Govor mržnje i razne forme diskriminatornog i štetnog govora su sveprisutni, dio su tradicionalnih medija, kao i društvenih mreža i prilično normalizovani i u svakodnevnom govoru, samim tim djeca su mu jako izložena, upozorava Ivana Jelača

Bio bih tužan. Osjećala bih se usamljeno. Obratio bih se za pomoć nekom starijem. Rekla bih razrednoj i zaštitila bih druga. Ovako na pitanja kako bi reagovali da trpe govor mržnje i uvrede ili da vide da je u toj situaciji njihov drug ili drugarica odgovaraju djeca jednog odjeljenja šestog razreda Osnovne škole Pavle Rovinski.

Na radionici organizovanoj za potrebe ovog teksta, učenici i učenice ovog odjeljenja govorili su o tome šta za njih predstavlja govor mržnje i kako se sa njim suočiti. U toj školi se, i inače, redovno govori o štetnoj, a sve prisutnijoj, pojavi govora mržnje među djecom. To se pokazalo kao dobra praksa.

,,Najviše o ovoj temi govorimo u oblasti predmeta jezika i književnosti, a od ove školske godine imamo i medijsku pismenost kao izborni predmet”, kažu za Monitor iz OŠ Pavle Rovinski.

Fizičkom vršnjačkom nasilju u školama obično prethodi verbalno maltretiranje – govor mržnje ili uvrjedljivi govor, pokazuju brojna istraživanja.

U aprilu 2023. godine, grupa istraživača sa nekoliko univerziteta u Njemačkoj i Švajcarskoj uradila je istraživanje rasprostranjenosti govora mržnje na uzorku od 3.620 učenika od sedmog do devetog razreda iz 42 škole u tim državama. Otkrili su da je čak 67 odsto učenika svjedočilo govoru mržnje u svojoj školi, a da je 65 odsto njih tome svjedočilo onlajn u posljednjih godinu dana. Oko 21 odsto učenika identifikovali su se kao počinioci govora mržnje oflajn, a 33 odsto kao žrtve, dok su ovi procenti bili nešto niži za govor mržnje na internetu (13, odnosno 20 odsto).

Porijeklo i boja kože bili su glavni motivi za govor mržnje. Najčešći oblici oflajn govora mržnje, pokazalo je ovo istraživanje, bili su uvrjedljive šale (čak 94 odsto) i širenje laži i glasina o pripadnicima određene društvene grupe (84 odsto).

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Po broju žrtava vršnjačkog nasilja u Evropi prednjače Litvanija, Latvija, Rumunija, Moldavija, Bugarska… Ovakvih podataka za Crnu Goru – nema.

Ipak, mnoge analize iz prethodnih godina pokazuju da je vršnjačko nasilje u porastu.

Istraživanje NVO Juventas, sprovedeno 2018, pokazuje da je te godine svako peto dijete doživjelo nasilje od vršnjaka. Prema istraživanju, koje je obuhvatilo 41 srednju i 75 osnovnih škola u 18 opština u Crnoj Gori, gotovo polovina nastavnika srednjih škola te je školske godine potvrdila da su im se učenik ili učenica požalili da su žrtva nasilnog ponašanja.

Samo od početka do sredine marta 2023. godine zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera.

,,U našem društvu generalno više ne postoji dobra, nenasilna komunikacija. Počev od porodice. Mladi danas ne razgovaraju dovoljno sa svojim roditeljima, braćom, sestrama, i to jeste veliki problem. Sve češće ne razgovaraju ni jedni s drugima.”, kaže za Monitor Ajsela Madžgalj, pedagoškinja Gimnazije Miloje Dobrašinović. ,,Medijska pismenost treba da bude obavezan predmet, jer je ključna za borbu protiv govora mržnje, ali i neophodna za osnovne vještine nepohodne za život u 21. vijeku.”

Naša sagovornica navodi kako mnogi misle da znaju razliku između govora mržnje i slobode govora, a često dolazi do konflikta i povrijeđenih emocija. “Strpljivosti, razumijevanja i poštovanja najmanje imamo. Napredujemo kao društvo, ali činjenica da se minimum jednom u toku dana srijećemo sa govorom mržnje je poražavajuća.”

Slično govore i iz drugih osnovnih i srednjih škola koje je Monitor kontaktirao.

,,Kao primjeri dobre prakse pokazali su se projekat medijske pismenosti, koji se trenutno spovodi, kao i radionice u organizaciji specijalizovanih stručnjaka u borbi protiv govora mržnje”, kaže za Monitor direktor JU Srednja građevinsko-geodetska škola „Inž. Marko Radević“ Miloš Marović.

Iz OŠ Radoje Kontić u Pljevljima predlažu dodatna poboljšanja. ,,Ova tema može da se prepozna u nastavnim planovima i programima iz većine predmeta. Na časovima fizičkog vaspitanja – kroz razvijanje timskog duha, rada i odgovornosti i podsticanje drugarstva. Kroz jezike i književnost kroz analizu tekstova, usmena izlaganja, pričanje po slikama, afirmaciju bontona. U okviru predmeta priroda i društvo – kroz afirmaciju i značaj inkluzije”, naveli su iz te škole.

Iz Ministarstva prosvjete za Monitor kažu da je obrazovni sistem u Crnoj Gori postavljen tako da učenici osim znanja, stiču i vještine – praktične i kognitivne, kao i da razvijaju određene vrijednosti koje će im omogućiti da izrastu u zrelu i integrisanu ličnost. ,,Bez ova tri elementa, ne možemo govoriti da bilo koji pojedinac posjeduje kompetenciju u svojoj oblasti. To se odnosi i na učenike kad završe proces razvoja u obrazovanju. Jedan od važnih segmenata je i konstruktivna komunikacija i poštovanje različitosti, a nikako dozvoljavanje ili prećutkivanje pojave govora mržnje”.

Ističu da tema poput ove ima ogroman vaspitni potencijal i da je zato važno na što nižem uzrastu insistirati na upoznavanju đaka sa ljudskim pravima i slobodama.

,,Učionica je odraz u ogledalu svakog društva, a sve češće je prisutna snažna polarizacija stavova i uvjerenja koje djeca kreiraju izvan škole. Kretanjem u krugu istomišljenika, mladi ljudi često ne razumiju koliko je važno pronaći svoje mjesto i ne ugroziti drugog i drugačijeg od sebe”, navode iz Ministarstva.

Pa ipak, neki predmeti kojima se razvija kritičko promišljanje i društveno odgovorno ponašanje više ne postoje u okviru obaveznih izbornih predmeta. Taj status je građanskom obrazovanju ukinut 2017. godine. Tada je ovaj predmet dobio status izbornog.

,,Građansko vaspitanje zbog svojih kvaliteta, naročito u vezi sa ovom temom, zaslužuje povratak u nastavni proces”, smatraju iz OŠ ,,Pavle Rovinski”.

Govor mržnje i razne forme diskriminatornog i štetnog govora su sveprisutni, dio su tradicionalnih medija, kao i društvenih mreža i prilično normalizovani i u svakodnevnom govoru, samim tim djeca su mu jako izložena, upozorava za Monitor izvršna direktorka Instituta za medije i različitosti – Zapadni Balkan Ivana Jelača. ,,Zato je važno i da rano budu izložena edukaciji o tome kako da se zaštite od govora mržnje, ali i kako da sami ne učestvuju u njegovom širenju. Deca bi trebalo da uče i razgovaraju o korenima, kao i posledicama govora mržnje. To može biti deo razgovora o građanskim pravima i odgovornostima, i kao takva može biti deo raznih predmeta koji su već deo školskog sistema. Ipak, potrebno je da se medijska i informaciona pismenost usvoji kao predmet u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju, kao i da se radi na unapređenju njene primene”, navodi Jelača.

Skandinavske zemlje prednjače u primjeni ovog predmeta u školskom sistemu.

Prema Indeksu medijske pismenosti Fonda za otvoreno društvo iz Sofije, Finska je na prvom mestu, dok je Crna Gora na 35. mestu od ukupno 41 zemlje uključene u ovu studiju. Finska i druge skandinavske zemlje prednjače i po indeksu slobode medija. Finska je peta od 180 zemalja. ,,To je, dakle, jedan sasvim drugačiji medijski sistem i ujedno drugačiji sistem obrazovanja gdje su građani i građanke osnaženi da kritički čitaju medijske sadržaje i razumeju načine na koji oni na njih utiču. U Crnoj Gori, u kojoj su društvene podele jako prisutne, edukacija o štetnom govoru i govoru mržnje je naročito važna”, napominje Jelača.

Razna istraživanja pokazuju da porodica, obrazovanje i mediji najviše utiču na formiranje mišljenja i stavova. ,,To govori o važnoj ulozi medija, i zbog toga je važno ne samo da ne koriste govor mržnje nego da izbegavaju ono što zovemo štetan govor – govor koji nije govor mržnje, ali utiče na negativnu ili stereotipnu percepciju pojedinca ili grupe. Primera radi, globalno, istraživanja pokazuju da žene čine oko 25 odsto subjekata i objekata medijskog izveštavanja, a u regionu Zapadnog Balkana, taj procenat je još niži. Pored toga, žene su zastupljenije u neekspertskim ulogama i temama poput zdravlja, lepote, šou biznisa, a mnogo manje u temama poput politike ili ekonomije. To nam već govori o tome kakvu sliku o ženama mediji formiraju”, navodi Jelić. “Slično je sa raznim etničkim manjinama”.

Prije desetak godina, podsjeća ona, bilo je jako prisutno korišćenje pogrdne terminologije za pripadnike i pripadnice LGBTQ+ zajednice. ,,Sada je to retko, ali uprkos terminologiji koja je politički korektna, nepoštovanje nekih drugih novinarskih standarda i etičkih normi vode ka i dalje prisutnoj stigmatizaciji LGBTQ+ osoba. Rezultat je sličan kao i kada je upotreba govora mržnje bila prisutnija. To su isključivanje i diskriminacija, u ekstremnim situacijama i nasilje”.

Obrazovanje je ključ. ,,Neophodna je bezbjedna, brižna, inkluzivna i kolaborativna klima u učionici. Mržnja može dati osjećaj svrhe i pripadnosti. Stoga je ključno ulagati u izgradnju osjećaja zajedništva u školama i van njih i integrisati nedostajuće perspektive u obrazovni proces”, navodi se, između ostalog, u vodiču koji je dio Strategije UN-a i Plana akcije protiv govora mržnje.

Andrea JELIĆ

Ovaj tekst je kreiran u okviru projekta RADIKAL(NO) koji implementira Mreža za otvoreni dijalog (MOD). Ovaj projekat se implementira uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost autorke i ne predstavlja stavove Mreže za otvoreni dijalog kao ni stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.