Crnogorski sudovi rijetko prihvataju prijedloge advokata odbrane ali i ono na šta ukazuje Ustavni sud Crne Gore, da okrivljene oslobađaju iz pritvora do okončanja sudskog postupka i pravosnažne presude

Drugog dana novembra u medijima se pojavila vijest: Milanu Vujotiću, za kojim Crna Gora traga zbog optužbi da je kao jedan od ključnih pripadnika kavačkog klana organizovao nekoliko likvidacija, turski nadležni organi dozvolili su da se u daljem sudskom postupku brani sa slobode.

Tamošnje tužilaštvo tereti ga da je prošlog septembra u Istanbulu učestvovao u pripremanju ubistva vođe suprotstavljenog škaljarskog klana Jovana Vukotića. To nije bila prepreka turskom sudu da Vujotiću, koji se nalazio u kućnom pritvoru, ukine i tu vrstu ograničenja, uz zabranu putovanja i napuštanja zemlje.

Obrazloženje za odluku turskog pravosuđa bilo je – dužina pritvora i (nedovoljni) dokazi za njegovo produženje.

Turska se, eto, može pohvaliti kako, barem s vremena na vrijeme, ne pripada zemljama koje pritvor pretvaraju u kaznu. Za razliku od crnogorskog pravosuđa gdje se pritvor produžava, manje više, po ustaljenoj proceduri. Pa su brojni optuženi koji se izlasku iz pritvora mogu nadati tek „po sili zakona“, ako prvostepeni postupak nije okončan tri godine nakon podizanja optužnice.

Tako su privremenu slobodu prije deset dana ugledala dvojica optuženih za ubistvo Stefana Šarovića, Dušan Šilj i Nikola Ivović.

Odluku da im ukine pritvor donijelo je vijeće Višeg suda kojim je predsjedavao Boris Savić, a u kom su bili i sudije Nenad Vujanović i Zoran Radović.

To vijeće izreklo im je obavezne mjere nadzora – da se svakog 1. i 15. u mjesecu javljaju policiji, a zabranjeno im je, osim po pozivu suda, i da napuštaju mjesto boravka, odnosno teritoriju Herceg Novog.

Zbog ovakve odluke reagovala je porodica ubijenog mladića ističući da je Viši sud nemoćan, i da su upravo advokati “skinuli lisice” optuženima za ubistvo.

„Konstantnom opstrukcijom tokom trogodišnjeg postupka pred Višim sudom, advokati Nikole Ivovića i Dušana Šilja uspjeli su da obezbijede puštanje iz pritvora svojih branjenika. Potpuno je nedopustivo da optuženi i advokati istim manipulacijama i zloupotrebom odbrane “poraze” sudsko vijeće. Na ovaj način javnosti se šalje poruka o nemoći Suda i nadmoći advokata optuženih, čime se dovodi u pitanje dignitet Suda kao institucije u koju bi građani trebali da imaju najviše povjerenja“, navodi se u njihovom reagovanju. “Puštanjem iz pritvora osoba optuženih za svirepo i teško ubistvo, njihovim advokatima pruža se prostor za nove manipulacije i opstrukcije kako bi suđenje trajalo u nedogled, a okrivljenima mogućnost za bjekstvo“.

Očekujući pravdu, kažu, porodica ubijenog Stefana Šarovića nakon tri godine suđenja dobila je šamar nepravde. „Dokle god se na ovakav način obesmišljava pojam pravde u Crnoj Gori, ubice će imati više prava nego oštećena porodica. Na ovaj način članovi porodice ubijenog iznova prolaze kroz proživljenu agoniju i oduzima im se svaka nada na dostojanstven život. Nadajući se da pravda ipak neće ostati samo mrtvo slovo na papiru, apelujemo da se žrtve na ovakav način ne relativizuju a optuženima ne pruži šansa da počine slična (ne)djela“, piše u reagovanju porodice ubijenog mladića.

Ivović i Šilj nijesu jedini koji su spuški zatvor napustili zbog neažurnosti sudija ili kako to ocjenjuje porodica Šarović, opstrukcije od strane advokata.

Zbog neizricanja presude u zakonskom roku, spuške ćelije prošle subote napustili su Uroš Vučinić i Nikola Drecun.

Oni su, prema dokazima tužilaštva, pripadnici kriminalne grupe koju je,  navodno, formirao Nikšićanin Radovan Mujović, a koja se tereti za više krivičnih djela, među kojima su i pokušaji likvidacija.

Koliko je onih koji su spuški zatvor zbog istog razloga napustili od početka prošle godine, pitanje je na koje za sada nijesmo dobili odgovor. Baš kao što smo ostali uskraćeni za informaciju još koliko njih će napustiti Upravu za izvršenje krivičnih sankcija do kraja novembra, pa ni koje će mjere biti preduzete kako bi se obezbijedilo prisustvo okrivljenih u sudskim postupcima.

Ubjedljivo najduže pritvor traje u slučaju optuženih za ubistvo policijskog inspektora Slavoljubu Šćekića, gdje ni nakon 18 godina nema pravosnažne presude. Za razliku od trenutno aktuelnog oslobađanja okrivljenih, u slučaju ubistva inspektora Šćekića nadležni iznalaze načine da oni ostanu u pritvoru. Zato je taj slučaj stigao  i do međunarodnog Suda za ljudska prava.

Evropski sud je u svojoj prvoj presudi Ljubo Bigović protiv Crne Gore 19. marta 2019.godine, utvrdio povredu člana 3 Konvencije, u pogledu uslova u pritvoru i člana 5 stav 1 i 3 Konvencije, u pogledu dužine trajanja pritvora i koja presuda, od strane pravosudnih organa – sudova Crne Gore, još uvijek nije izvršena. Podnosilac predstavke se još uvijek nalazi u pritvoru, a krivični postupak i dalje nije pravosnažno okončan, konstatovano je. Taj se predmet nalazi pod standardnim nadzorom Komiteta ministara Savjeta Evrope, koji sa naročitom pažnjom prati dalje postupanje svih nadležnih državnih organa u predmetnom postupku.

„Koristim priliku da naglasim da se radi o krivičnom predmetu u kojem je Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore – Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina još 2006.godine podiglo optužnicu protiv više lica i zbog više krivičnih djela, uključujući i krivično djelo teško ubistvo putem podstrekavanja izvršenog na štetu visokog policijskog funkcionera, a crnogorski sudovi su, do sada, po osnovu predmetne optužnice donosili presude na različitim nivoima nadležnosti, više od deset puta. Nadalje, koristim priliku da istaknem da je navedeni predmet 2019.godine od strane Ustavnog suda Crne Gore vraćen na ponovno odlučivanje zbog povrede prava na pravično suđenje u odnosu na lica obuhvaćena optužnicom iz 2006.godine. Vrhovni sud Crne Gore je rješenjem od septembra 2020.godine usvojio kontrolni zahtjev branilaca podnosioca predstavke i drugih okrivljenih i naložio prioritetno rješavanje predmeta“, piše u izjavi zastupnice Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentine Pavličić koja je iz Vlade dostavljena u januaru prošle godine.

Predmet se, ipak,  i dalje nalazi pred Apelacionim sudom Crne Gore i postupak još uvijek nije okončan.

„Imajući u vidu navedeno, to je konkretan predmet od strane Evropskog suda dobio oznaku hitnog predmeta, s obzirom na to da se naznačene pritužbe odnose na uslove u pritvoru i dužinu trajanja pritvora. Predstavka je stoga Kancelariji zastupnika komunicirana uz postavljena pitanja od strane Evropskog suda, a koja su se isključivo odnosila na uslove u pritvoru“, navodi se u njenoj izjavi.

S druge strane, crnogorski sudovi teško prihvataju prijedloge advokata odbrane ali i onoga na šta ukazuje Ustavni sud Crne Gore, da okrivljene počne puštati iz pritvora do okončanja sudskog postupka i pravosnažne presude, makar uz jemstva koje u pojedinim slučajevima dostižu višemilionske iznose, a nije riječ o onima kojima se sudi zbog najtežih zločina protiv života i ljudi.

Možda zato i ne čudi ocjena Globalne inicijativa za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC) koja je u nedavnom izvještaju zaključila da je „crnogorski pravosudni sistem uglavnom neefikasan, zbog slabe administracije, rasprostranjene korupcije, političkog miješanja i loše implementacije postojećeg pravnog okvira“

„Pravosuđe ostaje ozbiljno bez osoblja, sa sudijama koje imaju malo ili nimalo iskustva i lošu evidenciju, posebno u slučajevima korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou“, ocjena je Globalne inicijative uz konstataciju da nedostaci u pravosudnom sistemu uključuju i duga suđenja organizovanom kriminalu.

Svetlana ĐOKIĆ