak u supermarket postao je, maltene, luksuz. Cijene stanova su značajno porasle od početka rusko-ukrajinskog rata. Kada tome dodamo da su  kamatne stope takođe veće, jasno je da stanovništvo trpi ogroman pritisak na životni standard.

Iako su mehanizmi ograničeni, mišljenja sam da nova Vlada treba da pripremi snažan odgovor na pitanja enormnog povećavanja cijena i urušavanja kupovne moći građana.

MONITOR: Jedan ste od najagilnijih kritičara programa Evropa sad 2 koji još nijesmo imali prilike da vidimo. Šta je to što vas brine?

VUKOVIĆ: Hajde da Vas i čitaoce podsjetim na sva obećanja programa ES2: puna zaposlenost, minimalna neto plata 700 eura, proječna neto plata 1.000 eura, prosječna penzija 600 eura, minimalna penzija 450 eura, radno vrijeme sedam sati. Sve to za godinu dana.

Gore navedeno je obećano bez ikakve diskusije i analize zasnovane na podacima. Bilo kakav kritički ton na program ES2 nailazi na glasno ćutanje i čaršijsko negodovanje, što jasno implicira na moje tvrdnje od maja mjeseca: program ES2 zapravo ne postoji i nikad nije postojao. On se tek ovih dana pokušava sastaviti.

Naglašavam riječ pokušava, jer je teško sastaviti program koji u tako kratkom roku obećava nešto za šta je potreba najmanje decenija mukotrpnih reformi, uz veliki oprez kako se ne bi ugrozile javne finansije.

Moja ultimativna briga je najava potpune privatizacije penzionog sistema kroz ukidanje obaveznih doprinosa za državni penzioni fond.To predstavlja koncept svojstven ekstremno radikalnom neoliberalnom kapitalizmu.

MONITOR: Nijeste bili pesimista kada je trebalo primijeniti program Evropa sad 1. U čemu je razlika?

VUKOVIĆ: Programi ES1 i ES2 su dva ekonomska programa sa kvalitativnim i kvantitativnim razlikama u pristupu i uticaju na ekonomiju.

Počnimo od njihove veličine i obima: ES1 je bio znatno manji po finansijskom obimu u odnosu na ES2 (gotovo sedam puta manji).

Ciljne grupe: Dok je ES1 bio fokusiran isključivo na zaposlene, ES2 cilja širu populaciju, uključujući zaposlene, nezaposlene i penzionere.

Sistema oporezivanja: ES1 se oslanjao na progresivno oporezivanje, gdje oni sa većim primanjima plaćaju veći porez. Nasuprot tome, ES2 primenjuje linearni sistem oporezivanja, gdje se isti procenat primjenjuje na sve, što može voditi ka većoj nejednakosti u društvu.

Uticaja na inflaciju: ES1 je imao ograničen uticaj na inflaciju, dok će ES2, zbog svog većeg obima, značajno uticati na povećanje inflacije.

Rješavanje problema “keša na ruke”: ES1 je adresirao problem neformalnih isplata “keša na ruke”, dok ES2 ubrizgava novi novac na tržište, stvarajući dodatni pritisak na inflaciju.

Uticaja na privredu: Za razliku od ES1, ES2 uvodi nove troškove za poslodavce, posebno one koji isplaćuju niže plate, što može dovesti do finansijskog pritiska na manje firme i potencijalno povećati nezaposlenost.

Ciljevi u vezi zaposlenosti: Ambiciozan cilj ES2 je da se stopa nezaposlenosti, koja od 1985. nikada nije pala ispod 10 odsto,  smanji na ispod četiri odsto za godinu dana, što je nemoguće.

MONITOR: Vidite li scenario u kome će ES2 dati najavljene rezultate?

VUKOVIĆ: Odgovorno tvrdim: kumulativno ispunjavanje obećanja programa ES2 je nemoguće bez zaduženja i/ili  ukidanja, odnosno, drastičnog smanjenja doprinosa za Fond PIO, jer će to ugroziti javne finansije na srednji rok. Na žalost, premijer je najavio u prvom javnom obraćanju da će doprinosi za PIO biti ukinuti.

Ukoliko premijer ispuni obećanje i ukine doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, otvara se finansijska Pandorina kutija koja se mjeri milijardama eura. Naime, gašenjem ovih doprinosa ukida se koncept međugeneracijska solidarnost zbog čega svi oni koji su do sada uplaćivali doprinose za PIO ostaju bez svojih dosadašnjih uplata, što će sa sobom povući logične zahtjeve da se  dosadašnje uplate vrate na njihove račune. Prema mojim zaista grubim procjenama, radi se o cifri od preko pet milijardi eura što je gotovo 80 odsto sadašnjeg BDP Crne Gore.

MONITOR: Mogu li pomoći velike investicije koje se najavljuju?

VUKOVIĆ: Ne postoji nijedna investicija koja bi u roku od samo godine dana mogla nadoknaditi deficit koji će nastati usljed pretpostavljene primjene programa ES2. Investicije po svojoj prirodi zahtijevaju duže vrijeme da bi pokazale svoje puno dejstvo, a to se posebno odnosi na one koje se sprovode sa dužnom pažnjom i preciznošću.

MONITOR: Koliko je brz i održiv ekonomski oporavak moguć bez političke stabilnosti?

VUKOVIĆ: Apsolutno je nemoguć.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo